Skip to main content

Full text of "Povjestnica huvatskog naroda"

See other formats


Google 



This is adigiial copy of a bix>k thal was preserved for general ions on librarv sIil-Ivl-s before il was earefullv seanned by Google as pari of a projecl 

to makc thc world's books discovcrable onlinc. 

Il has survived long enough for ihe eopvrighl lo ispire and thc book to enter thc public domain. A publie domain book is one that was never subjekt 

to eopvrighl or whose legni eopvrighl lerni has e.\pired. Whether a book is in the public domain may vary eountry loeountry. Public domain books 

are our galeways to the past. represenling a wealth ol'history. cullure and knowledge that's ol'ten dillieult to diseover. 

Marks. notations and other marginalia present in the original vol ume will appcar in this lile - a reminder of this book's long journey from the 

publisher to a librarv and linally to you. 

Us age guidelines 

Google is proud to partner with libraries lo digili/e publie domain malerials and make ihem widely aeeessible. Publie domain books belong to the 
public and wc are merelv their euslodians. Neverlheless. this work is e.\pensive. so in order to keep providing this resouree. we have taken sleps to 
prevent abuse by eommereial parlies. iiieluJiiig plaemg leehnieal reslrietions on aulomated querying. 
We alsoasklhat you: 

+ Make n on -eommereial ii.se of the filvs We designed Cioogle Book Search for use by individuals. and we reuuest ihat you usc thcsc files for 
personal, non -eommereial purposes. 

+ Refrain from imtomuted t/neijing Donot send automaled (.|ueries ol'any sort lo G<x>gle's system: II'you are eondueting researeh on maehine 
translation. optieal eharaeler reeognilion or olher areas where aeeess to a large amount of te.\l is helpl'ul. please eontael us. Wc encourage the 
use of public domain malerials for these purposes and may bc able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on eaeh lile is essential for informing people about this projeet and hclping them lind 
additional malerials llirough Google Uook Seareh. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use. remember that you are responsible for ensuring ihat whal you are doing is legal. Do not assume that jusi 
bceause we believe a rxx>k is in the publie domain for users in thc United Staics. thai thc work is also in ihc publie domain for users in other 

eounlries. \Vlielher a book is slili in eopvrighl varies from eounlrv lo eounlrv. and we ean'l offer guidanee on whelher anv speeilie use of 
any speeilie biK>k is allowed. Please do not assume that a b<x>k's appearanee in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copvrighl infringenienl liabilily can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google 's mission is to organize the world's information and to make it universallv aeeessible and useful. Google Book Seareh helps readers 
diseover llie world's books wlule lielpmg auli mrs and publishers reaeh new audienees. You ean seareli llirougli llie luli le\l of this book on Ine web 
al |_\-. -. ■■-■ : //::;-;- -;.,.<.s .google. com/| 



PUCKA KNJIŽNICA 



IZDAVANA 



DRUŠTVOM SVETOJERONIMSKIM. 



KNJIGA IV. 



POVJESTNICA HRVATSKA 

OD 

Š. BALENOVIĆA. 



i »» 



U ZAGREBU 1870. 

ŠTAMPARIJA KARLA ALBRECHTA. 



POVJESTNICA 



HRVATSKOGA NARODA. 



NAPISAO 



O SIMUN BALENOVIC 



A NA SVIET IZDALO 



DRUŠTVO S. JERONIMA. 






<l I 1^— -^^-— ^1 I ■> 



U ZAGREBU 1870. 

ŠTAMPARIJA KABLA ALBKECHTA. 



Db3/5 
to' 



Kazalo. 



Svlet. 

Strana. 

Zemlja 1 

Čovjek 10 

Plemena 16 

Narodi 18 

Vjera 22 

Država 30 

Seoba naroda 37 

Hrvati. 

Slavjani i Hrvati 42 

Nove hrvatske zemlje 46 

Susjedi hrvatski. 

Franak 50 

Italija (Papa i Venecija) 52 

Avar ili Obar 53 

Slavjanske kneževine Panonska i Moravska 54 

Bugarin 54 

Srbin 55 

Grčko carstvo 56 

Prva doba. Hrvat sam za sebe. 

Vladanje. 

Veliki župani ili knezovi 57 

Hrvatski kralji 63 

Vjera. 

Poganska vjera slavjanska' (i hrvatska) 73 

Pokrštenje Hrvatah 76 

Razdor med Rimom i Carigradom 78 

Slavjanski apostoli sv. Ciril i Metod 81 

Hrvat med Rimom i Carigradom 86 

Zakon i pravica. 

Pravica u Slavjanah u obće ........... 90 

Kralj hrvatski i njegov dvor 92 

Ustav i vlada 93 



Zemlja i imanje 94 

Sud 96 

Druga doba. Hrvat s Magjarom. 

Što i kako biva ove dobe u svietli? 98 

Križarske vojne 100 

Vitežki redovi i stalež vitežki 102 

Susjedi hrvatski. 

Dubrovnik 103 

Bosna .... 107 

Srbin 111 

Magjar 115 

Vladanje. 

Hrvat sklapa savez s Arpadovićem kraljem Kolomanom • • 120 

Hrvat pod kraljevskim domom Arpadovim Vžž 

Karlo Eobert 134 

Karlo Drački - ■ 137 

Sigismund i veliki pokret hrv. 139 

TurSin 150 

Vjera. 

Biskupije i redovi 163 

Bogomili i Patareni 167 

Zakon i pravica. 

Ime i granice 171 

Kralj i vojvoda 173 

Ban 174 

Sabor 176 

Zemlja i gospoština 179 

Slobodni gradovi ili varoši 183 

Sud 184 

Znanost i umjetnost 185 

Doba treća. Hrvat i Magjar pod domom 

Habsburgoni. 

Habsburg dom 191 

Vladanje. 

Izbor Habsburga i dalje vladanje 192 

Karlo Šesti i pragmatična« sankcija 209 

Granica i nje obrana 247 

Turčin 273 



Vjera. 

Protestanti u Hrvatskoj 299 

Biskupije i redovi 301 

Grčka iztočna crkva 303 

Kalendar 313 

Znanost 313 

Zakon i pravica. 

Ustav i vlada 315 

Zemlja i imanje 317 

Novac i daća 218 

Vojska 320 



■»wwwMWWW' 






Na znanje i ravnanje. 



Neima sviesti, neima duhovnoga žica niti u čemu 
obćenitoga napređka za narod, dok on nepozna sam 
sebe, to jest: tko je i kako je bavio u svietu? — 
kud je? kolik? kakov je? kako danas bavi i kako bi 
mogao baviti a nebavi? Ono prvo mogla bi narodu 
kazati valjano napisana povjestnica, a ovo drugo 
knjiga, kojoj neka bi si sam pisac nadio ime. Po- 
vjestnice hrvatskoga naroda napisane su od naših 
pisacah već 16., 17. i 18. stotine ogromne knjižu- 
rine latinskim (njekcje manje hrvatskim) jezikom, ali 
sve se vrte poglavito oko jodne stvari. Pisalo je o 
našem narodu po više pisacah iz svih susjednih na- 
rođah, ali to više mimogredce, u svem nijedan pra- 
vedno, a mnogi baš u svem zlobno. Na polju po- 
vjestničkoru imamo mi sami jakih i neumornih rad- 
nikah, i prem nije joŠte preiskano sve ni što je 
doma u mraku, kamo li bi što leži u Carigradu, Ve- 
neciji , Parizu , Beću i drugud , spremile su ipak 
vriedne ruke za povjestnicu veliku gradju; ali je to 
samo gradja, na komade i većim dielom kanoti kakova 
prepirka pisano. Tko je hotio u savezu i na 
kratko da pregleda hrvatsku povjestnicu, nye bilo 
dok vriedne ruke nisu u svietske povjestnice 



za učeću mladež koliko uplele svoje ; a jesu s osobi- 
tom namjenom za školu još dvie tri li napisane knjižice. 
Trebalo je dakle povjestnice za narod, to jest za 
pismene ljude to u građu to na selu, koji nisu na 
visoko učili, ili neimajo ni prilike ni časa na veliko 
baviti se knjigom. Družtvo Jeronimovo, čim je oživilo, 
dobro je vidilo tu prvu potrebu pučku ter prvu 
zadaću svoju, pak je želilo izađi pred narod prvi 
put s povjestnicom , koja bi bila pisana načinom 
mišljenja većine, jezikom i slogom pučkim; koja bi 
već sama kano pučka čitanka popunila, što u školi 
popuni učitelj, a učen od drugud može znati Ali tko 
će ju napisati ? Naravna je stvar, morao bi ju napisati 
čovjek, koj se je povjestnicom bavio i na široko 
ju zna, samo da kraj toga pozna puk, umi povaditi : 
što, koliko i kako za puk treba, i njemu pravu žicu 
navinuti. Jedva je koje sielo družtvenoga odbora 
prošlo, a da se to nebi spominjalo : prosilo se i nago- 
varalo, odbijalo se i obećavalo, čekalo i nedočekalo. 
Naravna je stvar, u tom razgovoru nije mogao ni 
moj jezik mirovati, nego nesluteći pogibelji udri ja 
razlagati i preveć razlagati, kako bi to trebalo : kad 
al jednom uhvatim oči jednoga prvaka, kako kradom 
družini na mene namiguje. Nisam se niti lecnuo 
držeći da ću obzirom na moju službu i poslovanje, 
na sve moje biće i žice, a najviše obzirom na samu 
stvar lahko svakomu dokazati, da ja nisam za taj posao. 
Ta zar ja ? koj ako i čitam, povjestnicu samo koliko 







kad za želju mogu dospiti, oh za prieku potrebu 
moram ovamo onamo zaviriti ; koj ako i pišem 
svom vieku najmanje sam napisao povjestnice; koj 
ako i jesam rodom sa sela, četvrt stotine od dje- 
tinstva proživio sam u gradu. Zar ja? Nemoj se 
zasupnuti, kada ti još i na takav dokaz družba za- 
povrne: ti, ti! Našao se jedan, dva, koji sa mnom 
kimnuše; ali tko bi me pravo branio, nijedan. Ta ni 
netreba biti povjestničar od zanata, rekoše, već eno ti 
svakud gotovine, pak beri, vadi, prevari i začini ; a vrstaci 
povjestnićari mogu pregledati. Eto iz onoga prvoga 
miga izašlo je toliko nutkanje, da sam morao obred: 
vidit ću, bi li se dalo. Ja sam s prve prvine vidio 
toliko tu posla, da mi se nije račilo prihvatiti ; ali 
sam premalo vidio, i čim sam dalje krčio, tim sam 
više pred sobom vidio i opet svaki put premalo vidio. 
Tim gledanjem ipak rastlo mije pod rukom pisanje; 
a kad je pošten čovjek zahvatio u posao, mora se 
goniti do konca, Obsegora i koncem posla pak vre- 
menom varao sam sam sebe i odboraše, koji bi me pi- 
tanjem iz kože bili izagnali, da nisam malko zubat 
stvoren. To ti je dakle pripoviedka, kako sam ja 
zabludio u povjestničare. 

A sada da ti ga kažem, kako sam pišući mislio. 

Prije svega hotio sam, da našemu čovjeku 
malko pokažom sviet vas, pojam čovjeka, razvitak 
ljudskoga roda, razvitak narodah i plemenah, dvajuh 
velikih ljudskih družtvah: države i crkve, što sam 






IV 



po svom sudu i osnovi mislio, đa mi prema namjeni 
knjige treba. Drugo: povjestnice nijednoga naroda 
nije moći napisati, van da se spominju drugi narodi i 
države, i za koga je neka je to dosta s amo spomenuti 
nu bojao sam se ja, da bi većini mojih štilacah do- 
lazili oni narodi kano iz oblaka, zašto nisam mogao 
propustiti, nego da na kratko u jedno pripovjedim 
povjestnicu barem hrvatskih susjedah, kako sam, kud 
je god bilo prilike, vodio čovjeka takodjer u svietsku 
povjestnicu, neka boljma tad razumi svoju. — Ja pisah 
povjestnicu hrvatskoga naroda; nu kako je glavna 
matica i stožerina svemu narodu i vaviek kraljevina 
hrvatska, tako je ona matica mojoj povjestnici; i 
kako je kraljevina svoju maticu i sredinu od mora 
prenosila med Savu i Dravu, tako ide i povjestnica 
za njom, i s kim se je ona jače sdružila, s tim se 
duže bavi takodjer povjestnica. Sudim vendar, da će 
svaka grana i krajina narodna u mojoj knjizi naći 
dužu ili kraću povjestnicu svoju. Pitaš li za namjeru: 
to sam nastojao biti, dokle se god smie, istinit, a 
svakomu pravedan. Ako se komu svidi krivica, neka 
krivi istinu oli bezazlen slučaj pogreške. Gdje je 
skrivila narodna mahna i slaboća, i makar sramota, 
netajim ja toga nipošto; jer nije odlučio popraviti 
se, tko nije pripoznao grehote svoje, niti je razuman 
prijatelj narodu, tko vidi na njem pogrešku, a ne- 
kaže mu. Od kuda sam što uzeo, nespominjem ni 
malo, jer držim da prema namjeni knjige nebi bilo 



vriedno, a zapremilo bi koliko toliko prostora. Ta 
nije od oholije; jer to se valjda zna, da nitko raz- 
uman neiđe iz svoje glave pisat povjestnicu. 

Namjeravao sam napisati sve kano cjelovite 
diele, pak tako i jest ono što je pred samom po- 
vjestnicom ; povjestnicu pako gonim u tri reda, kao : 
vladanje, vjera, zakon i pravica, i to tako, 
da svaki red bude za sebe cjelovit diel sam sobom, 
i da kroza sve tri dobe isti red bude kano jedna 
cjelota. Pred samo vladanje poredani su susjedi, koje 
će vladanje spominjati, u -drugoj dobi prišao je Turčin, 
a u trećoj Krajina i Turčin, svako posebice kano 
cjelovit diel mahom za vladanjem. Ja sam tvrdo 
uvjeren, da je takovim putem pregled puno laglji i 
bistriji. A pri tom nije ni moglo biti drugačije, van 
da se na kratko u svakom dielu opetuju nekoje 
stvari i osobe, koje se u svom dielu na širje pripo- 
viedaju. Tomu se nisam mogao ugnuti, a nije mi 
porad jednote i cjelote ni žao, makar mi je knjigu 
malko povećalo. Eto ti sva knjiga cjeloviti dielovi, 
kako smiem reći, da se svi dielovi vežu i jednim ciljem, 
kojega netrebam izrikom očitovati. 

Neka mi oprosti štioc, ako mu još idem pokazat 
način, kako mislim, da bi valjalo štiti ovu knjigu. 
Prvi put proštij od početka do kraja; kad si ju 
prostio, prosim te, nemoj misliti, da ju već svu znaš, 
jer trebam ju štiti i ja, koj sam ju napisao; nego 
za čim te potle drugi put povuče želja, čitaj to, a 



V J. 



uz to prigledaj što kaže u drugom dielu i članku. 
Vidim naprvo, da u svem nećeš smiriti želje, niti na 
sva pitanja svoja u knjizi naći odgovora; nu znaj, 
da se u malenu knjigu neda sve sgnjesti, da sam 
morao još vaditi van, i još me kore, kanda sam se 
preveć obazirao na pučku znaličnost. 

Prigovoru svakom znam da se neću oteti; nu 
kazati mi je jošte porad jezika. Sam ćutim, i kažu 
mi koji zaviriše u djelo moje: da mi je jezik mje- 
stimice malko pretvrd, a drugo, da u pisanju nedr- 
žim strogo pravila, kako su uglavljena od knjigah 
slovnicah. To se razumi, da bi morao iti u narodna 
siela i prela učit, kako se pripovieđa ; nu buduć da 
ovakova gosta nerado gleda narod u sielu i prelu, 
molim ja narod, neka radje trpko moje pripoviedanje 
tud sam on sladje pripovieđa. Morao sam na kratko 
pripoviedati, da mogu pripovjediti što više stvarih, 
pak tako besjedom škrt budući, vjerujem, da neću 
goditi kako bi godila narodna pripoviedka o carevoj 
nevjesti. 

Pravila slovnična nisam strogo držao sa svoga 
razloga, kojega netrebam kazati. Odbor mi je sve 
propustio, neka pišem što i kako hoću, pak isti 
strogi i oštri urednik družtveni, prem se nije mogao 
uztegnuti, da mi ljuto nespočita, ter tu i tamo po 
koju besjedu i izreku neuštipne, vendar je veliko- 
dušno propustio i ono, što bi on sam jedva za dušup 
spasenje napisao. — Jao! još je jedan strahovit 



VII 



prigovor, koj me boli, jer ga popraviti neraoga, a 
taj je: da sam veličinom svoje knjige zadao težak 
udarac peneznici družtvenoj, i cienu knjizi nabio! 

Pomozite prijatelji narodni; a ja dotle pamet- 
nije neznam, van mirno slušati žaobe. 

U Zagrebu na lice božje 1870. 

Šimun Balenović, 

odbornik Jeronimova družtva. 



S v i e t. 

Jedna rieč : „sviet" kaže ti jedan put sve pod Bogom, 
nebo i zemlju, drugi put samo zemlju, a treći put samo 
ljudski rod na zemlji. U svakom se tom svietu kaže čudo 
božje. Tisuće godinah trudi se i muči čovjek okom i sta- 
klom tražeći i prebirući nebesa, bez prestanka plazeći po- 
vršinom zemlje i dubeći u koru njezinu, a na zemlji slika- 
jući osobito braću svoju. 

Duh ljudski, što je i kako pronašao, bilježi u knjigu, 
i koljeno predaje koljenu. Velika duha ljudi prebave tako- 
vim učenjem i pisanjem vas svoj viek, pak i opet umiru 
uzdišući, da malo znadoše. Iz velikoga svieta t. j. nebesah 
javljaju, da jedva jedvice razabiru krajeve prvomu prostoru, 
ali umah vidi se i početak drugim morda još ogromnijim 
nebeskim prostorinam ; samoj pako zemlji neproučiše još 
posvema niti površine ili vanjskoga lica, manje još koru 
s nutra, a velika je zagonetka sam sebi čovjek sam. Ali 
vendar divote su, što ljudsko oko može vidjeti, divne di- 
vote božjih čudesah, što jurve ljudska znanost pripovieda. 
Moramo prije svega znati: gdje smo? pak hajde da brže 
prekrilimo po tom božjem svietu ! 

Zemlja. 

Mati naša zemlja u svietu je sunčanom. Sunce, mjesec, 
zviezde i naša zemlja to su sve zrna, koja se neizmjernom pro- 
storinom bez prestanka vrte. Jedno se zrno vrti okolo drugoga 
i sva jedna grom ada okolo jednoga glavnoga zrna, i opet po 

V 



2 

više takovih čitavih gromađah okolo jednoga. U gromadi, kamo 
naša zemlja ide, sunce je srce i taj kolokret, goneći kano u 
kakovoj mašini kolesa. Maleno se vidi sunce porad daljine ; 
ali bi se od onoga kolobara moglo napraviti preko miliun ko- 
lobarah ovolikih, kolika je naša zemlja. Kako je daleko sunce 
od zemlje, evo sudi! Izpali top (kanon) prama suncu, zajaši 
brzo na izbačeno zrno i leti jednako, pak des doletiti na sunce 
najprije za petnaest godinah. Iste nekoje zviezde veće su puno 
od zemlje, ter bi se na primjer od zviezde danice i večernjice 
moglo stvoriti preko tisuću (hiljadu) ovolikih zrnah. Mjesec je 
petdeset putili manji od naše zemlje. Imade pako sunacah i 
sunčanih gromađah na mnoge milione, a njih puno većih od 
našega sunca. Prema tomu promisli daljinu, kada se takove 
zviezde jedva razabiru najoštrijim staklom, a množina samo 
kano pjegice. Ali nije zašto žaliti na gospodara, rekši, da je 
čovjeku odredio malen stan ; jer i zemlja je dobro omašno 
zrno. U pasu je ona tako debela, da putuj svaki dan deset 
urah, pak ćeš ju obići naokolo tekar za tri godine danah. 
Zemlja je posve okruglo zrno, samo što se je oblina na oba 
kraja malko spiosnuia. Dugoljasto i raztegnuto okruglom puta- 
njom obiđe ona sunce jedan put u godinu danah (365 i 
5 ura) , i okrene se okolo sebe sa zapada na iztok jedan 
put u 24 ure. Nam se čini, da sunce izhodi i zahodi i da se 
vrti oko zemlje; ali to je kano kada se hitro na koiih ili na 
ladji voziš, pak ti se pričinja, da mimo tebe leti drvo za drve- 
tom ili sva obala. Obraćanjem zemlje oko sebe postaju dobe 
dana, a obraćanjem oko sunca postaju dobe godine. Najbližje 
dodje ona do sunca 21. Marcija (Ožujka) i 23. Septembra 
(Rujna) kada su dan i noć jednaki, a najdalje 21. Juna (Lip- 
nja), kada je dan najduži, i 22. Decembra (Prosinca), kada je 
noć najdužja. Neravna se dakle dan niti žarina i vrućina po 
tom, koliko je zemlja bližje suncu, nego po tom, kako je zem- 
lja sva i stanovit kraj njezin k suncu naklonjen, i kako zrake 
sunčane kamo sipaju oso viče ili omičice. 

Zemlja kako i sva tjelesa po nebesih lebdi u prostoru 
ničim za ništo prikovana osim prirodnim zakonom pritega, po 
kojem tielo veće priteže k sebi drugo manje, kao što zemlja 
kamen bačen u vis natrag pritegne. Neima ona niti osovine 
niti pasa; nu oblinu, sliku njezinu sprekrižaše učeni ljudi svu 
linijami ili crtami oblučicami po svoj dužini i širini, a nekoje 




popreko ; kroza uju pako provukla se osovina. Osovine jedat 
kraj gleda uviek jug, a drugi kraj sjever, po 
južni i sjeverni krajak ili stožer (u svih jezitih jednako: „pol.") 
Ruda upravo gleda sjeverni stožer, kuže ti zviezda polarnica, 
koju možeš naći, ako od stražnjih dvajuli kolesah nebeskoga 






proli'gueš niiilko prstom, dok 
čavao u nebo zabite. Naklo- 
, T iek za jednaku 
jednoj strani, a 



voza ili velikoga medveda 
dodješ do zviezde kano brukah: 
njena je naprama svojoj putanji 
mjeru, samo šio je naklonjena jedan 
drugi put na drugoj. 

Kolobar oko zemlji: dicleći ju sredinom medjit stožerima 
na jednake dvie pole zove se polovni k. 

Preko onih točakah, do kojih se osovina ua.pru,m putu 
naklanja povuče se a jedne i s druge strane polovnika po kolobar, 
i ta dva kolobara, jer kažu, dokle se zemlja obrade, {dokud sunce 
dolazi čovjeku upravo na tjeme) zovu se obratniii. 

Oko svakoga stožeru za toliko daljine od osovine, koliko 
su obratuiei daleko od polovnika, zaokruži se po kolobar i 
tada se oti fcolobari zovu stožerni kolobari. Medjn obrat- 
nieima i stožernima kolobarima ostane najširju oblučina. To se 
sve vidi kano da su na svakoj polovini tri pasa, pak se zato 
svaki trjib i zove pas (pojas). Pas oko polovnika do obratnikah 
zove se vruci pas; od obratnika do stožernoga kolobara 
zove se blagi pas, a stožerni zove se ledeni pas. 



Po • 






na vrh glave i sina zrake 
i godinu, sbog a ta jt! tuda 
i jednaki, a samo njim dvie 



osovno s maleno ni promjenom s 
žarka vrućina ; dan i noć uviek 
dobe godišnje: suša i kiša (dažd). 

U blagom pasu jesu četiri godišnje dobe, a dan i noć 
samo dva puta u godini jednaki. Tu su najgušće promjene i 
najveće razlike, ter se blagota s jedne strane žarinom a s 
druge strane ledom pretvara u dugačke strahote. L T iedeuom 
pasu kratko je ljetašee i dugačka kruta zima, bližnju pako 
okolinu stožera pokriva vjekoviti led. Dau traje (dura) pol a 
noć pol godine. Jurve prania kraju bhigugii pasu ljeti postaje 
noć tamna samo kano sumrak, pak još i taj sumrak biva sve 
kraći, dok u toj dobi godine nestane noći posve, a zimi obrat- 
no biva tako s danom. Mudro je tako Bog naredio, da zem- 
lja bude naklonjena, jer da toga uije, dan i noć bili bi vaviek 
jednaki nebi bilo godišnje promjene, već bi stojeći sunce vaviek 



nad polovnikom tuda sve pogorilo od žarine, a kod nas bilo 
bi neprestano proljeće i ništa nebi dozorilo; prama stožerom 
pako dalje po gotovu nebi nikada okopniio : zemlja bi bila za 
stan čovjeku posve neprikladna. Da bude još jače naklonjena, 
bila bi jača i vrućina i studen ter opet zlo. Još nam je spo- 
menuti kolobar p o 1 d a n i k, od jednoga stožera preko polov- 
nika do drugoga, a kaže da je svim mjestim pod tim koloba- 
rom na istoj strani zemaljske krugiine skupa u isti čas pol 
dana ili podne. Namakneš li takov .kolobar nad grad Zagreb, 
možeš vidjeti, koja mjesta imaju podne skupa s tim gradom. 
Može se povući poldanik preko svakoga mjesta, nego jedan 
računa se uviek prvi, i taj sieče zemlju opet na dvie polutke : 
iztočnu i zapadnu. Jest jošte kolobar o b z o r n i k; koj 
kaže kuda nebo svojim okruglim poklopom kano klobukom 
poklapa zemlju, to jest kaže zemlji na različitu položaju 
obzor. 

Sad vidimo der lice zemlje. 

Površine zemaljske po prilici dvie su trećine voda, a 
jedna trećina suha zemlja ili kopno. Iz vode digoše se vrlo 
nepravilno i nejednako podieljena tri velika komada suhe zem- 
lje s množinom otokah : prvi komad na istočnoj polutki, stari 
sviet: Azija, Afrika i Europa; drugi komad na zapadnoj po- 
lutki, novi sviet: Amerika; treći Australija ili nova Holandija. 
Novi sviet zovu se Amerika i Australija zato, jer budući od 
Europe širokim morem raziučene znanost i poviestnica staroga 
svieta za nje nije znala, nego su kašnje pronadjene. Po veli- 
čini redaju se ote zemlje ovako : Azija, Amerika, Afrika, Eu- 
ropa i Australija. 

Kopno ili suha zemlja slegla se je više prama sjever- 
nom stožeru, pak je u sjevernoj polovini zemlje pretežnija nje 
veličina. Jer ako svu površinu razdieliš na 100 dielah, iziđe 
iz računa suhe zemlje dielah 27 a mora 73. Od kopna pako 
u sjevernoj polovini, od onih 27 tija 22 diela, a na tu stranu 
najviše kopna ide na blagi pas. Na iz točnoj polutki 
zemlje sve su one velike tri krpetine zemlje i skupa se drže, 
samo što je godine 1869 Francez Lesep napravio od Afrike 
posve ol ok, to jest medju dva velika mora prokopao* užinu 
kopnenu, kuda sada već brodovi prolaze. Na istoj strani jest 
u hrpi velikih otokah golema otočina Australija. Na zapad- 
noj polutki jest sama duga otočina Amerika s množinom 




otokah velikih i malih ; a malo fali da se u ledenom pasu nije 
svczala s Azijom. 

[ Europi. Ako se dakle obratiš prama iztojkii : 
gledaš u Aziju, a preko nje i silnih vodah u Australiju, Ije- 
i ako maline* na sjever, pokaznu si ledeni; krajeve Europe 
i Azije, desnicom na jugu Afriku i južne okrajke Europe, a za 
ledjima stoji ti zapadna polovina Europe i preko mora Ame- 
rika. Aziju od Europe luđi na sjeveru Ural planina u ruskoj 
carevini, na iztoku kaspićka jezerina, visoku Kankaz planina, 

»crno more, kod Carigrada morski rukavi i grčka mora, zatim 
je puklo veliko sredozemno more, koje pere tri sirane svieta: 
Aziju, Afriku i Europu, a veže se tankim rukavom na zapadu 
s velikim morem med Europom i Amerikom. Velik zaljev iz 
sredozemnoga mora, jest naše jadransko ili sinje more na jug 
i zapad, preko koga se inedju dva mora pružila kano doko- 

Iljenica čižuia zemlja Italija. 
Suha zemlja ili kopno lica je raznolika: amo se digle 
nad oblake i razaplete gore i plauine, tamo ugrezle doline i 
prodolice i pukle bezkrajne ravnice ; amo grozni krš, tamo 
bujan rast. Sto se nije diglo nad tri hiljade (tisuća, jezero) 
stopah, zove se samo brdo, do četiri tisuće stopaii zove se 
gora i već planina, a preko do šest tisućah stopah zovn se 
visoke gore i planine; a preko te mjere skupnim imenom u 
svih jezicih alpe. NajviJja gora na svietu (do dvadeset i pet 
tisućah stopah, dokle se je do sada izmjerilo) jest Himalaja u 
Aziji. Ima gorah, koje na časove uz potres, huku i buku iz 
vrška vatru rigaju, a puku naokolo zadavaju straha i nesreće, 
pak se zovu vatromet ili vulkan. 

U visokih gorah bilježe se i broje stepeni : do kuda je 
zraka za dihanje i dokle životinju /ivi, zatim dokle bilina raste, 
zatim vjekoviti led, i nad oblakom vjekovila vjedriua. U alpah 
sbiva se svakakovih divotah ; tu gruva i krši grom, plavi bu- 
jica, ogroraue ploćetiuc leda malko otopljene pužu, zamrzim 
se a drugimi pločami i sa stieuami, a kašnje pognane dalje 
lome i gone sa sobom 510 ciele kukove, tu opet valjak .iniega 
(usov, lavina) nabrekue leteći niz brdo, da zna zarušiti n do- 
lini po cielo selce gorsko. 

Goram kako i kopnu svemu broji se visina kolika je 

zrcalom morskim. Ali ne samo da se visoko dižu gorski 

i kukovi, nego ima i čitavih prostranih ravnicah visoko 




ležećih, zašto se zovu visoke ravnice ili visočine (ravne 
gore). Najvišje i najprostranije takove ravnice jesu u Aziji, 
gdje tibetanska više leži dva puta skoro nego najvišja hrvatska 
gora (deset hiljadah stopah). Ima na kopnu i nižinah nižjih 
od morskoga zrcala, i zovu se opet na prosto nizine, naj- 
dublje su i najveće opet u Aziji. Osim što su silne ravnice 
jednolične i turobne, većim su dielom neplodne, jer su ili za- 
rastle u travurinu, i tada se zovu s t e p i n e, ili su mrtve ka- 
menite oli pjeskovite pustare. Najveće su pustare u Africi 
i Aziji. Pjeskovita pustara kaže se oku kano more, kako se 
nagadja da i jesu nekada more bile. Najprostranija jest u Africi 
Sahara, šest putih veća nego je sva carevina bečkoga cesara: 
kamo okom kreneš, niti na nebu oblačka i kapi kiše, niti dr- 
veta niti grma zelena, nego razžaren, sitan piesak, kojim se 
vjetar poigrava, pa ga talasa i vitla kano na moru vodu, a 
ovako vim vitlom zaspe često sve, što uhvati na stazi, po Čitave 
povorke ili karavane tovarne marve i ljudih. Ima ravno na pjes- 
kovitoj pustari amo tamo kano zelen otok obraštene zemlje 
s kojim vrutkom vode i zovu se oaze; ali osim što je riedko, 
nestaje zeleni od silne naplave pjeskovite. Putuje se preko pu- 
stare od oaze do oaze tjedne i mjesece. 

Sad hajde da malko pogledamo vodu, pak ćemo onda 
brzimice još jednom prekriliti vas sviet. 

More se drži sve skupa. Ako je velika voda svuda na- 
okolo obtočena kopnom, zove se tada jezero, prem se jezeru 
veliku, u kojem je voda gorka kano morska, takodjer kaže 
more. Mora, morske razvaline, krajine, zatoči i rukavi zovu se 
po susjednom kopnu, po narodib susjednih, svojoj naravi oso- 
bito farbi (boji), pak i po jednom čovjeku, koji je tuda prvi 
prebrodio i opisao ga. Za vedra neba i tišine prava je farba 
moru modro zelena; nu mienja se s promjenom zraka i vode. 
Ima mora (pri otocih zap. Indije) tako biela i bistra, da je u 
silnoj dubljini na dnu bielim pieskom posutu vidjeti malešne 
stvari, a ladja čini se da pliva u zraku. Ima dalje mora crvena 
od množine crvenih koraljah po dnu, a tako oget posve zelena 
kano livada od množine trave. 

Kako površina kopna tako je grbavo i dno morsko : ima 
tuda gorah i vrhovah i opet nizinah i ravnicah. Dubljina dakle 
nije svuda jednaka. Mjeri se more olovom na konopicu; ali 
nemože olovo duboko, pak se je po takovu izmjerilo samo 



r dvanaest "isućah slopah dubljine. Nego po drugom pulu računa 
se, da najveća morska dubljiua težko presiže jednu milju, to 
jest pjaškoga hoda ravno dvie ure. 
More giba se neprestano; a pravilno se svakih šest 
urab nadima, svakih drugih aeBt uruli aplahne, a oboje se vidi 
na obali, pak se pritok zove plima, odlok oajeka. Medju 
obratnicima je potok morski od izt.oka k napadu, ter upravo 
more teče, što biva od vjilarali neprestano tuda duvajućih. 
Drugi potok ide od stožerah prania sredini. 

I Osim mora sieku kopno vode tekućice različita dužine 

i jedrinc, od Šumskoga potočića i do moru »podobnih riekah. 
Najveća riecina na svietu jest lako zvana Amazonska u južnoj 
Americi, duga u ravnoj liniji do 500 miljah, a široka tako, 
da jurve »to miljah pred utokoui u more nije vidjeti druge 
obale (brine), a na samu u toku raskriljena u dva ramena ši- 
roka je do 12 miljah. Za Amerikom najveće su rieke u Aziji, 
ista Afrika ima dvie velike, a u Europi su najveće u Ruskoj 
Ima vrielah ljekovitih, koja se zovu rudna, jer voda ima 
rastopljenih rudah : soli, sumpora, zemlje, kovitlali osobito že- 
ljeza i bakra, od tuda takodjer imadu ljekovitu moć. Rudne 
vode izviru tople , sbog šta se kupališta na njih zovu to- 
plice. Opazilo se je, da toplice /nadu biti spojene s kojom 
vatrometnom gorom. Vodom se je lice zemlje puno preobratilo 
i još te preobražava neprestano. Za primjer u Dalmaciji vidi 
se pod morem podrtinab od zidinah, koje su nekada bile na 
kopnu, usuprot gradovi nekad tik mora, kano Adrija i Rave.na 
u Italiji, sada su od njega duleko- More zna obalu odrubiti i 
opet napljuskati pieska za pune i široke obale. Što eiue rieke, 
znadu najbolje oni, koji duž riekah živu. Neke nose prudj i 
piesak, i takove poplavom pustoše zemlju, a neke opet inulj, 
samu rodicu zemlju, i poplavom čine zemlju plodnu, da na 
njoj raste sve kano samo od sebe. Nose rieke neke i zlata 
zrnata. 

Sva okruglina zemaljska obtočena je zračnim morem, 
zrakom je sva obložena kano u kakovu toku. Zrak okreće se 
zajedno aa zemljom. Kako je zračni okrug debeo, nezna se 
pravo; ini to se zna, da jest debeo preko deset miljah, a da 
uiju svuda jednako debeo. Porad tečaja i topline nad polovni' 
kom oko sredine zemlje jest najdeblji. Kuko more tako i zrak 



sbog tečaja zemlje, sbog različite topline, sbog različita lica 
zemlje i drugih sličnih uzrokah u neprestanom je gibanju i pravi 
vjetar svakojaka imena. U zraku se pare vodene pretvaraju u 
oblake, u kišu (dažd), snieg i led ; u njem biva po svjetlosti, 
munjini (strieli) i magneti nj i (pritegi) raznolikih pojavah. Ka- 
kova zna već kod nas biti bura, osobito u primorskih stranah, 
pa grmljavina, zna svatko, ako umi paziti i pamtiti. Nego dokle 
može pobiesniti vjetar, može čovjek pravo znati samo u za- 
padnoj Indiji, u Aziji i na našem sinjem moru. Poguban posve 
jest vjetar vruci afrikanski, a neka tu bude spomenut najgori, 
što ga Arapi zovu Samum, a Turci Samiel. Ako je čovjeka u 
prostu zraku uhvatio stoječke i zadahnuo ga, svaki na mjestu 
padne mrtav i za čas pocrni vas; a kad ćeš ga dizati, ostane 
ti mrtvačeva ruka u ruci. Zna popuhnuti kako kadi, nego u 
stanovito vrieme, podrži samo dva tri minuta, nepuše nikada 
ražom do zemlje, a vidi se i ćuti naprvo. Ista marva nagonom 
naravnim zna pogoditi , kad će puhnuti, pak umah pritisne gu- 
bicu k zemlji. 

Mornari na moru vide često na vrhu katarke, a mi na 
kopnu na crkvenom zvoniku ili na drugom kakovu visoku šiljku 
vidimo kano da je planuo plamen ak : i to ti je što se zove 
oganj sv. Ilije, a napravio se valjda od munjine. Kamo je grom 
udrio, pak se pokazala ovakova sviećica, nosi brže vodu; jer 
će krov planuti. Naglo plane od munjine, mnogi put se zakasni 
trnuti ; nu nemoj vjerovati, da se ona vatra nebi dala utrnuti 
vodom. Plane nad truležem kakovim ili nad močvarom opet 
piamenak pak ide kano svieća: to ti se zove divlji oganj, a 
užegao tu svieću u zraku druge vrsti zračak oli plin spodoban 
onomu, Što sada umjetno napravljen svietli velikim gradovom. 
Tko ti rekne, da kaže zakopane novce, reci mu neka ide sam 
kopat. Još ti moram spomenuti sjevernu zoru. To ti je na 
sjevernom polu crvenkasta svjetlost sipajuća zrake obzorom tija 
do tjemeniee. PoČme se pomaljati i prikazivati o sunčanom za- 
hodu i pravom mraku (malo kada kašnje u noći) najprvo kano 
povinuta oblačna pruga, zatim se okolo pruge počmu sjati ko- 
lo bar po kolobar bieikast i svietal sipajući zrake svake vrsti. 
Takovim se redom i gubi. Zna sjati kada kratak samo čas, 
kada po svu noć, a kada po više noćih redom. Drže da je 
od magnetinje. 



Vijavicu od vjetra ili vijor vidio nas je avai.ko živ, i 
la kako on digne i porcne pred aobom od praha vrtlog. Zna 
i kod nas vijor počiniti eudo kvara; nn strahota je božja vi- 
diti vijavicu na ravnieah od sniega ili u pustari od pieska ili 
na moru od vode, gdje se je voden valjak s oblakom svezao 
i što stigne, oboriti će na dno ponora. 

Hajde da još malko pogledamo, kako je kuda na tom 
božjem avietu. Nad Azijom Je ; rlo je nebo .svakojako: na tom 
prostoru zemlje svaka je promjena. 

Na jednoj strani oko polovnika žarka žega, na drugoj 
strsni k stožeru vjukovita isinm i studen; amo pada siloviti 
kiša, tamo stoji vjt'kovita hitrina /ruku ter ljudi neznadu što 
je oblak ni što snicg i led, već jediim lanalma maglica zna 
prekrivati ravnice i poljane. Tuda udara grom za gromom da 
se zemlja uzdrma, ovuda opet nikada pml'uši; ijroma u pripo- 
viedki. Tako je raznolika u Aziji i površina. Uz pustare i pu- 
stoseline divne krasote zemaljske! Jednomu draga inati zemlja 
pruža gotov« hranu u usta, drugi pako od te mačnhe ni ne- 
pita ništa, nego žive o lovu i ribariji. 

Afrika na polovniku i mrdju obivitniciniu velikom ve- 
ćinom nesretna je zemlja, kojoj ribog žege i stotinu drugih 
zalab i neprilikah do samoga srca j"š nitko živ iz ostaloga 
avieta došao nije. Ima drveta većega nego ikud po ostalom 
svietu, ali osamljeno i na riedko i malo prave šume. Afrika 
jest, takodjer domovina velikim zvierim, zmijani orrjašicam i 
klopotačam, pak majmunu, kako u vrućem pasu posvud takodjer 
u Aziji i Americi. 

Amerika pružila so svom jednom polovinom zemlje, 
pak ima sve promjene, nu vendar vrućina oko polovnika nije 
onako žestoka, kako je im istom pasu po ostalom svietu ; studen 
pako zimi veća, nego po ostalom svietu u istom pasu; ali je tuda 
jača yeti takodjer vrućina. U Americi su najgušće šume i najveće 
prostorine travom obnistb.', tct^Lo tako velikom, da konjik na ko- 
nji: može nevidjen projuriti. Amerika je Europi dala krum- 
pir i duhan, pak mnogo tiepo drvo, a Europa njoj za uzdaije 
uajkorislniju domaću životinju, 

Australija Čudna je sa nas zemlja zato: jer ondje 
mjeseca Januara (Sicćujiis kada sjever puše, najveća je vrućina, 
a mjeseca Julija (Srpnja) kada jug puše, studeno je vrieme. 
Ljetina, to jest. jesenina počima se sijati pod njihovu jesen po- 



lovicom Aprila (Travnja) mjeseca. To je tako, jer nam je na 
protivnoj južnoj polovini. Zemlja je većim dielom 8 malo 
truda plodovita Čudo za nas ono jest, kako u Australiji raste 
vode, a to n. pr. trešnje s košćicom s vana, kruška ima držak 
na debljoj strani. S drveta umjesto da pada list pada kora, 
list pako strši u vis i nepruža hlada. 

Europa je najugodnija i za prebivanje čovjeku naj- 
prikladnija 

Na zemlji broje se tri carstva stvarih, a to su : ruda, 
trava i životinja. Ruda je oli zemlja, oli kamen oli ta- 
ljiv kov. Trave (rastline, biline) broji se do stotinu tisućah 
različitih felah, a životinje i više stotin tisućah. 

Eto ti dakle, kako je šaren i čudan taj božji sviet. 
Tu je nabrojeno najveće s najvećom mjerom, a maleno 
može kod nas s tim prispodobiti svatko sam. Za svaku 
tu spomenutu stvar napisane su i. pišu se neprestano po 
velike knjige, a povjestniku zamjera je, ako je i ovoliko 
napisao u knjigu povjestnicu. Nego za koga je ovo pisano 
i s kakovom namjerom, od njega nije se plašiti zamjere ; 
a drugomu druguda široko polje. 

Čovjek. 

Preostaje nam ppglaviti još jedan sviet u svietu. Stvorio 
Bog čovjeka. Malena je i prosta pripoviedka, kako najstariji a 
bogoduh pisac u sv. pismu povieda to stvorenje: Od zemlje 
Bog napravio tielo, u tielo udahnuo duh, duhom oživilo se 
biće i stade pred stvoritelja svoga, koji od zemlje stvorenu 
nadi ime zemljenjak (Adam). Do njega stvori iz bića nje- 
gova družicu mu ženku , koju prozva živim majku (Eva.) Bog 
dobri mudri pokle je stvorio sviet duhoviti (duhove, angjele), 
stvori jošte biće, koje ima biti duh i zajedno stvar, neka je 
to kopča ili spona medju dva raznolika svieta: med duho- 
vitim i stvar ovi tim. 

Množina neprebrojna duhovah nosi božju priliku; nu i 
za novi stvor božji povieda bogoduhi povjestnik, da je stvoren 
na božju sliku i priliku, sveti pravedan. Prilika je 
Bogu duša, neumrli taj s umom i sa slobodnom voljom duh, 
po svojoj naravi i po višjem božjem daru prilika Bogu. Um 



11 






ide za istinom, volja za dobrom, a smiriti se posve jedi 
drugo može samo neizmjernim i f jekovi tim. (,'ovjeku od Boga 
stvoren« skladala se liepo & umom volja, niti bi volja potegla, 
kamo nije namjerio nm, a oboje prihigalo i piijnnjalo za volju 
božju. Pnk i tielo ljudsko divan je stvor, i kako jurve 
stari mudraci rekoše: na malo velik sviet ili čitav u si 
sviet. Jur gore upravljeno liee njegovo kaže mu, Štono reče 
apostol Puvao : „tražiti Sto je gore." Obraz je zreato duše, 
ti kome se zrcali vas duševni život ; jedini čovjek može pli 
kati i smijati se. Ima mnoga životinja po koje ćutilo i osjetilo 
življe i o-trije; na nijedna neima sve tako skladovito, Najoso- 
bitiji pako dar lielu ljudskomu jest govor. Povrh krBsnih 
darovah naravnih n.ikilio Bog čovjeka (laroni višjim. Uz vjeko- 
viti duh imalo tmi vickovati i tielo, na obilatoj Gospodinovoj 
milosti u lii'|!ii ruju živjeti, u ljepši po času bili za vaviek 
preneseno. Tu Bog sam bio prvomu čovjeku otac, eam učitelj 
i vodja. Od ovoga imao se razrasti i razploditi velik ljudski 
rod; reče bo Gospod: „Raslite i budi vas množina!" Ali biće 
umno i slobodne volje treba da samo takodjer svojom odlukom 
i težnjom dodje. do svojega cilja. Taj cilj, cilj vrbu naravi po- 
kazao Bog čovjeku i obećao ga s pogodbom : čovjek umanje, 
podučen je, krepak je, može se dakle vladati. Pogodba lahka 
da nemože biti laglja. Zakon božji imao biti za slohodnu voljo 
ljudsku pogodba i putokaa k cilju ; nu prekršio čovjek zakon 
i promašio put k cilju. Jednim mahom puče njemu od- 
vračenu od svoga cilja pred očima grozovita razvalina 
dobra i zla, milošta božja i prvaSnj« rilu 1 !";] uji' propade, a nad 
glavn mu stade smrt sa svom srdjbom božjom. Smutila čo- 
vjeka vražja lak »vitina i laž, oborila ga probudjena u 
oholost, nevjera i pohlepa; pokle je kušao zabranjenu 
drveta. „znanja dobra i /!»," pojavi se njemu u mozgu 
i u srcu zloba: višji dar izgubio, narav i nai 
darovi vrazili te i pomutili. Bog stvorio saino angjele, 
a vrag stvorio sebe sam ; Rog stvorio samo dobra čovjeka, a 
zao Čovjek stvorio sebe sam. Od malena Čina bivaju gusto pu- 
tih veliki dogodjaji, iz jednoga iloKndjnjiL dupi ju'ipoviedka do' 
gadjajah. Malen se i neznatan u prvi mah vidi čin iztoČnoga 
grieha, nu tko ga umi promišljati i razumi ga velik je to Čin, 
velik dogodjaj, kako sbilja posljedicom jest prevelik i odlučan 
za vas jedan rod božjih stvnrovah. Sbog toga čina preokrenula 



se čovjeku sudbina, prevrgao se drugačije vas ljudski rod i 
put njegov do vjekovitoga cilja njegova. 

U jednom čovjeku dvoga spola prokušana ju i p r o- 
cie njena ljudska narav napram stvorcu i cilju. 
Bog je tako rekao : Adam stao na ucjenu i utegu za vas ljud- 
ski rod — kamo on pretegne, onamo će za njim svaki poto- 
mak njegov. Pretegnuo on na zlu stranu, djeca odosmo za 
otcem. Bogu je odrediti pod koju će pogodbu i cienu stvora 
postavit na blažen cilj. Prvi grieh Adamu je i Evi na glavu, 
jer je protekao iz njihove slobodne volje, pak se na njihovu 
dušu takodjer računa; ali za sve njihove potomke, ako nije 
na glavu, a to je na krv i na rod i na stalež, na sudbinu, 
kako je na primjer seljanu, komu su djedovi bili knezovi, ne 
na glavu, nego na rod grieh jednoga djeda, rad kojega je kne- 
žija propala. A nevalja puno kriviti Adama i Eve ; jer bi ti 
sam bio pao. 

Sudi Bog sud : e prva je ljudska izpovied neva- 
ljala! Što Bog rekao, neporekao : zaori nad čovjekom sud 
božji: „Prah si bio i prah ćeš biti! 

Nego ne umah : prije ćeš s mukom i znojem vaditi iz 
zemlje kruh, i to iz zemlje trnjem i kupinjem obrasle ; a ti ži- 
vih majka biti ćeš prije majka i namučiti se mukah materinjih. 
Nego da nebude uništeno po čovjeku, što je stvorio svemogući 
Bog: namjera i osnova božja mora se izpuniti, rod stvorovah 
imenom „čovjek" mora uza stvoritelja svoga vjekovati blažen. 
Obećao Bog čovjeku spasitelja, koj će paklu skršiti silu, čo- 
vjeka riešiti okovah, ter pomilovana, pomagana i popravljena 
izvesti na slobodu sinovah božjih. S prvine rečena božja rieč: 
„Plodite se i budi vas množina!" stoji još vaviek. 

Raja zemaljskoga nestalo : prema novoj čovjeku dosudje- 
noj sudbini preobrazila se zemlja, koju je stvoritelj za ljudski 
rod odredio. Kamo je okrenula ljudska stopa, dočekala čovjeka 
borba, kina i muka : s crnom materom zemljom mora se poga- 
djati i svakojake smišljati račune za hranu , kako bi je od 
nje izmamio ; sa svakojakom nepogodom mora se boriti za 
zdravlje, a s nebrojenim neprijateljem varakati se za život. 
Smrt sveudilj hlebdi nad čovjekom, nu puno treba muke do 
nje. Nije čovjek stvoren samo za sebe, nego takodjer za druž- 
tvo ; stvorio mu je Gospodin družicu, i ona je za njega radost 
velika; rodilo se Adamu i Evi prvo diete, radost je ono obo- 



13 



mft velika. Sto oboje ne badava spominje prvti pu\ji-s:iiir 
ate familija (obitelj), raste ljudski rod. Liepo spominje povjest- 
nica, kako Bog sam otčinskom rukom Ijnde vodi, goji, uči. 
Spasitelj doći će, nu kada mu bude vricme. Bog je mogao stvo- 
riti čovjeka bez njega; nu spasiti ncmože on njega bez njega. 
Trebalo je prije nogo bude znao potrebu i ciemi apasa, da čo- 
vjek razgovet.no vidi i spozna sam aebe i sudbinu svoju, pak 
još da pravo razumi ljudski rod, njegovu sudbinu i Sto bi bio 
i kamo zaišao bez Boga — čemu se naravnim razvitkom hoće 
vremena. Da se brže razumimo, to ti je tako. 

U prvom prekršaju ljudskom pokam i 
lost i nevjera s trojakom pohotom (pohlepom) : za pute- 
nom nasladom, za visinom odlike, moći i gospodstva, za imet- 
kom. Nagon taj bio mu u naravi, nu mirovao je pokoran 
milosti božjoj i bezazlenoj volji. Napast taknula: čovjek poćuti 
Boga nad sobom i zakon njegov, poćuli sloliudu svoju, pak se 
je valjalo skloniti ali po zakonu oli mimo njega. Zlotvor prvi 
pogodi pravu žiliuo. mudro na vinu žicu, pak reče: „Biti ćete 
Bogu slični!" Ode krivo. I oj et valja pamtiti da ni svemogući 
Bog čovjeka nemoŽe spasiti bez slobodni' volje i privolje nje- 
gove, a bez jedne ote pogodbe, da se naime slobodnom voljom 
prihvati zakona njegova. Trebalo je dakle, neka čovjek prog 
da i vidi sam na sebi ili na drugom, i vas ljudski rod u cielu 
neka vidi i što se je dalje oteo Bogu i na l-jega zaboravio, 
sam se sebi prepustio, da svo većma gubi cienu i grezne u 
ništavilo. Um ljudski ako nevjerujc u Boga, da će obožavati 
svaSto, i ako Bogu uevjeruje, da će na svoju sramota vjerovati 
Ije bud komu. Bez zakona putena naslada da mu je otro vala 
duh i tielo i potišlila mu poštenje; i moč ljudska i gospodstvo 
ako nije gradjeno na božanstvenoj krieposti i jakosti, da se 
krši samo sobom baš kuda je na vršku i naponu svom. Pak 
jao! kuda ode čovjek! Po oholosti ljudi postaše neljudi, mudri 
drugčije svakim znanjem i umiujein narodi klanjaju se kano 
to boa bogovom živinara, robuje robski velika većina, ogromna 
carstva: babilonsko, asirsko. medij :iu<ko, jiersijmisko macedou- 
sko itd., dižu se i krše sama sobom, siloviti i jaki gradovi 
zarustli u travu. 

Pripoviedku ob i sto finom griehu, p&d u čovjeka 
i grieanoj njegovoj naravi, i o spasitelju ponesoše sa 
aa čuvaše avi narodi, prern svaki po svoju, ter učeni ljudi 




14 

broje njih raznolikih množinu, a još se nijedan nije našao tako 
divlji narod, da o tom nebi znao pripoviedke kakove takove. 
Tako se je prelilo u krv, mozag i duh ljudski. Pak i jest da 
se sve oko njega vrti: bez njega niti pravo razumiti Boga, 
niti, što vidimo svieta, niti čovjek razumiti sam sebe i svoje 
sudbine ; bez takova nauka mora se tapati u mraku, . kako pri- 
znaše jiirve starinski mudraci. 

S plačem na sviet dodje, splačem sa svieta 
ode čovjek: zar mu je plač sudbina i zadaća? 
Tko uzme postanak i konac čovjeku ciglo kano psu oH maj- 
munu, pasji mu oli majmunski mora da bude život i sva po- 
vještnica. Po bistru pak*» i sigurnom nauku tom razumimo 
sve : i Boga i sviet i sami sebe i narav, dostojanstvo svoje, 
sudbinu i konac svoj i svu povjestnicu ljudskoga roda. 

Jezgra svemu nauku i svoj mudri nj i jest 
pamtiti i obdržavuti ova pravila: 

U svakom čovjeku živu tri čovjeka, u svakome za- 
metku ljudskom tri su zametka: života životinj- 
skoga, života ljudskoga, života božanstvenoga. 
Iz zametka ljudskoga samo je onda postao pravi čovjek: 
ako je čovjek životinju u sebi obladao i privezao ju za 
red, ako mu u razum svietli svjetlo znanja, i u volju ušlo 
žice prosvietljena djelovanja, a vas duh vodi luč božje 
vjere i drži kotva božjega za,kona. Tri su karike: 
prva karika Bog, druga karika duh ljudski 
(duhovnost, duhovni život); treća Karika tielo ljud- 
sko. Pravi je čovjek samo onda, ako se u ovoj veruzi 
svaka nižja karika tvrdo drži za višju, ako je tielo po- 
korilo razumu, razum Bogu. Nekaže se dakle jedini cilj 
čovjeku: 

Čovječe, budi samo biće živo! 
Jer tada bi postao životinjsko živinče. Zahirio bi po^ 
svema duh, izlizala se plemenština. 
, Nekaže se jedini cilj čovjeku : 
Čovječe budi samo razumno biće! 



15 

Jer razum bez višje svjetlosti izgubi vid i smrkne 
mu se. 

Nekaže se jedini cilj čovjeku : 

Čovječe, budi samo biče za zakoni red! 

Jer nebi bilo činu prave ponuke, razloga ni namjere — 
što istom poljepšava život, i dobromu djelu daje cienu i krunu. 

Nekaže se ni jedini cilj čovjeku : 

Čovječe budi samo duh! 

Jer ni tada nebi bio pravi čovjek. Putenost ili tje- 
lesnost ima se podvrči duhovnosti ; nu ne zatrti se i pre- 
stati bivati. 

Slaganje razuma tvoga s vjekovitom istinom, slaga- 
nje volje tvoje s vjekovitim blaženstvom, slagauje svega 
duha s vjekovitom ljepotom — budi vjera tvoja; u duhu 
ove vjere življenje budi kriepost tvoja. 

Budi prilika Bogu, bit ćeš na božanstve- 
nu blažen! 

To je kakov bi čovjek morao biti. Kakov je pako 
bio, povieda povjesthica ; a kakav jest, vidiš sam svaki dan. 

Oholost i nevjera pak trojaka ona pohota razputana, 
s druge pako strane paklena zloba i laž : to ti je što mota i 
kida čovjeka pojedince i ljudski rod vas ; to ti je što se pre- 
pliće svom povjestnicom ljudskom. Valja dakle to pamtiti. 
Krvav je već prvi list ljudske povjestnice; jer ubio brat 
brata. Napreduje rod umom u svakom znanju i uminju; 
ali po ćudi i srcu luči se na dvie stranke ; bije boj dobro sa 
zlom, dok opačina prevladala u sve, a promisao božja od- 
sudi pokvareni narod na potop. Ostao sam dobri Noje sa 
svoja tri sina i njihovom porodicom. Druge glave, nu isti 
ljudski rod, noseći istu staru narav plodi se i prostire 
svietorn, i pak vidimo, kako ga oholost i nevjera zanose, 
prije razstanka grade na vjekovitu si uspomenu i slavu 
kulu tobož do neba, ter bi na silu rado zaviriti, što ga 



gore Bog radi. Odlukom božjom pomeo se jezik po na- 
rodnih granah i porodicah, a kula nedogradjena prozvala 
se b a b e 1 t. j. metež. Iz oholosti je ljudske izašao al i 
jednako prošao mnogi takov babel. Razidoše se grane ljud- 
skoga roda po svem svietu. 

Plemena. 

Kolievka (zibka) ljudskomu rodu jest Azija; tu je 
bio njemu raj zemaljski, posije raja prvi zavičaj, a posije po- 
topa niz ravnice prednje Azije spustio se Noje, poljane med 
vodama Tigrom i Eufratom spominju se kano razselište. 
Po tri sina Nojeva Semu, Hamu i Jafetu prozvala se tri velika 
plemena, a seobom Semovo pleme krenulo na istok i pružilo 
se onamo po Aziji, Hambvo na jug prama Africi, a Jafe- 
tovo na zapad amo prama Europi. Iz plemena razvijali se 
i lučili narodi, iz narodah postajala i rastla nova plemena, 
iz njih opet narodi i tako se na sve četiri strane valjali živi 
valovi po toj zemlji dok bude napučena sva. Prije svega ne- 
znajući kakov je i dokle ide sviet, odmicalo bi se namjerice, 
koliko bi se i do kuda poznavalo, svak bi potekao u ljepši i 
plodniji kraj, pak se tu nastanio i utvrdio. Okrajci bi se raz- 
micali sve to dalje sami, nego kad bi komu podrastlu narodu 
u sredini dogustilo, osokolio bi se on i razmahao, dok se rae- 
djaši razmaknuše, ili sije krvavim okršajem prokrčio put. Bog 
je rekao, neka čovjek svietu gospoduje, pak tako ti jest svuda ; 
jer prem se težko mora boriti sa zrakom, s vodom i sa svom 
površinom zemlje, sa svim trojim carstvom; um i ruke ljudske 
sve obladaše, svuda je čovjek pronašao puteve i načine, kako 
bi se hranio i od zla branio, svuda i svemu sviknuo je on i 
priviknuo. Razveseliti i razblažiti se zna on čim i u zemunici 
pod vjekovitim sniegom, i u hladu pod vjekovitom žegom sun- 
čanom. Svuda čovjek, ako se odrodio nije, žarkim srcem ljubi 
zavičaj svoj i domovinu svoju, kakovu mu je sudbina dosudila. 
Kuda bi zalud bila ljudska muka, tuda je skrbila priroda. 

Velik dar božji na vrućem pasu, kuda se nesije žitak, 
jest kruŠevac ili „kruh drvo" u Aziji (iztočnoj Indiji) i na 
australskih otocih. To ti je kao velik naš hrast, ali s dugim 
i širokim listom; na njem raste plod okrugao kako zrno (ba- 



17 

lota) kolik djetinja glava, komu je meso bielo kano snieg a 
rahlo i prhko kano novi kruh od pšenice, porazreže se ,na 
plosnate križke, osuši i tada se jede sladko kano bieli kruh. 
Drvo je plodno za čudo: tri stabla hrana su čovjeku za svu 
jednu godinu dovoljna. Drugud na sjeveru daje hranu ribarija 
£ lovina i neke vrsti trave. 

U Vrućem svietu kamila (deva), životinja duga do dva 
hvata a do poldrugi visoka, ima u zatiljku kukmu do dvie 
stope visoku, i naravno sedlo, dugu vratinu i pod njom dugo- 
ljastu volju, a može velika i jaka ponesti i do dvadeset centih. 
Pitoma je i krotka kano ovca, dosta pametna i vješta, zado- 
voljna slabom hranom. Dugo trpi glad, a kada je poći na da- 
lek put navuče si punu onu volju vode, što će po malo srkajuć 
biti dosta za mjesec i više danah; natovari ju Arapin robom, 
sjedne na nju još i sam pod sjenicu, pak tako vozi taj živi 
brod preko pjeskovitoga mora. Od Arapina malo traži, a ona 
njemu živa daje kola i konje, vunu i mlieko, a mrtva kožu 
za opravu i pokrivalo, meso za hranu. Jošte više nego Arapinu 
deva, jest patuljku na severu severni jelen. Prilike je jelenske, 
živi ob ono malo zelenila, što ga raste na severu, a po zimi 
kopa si sam izpod sniega i leda rogom i papkom lišaj i ma- 
šinu kano baš za njega stvorenu. Malomu Čovjeku severnjaku 
služi jelen za jahanje, nošenje i voženje ; koža mu oprava, pro- 
stiralo za krevet, i za saonice, pače za brvno i dasku na kuću, 
meso i mlieko svakdanja mu hrana, od roga mu nož i žlica, 
pače igla za šivanje, crieva mu kudelja i klupko za pletivo, a 
papak čaša za pilo. Mlieko mu gusto kao vrhnje (skorup), 
i ako se samo malko stepe umah je maslo, sir sladak i tečan, 
a hvale i meso, da je bolje nego našega jelena. Uprežen pred 
saonice, kažu da može prevaliti 20 miljah u dan. 

Radine ruke poljepšavaju zemlju; nu čim su ju kada 
prestale ruke raditi, umah tada trnje i kupi nje, kako reče 
Bog, obrodi i zaraste. 

Kud su nekada bili gizdavi gradovi, tuda sada brloži 
zvierad, a kitne poljane pretvoriše se u pustare. Sve pokori 
uman i radin čovjek; nego mu je sve takodjer neprijatelj, pak 
mu ruši djelo. 

Ali različite sile i promjene djeluju takodjer jako 
na razvitak ljudskoga tiela, i po tom su ljudi raznolike 

2 



18 

gradje, boje (farbe) i oblika glave i obraza. Po tielu dakle 
broji se pet velikih plemenah: 1. Bjeloputno 
kavkazko ili po jeziku indo-europejsko ; najljepše i najda- 
rovitije pleme, a stanuje po Europi, Aziji zapadnoj i Africi 
severnoj. 2. Žutoputno, mongolsko, žute kože i 
plosnate lubanje, razrokih očiuh, izskočena obraza i crne 
kose, a stanuje u iztočnoj i severnoj Aziji, sjevernoj Eu- 
ropi i severnoj Americi. 3. Crno etiopsko crne kože, 
vunaste crne kose, nadutih licah i debelih ustnicah, a sta- 
nuje maticom u Africi. 4. Crljenoputno amerikan- 
sko (zapadno indijansko) pleme kože kano bakar crljene, 
malenih udubljenih očiuh, nosa svinuta, kose gladke a 
stanuje u Americi osobito južnoj i srednjoj. 5. Smedj'o- 
putno malajsko, puno spodobno etiopskomu, samo što 
mu koža nije posve crna, n6go zagašena, smedja, niti ust- 
nice crljene ni kosa vunasta, nego duga rudasta, a žive 
maticom u Australiji i otocih velikih morah. Gdje se ple- 
me s plemenom sastaje tu jedno u drugo prelazi, da ni- 
jednomu neznaš po zemlji oštro povući granicah ; a u istom 
plemenu ima razlike svakojake i raznolike. Plemena 
se luče i zovu takodjer po jeziku, a velika su ili 
manja, kako tko i po čem računa. 

Ljudstva svega na svietu broji se oko tisuću miliu- 
nah, neki broje tija i preko do dvie, a pače neki do če- 
tiri stotine miliunah. Jezikah ako se računa na velika ple- 
mena neima jako puno; nu ako ćeš po nevještijem uhu i. 
sporijem razumku, onda broje njih neki tija do tri hiljade 

Narodi. 

Iz porodicah razrastoše se narodi, iz narodah plemena. Što 
je sada pleme obsižuće više narodah, to je nekada bilo jedan 
narod, puk, porodica. Kako je koja grana naroda pala na ovakovu 
ili onakovu zemlju, sjela uz ovako ve ili onakove susjede, ka- 
kovi dogadjaji prieko nje predjoŠe i ona sama se sobom raz- 



19 

vyala: tako se je više manje prema ostalim granam mienjala 
i preobražavala, dokle od granah istoga naroda postadoše na- 
rodi novi. 

Sto ima istu krv i rod, isti jezik, iste u ve- 
liko običaje i nošnje: to se broji jedan narod. 
Jezik je živi bitni biljeg, .po kojem narod jest narod i po 
kojem se luči od svakoga drugoga. Kako svaki čovjek sam za 
sebe treba da bude sviestan, to jest : da zna sam sebe, tko je 
on sam sobom i zašto je stvoren, tako treba da bude sviestan 
i narod, to jest: neka zna tko je i kolik i kakov sam sobom 
i naprama ostalim narodom. Sviestan je pako narod, ako svaka 
u njem glava ili barem većina puka pozna svoj narod, snagu, 
korist i pogibiju njegovu, a srcem zanj čuti i mari. Kako ne- 
sviestan čovjek, tako i po vas nesviestan narod zna drugomu 
biti igračka ili rob. Bog i narav upisaše Čovjeku zakon u srce, 
da osobito mari za svoju porodicu i rod, i s njim da dieli i 
radost i žalost, druge ije se je odrodio ili ti ja izrodio. 

Dobro valja želiti i činiti svakomu Čovjeku, valja ljubiti 
vas ljudski rod, jer svi smo si ljudi i narodi blizi postankom, 
blizi sudbinom i zadnjim ciljem, nu stoji staro pravilo: da 
ljubav dobro razredjena počima od sebe sama. 

Narodi se svi tako razrastoše, da nekoje porodice budu 
u njem kano stabljike ili kosti, za koje se vežu sva ostala 
uda i sve sile narodne : ali obratno narodna snaga i slava jest 
njihova snaga i slava, bez naroda svoga i one gube Čast, pak 
zato njihova je osobita dužnost ziviti za dobro naroda svoga. 
Dok su kneževske, starješinske i drugoga imena velikaške po- 
rodice sviestne, poznaju zadaću svoju ter su zasbilja pravo srce 
naroda : sbilja su tada velike, sbilja slavne i vjekovite viekom 
narodnim, nu drugČije su na narodnom tielu skule kratka 
vieka, a još kraće slave. 

Sebičnost je najpogubniji neprijatelj jednomu čovjeku 
i spasu njegovu, a tako neima hudje niti za vas narod kuge, 
nego ako je zavladala u njem sebičnost. Svaki čovjek du- 
žan je trsiti se po sve načine, kako bi se usavršio i ople- 
menio, a tako je dužan vas narod. S čovjeka ima se ne morda 
svrnuti njegova narav, pak u njega kano uciepiti nova narav, 
nego se ima savršiti i oplemeniti narav kakova je takova ; jer 
naravnim samo načinom razvitak i plemenština jest prava i 
trajna. Tako je sa svakom stvarj u, tako s čovjekom i sa svim 



20 

narodom. Po njegovu duhu i vrlinam,po njegovoj ćudi i prema 
njegovu položaju i potrebam treba ga voditi napredkom; jer 
drugčije mora se izvrći, zahiriti iii barem mora da bude smie- 
Šan i nespretan kao da si koga obukao u nepristalu tudju ha- 
ljinu. Ima čovjek svojih falingah i hirah pak zlih običajan, a 
ima tako vas narod; nebi pako mudro bilo ni od čovjeka 
jednoga ni od svega naroda, da okorelo drži falingu i naopak 
običaj zato, jer je njegov. Nikada se po takovu neopametio i 
nepoboljšao! Koga je sreća ponesla, a stidi se svoga roda i 
naroda, prava je to rugoba od Čovjeka : jer ako sbilja jesi što- 
god, priznaj om svoga uboga roda ili naroda bivaš još veći u 
očima pametna čovjeka, i dižeš cienu svomu rodu ; jesi li pako 
malen, zatajom takovom bivaš još manji. Ako je nazadak na- 
roda tvoga sbog hude sudbine: nije sramota ni narodna ni 
tvoja; već je sramota samo ono, što je vlastitom krivnjom. 
Čim je umniji, učeniji, plemenitiji narod, tim mudrinja i ple- 
menština jače hvata oko sebe pojedinca, pak ako i bude ne- 
valjalštine i lopovŠtine, slabijega je tad maha i kratka obstanka ; 
usuprot čim više u narodu umnih i plemenitih ljudih, tim um- 
niji i plemenitiji jest narod Nemože dakle svejedno biti tebi, 
kakov je tvoj narod, samo kada si napredan ti ; niti narodu sve- 
jedno kakov da si ti. Jedno s drugim mora vezati ljubav i 
sveta dužnost. 

A kako bi pognati s napredkom i popraviti 
narod? Prije svega valja pamtiti, da svakim narodom vlada 
osobita sudbina, višja moć, koja zna naći svoje ljude, pak po 
njih izvede dogodjajah i stvarih, kojih ti ljudi svete sudbine 
niti razumiše niti hotiše. 

Ali nevalja čekati tu sudbinu niti se prepustiti sliepu 
slučaju, nego treba raditi. Tko bi radio, pa kojim načinom? 
Mudra su ova pravila: 

Razvitak i napredak naroda u ruci je svete 
sudbine ili božj ega promisla, kojoj se treba po- 
kloniti i nikada joj ravno na supor neraditi. 
Muž, koj se je stavio na ogromnu zadaću popraviti i kao pre- 
poroditi narod, mora prije svega da je sam prešao preko pre- 
poroda, sam se preporodio, sam se sobom u plemenštini ustalio. 
Nije li to, neka ostavi veliku zadaću, pak neka ide sam sebe 
obdjelavati i blanjati. Je li pako sbilja jak kano čelik, pošten 
kano suho zlato: zna on i ćuti, što je od njega napravilo 



21 

muža bistra, i Čista i velika, pak će isti liek znati uporaviti 
za narod. 

Muž velik ima tada pritezati k sebi sve, što je u 
narodu boljega. Ova bolja stranka ima suztezati goru i 
pretegom ju svojo n svezati, da već nebude mogla kidati niti 
dobra djela srušiti. 

Od svakoga tvorila i plemenila najbolje je vjera ona 
je duša svemu ostalomu gradivu. 

Znanosti i umjetnosti, obdjelavanje, obrt, promet (zanat 
i trgovina) i hrabrost sve to s vjerom svezano naobražava i 
kriepi narod divno. Bez vjere ostane grozna nekakova šupljina 
u duhu i srcu naroda, s koje prvlje ili kašnje mora povehnuH 
i struhnuti. 

Pravica brani od kvara i svakoga zla s vana, a kriepost 
jaci narod s nutra: zato te dvie neka su visoke pro vodilje 
putem napredka. 

Ako se je stavio narodu zavodju čovjek stra- 
šan vjetrogonja ili strašan zlotvor, pak sebi sličnu 
oko sebe priteže družinu : može i on biti čovjek sudbine, ali 
narodu samo za kaznu i za nazadak. Takova čovjeka svaki 
narod oslobodio Bog! A tim će brže zlo minuti samo po sebi, 
čim manje ljudi h bude zanj prionulo ili mu robovalo : zato 
čuvaj se i barem miruj mudro, ako se nemože 
o do lj eti. 

Po stepeuu (gradušu) razvitka zove se narod: 

Prvo: divlji, ako mu je žice pretežno marvinsko 
ili zviersko. 

Drugo : surov, ako duh nekoliko radi i kupi znanja, 
a ponekle vodi i ravna sviest, ali je način žica jošte skroz 
zanemaren. 

Treće: barbarski, ako duhom i tielom jur obdr- 
žava stanoviti družtveni red i zakon, prem jošte na ni- 
žjem stepenu. 

Četvrto: naobražen (kulturni), ako slobodna volja 
pazi na zakon i duše i sviesti u svakom poslu, a prema 
tomu oplemenio je tielo i tjelesno ponašanje. 



22 

Zove se još naobražen narod prosvietljen, ako 
je daleko napredovao u znanju i uminju ; ugladjen, ako 
je fino uglađena načina života i ponašanja. 

Svaka ova vrst ima u sebi golemih razlikak. 

U nižjem redu nosi svaka vrst ovaj svoj biljeg: div- 
lji silovito rušenje svakoga reda i pravice; surov ne- 
znanje, barbar neuglađjenost i neuljudnost. Višjega reda 
narod pada u red nižji i do vrsti najnižje, čim se je odki- 
nuo od zakona božjega i ćudoređa. 

Divljakah tvrdih ima jošte danas osobito u Austra- 
liji, u Aziji i Africi. Najružnji divljak žive bez stalna 
stana u grmu, niti radi niti se brine kako bude doživiti se, 
nego živiob onom, što uhvati, od danas do sutra ; takovi živu 
medju sobom bez zakona, J a s većine su čopori njihovi u nepre- 
stanoj svadji i boju. Najokrutniji divljaci jesu ljudožderi 
ili pasoglavci. Nekim je divljini puno kriva pusta zemlja 
pod strahovitom žarinom sunčanom ili pod vjekovitom zi- 
mom ; nu većim dielom kriva je pokvarena narav i zloća. 
Osobito za ljudoždere kaže se, da nije toliko od nerazuma, 
koliko od zle volje. Cigani s malenom iznimkom stranom 
su surov stranom barbarski narod. Nomadi ili sgoljno pa- 
stiri bez stalna stana pod kolibom, a ipak pod nekakvim 
poglavarstvom, zakonom i redom broje se što medju su- 
rove što medju barbarske narode. Naobraženi imaju stalan 
stan, gradove i sela, obdjelavaju zemlju medjami podie- 
ljenu, tjeraju obrt i promet, znanost i umjetnost, a živu 
pod zakonom. 

Vjera. 

Tako je pustio Bog, neka se ljudski rod razvija narav- 
nim načinom, pri čem je promisao njegov vendar ravnao. Bog 
se je morao takodjer javljati Čovjeku i opominjati ga, neka 
nezaboravi na neumrlu si dušu i zadnji cilj posije smrti, pri 
čem bi i slao Ijudem svoje poslanike, bilo to čovjeka bilo 



23 



angjela, ter tako navieštao spasitelja, i očitovao što i kako je 
njegova volja. Osobito odabra si jednu porodicu i njezin potle 
narod, da čuva vierno obavljeni božji nauk i zakon. Otac, i 
potle otac otacah bio bi gospodar i bio duhovnik, koji je na- 
rod i puk svoj učio nauk i zakon božji, a u ime svoje i svo- 
jega naroda Bogu rekao svečanu molitvu i prikazao dar. Tako 
je dugo bivalo. Potle, kad se je narod razrastao i naobrazio, 
odabralo se za duhovnu službu posebno koljeno naroda, po 
imenu duhovnici. Ali kako dodjoše ljudi na to, da 
zaboraviše na jednoga pravoga Boga i počeke 
poštovati krive bogove? S prvine su svi ljudi vje- 
rovali samo u jednoga Boga; nu jer je Bog nevidljiv, tra- 
žio je čovjek kako bi si laglje Boga držao u pameti i njega 
se brže sjetio. Sunce itako gleda s neba, kano da je oko ve- 
likoga Boga, k tomu miluje ono zemlju: Što bi dakle prije, 
nego klanjajući se i moleći Bogu obratiti se k suncu? djeci 
pako i unukom pokazivati prstom unj, rekši da Bog sve vidi 
i znade. Koljeno po koljeno dodje s vremenom na to, da sunce 
drži za samoga Boga, mjesec pako i zviezde za manje bogove. 
Vatra za oblačna vremena imala je za moljenja i klanjanja 
samo opominjati na sunce, nu potle, osobito kad je i vatra čudna 
stvar i tolike divne moći, počeše i nju poštovati kao božju 
moć i najzad kano boga. 

Pazeći i motreći put i hod zviezdah i zviezdovnih pri- 
likah, počeše ljudi njim nadievati imena životinje, a poštujući 
zviezde prenesoše štovanje na samu životinju. Dignuše životi- 
nju u nebo, i zatim potegnuše ju dolje ; pak se ponebesanoj i 
pobožeuoj pokloniše. Tako je dalje išlo, da skoro već nije bilo 
zvieri ni životinje, koja nebi bila obožavana. 

Dokle narodi zabludiše u takovu štovanju, možeš sudit 
ako znaš : da su mudri i umjetni Misirci ili Egipćani u prvom 
gradu svojem, u veliku hramu poštovali i obožavali crna vola. 
Pričali su i bajaii naime, da je veliki i dobri njihov bog, koj 
je zemljom dugo i sretno vladao i mnoge posagradio gradove, 
umro, a duša mu ušla u vola imenom Apis, u kome ga na- 
djoše i hram (crkvu) sagradiše. Takov Apis, kad bi, Bog prosti 
umro, onda bi narod za njim kajao, dok duhovnici nenadjoše 
novoga mladoga Apisa, i njega s velikim veseljem nastaniše 
u hram. 



24 

Nemogući si čovjek pomisliti duha, van kano da ima 
tielo, poče zato istoga Boga i njegove moči slikati, neka slika* 
i kip na njega živo sjete; nu sto je s prvine Čovjek štovao 
samo kano kip božji, potlašnja koljena uzeše klanjati se pred 
takovim kipom kano pred Bogom. 

Rimljani i Grci broj i li su svoje bogove na mnoge tisuće. 
Povrh toga uvrštavali bi medju bogove kano polubogove ljude 
onakove čudne bajke, kakov je budi za primjer rečeno, u 
pjesmi i pripoviedki takodjer malo ne naš Kraljević Marko. 
Valja ravno pamtiti : da se to sve nije ni onda držalo za prave 
bogove, nego bi se poštovalo kano spodobe višjih bićah, pak si- 
lah i moćih. Bilo je ljudih poganah ne malo, koji su kroza 
sve to priznavali samo jednoga velikoga Boga, ter krivobožtvo 
i poganstvo nije bilo po svuda jednako zlo. 

Jer nikada nisu za vjeru držale sve vrste naroda jed- 
nako, niti vjerovali svi s istoga uzroka i razloga. Visoke i du- 
hovite misli samo su za duh, za prosvietljen i naučen duh ; a čim 
je manje duha, tim se jače kako po jedan čovjek tako i po. 
vas narod hvata za stvar, hvata za što se oko i uho hvata 
A po svojoj naravi čovjek je sklon na obožavanja. Krivo- 
božtvo jest vjera surova naroda, a poštovanje jed- 
noga duhovita neizmjerna i svemoguća bića jest vjera 
naobražena naroda. Cim je bivao naobraženiji narod, 
tim je jače sve dovodio na jednoga boga, i obredom i obi- 
čajem bogoštovnim podmitao ljepše misli i namjere. Ali istina 
je i to, da je daleko pretežna većina takodjer u naobraženih 
narodih u mnogom pogledu krivo o Bogu i božjem vladanju 
mislila, i da je pokvarena volja ljudska za svaku strast i zloću 
imala u redu bogovah i božicah svoj uzor i zagovor. Lažac, 
varalica, tat imali izgovora i molili se za svoje nedjelo bogu 
Merkuru, bludnici se zaklanjali za svoju božicu Veneru, pre- 
ljubnici za više bogovah i božicah, iste čedomorke po nekuda 
imale su svoga boga Moloha. Kad zlim, opakim djelom misli 
narod poštovati bogove, nemože drugčije ni biti, nego da se 
zla navada, zao običaj i opačina prevrgne u žice, u drugu 
narav ljudsku. Po nekuda izrodila se bila medju istim učenim 
i ugladjenim narodom ljudska narav tako, da diete nije po- 
znavalo otca ni majke, ni rod roda, niti se je moglo dati na 
vjeru ljudsku. Nije tomu bila sama sobom kriva vjera krivo- 
božka, nego nevjera. Jer za učenije vrste naroda prosvietljen 



razum bio je krivobožku vjeru oatavio i držao obrede samo kano 
narodne običaje, a volja za vjeru jednoga Boga i njegov zakon, 
kako ga razum kaže, bila prepokvarena ; za neuke pako 
rove vrste naroda izvrgli se liogostovni Čini u zlo djelo 
pođobštinu. 

Nije Bog prepustio pustoj sudbini ni plemenah krivobož- 
kih, nego promisao bolji i nje vladao : razsvietlio u duši sviest, 
kako bi valjalo pravo i bogumilo raditi, pak je svaki cigli 
Čovjek imao toliko milosti božje, mogao znati toliko vjere 
toliko obdržavati zakona Bogom u dušu mu zapisana, i 
je na račun spasitelja mogao spasiti. Veliki čudesni dogadjaji 
i blagodati i kaštige božje, duhovi, mudri i kriepostni ljudi 
svakom su narodu i vazda djelovali kano glas božji. Po ta- 
kovu, dokle nam povjostiiii.'C pripoviedaju, vidimo sbilja u onih 
vremeniti mnogu preliepu kriepost i divnih kriepostni kuli. 

Puno je držala narode na uzdi mudrost grčku, rimska 
tnisirska i indijanska; nu dotle popucaše svese i spone, 
dotle se družtvo ljudsko bilo rasklimalo, da duhovit! mudra 
zavapiSe : „Ili mora propasti sviet ili Bog moru poslati spa- 
sitelja." Taj, kako već nj^ki mudraci sami providiSe i rekoše, 
mora da bude Bog a&m. Dolio vrieme Bogu bipasu , 
stupili bal tada na zemlju ! 

Pokle je Spas Isus Hrist Gospodin prikazao žrtvu 
postavio crkvu i duh božji uju potvrdio: raste zrno gorušice, 
probija kvas svetinje. Kako je bilo naredjeno : idu ljudi bogo- 
dusi, ide četa malena u sviet, pak naviešta svietu spas 
□auk, ući zakon, dicli sv. tajne božje milosti, a tko prima, u 
njihovu stupa obćinu. Apostoli kako aami oblast dobiše, gle- 
daju vriedna muža, pak na njega ev. redom oblast prenose i 
novoj ga obeini s.n poglavara postavljaju. Kazidoše ae apostoli 
Širom svieta ; kuda koji ide, proteže granice ohćine božje, a 
sam poglavica Petar e desnom vukom Pavlom udario stolicu 
u avietski grad Kim. Sve u velikoj malene obćine drže se 
skupa: kano jeduota i od više udah sastavljena cjelota. Veže 
sve jedna vjera, ufanje i ljubav i jedan vrhovni poglavar, 
kako je svim jedan Bog, jedan spas, i jedan duh sve oživ- 
ljava. Ali kako je Isus prorekao, tako je i bilo. Ustao ili 
sviet proti samomu kralju, pak ustaje takodjer proti kraljevim 
namjestili kom i službenikom. Sieće mač, pali vatra, davi voda, 
trga divlja zvierud ; vojuje se pismom i knjigom, obmamom, 






lažju i prevarom : gine kršten puk za vjera na tisuće i mi- 
liune. Kuda god dodje viestnik Isusove vjere i pokrsti se puk 
i vjera počme živi ti i djelovati : mora se tud zemlja nakvasiti 
krštenom krvlju. A u rimskom carstvu drži progonstvo pune 
tri stotine godinah, i tolikim bjesnilom : da na koncu car 
Đukljanin spomenike gradi : neka zna i pamti sviet, da je 
zatrvena vjera kršćanska! Pak osim vanjskoga neprijatelja 
u stajao silan neprijatelj s nutra: jošte za apostolah živih, pak 
svake stotine potle stavili .se ljudi od uglavi ce ili oholosti ili 
zloće, te bi naučali nauk protivan nauku crkve. I gdje se je 
crkva oslobodila neprijatelja vanjskoga, nutarnji prati nju ne- 
prestano i po sve vieke sad u ovoj sad u onoj prilici. Sa 
svim tim, čim je Dukljaninov nasljednik Konštantin Veliki 
proglasio krštenu puku slobodu : pokaza se, da je većina na- 
roda u carstvu krštena : kano iz zemlje uzkrsnula crkva velika 
i jaka, i prem su ju kidali, pokaza se kano jedna obćina. 
Vrlo liepo govori o jedinstvu crkvenom sv. otac Ciprijan : 
„Kako svi traci izlaze iz jednoga sunca, a stablo i sve grane 
iz jednoga korena, tako su sve po svi e tu razasute obćine s 
jednom crkvom skopčane. Pa kako god je trak u suncu, 
grana u stablu, tako je svaki kršćanin u obćini crkvenoj ; a 
tko n njoj nije, taj je tudjin, koj neima diela u obćini Isu- 
sovoj; jer komu crkva majkom nije, tomu ni Bog otcem nije, 
takovu ni ista smrt mučenička ništa nepomaže." 

Sva crkva dieli se od apostolskih vremenah svojom 
upravom na diele, na pokrajine i veće krajine ili crkvene 
države. Prediel ili okružje, nad kojim stoji biskup (epis- 
kop, vladika) zove se biskupija; a za upravu bisku- 
pije drži si biskup o boku duhovno vieće (duhovni stol, 
sbor, konzistorium). Nadbiskup ili p rabiš kup (arhi- 
episkop) reći će u crkvenoj krajini prvi biskup; a ne 
samo da je vrhovni pastir u svojoj biskupiji kako i drugi 
biskup, nego povrh toga ima još pazku na vise ili manje 
biskupah i biskupijah oko sebe, koje se tada sve skupa 
zovu crkvena pokrajina ili provincija. Drugi bi- 
skupi naprama svom prabiskupu zovu se biskupi pod- 
ru čnic i, jer su kano pod njegovom rukom, i odvje- 



27 



i u v u i c i, jer u pitanju i poslu što se proteže na svu po- 
krajinu imaju odvjet ili glas. Prahiskup, koji je stolovao 
u prvom gradu zemlje, zvao se metropolita {od grčke rieči 
metropolia = glavni grad.) Primas ili prauiskup prvo- 
stolnik zvao bi se u carevini, u kraljevini ili u svem na- 
rodu onaj prabiskup, koj bi vladara krunio, u saboru i 
drugćije obavljao najodličniju duhovnu službu oko dvora 
i sabora. Duhovne oblasti sada neima prvostolnik nikakove 
veće nego i drugi prabiskup. 

Patriarha (otac vladar, vladar otacah) zove se 
biskup, koji je imao pazku i duhovo« vlast nad sve nad- 
biskupe i biskupe više crkvenih pokrajinah ili narodah. 

U stara vremena kršćanska stolovali su patrijarhe u 
četiri glavna grada rimske carevine: u Rimu, i Ale- 
ksandriji (u Africi), u Antiokiji i Jeruzalemu 
u Aziji, a najposle u Carigradu. 

Rimski biskup ili sv. otac papa jest vrhovna glava 
sve crkve po svietu, a kako su sdružene u njem sve časti 
upravne, zove se posebice patrijarha i prvostolnik 
zapada, t. j. sve Europe i Afrike. 

Po svetom redu svi svakoga stepeua i časti velesve- 
ćenid jednaki su. 

Još se u potlašnja vremena napravila posebna vrst crkve- 
ne časti i službe, a to je kardinal iliti stožernik rimski. 
Stoženiikah mora biti po pravilu sedamdeset, po crkvenom 
redu prvi su za papom, svi skupa jesu stožernički shor si 
svojim starešiuom, jesu vrhovno papino vieče, i pojedince na- 
čelnici ili Člani sborovom za upravu različitih crkvenih posa- 
lah. Prebiva njih većina u Rimu i oko Rima, a ostali druguda 
po avietu svaki u svojoj biskupiji, kako je gdje koga crkve- 
noga glavara papa tom čašću odlikovao. Kada papa 
umre, stožernici i maju povlasticu novoga izabrati i okruniti. 






U Isusovoj crkvi kako je jedan Bog i Isus, ima 
biti takodjer jedna vjera, jedan zakon, jedna 
žrtva (misa) i jedne svete tajne. Navlastito sv. 
misa u svojoj poglavitoj misli i u poglavitom činu ostala 
je kako i mora ostati u svoj crkvi jednaka; nego služba, 
način, red i jezik, kojim se obslužava, razvilo se u razli- 
čitih krajevih i narodih različito jurve od apostolskih vre- 
menah, a tako i oko sv. sakramentah. Po takovu postaje 
više obredah ili liturgijah. Liturgije jesu prvo iz- 
točne i zapadne. Iztočne poglavito jesu: Liturgija 
jeruzalemska ili sv. Jakova apostola, koja je svim 
ostalim iztočnim služila za osnov. Liturgija antio- 
kijska jest ista, samo sa sirskim jezikom. Liturgija 
aleksandrijska sv. Marka. Dvie bizantinske (ca- 
rigradske) liturgije, jedna od sv. Vas i li ja. i rabi 
za nedjelje u velikom postu i za veliki tjedan, pak za 
nekoje badnjake; druga svet. Ivana Zlatoustnika, 
koja navadno rabi. Obe su ove carigradske spodobne onoj 
svetoga Jakova, na grčkom starom su jeziku, a ove su 
dvie kašnje prešle i medju Slovince sa slovinskim jezi- 
kom. Još je znamenita obsegom liturgija jermenska. 
Ima na iztoku još manjih litnrgijah, koje se zovu po na- 
rodu ili po početniku. 

Zapadna je samo jedna rimska latinska litur- 
gija, a što u njoj ima razlike, to je svojim zametkom i bilje- 
gom s iztoka došlo. To jest osim rimske broji se još li- 
turgija milanska ambrozijanska sv. Ambrozija; go- 
tička ili mozarabska u Španijiod Gotah,i galikan- 
ske liturgije u Francezkoj. Sve su malena promjena 
od rimske, a jezik je svuda latinski. Jezici hebrejski ili 
kaldejski (židovski), grčki i latinski, zato jer se svakim 
njim jur s početka služila služba sveta, zvali su se jezici 



sveti. U Panoniji, Iliriku i Dalmaciji vladala je liturgija 
rimska s jezikom latinskim. 

Kršćani na svietu broje se od prilike 







1. Katolici: 200 milijnnah, od kojih najviše la- 
tinskoga obreda ili liturgije, 194% miliuna, i grčkoga 
obreda 4 '/ a mil. ; a ostali iztočiii obredi broje samo stotine 
tisućah i tisuće. 

2. Iz točne crkve s rimskom stolicom 
sjedinjene: 75 mil. Medju ovimi broji najviše grčki 
obred (ovamo ruska crkva i ostale slaven. jezika) 04 ni., 
nestorijanski 5 m.; jemenski 3 ro.; habesinski blizu 2 
mil., razkolnici u 30 skalah po ruskom carstvu do 5 mi- 
liunah; 03talo se broji na velike tisuće. 

3 Protestanti: 80 milinnah. Oni su razkomadani 
na 40 velikih, i 110 malenih skalah. Od tuda se broji 
18 miliunah luteranah, 15 mil. auglikanacah, 7 miliunah 
kalvinacah itd. 

Židovah broji se oko 6 miliunah. 

Muhamedanacah broji se do 170 mil., ali su i oni 
razkoljeni na mnoge i velike skale. Poganah bilo bi dakle 
po velikom računu oko polovina (pišu neki do 600 mil.), 
a na četiri su vrsti razdieljeni, od kojih jedna poštuje 
jošte uviek kipove kano bogove. 

Kršćanska vjera, ako i nije obuhvatila i svojim krilom 
zakrilila vas ljudski rod, a to je svojim dahom na vas 
lovala ter prosvietlila iste pogane. 

Vjera samo jedna može biti prava. Jedina prava 
vjera nosi spas. Svatko je pod uvjet spasenja i bez ika- 

izgovora dužan uz božanstvenu vjeru prionuti du- 
hom i žićem. Tko je bez svoje krivnje izvan obćiue prave 
božje vjere, ali obdržava nauk i zakon, kako misli da je 
jom i pred svojom dušom pravo, i sklou je svaki 



ve 

i« 

ki 



čas poprimiti sve, što bi doznao, đa je božja naredba : 
bit će spašen ! Nije spašen po onoj svojoj vjeri, u koju 
je brojem spadao, nego spašen po božjoj milosti i svojoj 
dobroj volji kroz bezazlenu živu vjeru. — Usuprot prava 
vjera neće spasiti nikoga, tko je u njezinoj obćini samo 
mrtvo udo. Po naredbi božjoj mora se prava vjera širiti, 
i svatko osvjedočen o pravoti i božanstvenosti svoje vjere 
želiti i raditi, da bi braća druge vjere prešla u nju; nu 
to ima bivati bez ikakove sile, nakanom plemenitom, na- 
činom blagim i razboritim. S kakovim je duhom i srcem 
tko prionuo za vjeru svoju: to neka sudi Bog, a ti tko 
si da si, poštuj osvjedočenje ljudib druge vjere i njihovu 
svetinju, nit ma kojim načinom diraj u svetišta njihova 
niti smetaj duhovnu službu. Svaki poštuj svoju vjeru i 
njezine naredbe obdržavaj, i po zakonu njezinu bez obzira 
živi, niti pusti ma komu u nju dirati: ali što je javnoga 
ljudskoga življenja i drugovanja: druguj po mjerilu po- 
štenja, dok ti ota za svakoga jednaka mjera dopušta, i 
drži drugi zakon ljudski. Stoje Bog vezom krvi i jezika, 
vezom skupnoga cilja i dobra sdružio, i što po zakonu na- 
ravi ili sudbine ide skupa, to nemora biti, da vjera razdruži. 

Brzam 

Svaki čovjek ima pravo živjeti: ima pravo razvijati 
se po svojoj naravi i pravo skrbiti si za potrebštine života, 
a život i imetak svoj braniti. Sloboda i sigurnost razvitka 
duhovitoga, ćudorednoga i tjelesnoga, sloboda poštena bivanja, 
drugovanja i poslovanja, sloboda života i imetka, sloboda vjere : 
jest pogodba naravnomu, Bogom odredjenomu žicu, jest dakle 
naravna pravica i red. Nego jerbo ova pravica i ova 
sloboda nije vazda od ljudske zloće sigurna, zato već s prve 
prvine počeše ljudi sile svoje sdruživati i sjedinjivati porodice 
u družtvo, i to tim veće, čim bi veće za obrambu trebalo 
sile. Vlast pako paziti na pravicu i red, suditi po stanovitu 
zakonu i u nuždi braniti zemlju od vanjske sile: predala se 



31 



ivi tim Ijudem, i tako s jedne strane potrebom, a s 
druge slobodnom voljom i spor azumkom postade 

a va. Oblast dakle državna imade cilj koji i država. 
Državna oblaat ili vladavina treba da bude dosta jaka; jer 
iz Kloće ljudske vazda provire protivnih redu i poredkn silan. 
Jest pako jaka vlada, ako ju je stvorila i postavila sama na- 

a nužda zemlje i naroda, i ako državnu oblast nose ljudi, 
koji razumiju naravne po!reb3t.ine državne i njim načina, pak 
hoće dobro. Ljudi koji znadu pogoditi potrebu i naći poinoć: 

i pretegnu na se oblast, ili ako to ne, po svaki način 
dobiju veliku rieč i moć u državi. Nego strasti, pohote i po- 
hlepe ljudske stvore potrebštiuah netrebanili, pak prema tomu 
državna oblast stane jače sad na ovu sad na onu nogu, ili 
se pak iz onih umišljenih i napravljenih potrebah digne nova 
vluda. Svaka vlada ište poštovanje i pokornost na ime zakona 
i slobode, i neka joj bude: nu koju rodise uaopake misli, 
strasti i zli vode puti, neinože biti drugćije, van da ona po- 
inati misli pravu j pravice, razjuri strasti, pak samosilom i 
pritlakom da razhuati državljane i razori red Promisao božji 
zna čemu je dobra i ovakova vlada: mukom i odporoui rodi 
i jako usadi u srce i pamet narodu želja za boljim redom, 
nauči poštovati zakon i pravicu i paziti se za drugi put. Kako 
država t. j. puk države ovakova vladu prima, onakov je njoj 
obstanak. Ako ju primiSe državljani, kako i jat, M l'ić božji, 
pak ae spokore i poemu dozivati se pameti i popravljati, ne- 
stati će strastih, koje tu vladu digoše i drže ju : a tada ili 
će ta vlada propasti ili će se sama iakudj'?]' popraviti. Idu li 
navaliee buuom silu siloui gonit, obićno tada zlu vladu za- 
mjeni zla i gorja. Nerade li puko državljani ništa na supor, 
nego beszakonje i krivicu uzmu pod zakon i pravicu, pak. i 

i okrenu po njezinoj ćudi: tada takov narod bolje vlade 
nije ni vriedan, a propast državu i naroda gotova j 



oj oj z 



, potr 



od, jcđti 



■ je vje- 



njihgrađje 



»duSn 






to je za sretnom porodicom najsretnije družtvo 
ljudsko. Ali položaj zemlje i osebujne naravne granice nje- 
zine, pak naravna nužda ištu neodoljivo, da se granice državne 
drugćije zaokruže nego su narodne : prem na vez krvi, jezika, 
i ako je narod iste vjere, na vjeru ni tada uebi valjalo za- 



32 

boraviti, pače može biti i treba da duhovna ota sveza drži 
tvrdo. 

U stara vremena nije bilo drugih državah, van same na- 
rodne, kako su takodjer vjere bile narodne, niti su se na- 
rodi sdruživali u državu, osim ako je njih više predobio i pod 
vlast svoju spravio treći. Čim se je više kuda • zaboravilo na 
onu svetu svezu, koja bi ljude i narode morala vezati medju 
sobom i sve s Bogom : tim je žešća bivala i bjesnije harala 
narodna mržnja. Vjera Isusova Čim jače kuda prosvietli um 
i obveze srca ljudska, tim je jače pritezala narode na lju- 
bav i slogu, a zadaća znanju ljudskomu i napredku ima biti 
takodjer osobita ova: da dokida narodne mržnje i sprijatelji 
vas ljudski rod. U novije doba osobita se 'kaže želja i težnja 
posakupiti narodne grane i zaokružiti medje državne po me- 
djah narodnih. Probudila se narodna sviest: svaki bi narod 
rado pritegnuti k sebi svoje grane, podloženi rado bi se oteti, 
gospodujuči pako nedadu nego po jednoj strani obriču svakoj 
narodnosti jednake pravice i punu slobodu, po drugoj pako 
strani svom silom brže bolje rade kako bi pokret zaustaviti 
ili oslabiti. Nego Čim veći bude od vladarah i vladah pritisak, 
tim jači bude odpor, dok skroz neuzavrije mržnja i* takma ter 
narod se s narodom nesrazi do propasti makar. Gdje pako u 
jednoj državi sbilja vlada jednakost, i svaki narod ima sve po- 
godbe svojemu obstanku i slobodi : tu je blažen mir, i narodi, 
prem sviestni, prem vierni svojoj narodnosti i s drugimi gra* 
nami svezani tvrdim duhovnim vezom krvi, običaja, jezika i 
knjige — nemisle nipošto na razsulo države. To su dva ve- 
lika uzroka, zašto se medje državne težko zaokružuju po narodu. 

Država je monarkija ili je republika 
(jednovlada, skupnovlada). 

Monarkija po svojem vrhovniku vladaru zove se: 
carevina, kraljevina, kneževina, banovina, 
vojvodina, kakov već vrhovnik nosi krunu ili čast i 
vlast. Zatim po licu i načinu vladanja ili po vladavini: 
prvo samovlastna (absolutna), gdje svu vlast ima vla- 
dar sam i komu ju on preda; a drugo ustavna (kon- 
štitucionalna), gdje vladar dieli pravo i vlast s narodom 
i upravlja državom s vladarom skupa narod sakupljen u 



33 

saboru državnom i na ostalih skupStinah. Država, gdje 
vrhovnika vladara naima, nego sam narod ima svu vlast, 
sam pravi zakon i na ćelo vlade za stanovit broj godinah 
postavlja vrhovnoga častnika, načelnika, zove se re- 
publika. 

Monarh ili vrhovni vladar nosi ravno ime svoga rod- 
noga plemena, nu obično se zove i piše samo osobnim ime- 
nom i naslovom. Ako je na istom stolca vladarskom sjedio 
već istoga imena vladar, onda se broji ime ter imenu pri- 
daje: Prvi, Drugi itd. Ako je koji vladar u sebi bio vitez, 
a proslavio se razširenjem svoje države i odličnim vlada- 
njem, onda mu narod njegov kaže : Veliki, a tako i po- 
vjestnica svietska, ako je u svietu bio glasovit. Osim „Ve- 
liki" znaše pridati pridjevak : Dobri, Blagi, Mudri, Hrabri 
itd. Monarkija zove se despotična ili silnička, gdje 
je vrhovni vladar silnik, jer mu je jedini zakon njegova vo- 
lja i hir ili sila, a tako se i njegovi pod njim vladariči zovu sa* 
movoljnici ili silnici. Zove se aristokratična ili b o- 
ljarska vladavina, ako vladaju nad narodom boljari ili ze- 
maljska gospoda. Zove se demokratrična, gdje je ve- 
liku stranu vladanja dobio u ruke puk. Cisto demokratična 
monarhija ili je već osim vladarskoga doma kano gotova repub- 
lika ili če se brzo provrći u republiku. Sva snaga demokratič- 
koj državi stoji upošte nj ui usvakoj krieposti. Jer 
čim je prestala kriepost, ušla je u pučke glave oholost i 
skupost, škrtost, pohlepa za imetkom krivičnim, pak tada 
dok si prvo bio slobodan po zakonu, sada hoćeš da budeš 
slobodan od zakona i proti njemu, pak postaneš brzo rob. 
Sve se je promienilo : državni zakon i pravo drži se tada 
za strogost, red za silovanje, a poštovanje i pristojnost za 
strašljivost. Nekada svačija imovina bila pripravna za ob- 
čenitu peneznicu i za dobro naroda, a sada obćenito skupno 



34 

blago vuče se svakamo u svoju kesa. Tako sve ide na 
propast. 

Krivo razumi, tko misli đa demokracija stoji u toni : 
neka radi tko šta hoće. Nestoji u tom državna (politička) 
sloboda. Sloboda jest pravo raditi i činiti sve 
što dopušta slobodan narodni zakon. Jer kad 
bi bilo prosto raditi, što zakon prepovieda, bilo bi prosto, 
kako sa jednoga, tako za sve, a tada prestaje red i s redom 
sloboda. Za demokraciju hoće se dakle narod naobražen i 
naučan, pak kriepostan. 

Čim je više koja država pučka, više se treba za obstanak 
države i koristnu upravu poštenje. Usuprot bolja je i zla 
monarhija, jer se na koncu konca nadje kakov takov go- 
spodar, koj će zloću i krivicu suztegnuti. Za obstanak 
boljarske vladavine već netreba toliko krieposti; jer ona 
inja sama u sebi neku moć, Koje pučka neima, to jest 
plemstvo je samo sobom sđružen stalež, pak ako ne porad 
poštenja, a ono porad svojih sloboštinah i pravicah mora 
i samo sebe i puk tvrdje držati na uzdi. Boljarska dakle 
vlada zna biti jača, prem ne jedino zato bolja i praved- 
nija; jer tu je na pameti obstanak države. Silničku 
vladavinu drži jedini strah, a čim je njega nestalo pro- 
pada vlada, a često i država. 

Samo vlastnu mon arbičn u vladu drži vladalačka 
mudrost i vještina s jedne strane, a s druge čast i odlika, pak 
slavičnost ljudska. To ti ide sve kano u mašini, samo mudro 
treba znati kretati ; a pokvari li se ovo ili ono kolešce : 
drugo nutar vrći, pak opet ide. Za pravu kriepost i ljubav 
domovine, želju za slavom naroda i otačbine, za samoza- 
taju, žrtvu i svako vitežtvo nemari se tu puno pitati, samo 
da ide, da se vl&da. Ako je vladalac jurve na rubu pro- 
pasti državne znao mudro zakrenuti mašinom: spasio se! 
.Na taj račun puno se u svietu grieši i na koncu nemine 



85 

kaštiga božja ; ali ovakova vladavina zna za dugo jaka 
obstati. 

Svaka država, bila koje mu drago vladavine, ako 
hode da nosi ime uredne države i naobražena i prosviet- 
Ijena naroda, mora napram drugim državam obdržavati 
stanovita pravila (regule) : to jest sbog medjah državnih, 
sbog rata i u ratu načina, sbog putovanja iz zemlje u 
zemlju, sbog poslanikah na vladarskih dvorovih i borav- 
ljenja tudjih pođanikah u zemlji, sbog novca itd. Od kada 
ima uljudnih i naobraženih vladah, od tada ima izmedju 
narodah pogodba i zakon, koje svaki vladar i narod mora 
obdržavati. To se zovu medjunarodne (internacionalne) 
pravice. 

Medju prve potrebštine državne broji se daća (šti- 
bra, porez, danak, harač) i vojska. Daća jest dielak, što 
ga državljan od svojega imetka daje u državnu peneznicu, 
da ostali diel imovine ostane njegov, ter svoju muku sam 
po svojoj volji užiti može ; to jest : daje se daća u to ime, 
da državljanu bude sigurna glava i imovina. Tko će pravo 
razmjeriti i razporezati daću, mora se pravedno obazreti 
i na potrebe državne i na premogućtvo državljana. 

Nije pravo izmisliti i napraviti tobož državne po- 
trebe pak onda odkidati potrebi puka. Nepotrebite su po- 
trebe državne one, koje je stvorila vladara ili vlade ne- 
vještina, slavičnost, nemir i hir. 

Za ništa netreba toliko mudrosti i razbora, koliko za 
pravu mjeru i upravu daće. Daću nebi valjalo razporezati 
po onom, što bi narod dati mogao, nego po tom koliko 
dati treba, a ni tada nesmie preći obične mogućnosti. 
Nisu državljani porad daće, nego je daća porad državlja- 
nah, neka dakle ćuti državljan za što je daću dao : za ob- 
ćeniti napredak, mir i red, za pravicu i sigurnost. 



Za trgovinu, daću i placa i svaki promet ter za za- 
mjenu vriednosti pronašlo se je praviti novac (pinez, 
penez). Novac je znak i zalog za svaku vried- 
nost robe. Uzima se za penez komad kakova kova, da 
znak bude dugo trajao; uzima kov ili ruda plemenitija, 
da nemora biti komad velik i da se laglje i više toga 
može nositi, i jer se dade napraviti po svakoj mjeri i te- 
žini. Svaka država udara na novac svoj stanoviti kip ili 
biljeg : kip vladara i grb (cimer) države, neka se zna čiji 
je, i tko dobar stoji za pravotu kova i težinu. Nekada 
se je moralo mienjati robu za robu s velikom mukom i 
troškom ; a baš zato, jer je novac porad lagljega prometa 
u zemlji, pak iz zemlje ide u zemlju, mora sbog novca 
med ju državami biti dogovora i sporazumka. Zatim kako 
je novac zalog za vriednost robe, tako zna biti papir 
(harta) znak i zalog novca. Ako u državi dobro stoji no- 
vac, bogatstvo i gospodarstvo, tada se papir posvuda prima 
tako rado kako i novac, pače još radje. Đrugčije na papir 
peneznice iliti banke mora se davati nametak, to jest 
prid. Da se novca u potrebi može hitro posuditi i posu- 
djeno na dan sigurno dobiti, pronašle šu se mjenice 
(veksel). Zadužnice ili obligatorije, ako su od sigurua 
vjerovnika, primaju se pod gotov novac, to jest: koliko 
za papirom stoji pravoga imetka, toliko se vjeruje papiru. 
Papira novčane vriednosti biva u novije vrieme bez konca 
svake vrsti, pak treba pitati i učiti, ili tko je neuk i ne- 
razumi, neka se dobro pazi. 

Po trebština druga državna jest vojska, to jest vrlo 
potrebito zlo, koje mora trošiti a neskrbi ni neteče državi blaga. 
Mora pako vojska biti tim veča čim je veća u državi ili izvan 
nje pogibelj. Blago si ga državi, gdje je vojska ponosna 
na ime, slavu i jakost svoje države, a sva država ponosna 
ua svoju vojsku. A gdje se je prvo vojska prometnula u po- 



37 

sebnu svojtu rekši, kako zna biti, da je država sbog nje 
a ne ona porad države i državljanab, tada kako se sama 
od svakoga zazire, tako je svakomu ona zazorna. Drugo 
pako gdje silniku služi samo kano sila strahujuća i slo- 
bodu pritiska vajuća : tada se je vojska prometnula u haj- 
dučku četu. Ni jednim ni drugim načinom nemože za dugo 
da bude takova vojska jakost niti iste vlade, kamo li bi 
bila jakost države. Treba dobro paziti u čije ruke ide ili 
je došla daća, novac i državna imovina, pak vojska. tome 
visi sreća i sloboda. Ako je to u tudjih rukuh: tudjinu 
služi narod. Ako je došlo u zle ruke jedno ili drugo ili 
oboje, gotova je robija ili propast. 

Seoba narodah. 

Rimsko carstvo bilo je preko svieta razpružilo medjc, i 
u svoj obseg stegnulo srce Europe i sve ljepše krajine, svu 
napučenu plodovitiju Afriku i prednju Aziju. Nego uza sve 
to bio je sa svake strane rimskomu carstvu po koji jak susjed, 
8 kojim je trebalo biti boj dug i krvav, dok bi oli preko 
njega bacilo medje i pokorilo ga ili ga pritisnulo kamo u 
nugao. Vršak slave i jakosti pak i stalan za dugo mir bilo 
je carstvo postiglo pod cesarom Augustom baš oko dolazka 
Isusova na zemlju. Nego to je bio takodjer zadnji napon i 
obrat staroga vieka na novi pomlađjaj i preporodjaj svieta. 
Sviet imao se proinieniti, a vjera Isusa Hrista imala njegovu 
životu dati novo lice. Od narod jenja Isusova počima 
dakle novi račun vremena. Težak trud i muka bila 
je ljudskomu rodu oko toga preporodjaja. Pod ogromnim rim- 
skim carstvom truhnule noge s mnoge ružne zloće i grehote 
u narodih, sbog samosilnih , okrutnih i nevaljalih cesarah, 
razklimalo se carstvo i spone mu popuštale , dok se skrši 
samo od Bvoje sile i veličine, pak i od težkih udaracah s 
vana. Za smrtnu tu borbu silnoga orijasa trebalo je vendar 
vremena. Čudo nam povieda povjestnica imenom seoba na- 
rodah. Pravi početak toj čudnoj seobi pada još daleko pred 
dolazak Isusov , kad su se (o polovini četvrto stotine pred 
Isusom) po Europi vukla ratujući s Rimljani plemena imenom 



38 

Gali i Kelti, koji se najprije biše sa zapada srušili do vrha 
jadranskoga mora i amo u naše zemlje, a nje amo tamo 
pred sobom potiskavajući Germani, ove pako Skiti : Kelti bolje 
po sredini, Germani sa severa i nekoliko s iztoka, a Skiti s 
iztoka. Sbog ogromne carevini prostorine i daljine, a sbog 
silnih vanjskih navalah veliki cesar Dukljanin (Dioklecijan) 
postavi vojvode kano za cebare područnike, jednoga u Trevir 
(Trier) tada u Njemačkoj, drugoga u Milan, trećega u naš 
Sriem, a sam sjede stolovati u Nikomodiju u Aziji. Bila su 
uz jednoga ili uza dva velika cesara tak od jer po četiri mala 
cesar a. Kršćansku vjeru i kršćane zatiralo je po rimskom car- 
stvu svakim strahom i mukom prve tri stotine; uu vjera je 
napredovala tako silno: da je zagovornik kršćanski a rimski 
odvjetnik (fiškal) Tertulijan već prema koncu droge stotine 
mogao pisati caru : „ Jurve nas je po carevini većina : komu 
ćeš carevati ako nas nestane : jer opustilo bi tebi bez kršća- 
nah carstvo. Misliš da smo urotnici ! Ta da se hoćemo buniti, 
zar nije sva vojska naša? A kršćanah imaš jur na svom dvoru 
i u vieću svom. tf 

Ce ar Konštantiu Veliki, kad je preobladao nevaljale 
malene cesare i sam zavladao, razpisa kršćanom podpunu 
slobodu početkom četvrta stotine, pa kada je smjela kršćanska 
crkva sasvim izaći na vidjelo, malo se pokazalo ostanka po- 
ganskoga, i toga nestajalo. Konštantin udario carstvu prvu 
stolicu nekako baš u polovinu, u stari Bizant, gdje se uz kim 
morem luči Azija od Europe. Novi grad prozva po svom imenu 
Konstanti nov grad , ili kako mu narod veli : Carevgrad — 
Carigrad. Svemu carstvu ostalo vaviek ime: rimsko, kako bi 
se i Bim vaviek zvao starom carskom stolicom. Nego car 
Teodozij Veliki ludo podielio carstvo medju svoja dva sina. 
Badava je naredio, da carstvo uviek potle bude samo jedno ; 
jer se na brzo pokaza dvoje, često jedno drugomu neprija- 
teljsko. Jedno se zvalo zapadno rimsko ili porad jezika 
latinsko, a drugo iztoČno rimsko, po jeziku grčko, takodjer 
po starom gradu bizantinsko. Poslie diobe stojalo zapadno 
još 80, a iztočno borilo se sa smrću, više mrtvo nego živa 
do tisuću godinah. 

Seobi, kojom se uzrujaše i poplaviše novi narodi vaa 
sviet u obsegu rimskoga carstva, pada početak na konac če- 
tvrte stotine pesTie Isusa, kojemu pokretu strahovita prednja 




riše, pružiš.' > 
mlj.b , 






bišo Huni Ovi, kako pripoviedaju povjestnice knjige, 
sira Sil., i,d ljudske prilike, maknuše se aa svoje stare postoj- 
bina oko Dona rieke u danaSnjoj izločiic>j Rusiji sa svojim 
poglavicom Bala mirom god. 375., amo pratna Dunavu, 
pred sohom sjekući i rušeći, Huni se namjeiiše ua jak narod 
zapadne, pružene preko sve Europe 
i ninnogoše odoljeli Hunom, već se istočni uteg- 
lapadni iimaknuše. Dua lieve obale Dunava, 
i sa jedno petdeset godinah. Goti zapadni 
>g rimskoga carstvu, malo da ga ratom neobo- 
i pod velikim vojvodom avojitn Alankom po 
a desnoj obali Dunava do blizu Carigrada Uja 
do duboko u Grčku i skoro do vrba jadranskoga mora. 

Kasnje krenuše Goti pod velikim iTOJin vjvodom prama 
Italiji, gdje grad Kim prvi put mora od Alariku izproaiti milost 
za voiik novac i mito, a drugi put taj grad od sviela, koj 
ni preko šest slotinali godinab nije vidio neprijatelja, obsišudi 
nekoliko miljali prostora i oko tri milijuna puka brojeći, pade 
na juriš a pod grozovite ruke, koje ga do jednoga diela grdo 
iiagi'diše. Alarik ostavio kosti u Italiji, narod puko njegov 
kašuje osim llalije protegno se duž obsluh sredozemnoga 
mora, tuda udrio postojbinu i kraljestvo s maticom ai u gradu 
Tolozu u današnjoj FruDeetikoj, Straiiovito pleme Vandali 
edruženi s drugimi narodi navaljivali au od gornjega Dunava 
(današnje Njemačke) na Italiju početkom četvrte stotine na. 
tri muha sa silnom vojaknm, kasnje se preko današnje Fran- 
eezke i Španjolske osmikuuli tija na onaj kraj mora u Afriku, 
tud« udrili postojbinu, bnš razbojničku, gusarsku kraljevinu, 
odkuda su nemirni j okrutni svakamo provaljivali, isti Rim 

luČen svakih mukah i nevoljab grozniju nego Goti poha 
dok se je gusaraka kraljevina aa atoiinu godinah aatrla. 

Alila kralj Hunuh, vatrena glava a gvozdeno srce, 
povieda narodu svomu, da je naiao mač nekoga narod: 
boga, i brzo pokrene hrabrim a. oduševljenim narodom svi 
pak nagne najprije na iztok i posije tri boja njegove su 
zornije do zidinah Carigrada, osim obilata pliena i godišnjega 

Huni zakriliše tako ave narode i zemlje od mora 
mora To Atili bio jedan mah. U drugi mah ono Atile tiji 
Francezku do Pariza i doije, gdje se na katalonskih poljanah 






40 

ađruženi Rimljani, Goti i susjedni narodi 8 njim potukoše. 
Na razbojiŠtu tekla krv vrelomice. Atila nije pobijen, ali je 
oslabljen i mora se natrag povući. Honorija, sestra cara Va- 
lentiniana, zbog zla zida zatvorena u kloštar (manastir), po- 
nudi Atili ruku, ako dodje izbavit ju. Došao, Akvileja (Oglaj) 
grad na vrhu jadranskoga mora (današnjemu Trstu ravno preko 
morskoga nugla) brani se dugo i odvažno, dokle ga težkom 
mukom predobi i sa zemljom sravni, narod bježi u gore ili 
na otoke po plitkom moru, Čim se postavi temelj gradu Ve- 
neciji. Pohara zatim svu gornju Italiju pak okrenu, da će 
prama carskom gradu Raveni i Rimu ; nu papa Leo došao 
pred njega sa svećenstvom i plemstvom, pak besjedom i mitom 
zavrati ga natrag. Atila je sam pripoviedao, da je za papom 
Leonom vidio svietle prikaze, koje su mu se mačem grozile, 
ako neposluša. Nego Atilu, koji je sam sebe prozvao »bičem 
božjim", za koga je narod pričao, da za njim trava neraste, 
slaveći pir zadušila krv, upravo u polovini pete stotine. 

Njegov hrabar i odvažan sin Elak jest i potle vojevao 
uzmiČući opet na i2tok, nu na brzo slomila se narodu sila, 
dok Hunu nestade u povjestnici imena. 

Na zapadu još je vaviek bio rimski car, nu samo po 
imenu, osim što bi se našao po koji velik vojvoda, caru desna 
ruka, pak carstvu prikupio snage. Nu kakovi su to bili cesari, 
dosta je znati, da najvredniji od njih smaknuše jedinoga voj- 
vodu svoga, i to Honorij drugoga otca svoga i desnu ruku 
svoju Vandala Stilika, koji je carstvo branio od Gotah, a 
Valentinian ubi Ajecija, kojno Atilu preoblada. Ubi Ajecija : 
odsjoče sebi obe ruke. Nekoje careve postaviše Goti, a zadnje 
postavio sada ovaj sada onaj vojvoda nebo teći sam biti carem, 
dok prama koncu pete stotine (476.) skide s carskoga stolca 
dječaka Romula Augustula vojvoda Orestes, Čim prestade za- 
padno carstvo, pokle je od Romula do Romula postojalo oko 
tisuću i dvie stotine god in ah. 

Italija premetnu se u kraljevinu; nu kratko postojala 
vrieme. 

Iztočni Goti prem su bili podložni Hunu i s njim se 
povlačili, imali su vendar vazda svoga kralja i svoj zakon. 
Na carskom dvoru u Carigradu bio zarobljen gotski kraljević 
Teodorih, pak taj prisili cara Zenona, neka ga pusti, da pre- 
dobije Italiju. Diže svoj narod amo iz naših krajevah, i pre- 



41 

dobi prvoga kralja Odoakera, pak postavi nad Italiju kralje- 
st?o gotsko protegnuto preko sve Italije, u Njemačku do Du- 
nava i preko Dalmacije. Ljubio Teodorik pravicu i red, pak 
je takodjer njega i njegovo kraljevnnje sve obljubilo. Nego 
slabi nasljednici neuuiili vladati i držati kraljevine, pak se jur 
za Šestdeset godi nali razpala. Italija stoji kano kakova pustara. 
Prem je vojvoda iz točnoga carstva Belizar vještinom i lukav- 
štinom oslabio, vojvoda pako Narzes do kraja srušio kralje- 
vinu iz to čnih Got ah, nije Italija dugo bila pod carstvom : jer 
svu gornju Italiju zauzeše Longobardi, koji vojvodi Narzesu 
pomogoše pobiti Gote, a sada uvriedjen on od carice pozvao 
nje sam u zemlju. Kralj estvo Longobardsko s gvozdenom kru- 
nom svojom u Paviji stojalo do dviesta godinah. Kašnje se još 
taj narod p riđi zao i ljutoga bio boja osobito s Niemcem, a 
još se i sada po njem zove jedna talijanska krajina Lom- 
bardija. 

Valovi narodne seobe na veliko slcgoše se; nu na 
malo bilo jošte dugo talasanja i pljuskanja. Starinski na- 
rodi europejski koliko se nerazbiše o nove narode, i ostanci 
nepovukoše u go raste zemlje i okrajke na zapadu i na se- 
veru, toliko su pomješani s novim narodom i u novi se 
prometnuše. Znanost i umjetnost i većina spomenikah sta- 
roga vieka zatrla se, pak da nebude redovnikah (benedik- 
tinaoah) koji su već prije u gore i šume u svoje kloštre 
bili snosili, a sada pred strahotom i zatorom otimali sta- 
rinskih knjigah i pisamah, puno toga iz staroga vieka 
nebi se znalo ni spominjati. Po zemljah i pokrajinah kuda 
je vladao jezik rimski ili latinski, sa starim narodom Got 
stvorio nov narod i jezik španjolski, Franak stvorio narod 
i jezik franački ili francezki; a Got, Longobard i drugi 
po samoj Italiji narodi napravili narod i jezik talijanski. 
Jezikom su svi blizu starinskomu rimskomu i blizu si 
medju sobom, zato jesu i računaju se Španjolac, Francuz 
i Talijan jedno pleme romansko. Amo se broji jošte 
na Dunavu prebivajući narod Bomaa, Rumunj ili Vlah. 
Narodi germanski jedan drugomu neprijateljan počeše se 



miriti, dražiti i kupiti na okup, a čine pleme german- 
sko. Kašnje se je velika većina narodah toga plemena 
stvorila barem vladom, pismom a najkašnje sve to boljma 
i govorom u jedan narod, kojemu susjedna plemena nadiše 
ime svako po najbližjem i najpoznatijem sebi narodu: 
Prancez po A lemanu, Slavjan po svom susjedu Nemet oli 
Nemec, a sami se zovu po Teutonih Deutsche (Tajtše). 
Po tom plemenu zove nje takodjer i Talijan i Englez. 
Treće pleme prekrililo Europu iztočnom polovinom duboko 
u zapadne krajine, i pružilo, se od mora do mora, pak od 
visokih planinah jadranskoga mora i grčkih zemaljab s 
juga proteglo se valje na sever do ledenih krajinah i sa- 
stavilo se skupa, a to pleme zove se Slavjansko (Slo- 
vinsko, slovensko, slovansko, slavinsko, slavonsko), a grane 
su mu narodi : ruski, poljski, češki (ovamo moravski i slo- 
vački) slovenski, hrvatski i srbski, pak bugarski. To su 
tri u Europi velika plemena. Još se je na kraju europej- 
skoga zapada u starinskoj rimskoj pokrajini i naselbini 
Britaniji priselkom germanskih narodah Saksah i Anglah 
stvorio novi narod i jezik po Anglih prozvan anglanski 
ili englezki, i sada je već jezik od svieta, nu nije poen- 
glezio narodah ni u obsegu svoje matice kraljevine, jer 
uzanj n. pr. narod irski govori i svoj jezik. U obsegu sva- 
koga ovoga plemena ima narodah đrugovetnih, više manje 
sa svojim jezikom ; u ogromnom pako prostoru slavjan- 
skoga plemena ima narodah kano na moru otokah : Niemci, 
Litvanci, Čudi, Tartari, Magjari. Rumunji itd. 

Hrvati, 

Za seobe narodah slabo se je pisalo i bilježilo, zato 
povjestnica slabo zna prij«oviedati, a povjestničari pravdaju se 
i danas jošte: tko li je koga rodio. Slavjani posij a seobe 
pokazaše se veliko jako pleme, pita se dakle : kuda sa oni 
biti za seobe? Od prastarih vremenah* skriveno u maglužtine, 







rodovi to i granato pleme slavjansko prebivalo je n istočnoj 
Europi u krajinah natapanih od vodah Doepar, Visla, Odra i 
Dunav, od jadranskoga mora daleko za Tatre (Karpate) k izvorom 
Dnepra i jezeru Ilmonskom (Mojskom), aa svakojakim drugim 
□urodom: na zapadu s germanskim, litvanakim, u Podunavlju 
b narodom Trako-llirskim, a mi severu i istoku s ogrankom 
tudjega plemena (mongolskog) Unskim iliti čudskim. Prebivalo 
je dakle jednako, kuda maticom danas takodjer prebiva. Kadu. 
li Slavi dodjoše u Europu, to se nezna, kako niti za Gale, Niemce, 
Trake i ostale grane indo-europejakoga plemena. Po sredini pro- 
stora vebke grane bovu se svojim domaćim imenom „Horvati" 
i „Sorabi," Srbovi (t. j. rodjaci, svojiici, kako neki jezičari 
rieć tumače]. Druga plemena Grci i Hiinljani poznaju i zovu 
nje jnr sedam stotinah pred Isusom imenom Venedi, Viuidi, 
Vindi, tako kašnjo zovu nje Niemci. Severnjaci zovu nje Ve- 
neti i Vani. Kad se četvrte stotine pred Isusom nvališc u 
»adauje naše krajine Gali ili Kelti umakoše južni Slovinci s 
juga na iztok i aever. Čim se jače pruža rimska sila na se- 

iztok, tim se gušće spominju grane našega slavjanskogn, 
plemena: Slovani, Veleti, Sevt>rani, Horvati, Polani itd. Horvati 
(Karpi) spominju se treće stotine po Isusu da su sdruženi s 
Nieuiceui često boj )>ili s Rimljanom. 

Ime Slovin, Slovan, Slav, Slavin, kako se je najprije 
zvao narod okolo Novgoni<la (Rusiju), poćimu se Šeste stotine 
prenositi na sve grane velikoga plemena. Šeste i sedme stotine 
još su dva poglavita plemenska irnemi Vlnidiih : Slavini i Anti — 
Slavini jače na zapadu i severu, Anti pako nad crnim morem 
i dalje prnin iztoku. Nego ime Anti izgubilo bc već sedme sto- 
tine, a zaboravljalo se sve to jače i ime Vinidi. Devete stotine i tu- 
dji i rodni jezik zovewve pleme uz posebno narodno obćenitim 
jednim imenom, i to tndji jezik kuže „Slav", „Slavin-' sa 
svakojakim umetkom i pre metkom, a rodni jezik: „Slovan", 
„Slovili", „Slovan." Pisci Seate stotino kažu za Slovine i Ante, 
dakle za sve Vinide da je to .jedan rod i jedan jezik. Kasuje 
kad se oli drugi narodići provrgose u slovinski, pak miesajući 
isti narod na različitih krajovih promiešao se više manje jezik, 
običaji i lice. 

Za kašnje obćenite vreve i seobe bili su slavjanski na- 
rodi obladani od Gota i Huna i oboma na putovanju i rato- 
tovanju bili sdrnžena vojaka. Got. spustio sa dole na Dunav 



ito- 

I 



44 

si podložio slavjanske puke, slavjanski puci gore zaokupiše 
za Gotom opustile zemlje. Gota predobio Hun, on slavjanskim 
narodom bio vrhovnik gospodar. Kada se slomila hunska sila, 
otvorio se slavjanskim narodom prost put na zapad i jug, na 
iztok pak opet zapad. Navaljujući u starinsku svoju postojbinu po 
grčkom carstvu znali bi se o silu grčku uzbiti i gore potegnuti u 
Dalmaciju tija do Istre, nego pete i šeste stotine oteše oni tuda 
mah u Tesaliju,, Epir u isti Peloponez grčkih zemajjah, pače 
predjoše u malenu Aziju, kud s grčkim narod >m stvoriše novi 
grčki jezik, a skoro i narod novi. 

Za germanskim plemenom pomicao Be u seobi vučen ili 
pritiskavan Slavjan u opustile zemlje, pak je tako od druge 
do šeste Btotine po Isusu naselio svu iztočnu stranu severne 
Njemačke do riekah Labe i Sale, neka pače tija do Englezke, 
napučio svu skoro današnju austrijsku carevinu, pak s onu 
stranu visokih planinah zavukao se u Bavariju, u Franke i 
Helveciju, to jest Švicarsku i SakBoniju medju Niemce. 

Onkraj Karpatah iliti Tatrah bila Velika Hrvatska i 
na sever jače Biela Srbija. Iz ote Velike Hrvatske i donekle 
Srbije odseliše se u petoj stotini neke grane u zemlju Bojo- 
hemum ili Bohemia (od Boj ah tako prozvanu), rad šta se ta- 
kodjer taj narod prozva imenom za tudjine Bohemak oliti 
Pemak, zatim u Saksonijii, Austriju itd. štono je gore rečeno, 
u zemlje južne Nemačke; kuda jim je jezika i imena nestalo, 
samo se je ime Srbovi zadržalo u 1 Saksoniji do današnjega dana. 
Zatim zauzeše svu zemlju dolje do Dunava i s ovu stranu 
Tatrah, kroz tatranske iztočne klance prodjoše u zemlje du- 
navske. Mnoge stotine godinah kašnje zvalo se je puka na 
Labi i pod Tatrami imenom Horvat. 

Jedva se namještaše Slovinci u nove zemlje : ali eto jim 
novoga strahovita neprijatelja. U polovini šeste Btotine (560) 
uvalio se u slovinske zemlje u Panoniji, okrutan narod Avar 
Hiti Obar. Dovrat vojvoda dunavskih Slovinacah prkosi Bajan u 
avarskom vojvodi. Dodijali iz točnom u caru Slovinci provalju- 
jući tija u Grčku, pak zato zamolio pomoć od Bajana i nje- 
govih Avarah proti Slovincu. 

Bajan posluhnuo poziv i prešao preko Save, pak palio i robio 

a narod bio se posakrio u goru i šumu. Kad Bajan opazio 

slaboču cara grčkoga, okrenuo on oružje proti saveznika, 

pmk udri na grad Sriem i predobi njega i posavske Slo- 



45 

vince. (God. 582). Slovinac bio staromu svomu neprijatelju 
Grku vazda gotov neprijatelj, pak se Avar s njim proti Grku 
sdružio, i prama koncu šeste stotine bije Slovin često sam 
Carigrad i do Macedonije prodire. Kad se Slovin pomirio, pro- 
valio god. 598. Obar u grčku zemlju Dalmaciju i do 40 gra- 
dovah za njim opusti ; nu zemlje zaokupio nije, pače potukla 
njega na koncu grčka vojska. Grk se s Obrom od kuge umorenim 
pomirio (god. 599) tako, da Dunav bude inedja. Ali se Obru 
za ledjima diže neprijatelj. Slovin na srednjem Dunavu, kad 
se Avar razpružio ter silom počeo malaksati , i sam se stade 
slobodnije kretati, ter je pod konac šeste stotine razpružio 
krila s obe strane Alpah: dakle naselio Austriju duž desne 
obale Dunava, Štajersku, Kranjsku, Korušku i Istru duboko u 
Veneciju i u planine do tirolske doline. Tud je trebalo biti 
boj s Bavarcem na izvorih Drave i Save ; nu primiren je Ba- 
varac (god. 610). Dobra sreća dala jošte u prvoj polovici 
sedme stotine narodu junaka, vojvodu imenom Samo. 

Trgovac drugčije, ali u svom narodu eto novi vojvoda 
listom digao slavjanski narod : češki, moravski, austrijski, šta- 
jerski, koruški i krajinski, slomio zadnju, silu avarsku, oslobo- 
dio do konca sve grane, a narod njega proglasi skupnim ve- 
likim vojvodom i kraljem (oko god. 627). Silna je to bila 
Samova država, kojoj je Ceska s Moravom bila matica, severno 
krilo Slavjani polabski, a južno planinski. Oko konca Šeste 
stotine vrvili su sve to gušći puci slovinski od Dunava k 
moru i provaljivali tija u Italiju. Kad je god. 625. obarski 
vojvoda sa Slovinom bio o\ et obkolio Carigrad, poslužila Grku 
sreća ter je Blovinsku vojsku tako potukao, da je more od 
krvi pocrvenilo: a Obar biesan sbog izgubljene vojske, dade 
poubiti još i one Slovine koji se plivanjem spasiše. Slovin 
sbog toga pasoglavskoga nedjela prekinuo savez s Obrom za 
sva vremena. Slovin se potegnuo boljma k Dunavu, a od onuda 
pružio svim životom k moru, i nove zemlje prozvao starim 
svojim imenom plemenskim Hrvatska. 

Dolazak Hrvatah u Dalmaciju i Panoniju pripovieda 
se jošte i na ovi način. Desete stotine povjestnik car grčki 
Eonstantin Porfirogenit (Bagrorodjeni) pripovieda : da je 
car grčki a stiski pozvao proti Obru Hrvata iza Tatrah i 



46 

za plaću nudio mu sve zemlje koje od Obra bude oteo, a 
jeduo koljeno hrvatsko vodjeno od petero braće: Kluk, 
Lobel, Kosenac, Muhlo i Horvat, i dvie sestre Tuga i Vuga, 
na carev poziv došlo, slomilo silu obarsku i što razagnalo 
Sto podvrglo, a zemlju stadši pod vrhovnu vlast carevu 
zaokupilo. Nego ota pripoviedka, pokle po vješt niče dogo- 
djaje onih vremenah boljma razbistriše, slabo je istini 
spodobna; a Konstantin pripovieda valjda onako, kako bi 
kruni njegovoj bilo u prilog. — Sigurnija je pripoviedka, 
koja priča, da su se oni puci, koji su kano matica plemena 
ime plemensko Horvat zadržali i nosili, iz starinske po- 
stojbine velike Horvatske pomakli jurve pete i šeste sto- 
tine, pa kada su s ostalimi pukovi slovinskimi silu grčku i 
obarsku slomili, pružili se od Dunava do mora po staroj 
Dalmaciji i Panoniji Savskoj. 

Nove hrvatske zemlje. 

U zemljah na iztočnoj obali jadranskoga mora iz dav- 
nih vremenah pred Isusom spominju povjestnice narodiće : T r i- 
b a 1 e (današnja Turska Hrvatska , Bosna i Srbija do Morave 
a gore do Save i Kupe) ; J a p o d e u hrvatskom primorju oko 
Rieke i Senja do Zrmanje vode, L i b u r n e medju riekom 
Zrmanjom i Krkom, Dalmatine medju Krkom i Neretvom, a 
od Neretve do Drine, i dalje Ilire. Ilir kašnje preoteo mah 
nad Dalmacijom, pa se Ilirija kašnje protezala do Krke i 
dalje. Grčkih naselbinah bilo je svuda uz more. Kada se Kelti 
maknuše sa zapada na iztok, uvalio se amo pod planine puk 
njihov imenom Taurisk i Kam, Karantan, s glavnim 
gradom Norea (blizu sadanjega Celovca u Koruškoj); dole 
pako nižje u zemljah T r i b a 1 a h puk keltski Skordisk, 
koji si tu sagradi čvrst grad Segestiku (Sisak.) Živili su 
tuda takodjer manji narodići ili puci sa svojim imenom, n. p. 
Jaši oko dan. Varašdina, i Breuci oko Ozlja na Kupi, od 
kuda je valjda ostalo onuda narodu kao prišavak ime Brajei. 
Silne su bojeve bili ovi narodi 8 Rimljanom, a kad je Rimlja- 
nin zemlje zaokupio, sve je sastavio pod jednu vladu i jedno 



47 



sadio ime Ilirik ili Dalmacija. Druge krajiue amo pro- 
zvao je imenom Panonija. 

Položaj zemlje sretan je ; jer prvo : leži pokraj mora, 
i to s one strane, kud je narav naredila množinu krasnih 
pristaništah, dok na drugoj obali toga nije; skladovito izmienja 
se po svoj zemlji visina s nizinom ; vode velike i bistre viju- 
gaju se na sve strane; raste krasna rast Una i životinja, a zrak 
8 godišnjimi dobami povoljan. 

Puk gradski bio bi s većine rimski , kako gradovi i jesu 
bile matice rimskih naselbinah (kolonijah) i stolice vladanju. 
Gradske obćine držale bi svoje posebne sloboštine i same se 
sa svojim viećem vladale. S naselbinom i upravom rimskom 
ulazio je i otimao mah takodjer rimski duh i običaj. Proti 
Bimljanu često su se dizale bune, i grdne bi sile trebalo dok bi 
se ugušile ; najzad narod se s narodom po svuda smirio i jedan 
drugomu priviknuo. Sva je prilika, da je za rimskoga vladanja 
bilo tuda takodjer slovinskoga puka. — 

Jurve od početka prve stotine po Isusu medja rimskomu 
carstvu bio Dunav od izvora pak do utoka mu u crno more. 
Ogromna prostorina zemlje od bečkih gorah (Wiener Wald i 
Kahlenberg) pak desnom obalom Dunava, sve krajine na jug 
do Save i Rupe od izvora do utoka zvale se Panonija jednim 
imenom. Svaka krajina panonska svojim se posebnim imenom 
morala označiti : tako do vode Rab (Gjur) Gornja Panonija ; 
med Dunavom i planinami (sad Štajerski mi) Do Inja Panonija, 
a med Dunavom, Savom i Dravom Panonija Treća, Valerijska 
i takodjer Savska. Izpod planinah zvale se zemlje Norikum. 
Poluotok na vrhu jadranskoga mora zvao se posebnim imenom 
Istrija (od puka Istar), a sva ostala zemlja duž jadranskoga 
mora do preko crnih gorah, a u širinu do Drine dole i amo 
gore do Kupe zvao se jednim imenom Dalmacija — (takodjer 
Ilirik.) Svuda tuda sjedoše rimske naselbine, Rimljani digoše 
gradove bogate obrtom i trgovinom. Glasovitiji gradovi bili u 
Panoniji Petovium (Optuj u Štajerskoj), Emona (Ljubljana), 
Sirmium (Sriem, gdje je danas stolica petrovaradinske pukov- 
nije Mitrovica), Siscium (Sisak) ; u Dalmaciji pako Salona (So- 
lun, danas Split), Tragurium (Trogir), Jadera (Zadar), Epida- 
rum (Dubrovnik). U Sriemu (matica gradovah) i Sisku bile 
su rimske kovačnice novca. 



48 



Zemlje ove rođiše Rimljanom samo do dvadeset i četiri 
cara, a voj vodah i dragih velikih ljudih množinu. 

Kad se rimsko carstvo razdvojilo, zemlje ovuda većim 
dielom spadale su u zapadno carstvo. Kasnije pod talijansku 
kraljevinu spadala je Dalmacija i Norikum ; pod gotsku Teo- 
dorihovu kraljevinu Dalmacija, Panonija, Norik ; poslie pro- 
pasti gotske kraljevine privalile se zemlje carstvu iztočnomu. 
Za seobe narodah ružno biše opustile ove krajine, osobito od 
Hunah i Avarah. 

Kada je u prvoj polovini sedme stotine zemljom me- 
đju morem sinjim i Dunavom zavladao Hrvat, prenio je 
on starinsko plemensko ime na ove zemlje ter su se pro- 
zvale Hrvatska, samo za oznaku i pridjevak kraj i nam ostaše 
prvašnja zemaljska imena Dalmacija i Panonija, tako, da 
se je zvao jedan krnj : dalmatinska, a drugi panonska ili 
savska Hrvatska. Kako je postalo ime Hrvat, za to se 
neka makar jošte pravdaju učeni ljudi; ali neka su i tu 
spomenuta nekoja mišljenja. Jedni brane, da je nastalo 
od „hrvati se" pak da će Hrvat reći što i „bojan junak." 
Drugi da je ime pravo staro Horvat došlo od „hora* iliti 
gora, ter bi tada reklo „gorski" narod. Car Konštantin 
uzeo za polog valjda grčku rieč „hora", što je naški zem- 
lja, pa kaže da Horvat u slovinskom znači narod velikom 
zemljom vladajući. Isto ime premetao je svačiji jezik sva- 
kojako: sam narod govori Horvat, Hrvat, Ervat, Ervaća- 
nin; a drugi tukli: Horvat, Korbat, Hrobat, Krobat, 
Kroat. Puci se rado zovu svojim pučkim imenom, pak tako 
u Bohemiji zovu se novi naselnici: Česi, Sedlići, Lučani, 
Bjelini* Dečani, Ljutomirići itd. S jednu i drugu stranu 
Labe vode pak do planinah za dugo zovu se svi puci u 
istoj zemlji Horvati. Eašnje je koljeno Čeh kako snagom 
tako i imenom prevladalo, pak je, prem tek za stotine go- 
dinah, nestalo onud takodjer imena Horvat. Zadržalo se 
bilo dugo ime Horvat oko Karpatah s jedne i druge strane 




•III 






osobito oko Krđkova grada, matice stare Horvatake. Na 
vodi Muri (u Štajerskoj )med današnjici gradom Leobenom i 
Knitelfeldom zvao se puk imenom Horvat ; mu do sada ostalo 
je ime samo jednomu mjestu Krobat. — S onu stranu 
plaoinah u Njemačkoj i oko Bena vodo izgubilo se ime 
Horvat. Kada puci uoseti ime Horvat zaokupiše uove zem- 
lje, nadioše jurve tuda naseljeniji pnkovah svojega roda i 
jezika, pak ako su stariji naselnini bili smetnuli ime, 
fahko ga i rado sada s nova poprimile. 

U prvoj polovici sedme stotine hrvatske države pro- 
tezale su se po staroj Dalmaciji, Istri i Panoniji; a granice 
bile vode Bojana, Drina, Dunav, Drava, Sana i planine 
istarske. Na svem tom prostoru jedini gradovi s rimskim 
pukom, to jest: Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik pak otoci 
Osor, Krk i Rab ostaše još s prvine pod upravom bizan- 
tinskih carevah, a zvati se za razliku od hrvatske bizan- 
tinska Dalmacija. 

Dalmatinska Hrvatska bila je desete stotine, kad je 
Konštantin pisao, podieljena na jedanaest županijah ijednu 
banovinu. Župe bile: Livno (danas u Hercegovini pod bo- 
sanskim pašom), Cetina (uz rieku istoga imena), Imotska 
(Imotska krajina), Pliva (oko vode Sto teče u Vrbas u 
Bosni) Vezenta (uz Vrbas), Primorska (sa stolicom u Skra- 
dinu uz more med Cetinom i Krkom vodama), Bribirska 
(oko grada Bribira, jezera karinskoga i vode Bribirštine od 
Krke na zapad), Sidražka (oko stolnoga grada Biograda 
iliti starog Zadra), Kninska sa stolicom u građu Kninu, 
Nina uz obale Zrmanje vode, i Nin kod Zadra. Tri župe 
lička, krbavska i gacska (Otočac i polje duž Gacke vode) 
bile jedna banovina. 

Posavska Hrvatska protezala se od 
Istriji, pak preko izvora Kupe uza Sami do Drave, pak 

Kupom, Savom i Dravom. 








50 

Kada narod padne u novu zemlja razamie se samo sobom : 
da mu je prvi i velik posao podieliti zemlju, nastaniti se 
i prirediti. Srećom bio narodu dotle s vana mir. 

Susjedi hrvatski. 

Franak. 

Jurve za cesara Konštantina Velikoga bili su se družili 
nekoji narodi germanski pod imenom Franki (slobodnjaci), pak 
provaljivali u rimsku zemlju Galiju. U četvrtoj stotini već po- 
staviŠe tuda kralj estvo svoje, i severna stara Galija prozva se 
Franačka sa stolicom u Parizu gradu Franačka kraljevina 
rasla i jačala: u južnoj Galiji slomila kralj estvo zapadnih 
Gotah i preko susjednih narodah bacila medje. Velika je jurve 
bila franačka sila za Klodvika kralja, koj se je prama koncu 
pete stotine sa svojim narodom pokrstio ; veća još pod prvim 
kraljem druge loze Pipinom, a najveća i divna pod njegovim 
Binom Karlom Velikim. Karlo Veliki sa svakim susjedom bio 
krvav boj, dok si je na koncu podložio sve germanske i veći 
dio romanskih narodah; a bacio je bio medje i preko velika 
takodjer diela današnje carevine austrijske. 

Prije svega sruši Karlo kraljestvo longobardsko. Već 
njegov otac pozvan od pape vojevao je s Longobardom i 
spokorio ga, neka da papi mir (754.), a pozvan opet od pape 
u pomoć, Karlo obkoli kralja Đesiderija i zarobljena svrgnu. 
Longobardi se malo po malo potalijanČiše. Za Longobarđijom 
predobi Karlo vojvodinu Bavarsku, i amo preko planinah sio- 
vinsku zemlju Korušku (788.), koja je od kratka vremena s 
Bavarijom bila sdružena. U slovinskih zemljan pustio je samo 
župane. Karlo veliki običavao je svaku zemlju podieliti na 
grofovije (po slovinsku: župe ili županije), samo na medjah 
sastavio bi od više gro fo vijah jednu krajinu ili markgrofoviju, 
i nada nju postavio vojvodu mark grofa. Takove su na ove 
strane bile dvie markgrofovije, prvo : i z t o č n a (Ostarricchi po 
franačku, Ostmark, Ostreich) s maticom u današnjoj vojvo- 
dini Austriji oko Beča, kamo je spadala sva gornja i dolnja 
Panonija ; drugo : južna Furlanskas maticom u današnjoj 
Udini (Viđam) u Italiji i našoj Gorici, kamo su spadale sve 
zemlje medju Italijom i Hrvatskom. Eto tako Karla upravo 






ua granice hrvatske i obarske. Prije nego če provaliti preko 
hrvatske medjc trebalo mu je skršiti bizantinsku silu u Istri. 
Tomu se pružila sgodna prilika, a to jest svadja s 
caricom Irenom, koju je u dolnjoj Italiji piva dala napasti 
njegovu vojaku, nu Karlo poture njezinu vojaku, zauze Istru 
i podloži ju b prvasnjoni danom svomu grofu furlauskoinu. Za- 
tim razori kraljestvo obarsko nad Dravom, Dunavom i Tisom, 
a uajpotle krvavim ratom vize pod vrhovnu si vlast i dadu 
zemlje hrvatski! i privoli je pod markgrofoviju furlanaku. 

Pokle je Karlo Veliki podložio tolike zemlje i narode, 
kuda se je nekada prostiralo zapadno rimsko carstvo, okruni 
ga papa Leo imenom Treći u Rimu na sam Božić god. 800. 
za cesara rimskoga, pak od toga doba sve do početka nnSe 
devetnaeste stotine zvao se cesar franački, a kašnje njemački 
„cesar rimski." Kuda je Karlo prolazio, tuda je Često i ailom 
širio kršćansku vjeru. Starinski narod Guli i mnogi drugi bili 
■u pokršteni u prva vremena kršćanska. Rurgundi, Goti, Van- 
dali bili su već pokrećem narodi, ali donesoše na zapad krivu 
vjeru Arijevu. pak je i nje trebalo obratiti. Karlo jeanm težkom 
mukom znao Štiti i pisati, nu prikupljao je oko sebe ljude od 
nauka, pera i knjige, dizao crkve, kloštre i učione, ter mis- 
nici i redovnici digoše opet seobom narodnom zatrtu znanost 
i umjetnost. Slabo je znala njegova desnica pisati, ali je znala 
obladati i vladali. Uha sjekirico (nadjaki) njegove bila pečat 
njegov, pa kada bi na jogunasta vojvodu pisao zapovied, rekao 
bi: „Evo je zapovied gotova; nu evo, mahnuo bi sjekiricom, 
tko <5e se brinuti da se ispuni. * Bio je Karlo silna Ijudestna. 
Joi u težkoj starosti, ratoborni duh nedao Karlu mira, neg 
tri vojske posla na češku i Moravakn, koje mu se zemlje posije 
duga i hrabra odpora na koucu podložile pod harač. Posije 
Karlove smrti (god. 814. u 72. godini života) poče se aila 
franačke države sama sobom lomiti. Za toliko ogromno car- 
stvo nije bilo duha, koj bi ga vladau, a drugo knezovi i ob- 
lastnici daleko od gospodara, vladali bi po svojoj glavi i volji, 
i svaki k sebi vukao. Već je Karlo za svoga života bio po- 
dielio carstvo incdjii svoja tri sina i tri kraljevine tako, da 
jedan zove cesar, a druga dva samo kralji, i potie je bilo 
■vaki čas svadja. 

a Karla Velikoga izumrla s Ludvikom Djetetom g. 
911 dakie skoro za stotinu godinah. Zatim su jači vojvode 



I 







izabirali cesara, i toga bi tada dom carevao, doli bi bilo odvjetka. 
Carevao je najprije dom saksonski (njemački) u desetoj stotini, 
i* koje najglasovitiji jest Oto Veliki i Henrik Sveti, i za tim 
na puno stotinu godinah loza franačka, iz koje su glasoviti 
Henrici. Zatim posije žestoke borbe za carsku krunu dobio 
uja vojvoda Svabski iz plemena Hohenstaufen, i ta loza vla- 
dala 177 godinah do Habsburga Budolfa (1096 — 1273.) 

Italija (Papa i Venecija.) 

Narod po Italiji prepušten sam sebi branio bi se i hranio 
kako bi se sam znao i mogao. Posije strahotah seobe još ga 
Longobardi proganjali i mučili punih dviesta godinah : iz Ca- 
rigrada, kamo je Italija po imenu spadala, od carevah ratom 
neprestanim, dvorskom spletkom i urotom pak nutarnjim raz- 
dorom zabavljenih, nebilo nikada pomoći, pače narod na nje 
mrzio i najzad nepitao za nje. Vezao se dakle knez 8 kne- 
zom i grad s gradom na uzajmnu pomoć i obranu, a okolo 
Rima stavili bi se pod upravu i zaštitu papi ; njemu za ba- 
štinu ostavljale se knežije i gospoštine. Papa je u nuždi mi- 
lostinjom dobivenom iz kršćanskoga svi e ta pomagao narod, 
papa se zanj zauzimao, i tako što nuždom što privoljom kne- 
zovah postade oko Rima rimska crkvena ili papinska 
država, a papa nad njom vladar. Kad neodoljivom silom 
zaprietiše Longobardi u pol osme stotine Rimu, spravi se 
papa Stjepan II. na tegotni put u Franačku prosit za pomoć 
Pipina. Došao Pipin, potukao Longobarde, a oslobodjene zemlje 
vratio i sa svoje strane jošte darovao sv. Petru i crkvi (god. 
755.) To je sve potvrdio sin njegov Karlo, kad je srušio 
longobardsko kraljestvo. 

Od Hunah i kašnje od Longobardah prebjegao narod 
na otoke na vrhu jadranskoga mora, pak tu na ono malo 
kopna i na plitkom moru posagradio si kuće i gradiće, bavio 
se brodarijom i trgovinom. Još se vaviek narod taj brojio u 
bizantinsko carstvo. Kada mu dodijao nehaj i samovolja carska, 
proglasi se na koncu sedme stotine (676.) slobodnim narodom 
i odabra si svoga vojvodu ili dužda. Tako postade slobodna 
republika Venecija, hrvatskomu narodu zla i nemirna 
susjeda. Grad Venecija (Venetke, Benetke, Mlietci, odtuda 
Mletčići) na otoku Rialto sagradjen, dizao se i bogatio se. Za 




ledjima na kopnu pribtipFjHO si zemlje, a pred sobom pruži 
trgovinom ruke tija do Carigrada i Alekaandrije i ostalih 
obaiah sredozemnog) 

S Neretva u i gusari bijući boj digoše do mala na morn 
i brodovab, kojom su viaat svoju širili; pak s gradovi 
Zadrom, Splitom i Trogirom, koji ae izpotl bizantinske vlasti 
oteše, i svoga vojvodu ili dužda odabraše (829.) Nije jim dugo 
postojalo gospodstvo, jer padoše pod hrvatski harač (g. 868.) 
Na koncu desete stotino (997.) pobile Mletčići Hrvate, a gra- 
dove Zadar, Spliet i Trogir sebi podsrgoie, ter se je od toga 
doba njihov dužila zvao takodjer duždom dalmatinskim. Spra- 
vile takodjer pod svoju vlast a privoljom bizantinskoga cara 
prama koncu jedanaeste stotine (1085.) istarske primorske 
gradove Trst, Pulj (Pola) i Kopar (Capodistria). 






Obar bačen 
se mediti Dravom 
na susjedne zemlji 
pridobili svu dolnju Au< 
Blcivali su Često pl 



Avar ili Obar. 

od Hrv;ita 






Bk 



i bizantinskoga carstva pružio 
pak Tisom. Od tuda su vrebali 
koncu aedme stotine biše opet 
provalili i. Bavariju, a napa- 
itice, Karlo Veliki jedva čekao 
i abilja na koncu osme stotine 



: 



(790.1 u Bavariji u gradu Itpr.ii u (Begeosbtrrg) držao s Obrom 
dogovor porad granicah, posvadio ee na saborskimi poslanici i 
tad buknuo rat. Tri velike vojske napusti Karlo sdružen e 
cehom i Moravcem na Ubra i potisnu ga na prvi mah daleko; 
nn trebalo je više godinah, dokle ga je na koncu stisnuo u 
maticu njegovu med Dunavom i Tisom. Obar potučen hame- 
tom, plien mu od pol svieta sgrnut i sakriven u obkope otet, 
spokoren pao pod franačku vlast. Narod taj još se je i potle 
na više putili pobunio proti gospodaru Franku ; mi buna bila 
bi svaki put krutom i krvavom rukom ugušena. Obru učini 
: Bugar, ter narodu tomu povjestnica ne sporni nje vec 
imena. Zemlje obarske padši pod franačku vlast (god. 796.), 
bile su večim dielom puste, pak je gospodar Franak naselio 
množinu Niemacah i Slovinacah. S gornje strane spu- 
e Češka grana imenom Slovak, s dola pako pružio se 

s preko Drave i Mure Hrvat. Zemlja desnom obalni 

i dobi opet staro svoje ime Panonija. 





54 

Slavjanske kneževine Panonska i Moravska. 

Za slabih potomakab Karla Velikoga dignuše se još dvie 
slavjanske kneževine: moravska i panonska. Moravsku digoše 
knezovi Rastislav i Svatopluk. Panonsku kneževinu učinio 
većom, samostalnijom i slobodnom knez Pri bina (g. 849.) 
Stolica mu bila Salavar, grad nad blatnim jezerom, a kneže- 
vina prostirala se med Dunavom i Dravom, kuda je medjašila 
b Hrvatskom Savskom. Nasljednik Pri bi ni n vrlo vriedan Kocel 
umro bez odvjetka god. 873. ili 874., a sva njegova kneže- 
vina zapala kneza moravskoga Svatopluka, i po tom se je 
njegova velika moravska kneževina prostirala gore do Kar* 
patah i do Visle kod Krakova, a dolje do Drave. Nije dugo 
postojalo, jer ju sruši s Niemcem sdružen Magjar. 

Bugarin. 

U prvoj polovini sedme stotine (640.) spustio seje sa severa 
od planinah uralskih prama crnomu moru i Dunavu jak a 
hud narod Bugarin, starinom bližnji rodjak Hunu i Obru. U 
novih naselbinah uašao Slo vinca. Bugarin s bizantinskim car- 
stvom bio žestoka boja, a najpotle prekoračio Dunav i uvalio 
se u samo carstvo. Tu se posve pomešao s narodom slovin- 
skim, poprimio njegove zakone i običaje, pače s vremenom 
isti jezik. Brez težke muke mogao se je narod umah i za 
uviek osloboditi grčkoga gospodovanja, nego u samu narodu 
zametnula se nesloga i razdor, buna proti svom knezu vla- 
daru, pa tako je slab car sileni narod spravio u jaram. 
Malo po malo dizao se ipak, dok se je pod vojvodama Kardamom 
i Krumom baš ponio i osokolio. Bugar jur početkom devete 
stotine pružio se gore uz Dunav do utoka Drave, pak medju 
Dunavom i Tisom, kuda je prebivao dotučeni od bugarske 
desnice i potlačeni Obar. S njim se je i sam poslovinio. Na 
Dunavu dakle od utoka Save pak do utoka Drave bio je 
Bugar medjaš Hrvatu, dobar s prvine, nu potle nemiran i 
pogibeljan. Bugarska velika i snažna prozvala se kneževinom i 
tija carevinom. Boriš (Mihovil) knez, koj je sa svojim plem- 
stvom primio vjeru kršćansku, bio je liepo pridigao i uredio 
svoj narod, a još ljepše divni sin njegov Simeun. Bojnom se 
srećom i slavom razkrilio Simeun knez, razpružio se njegov 
narod, obladao susjedne narode i sa samim carstvom grčkim 







tako sretno vojevao, da je četiri puta bio dopro do pod sam 
Carigrad. Za tih ratovali dobio Simeun od rimskoga pape 
krunu i proglasio se carem. Car Simeun već snovao, kako će 
predobiti sam Carigrad i tud namjesto Grka gospodovati Slovin 
(god. 913.) Za slaboga nasljednika Petra, a pod pritiskom 
grčkim i ruskim skupu, propalo carstvo i postalo pokrajinom 
grčkom (god. 971.) Vojvode Šišmnn i Samuilo ŠiSmanoviri 
izvojevali veiidar za pet godinah slobodu i proglasio se Sa- 
muilo carem. Nego početkom jedanaeste stotine posije 20 go- 
dinah rata opet propalo carstvo, a na koncu dvanaeste uskrs- 
nulo opet pod braćom Petrom i Asenorn. Dvie stotine godinah 
Živio je Bngaria sa susjedom Hrvatom u miru; a kad se po- 
litelo alavičnu Simeunu i Hrvatske, potukla ga hrvatska vojska 
prvi put, i za dvie godine drugi put, što je snagu bugarsku 
jako slomilo i carevina Simeunova okrenula malaksali. 



Srbin. 

Iz prvaŠBJe postojbine za Tatrami dodje za Hrvatom na 
jug koljeno imenom Srbiu, pak sjede tik hrvatskoga na iztok 
i jug na rieke Drinu, Moravu i Mljavu iliti u današnju kne- 
ževina Srbiju, sovernu Arbanasku i tako zvanu tursku Srbiju. 
Medjašio je dakle b Hrvatom nuz Drinu i dinarsko planine, 
a s iztoka i juga s bugarsko-slovinskiin narodom. 

Roiistauliii car pripovieda dolazak Srbina ovako: Po- 
glavica jedan zamolio cara, da bi im odkazao za stan zema- 
Ijali, a car mu na prošnju odkazao solunsku pokrajinu u Ma- 
kedoniji. Ali se narodu nesvikla Kemija, pak žalostan digne 
se , da se vrati u stari zavičaj. Na Dunavu predomisli 
se vendar, pak zaprosi u cara druge zemlje, i po zBgovoru 
dunavskoga vladara, careva namjestnika, bude adkazan novi 
kraj, kamo seje i nastanio. Ime Srb zadržala je do dana današ- 
njega jedna grančica usred njemačkoga naroda u Saksoniji, 
al je jezik puno raziičan. 

Srbiu se je porazdielio poive kano i Hrvat na županije, 
ter koliko županah, toliko bilo i vladarićah samostalnih. Sve 
županije sastavljale su kano saveznu zemlju, nad kojom ae je 
svom kano skupni vladar brojio veliki župan. Hvali se liepa 
s prvice sloga. Veležupanska čast prelazila je po rodu s otea 
dok je bilo odvjetka onomu županu, koji je narod 






66 

doveo u grčko carstvo. Car grčki bio je 8 prvine vrhovnik 
nad svom zemljom. Ali kad se sinovi vel. župana Vlastimira 
posvadili, koji da bude vladar, i narod sbog knezovah sam 
sebe klao i zatirao, dobio je priliku umiešati se Bugarin (car 
Simenn) u srbske posle domaće i podvrgao si svu maticu 
zemlju. Deveta je stotina po srbski narod crna, jer nije bilo 
mira ni počinka, što od domaće nesloge i razdora, što od 
jakih susjedah Bugarah, osobito u vrieme cara bugarskoga 
Simeuna (888 — 927.), koj je zemlje predobio i po volji po- 
stavljao i svrgavao župane. Po drugoj strani hustio je Srbina 
car grčki na bunu proti Bugarinu, nu svaki se je put težko 
osvetilo narodu. U prvoj polovini desete stotine biše se župa- 
nije posve razpale, nego župan Časlav, kad se je povratio iz 
bugarskoga robstva, posakupio oko tebe naroda, koji se je oli 
oteo bugarskomu robstvu, oli se u gore bio zaklonio oli se u 
susjednih Hrvatah zadržavao : pak u zagorskoj Srbiji i Raši 
obnovio veliko župansku čast pod vrhovnom oblašću grčkoga 
cara. Kad je bugarsko carstvo palo, i srbske zemlje padoše 
pod grčku vladu g. 1018. Knez Stjepan Bojislav bio na jed- 
nom kraju prognao grčkoga namjestnika i narodnu postavio 
vladu (g. 1034.), a sin mu Mihailo, knez dukljanski, od rim- 
skoga pape Grgura Sedmoga izprosio kraljevsku krunu (1050 
— 1080) i prozvao se kraljem; ali se je slabo skupa držalo, 
i povjestnica zna pripoviedati samo o županijah i banovinab, 
koje se slobodnije biše stavile na svoje noge. Kašnje u dva- 
naestoj stotini pošlo za rukom raškomu županu Stjepanu Ne- 
manji 1150—1195. sjediniti sve grane pod jednu vlast. 

Grčko carstvo. 

Grčki car nametavao se Hrvatu za vrhovnika i zaštit- 
nika, a na moru mu bio prvi susjed. Posije Konštantinovićab 
vladala su tri doma : dom Teodozija Velikoga (koji je još jed- 
nom bio sjedinio sve rimsko carstvo) 123 godine; dom Ju- 
stina 92 godine, i dom Hera klije cara 107 godinah. Domovi 
ovako su potle sliedili : dom Leona Izaurijskoga 105 god., 
dom Bazi lija Macedonca 190 god., Komnena 128 god., An- 
gelosa 19 god., Balduina (otmičara, tako zvani latinski dom) 
57 god., Paleologab 192 god. To je dakle devet vladalačkih 
domovah, a vladalo je jošte medju domom i domom carevah, 
koji carske krune nemogoše prenieti na sina si. 










N 



Prva doba. 

Hrvat sam /» sebe. 

Vladanje. 

Car iztočui rimski iliti grčki hrojio se je i pisao ta- 
kođjer hrvatskomu narodu carem vrhovnik om ; nego navod 
nee'uteći nad sobom nikaknve vlasti i neimajući iz Cari- 
grada nikada i nikakove pomoći q potrebi, vladao se sam 
za sebe, kako je znao i mogao. Samo je nesreća, Što sr 
je narod umah a prvine porazdielio na dvie države: dal- 
matinsku i panonsku; jer prem se je narod svuda 
jednako smatrao svoj i oboje zemlje držao za svoju i jednu, 
kako se sbilja i jesu vezale, pa kad i kad takodjer stopile u 
jednu jediti] državu: znalo je vendar medju njima biti 
žestoke svadje i razdora, čim obe biše oslabile i potle 
spale pod tndju vlast. 

Silan i strahovit susjed na zapadn stade tik medje 
Franak. Karlo Veliki skrSio u Istri moć grčku (bizan- 
tinsku), na Dunavu skršio silu oharsku, i pohlepan kako 
je za zemljom bio, naumi predobiti zemlje hrvatske. 

Za prve knezove hrvatske nije znati, osim da je 
Zvonimir (pravije Svinirair) knez panonskih Hrvatah pomo- 
gao s vojskom Karlu Velikomu dotuči Avara. Na koncu osme 
stotine (god. 799.) posla Karlo Vel. na Hrvatsku furlan- 
skoga markgrofa Erika, pod Trsatom gradom (današnja 
Rieka) pobile se vojske, franačka vojska potučena, i sam 
Erik poginuo. Karlo sljedeće godine poslao markgrofa 
Kocelina (Kodolaka) sa silnom vojskom, i nemogši Hrvat 
odoljeti sili, padoše pod vrhovnu vlast Franakah obe hr- 
vatske zemlje. Župani i županije ostadoše kako i prije, 
domaće poslove prosto ostalo narodu i narodnim poglava- 
rom rediti kako i prije, nego vrhovna vlast i zapovied 
bila franačka, pak i daća tako. S prvine bila pravica i mir 









58 



za živa Karla cesara kako tako; nego furlanski grofovi, 
sami koreniti Niemci, počeli se raiešati u nutarnje po- 
slove hrvatske, zatim kako u Korušku, tako i u savske 
hrvatske zemlje osobito u Sriem dovoditi njemačke na- 
selbine, prezirati narodne običaje, zabadati u narod i svaku 
krivicu činiti. Najpotle po smrti cesara Karla kruta sila 
i divljači na franačka dognala bi dotle, da su materam djecu 
grabili i trgali; a oholija franačka niti bi čula prošnje i 
plača, niti bi tužbe pustila do cesara. Oli živiti oli pro- 
pasti, mira više nebilo. Ljudevit veliki župan panonskih 
Hrvatah sa stolicom u Sisku, potužio se proti nedjelu 
markgrofa Kodolaka na saboru (god. 818.) u Njemačkoj 
gore samu caru, nu nehasnilo ni to. Grčki car s&m sebi 
neznao pomoći, aj Bog da mu je Karlo još bio s mira 
vratio Veneciju i nekoliko primorja, nije dakle druge, van 
da sam narod bunom pokuša bojnu sreću. Ljudevit digao 
narod listom, a znajući kako pod istim jarmom težko ste- 
nju Korušci i ostali Krajinci Slovinci, lahak mu posao 
bio pobuniti i nje. Narod sa svojim saveznikom a pod 
hrabrim vodjom Ljudevitom borio se tako vitežki, da je 
vojsku Kodolakovu potukao (819.) do noge, a sam Kodo- 
lak od jada razbolio se i umro. I drugi put pod Baldari- 
kom potukao Ljudevit franačku vojsku, a treći put sretno 
uzbio neprijatelja. Po četvrti put pokle je neprijatelj podkupio 
nevjeru, velikoga župana dalmatinskoga Forina, neka ustane 
proti Ljudevitu, udari Franak na Hrvata sa svih stranah. 
Slovinac na Soči i Savi prvlje od Franakah razbijen i 
smućen nemogao priteći u pomoć, i tako vitežki Ljudevit 
sagnan u krajnu stisku ostavi narod svoj na milost božju, 
a sam pobježe s glavom u Srbiju. Od onuda ga nevjera 
predala dalmatinskomu županu Porinu, na čijem dvoru 
izgubi glavu, i veli se zlobom i sduhom Porinova strica 
Ljutomisla.. Tako pogibe prvi vitez hrvatski. . 













Prvi put eno pokaza se slavno, Sto jaklen i snažan 
narod može slogom; ali prvi put na svu žalost pokaza «e 
ružno, što nesloga »čini i od jaka navoda. Nesloga hudi 
je neprijatelj hrvatski od postanka do kraja, a kletva ne- 
sloge i bratske krvi vaviek nemilo tišti narod. 

Kada Franak pritisnuo Hrvata snoviee : zatrla se 
za narod sloboda i pravica, namitali se grofovi poglavari 
gorji od gorjega, gnjelo se, gulilo i haralo. Nego počelo 
samo sobom pucati ogromno ensarstvo rimsko, razpukla 
se skorice i markgroflja furlanska na četiri grofije: hr- 
vatski narod odahnuo, priđizao se i opet digao listom, 
sedam godinah potrajala krvava borba; nu na koncu po- 
razkidao sve negve i oslobodio se. Zemlju od ttidjina otrie- 
bio posvema i većim dielovn potegao medje, kako su i 
prije stajale. Samo se još kratko vrierae računala nađ 
hrvatskom zemljom franačka zaštita. Spominje sb jošte 
prama koncu devete stotine knez panonskih Hrvatah med 
Kupom, Savom i Dravom Braclav. Taj budući u mi- 
losti zaštitniku svomu kralju njemačkomu Avnulfn dobi 
od njega zemlje dolnje Panonije s gradom Mosbnrgom 
na Sali kod jezera Blatna, što su prije držali Pribina, 
Kocel i Svatopluk, pak i župudulebsku s Optujem. Nego 
pokle Panoniju zaokupiš« Magjari, izgubila je hrvatska 
kneževina ote zemlje. Slobodan Hrvat posije gorkih mu- 
kah progledao, kako je sladka i jaka sloboda, ali da je 
zalog slobodi sloga: sdružile se zato obe hrvatske države, 
a na vršak vlade sio dalmatinski veliki župan Porin 
(Bornaj kano knez. Za Porinom vladao knez Ladislav 
(821.), a za ovim knez Mojslav. Jedva se Hrvat otre- 
sao Hilna susjeda gospodara Frauka, udariše mu na pri- 
morske gradove Venecijanci ili Mleteići; nu spokoren nji- 
hov dužd Petar Tradonik biše prisiljen hrvatskomu knezu 
Mojslavu pogodbom obvezati se god. 838., da već neće 



60 

dirati n primorske gradove. Nego nevjera dužd mletački 
digao već na nasljednika Mojslavova Ljudevita kneza voj- 
sku. Hrvat dužda potukao i s vojskom na ladjah, to jest 
s mornaricom progonio ga tija do Venecije, kuda je ta- 
kodjer oplienio okolicu. Venecija na ovu stranu mirovala 
za dugo. 

Trpimir knez znao se mirom okoristiti ter pro- 
stranu zemlju osnažiti i urediti, dići i utvrditi gradove. 
Zemlja raznolika daje za želju svega, plodovita plaća obi- 
lato ratara težaka, hrani svake vrsti i plešine marvu i 
zvierad gojno, a budući na moru za trgovinu je upravo 
stvorena. Za sve to pobrinuo se sa svojim narodom mudri 
i odvažni Trpimir, a kako si je kneževinu obogatio i utvr- 
dio, bila je slavna na kopnu i na moru. Još je on sbacio 
sa sebe i sa svoga naroda vlast franačku oli njemačku, 
koliko je po imenu bilo ostalo, i razmaknuo zemlji medje. 
Tada je Hrvatska smagala do šestdeset hiljadah (tisućah) 
konjanikah, stotinu hiljadah pješakah, na moru osamdeset 
velikih i stotinu manjih brodovah 9 a na toj mornarici do 
pet tisućah i dviesta brodarah. Zemlju s tolikom i takovom 
vojskom mora poštovati svaki susjed, a ime Trpimira kneza 
slavno se spominjalo. Trpimir jurve kao vrhovnik glavar 
davao listine (852), darovnice i povlastnice, a u njih prvi 
put nalazi se, da se narod njegov piše Hrvati (Oroati). 
Jer prije morao bi se u pismu zvati i sam, kako su ga drugi 
zvali, da se zna kojega je roda t. j. poznatoga svietu 
slovinskoga. 

Krešimir toga imena Prvi knez hrvatski, pri- 
hvatio vitežki djela predaka svoga Trpimira, sa svakim 
susjedom držao mir, a skrbio za svake ruke napredak u 
zemlji. Samo je na Dunavu bio udario nanj Bugarin s 
knezom svojim Borisom, bio s njim boja, ali se skoro 
napravio mir i Boris zadovoljio se darom hrvatskim. 




61 

Miroslav knez sio s voljom naroda na vladalački 
stolac, ali u zao čas; jer za njega buknula u zemlji buna 
i knez smaknut od nametnika. Velika je nesreća po narod 
nametnik knez; jer Sto je za viek bilo napravljeno, raz- 

»dorom domaćim može propasti u čas jedan. 
Pri bu nj a ban našao za sebe stranku , pomaman 
za vladom digao proti zakonitom vladam Miroslavu bunu 
i nametnuo se narodu za kneza. Trla se stranka sa stran- 
kom, borbom i osvetom zatirala se zemlja. Hrvatska moć 
slabila i jako se slomila. Razdorom tim okoristio se susjed 

I Srbin, pak odkinuo komad Bosne i Sriema, a grčki car 
upleo takodjer prste u hrvatske poslove. 
Za Pribunjora preuzeo kormilo hrvatske države (oko 
868. godine). Domagoj razborit vladar. Videći da sam 
nije vrBtan odoljeti neprijateljskoj sili, zamoli pomoć i 
sklopi savez s grčkim carem Bazilijem (Vasilj.) Pomoć 
mu bila slaba ili nikakova, a narodu pao na vrat stari splet- 
kar i nametnik mu Grk. Za Domagojem (f 876.) vladali 
njegovi sinovi vrlo kratko vrieme; jerjim pletivom i silom 
cara Bazilija preoteo vlast Trpimirov potomak 
Sedeslav (877. god.), a postavio ga svojim načinom 
grčki car. Pod njim se je zemlja bila nekoliko oporavila; 
jer je jedno knez bio milić carev pa ga car pomagao, a 
drogo i car i on hotili si primititi ratoboran uarod hrvat- 
ski. Za kneza Sedeslava stavila se grčka Dalmacija, tri 
otoka i četiri grada u primorju Hrvatom pod harač (daću), 
samo da jim bude zaklona i mira od Neretvanah. Jer 
Nerćtvani, to je narod na Neretvi rieci, Sto teče iz Hrce- 
govine kroz Dalmaciju u more, proganjali na mom oto- 
čane i primorce, koji neznajmS od nikuda obrane ni po- 
moći, naumiše preselili *e na kopno uutar u hrvatsku zem- 
lju. Hrvati nedopustili ; zanjidiSe dakle cara gospodara, 
tbi jim barem toliko učinio, da jih preporuči savez- 



62 

nikom svojim Hrvatom za pomoć i zaklon. Preporučio 
car, naredio da se poglavita daća • dava Hrvatu (7 1 du- 
katah gotovine, vina i hrane) a Hrvati primili. Nego car 
zaplitao i nametao jače, Sedeslav se podavao na carevu 
milost i zapovied, narod pako nesluteći dobra mrmljao i 
bunio se, dok starešine nedigoše proti knezu urotu i 879. 
godine smaknuše ga urotnici. 

Branimir knez vojevao s Mletčićem. Udarila Ve- 
necija svom silom na hrvatsko primorje; nu vojska nje- 
zina potučena i sam dužd izgubio glavu. Branimir je tim 
znamenit, jer je poslao u Eim k sv. otcu papi Ivanu 
Osmomu poruka u znak sinovske ljubavi, poštovanja i 
viernosti naprama stolici sv. Petra. Liepo dočekao papa 
Branimirova poruka licem na Spasovo, drago mu bilo čuti 
dobre glase i preporuku, pak je u svojoj crkvi rekao mo- 
litvu za sreću kneza Branimira i hrvatskoga naroda. Još 
na povratku poruku predao papa na Branimira pismo milo i 
drago. 

Mutimir pošao za većom narodnom slobodom. Se- 
deslav tražio milost u Carigradu, Branimir u Rimu; nu 
Mutimir slobodnim duhom svojim prozva se: po milo- 
sti božjoj knez hrvatski, kako su se zvali vrhovni 
vladari, to jest: nitko meni gospodar, nikomu ja podanik, 
osim Bogu Gospodinu. Za Mutimira so dogodilo to zna- 
menita, što je bio boj sa susjedom Srbinom porad pravde 
izmed dvie srbske loze: tko će biti srbski knez? dok je 
hrvatski štićenik knežević Petar obladao. Drugo, strahoviti 
Magjar harajući duž Dunava zaletio se i u hrvatske zem- 
lje i plienio sve do Kupe. 

Tomislav (kralj) vladao početkom desete stotine. 
Pod njim se sdružiše opet zemlje hrvatske, dalmatinska i 
savska, koje se biše razdružile. Imao je dva boja žestoka : 
jedan duhovni za jezik crkveni, a drugi s Bugarom. U 



63 

duhovnom boju na saboru splitskom a po zapoviedi papi- 
noj izgubio pravdu. (Vidi straga članak „Vjera"). Tomi- 
slav proglasio se prvi kraljem hrvatskim. 

Bugarski car Simeun zametnuo rat i s Hrvatom i sa 
Srbinom, provalio s vojskom u hrvatske zemlje, nu god. 
927. potukla hrvatska vojska bugarsku. Hrvat se s Bu- 
garom pomirio, a sretnim tim pobojem oslobodio se Si- 
meuna takodjer Srbin. 

Krešimir Drugi, još pridjevkom Veći, pridigao 
državu i narod slavno. Ostavio za sobom četiri sina : Drži- 
slava, Svetoslava, Krešimira i Goj slava. 

Hrvatski kralji. 

Dok su hrvatske zemlje spadale pod vrhovnu oblast 
carigradsku : zvali su čari hrvatskoga kneza arhon to jest 
vladalac. Zapadni cesar i papa zovu nje duks (duka, dužđ, 
kano venecijanskoga) ili komes t. j. vojvoda i župan, a 
kad i kad princip t. j. poglavica. Narod sam po svoj pri- 
lici zvao svoga vladara „velikim županom ili knezom. u 
Sami pako vladari zovu sebe vojvodom a zemlju kraljevi- 
nom. Jur Trpimir i Sedeslav zovu sebe kraljem, tako i 
Mutimir, a Tomislav izrikom i svečano proglasio se po 
zemlji kraljem. Tako ga zove sabor splitski, a tako u 
svojem pismu i sam papa. Hrvatska se je dakle već u dru- 
goj polovini devete stotine zvala kraljevinom, a početkom 
desete stotine poznavaju zemlju pod imenom kraljevine 
takodjer drugi narodi. 

Držislav, najstariji sin Krešimirov sjede za otcem 
na hrvatski priestol god. 990. Otac mu državu ostavio ve- 
liku, snažnu i bogatu. Vriedni Držislav svom snagom dalje 
radio za napredak i slavu svojemu narodu, zemlji razma- 
kao inedje, podvrgao ratoborne Neretvane i Zahumce (Her- 
cegovina)^ natrag predobio i otriebio od Bugarah zemlju 



64 



medju Savom i Dravom pak Dunavom, a komad Bosne 
medju vodama Drinom i Bosnom, ako jur prvlje nije bio 
privaljen amo, pod Drž slavom piše se da je bio ovamo. 
Tolika i takova zemlja bila je već sdavna vriedna ljep- 
šega takodjer pred svietom imena, pak se i jest sama 
prozvala kraljevinom. Ali to se je tako moglo zvati i pi- 
sati doma; nu porad svieta trebalo je da kraljestvo, ime 
i kruna bude priznano od ostalih narodah. To je jedno, na 
što je pomislio Držislav. Drugo, neprijatelj sa svake strane 
bio silan, valjalo je dakle potražiti sigurna i vierna pri- 
jatelja, pak jer je grčki car od zemana rado i sam tražio 
u Hrvata prijateljstvo, mudrujući i snujući, kako bi kroz 
prijateljstvo postao gospodarom: Držislav dakle posla u 
Carigrad čarima Bazi lij u i Eonštantinu poruke. Čari ponudu 
prihvatili, savez i prijateljstvo s novice je sklopljeno, i 
povrh toga kralju poslani iz Carigrada kraljevski znakovi : 
žezlo (šibka, skeptar), mač i zastava. Držislav 
je dakle prvi hrvatski kralj, od njegova vremena 
zove se zemla i od ostaloga svieta kraljevina, a bilo 
to na koncu desete stotine god. 994. Dalmacija careva 
povrh toga dobila zapovied, da posvema bude podložena 
kruni hrvatskoj, i akoprem se je brojila pod vrhovnu , za- 
štitu i gospoštinu carevu, kako je prvo plaćala i plaća, 
tako i potle da Hrvatu bude plaćala daću. Nekoji primorski 
gradovi nezadovoljni bunili su se i sklopili u Zadru stranku. 
Venecija ojačala i obogatila, nemogla trpiti na sebi sra- 
mote i rugla, da Hrvatu od mora plaća danak (štibru), 
kako je bilo naredjeno još za Trpimira kneza. Orseol dužd 
uzkratio danak, Hrvati pako napastovali i plienili brodove 
venecijanske, zašto neplati daće. Digla Venecija silnu obo- 
ružanu mornaricu Hrvatu na osvetu, a Dalmatinu na po- 
moć. Sila bila ogromna, slomljen i slab za nju Hrvat iz- 
maknu iz mora na kopno, a dužd bez zapreke zauzeo dal- 



Imatinske gradove: Zadar, Trogir, Split, Korčulu, Lastovo 
i Dubrovnik, a Neretvane prisilio na mir. Od toga vre- 
mena dužd mletački zvao se : „vojvoda dalmatinski" 
Kriva bila gubitku stara rana hrvatska, oma urota 
i izdaja, koja mu je doma ruke svezala. Baš u taj nesgo- 
dau čas digao se starji brat Držislavov Krešimir gonjen 
od puste pohlepe za k ralje van je m, pak po dogovoru sa 
svojom strankom pomagao dužda proti bratu kralju i do- 
movini. Slomila se narodu sila za dugo vremena. Nego 
Dalmacija zadržala samo ime, da spada pod Veneciju, a 
daće nije hotila da placa. Držislav umro godine na 
puno tisuću (1000.) Kraljevom njegova roda ostao pridjevak : 
DrŽisla vici. 

»Držislav ostavio kninn bratu Svetostavu. Trsio se 
ovaj pomiriti s Venecijom. Oženio svoga sina Stjepana 
potoujega kralja s Hicelom, kćerju dužda Urseola Drugoga, 
pak je sbilja za njega živa bio mir. Za njim preuzeše 
skupa vladati braća njegova: 
Krešimir Treći i Gojoslav. Krešimir nemoguć tr- 
piti, da mu tko drugi još na njegovoj zemlji bude, go- 
spodar, spremi se da vlast venecijansku skine s gradovah 
dalmatinskih; nu loša mu bila sreća Jer dužd Oton uz- 
bio mu izpod Zadra vojsku a na povratku spravio pod 
daću hrvatske otoke na moru: Kab, Cres i Krk. Oba kralja 
umrla jedan za drugim, a na priestol stupio Svetosla- 
vov sin 

Stjepan Prvi. Dok je Svetoslav u Trogiru kano 
prognanik živio, a dužd onuda prohodio, dao duždu na 
zalog (za taoca) sina svoga Stjepana na ime neke pogodbe. 
U Veneciji Stjepan mudro se izučio i dobro uzgojio, a dužd 
dao mu zaprošenu za ženu kćer Hicelu. Kad se kući vratio 
i sio na kraljevski tron, stavio se svom snagom i vješti- 
nom svojom, kako bi bolje uredio narod i zemlju, pak i 

5 



66 



jest na miru božjem i na sreći liepo napredovalo. Mir 
držao sa svakim. Nego (god. 1040.) divlji Saraceni, koji 
biše zavladali u Aziji i komad po komad odkidali od grč- 
koga carstva, upadoše po moru u dalmatinske otoke i 
gradove robeći i paleći. Prem se je ta Dalmacija mnogi 
put pokazala nezahvalnom i nevjernom, Stjepan poslao 
vend r pomoć, njegova mornarica sdružila se s mornaricom 
cara Nikifora, satrla se mornarica saracenska, a Dalmacija 
oslobodjena odahnula. Venecija, pod čiju se vrhovnu vlast 
tada brojila Dalmacija, nije se niti maknula, pak zato se 
zemlja boljma priklonila i priljubila hrvatskomu narodu, 
makar je jošte morala priznavati vrhovno gospodstvo ve- 
necijansko. Godine l n 50. umro Stjepan, a za njim preuzeo 
kraljevinu sin njegov 

Petar Krešimir (ovim imenom Četvrti) Veliki. Bio 
to sbilja velik i slavan kralj. Prva briga bila njemu, 
kako bi na prevaru i nevjeru otetu Dalmaciju natrag pri- 
valio u svoju kraljevinu. Dalmacija sama jedva čekala. 
Eto i dobre sgode. Mletčići na silu bili predobili grad 
Zadar, Zadrani prosili pomoć, Petar u sporazuraku s grč- 
kim carem grad oslobodio, gradovi dalmatinski imajući za 
ledjima jak zaklon prognali svu gospodu službenike, i 
tako Dalmacija što od svoga nagona i drage volje što od 
desnice hrvatske oslobodjena pridružila se opet hrvatskoj 
kraljevini. 

Petar Krešimir k navadnomu svomu naslovu: kralj 
hrvatski doda jošte: „i dalmatinski," s osobitim 
pridjevkom: „slavni i svietli." Nego slavni i svietli taj 
kralj spokorio je jošte potle Veneciju tako, da je tako 
zvano jadransko more očito i svečano priznati morala da 
je more hrvatsko, i od plovitbe po tom hrvatskom 
qaoru Hrvatu morala plaćati daću. Tako se »kraljica mora 



67 

Venecija « morala prignuti pred svietlom hrvatskom kru- 
nom na glavi slavnoga Petra Krešimira Velikoga. 

Jošte je on silu svoju pružio po kopnu i po moru, 
proslavio ime hrvatsko na daleko, pribavio mu čast i po- 
štovanje, njegov dvor bio bogat i sjajan, uredio crkvu, 
crkvene stvari i poslove vitežki, pa kako i jest zaslužio 
nadjevak: Veliki, tako mu uspomena kano najslavnijemu 
kralju u narodu vjekuje. Neimajući odvjetka odredi *za na- 
sljednika sinovca svoga Stjepana. 

Ali bio samozvanac nametnik Slaviš a ban vreba- 
jući za krunom od prije, pak se lukavštinom i silom na- 
metnuo za kralja. Mrzak to bio narodu kralj, niti ga nje- 
gova družina trpila, a nezadovoljan narod snovao, kako bi 
se ga oslobodio. Suparnika Stjepana i Zvonimira bana pro- 
gnao Slaviša iz zemlje, a stranke njihove doma progonio. 
Veliko se zlo dogodilo. Stranka Stjepanova ue znaj ući druge 
pomoći ni od kuda, pozove iz južne Italije na pomoć Nor- 
mana. Amiko vojvoda normanski prebrodio preko mora, 
razbio SUvišinu vojsku, a njega živa uhvatio. Za godinu 
danah nemirna vladanja tako dokončao Slaviša. 

Ali je takodjer savezniku narodu počinio Norman 
veliku štetu, krivicu i sramotu. Kada dočuo Silvio dužd, 
što se dogodilo, dojedri s velikom vojskom na obale hrvatske 
i protjera zle goste Normane. Nego nebilo mnkte (badava) ni 
s njegove strane: prisilio nekoje dalmatinske gradove, da 
se pod njegovu zaštitu stave. Zlo bilo, tužno se spomi- 
njalo Umah za Kreš mirovom slavom tolika sramota i 
nevolja: treba da narodna sloga i jak vladar osvjetlaju 
kraljevini lice. Biskupi, plemići i ostaloga naroda poslanici 
sastali se u sabor na izbor novoga kralja; izabraše bana 
Dimitra, drugim imenom Zvonimira. 

Dimitar Zvonimir (Svinimir) kralj naumio kraljevinu 
drugim smjerom navrnuti. 



(58 

K r u n i t b a. Što je god božjom vje rom u Boga vje- 
rovalo: kralja je jurve od davne starine držalo po neki 
način za božjega namjestnika, pak zato kada bi kralj pre- 
uzimao vladu: i on i narod njegov s božjim službenikom 
s velikim svećenikom stupio bi kano pred samoga Boga u nje- 
govu hramu i svečanim činom primio blagoslov božji, neka 
kralj zna i prizna, po čijem zakonu ima vladati i komu 
će od vladanja račun davati, narod pako neka vidi, koga i 
za čiju volju ima poslušati. Tako su svečano bili pomazani 
za židovske kralje Saul, David, Salamon i svaki. Pokle 
ima kršćanskih kraljevah, prvi već prozvaše se: „kralj 
po milosti božjoj," i narediše da veliki svećenik 
kano božji službenik r ekne nad kraljem blagoslov i preda 
mu znakove svečanim načinom. Čin taj. zove se krunitba. 
Biva obično uza službu božju u crkvi ovakovim redom: 
1. Opomena kralju, neka zna što preuzima, kako valja 
kraljevati i komu račun dati. 2. Kraljeva zavjera, da će 
vladati po zakonu i pravici božjoj. 3. Pruži se kralj pred 
oltarom, i litanijami svih svetih moli se Bog i sve nebo 
za blagoslov. 4. Pomaže se uljem. 5. Prima znakove kra- 
ljevske časti: mač, krunu, žezlo, priestol (tron). 
Mač je biljeg kraljeve dužnosti braniti pravo i pravicu, a 
krivca kazniti. Kruna je biljeg slave i veličanstva, kako i 
jest nastala od vienca, što bi se na povratku vojske savi- 
jao oko glave slavnu junaku vojvodi. Žezlo (šjbka u rukuh) 
kano nastalo od pastirske palice jest biljeg vladanja, da 
ima vladati brižno, vjerno i ljubezno, kako dobar pastir: 
stado svoje. Priestol jest znak najvišjega na zemlji položaja 
i gospodstva, a što ga službenik božji okrunjena vodi nanj, 
to je znak, da mu je gospodstvo od Boga. Sve to biva s 
posebnom molitvom. 6. Slava i hvala Bogu u crkvi, a 
vani u narodu zatim veselje. 



69 

Samo se kaže, kolik . se ovakovim činom može na 
kralja blagoslov božji spustiti, a vjera mu se i vjernost u 
narodu utvrditi, ako je namjeru složio s dušom i s Bogom ; 
usuprot kolika pada na njega kletva božja i narodna. Ako 
je koji kralj sa svojim narodom toliko zavriedio i primilio 
se, da krunitbu obavi sam vrhovni veliki svećenik papa, ili 
da bi on poslao u ime sebe poslanike, ili da bi sam on 
dao kraljevske znakove posvećene: tada bi to bila po na- 
rod golema odlika i dika. Za tim bi se takmili veliki ca- 
revi i kraljevi. A hrvatski narod od kada se na moru 
nastanio i ustanovio, potegao je na sebe osobitu pazku i 
pozor od pape iz Eima: pape svjetovali i opominjali kne- 
zove; a ovi se pod njegovu sklanjali zaštitu i njemu se 
zavjeravali. Ali tu nekoji knezovi i kraljevi nagibali većma 
pod zaštitu cara grčkoga : a Kim i Carigrad bila su u ono 
doba dva protivna kraja takodjer po vjeri i svem nauku 
i načinu. Zvonimir odlučio se papi obratiti, kako su tako- 
djer svi europejski vladari priznavali neku vrhovnost i nad 
sobom zaštitu papinu. Nehasni mudrovati, zašto to tada 
nije bilo drugčije, nego eto tako je bilo. 

Sjedio baš na papinskoj stolići silan i odvažan papa 
Grgur Sedmi, a koliko je taj papa, strah za istoga cesara 
njemačkoga i sve silnjake krivodušnjake onoga vreme- 
na, mario za Hrvatsku, poslao je eto svomu novomu 
područniku Zvonimiru po osobitu poslaniku kraljevske zna- 
kove: krunu, žezlo, mač i zastavu. Okruniti njega imao 
poslanik papin kardinal Gebizon, za krunitbu odredio se 
dan, proglasilo se narodu i početkom oktobra mjeseca oba- 
vila se krunitba uza sjajne svetkovine u solinskoj- (splitskoj) 
crkvi sv. Petra god. 1067. U krunitbenoj zakletvi zavje- 
rio se Zvonimir s ostalim: da će papinskoj stolici biti 
vjeran, skrbiti za desetinu i crkveno blago, siromake, udo- 
vice i sirote braniti, trgovinu s robovi priečiti itd. To je 



70 

to, kako je već pisala zakletva, kojom se je zaklinjao svaki 
kralj. Povrh toga ponudi papi svake godine ob uzkrsu dara 
200 cekinah. 

Kakova li je sreća za Zvonimira evala u Hrvatskoj, 
to nam liepo povieda starinska knjiga, spominjujući : da 
je u to doba bila vesela sva zemlja budući puna i urešena 
svakim dobrom, a gradovi puni zlata i srebra. Niti se je 
bojao siromah da bi ga oglobio bogataš, niti nejak da bi 
ga potlačio jak, niti sluga da bi mu krivicu učinio gospo- 
dar, jerbo je kralj svakoga branio. Kako sam nije krivična 
imetka uživao, tako nije nikomu dao uživati tudju muku. 
To je bilo na čudo tim veće , što deseta i prva polovina 
jedanaeste stotine bila su vremena crna, ter tada vladala 
sila, krivica i otimačina. Papa Grgur Sedmi kako ostale po 
Europi vladare tako je pozvao i hrvatskoga kralja Zvoni- 
mira, da bi i on opremio vojske, pak bi sva sdružena kršćan- 
ska vojska pošla na iztok oslobodit od hudih poganah svetu 
zemlju. Zvonimir umah pristao, nu morao jošte poziv papin 
kazati i preporučiti narodu na saboru. Nego nekoji župani 
zavidni Zvonimiru na kraljiji rovali i bunili narod već prije, 
hlepteći sami za krunom, osobito neki ban Veselin. Poziv 
papin pružio se Veselinu kano liepa prilika buniti na- 
rod rekši: gle kako vas je Zvonimir naumio odvesti u da- 
leke krajeve, da vas dade poklati ! Nakana se zlom sduhom 
na saboru razbila posvema, kako se je za taj put razbila 
i druguda po zapadu ; što je Zvonimir takodjer javio pi- 
smom papi. 

Za Zvonimira prostirala se kraljevina od Neretve, 
objimala otoke dalmatinske, protezala se do vode Raše u 
Istri, obuhvaćala svu zemlju do Koruške, odtuda pako 
tekla granica do Stridova pak dolje Murom, Dravom i Du- 
navom do utoka Save, a preko Save objimala sve zemlje, 
što se danas zovu Bosna i Hercegovina. Vojevao je Zvoni- 



n 

mir za volju papi, pomažući normanskomu vojvodi, 6 cari- 
gradskim carem, a sbog toga zavojštio se takodjer s Ve- 
necijom, koja ses Normanom nikada nije trpila. Zvonimir 
hvali se kano kralj čestit, pravedan i vrlo pobožan. 

Kako je Zvonimir dokončao, do sada nam povjest- 
nica pravo nezna poviedati : a neki povjestničari poviedaju, 
da je bio smaknut u saboru. Posije njegove smrti izabrao 
sabor u Šibeniku 1087. na nesreću Krešimirova sinovca 
Stjepana Drugoga, kojega je ota čast za izbora Zvo- 
nimirova upravo sbog njegove slaboće bila minula. Godine 
1089. bio Stjepan okrunjen u Šibeniku od nadbiskupa 
Lovrinca. 

Stjepan Drugi bio čoviečac nejaka tiela a nejedra i 
nejaka duha, pak mu se mrzio svaki boj, svadja i nemir, 
k tomu odhranjen u kloštru bio je više za samotno i po- 
božno življenje. 

Da je bilo u mirnija vremena, morđa bi mu sretno 
bilo kraljevanje, nu za onolik nemir i nemirnjake nije bio 
vrstan onakov kralj. Jake stranke velikaške bunile i voje- 
vale proti njemu od prvoga početka ; što je i uradio dobra, - 
nije moglo sbog vjekovitoga nemira uspievati. Umro je već 
g. 1090. bez odvjetka, dakle su Držislavići ravno 
stotinu godinah kraljevali Hrvatom. 

Jurve za Zvonimira bile su domaće bune jako osla- 
bile kraljevinu, bune za Stjepana jošte i jače, a posije nje- 
gove smrti svadja i boj velikaški jagmeći se za krunu za- 
prietila kraljevinu opustiti i ^potrgati na komade. Tu je 
bilo odabrati od trojega jedno : ili izabrati za kralja svoga 
domaćega čovjeka, ili pozvati na priestol svoj tudjega kra- 
lja ili kneza, ili narediti da tudji kralj stojeći u tudjici 
bude ujedno hrvatski kralj. Da se izabire domaći, nemogu 
se složiti, jer mnogi bi velikaš rad postao kraljem i svako 



7Ž 

koljeno rado postaviti svoga ; đa se pozove amo s vana knez, 
slovinske zemlje sve su za onda jošte gore stale niti je bilo 
vrstna kneza, a za drugoga bojati se je, da nebi kruna pala 
na glavu neprijatelju ; kralju tudjemu predati kraljevinu, a 
da nedodje stolovat u zemlju, već ostane vani na prvašnjem 
svom priestolu , pogibelj je da će pasti kraljevina takodjer 
pod kraljevinu i narod služit drugomu narodu. Zato je Petar 
ban župan Sidražki, rodjak Slaviše kralja, sa svojom stran- 
kom bio odlučan protivnik misli i nakani, da bi se kruna 
ponudila tudjemu kralju. — Nego nesloga drugamo za- 
okrenula. 

Za Zvonimira bila je udata sestra Ladislava kralja 
imenom Helena, u Hrvatah Lepa zvana, i ona po smrti svoga 
muža odišla k bratu si u Ungariju. Kada umro hrvatski 
kralj Stjepan ter svadje i bune pobjesnile : Ladislav bilo da 
je ustao branit sestru rekši da je kruna hrvatska njezina, 
bilo daje tako zamolila jedna stranka velikašah hrvatskih, od- 
luči vojskom zaokupiti hrvatsku kraljevinu. Na dva maha 
bijući bojeve uz pomoć privrženikah zauzeo Ladislav zemlju 
do Save i Kupe, pače do Modruša, a za vojvodu ostavio svoga 
sinovca Almu. Jest ravno bilo u ona vremena u svietu tog 
običaja, da po smrti muža spadne kraljestvo" na ženu, ili da 
se po ženi dobije kraljestvo ; ali je hrvatska kraljevina bila 
izborna više neg nasljedna po istoj mužkoj lozi. 

Velika nesreća hrvatska prve dob& bila je : prvo sebič- 
nost narodnih plemenah i njihovih poglavicah, jer je svako 
hotilo ili da ono vlada ili da bude samo za sebe ; drugo jer 
se nikako nije mogao ustaliti i razgraniti narodni vladalački 
dom (dinastija). 







Vjera, 

Poganska vjera slavjanska. 

Slavjani vjerovali su u jednoga vrhovnoga Boga, koj 
je sve stvorio, pak su ga lako i svali : Svebog i Svojbog, 
po riečih „avor" i „svar" (obluk nebeski) svaroh. Vaa sviet 
i sva priroda bila je za njih puna višjih bićah dubovitib, Ne- 
mogši drugčije prolumačili kako bi dobro i zlo u svietu moglo 
bili od jednoga istoga boga, van tla budu dva protivna si 
boga, abilja počeše tako i vjerovati ter dobroga zvali bieli 
„belbog", a zloga croi „črnnbug", i kuko kud „zlobog", 
„Ijutbog", a kašnjc u svih plemena!) jedna rieč „črt". Dobre 
bi bogove naprosto zvali : bozi, zle pako: birsi. Dobri su bili 
jaci, ler sli smjeli bi railili samo po njihovu prepušlenju. 
bi dobra i mila bilo u sviet a, to bi °ve kuji bog dao; a zl 
je od biesa. Kad bi su god Žrtvovalo i zavjetovalo, išlo bi I 
dobre bogove: neka ili zadrže narod ili čovjeka u milosti ili 
Deka šapnu bift.n Svebog ili Svarug hvc stvorio. Kako je 
vjeka »tvorio, nije bila u svakom puku jednaka priča. J< 
pričali, da se je Bog oznojio (spotio) ; potekla niz čelo krupna 
kap, a klip pala na zemlju i pretvorila se U čovjeka, zašlo 
đ& i jest suiljeno čovjeku znojiti se. Drugi pričali, 
daje Bug od gline 'ilovače) stvorio liepo ljudsko tielo, pa 
tad on odišao u nebo po dušu, došao črt i pokvario tielo. Ali 
je Rog vpndar dušu nd»huuo u onakovo tielo, pak odtuda 
nestašica, nemcu' i smrt ljudska, — Svarog imao dva sina 
(kako s Rusi vjerovah;: Sunce i Ognja (vatru), kojim 
au južni Slovinci brojili jošte : Mjeseca brata i sestru 
Zviezdu Prehodnicu, Po Svarogu vladao stariji sin nje- 
gov Sunce Svarožić po istomu zakonu kako mu i otac; ali 
se je posebice taj Svarožić slavio kano stvoritelj godine. Raz- 
likovalo se je pako Sunco dvojako : ljetno i zimski.,, 
jedno drugomu protivnik, i svake godine inedju njima velik boj. 
Bogu Suncu kano gospodaru nad zimom i (minom bilo u 
Slavjanah veliko svake vrsti poštovanje, lmeuah bilo mu »iše: 
Rusi ga jedni svali Daidbog = Dadihog = Dajbog 
darovnika svjetlosti, zatim Kors, Krs (Kries) s pridjevkom 
Veliki, jer u jedan dan obiđe dalek svoj put; zatim kano, 
darovnika ljetne paše i straćara sjetve Velea. Polabski 



74 

Slavjani poštovali su ga pod imenom Triglav, kano gospo- 
dara neba, zemlje i podzemlja, a troglavo biće; isti puci tako- 
djer imenom Sveto vid (sveti vid =*= svjetlo), a pomišljali ga 
kano stvoritelja četverih godišnjih dobah četveroglava. 
U krajinab polabskih zvali ga takodjer Jaro vit, Jutrbog 
(ranovid , jutrobog) , Besomor kano ubojicu zimskoga 
biesa. Krajinski planinski Slovinci zvali ga Kurent pridjev- 
kom Sveti, kano junaka nad zimskim biesom i stvoriteljem 
pomladjeae prirode. — Zimsko pako sunce smatralo se i 
zvalo kao bog smrti Bies (jednom pravom riečju), i đrugud, 
jer je neu smrtan i makar se ubije ipak neumre, nego se opet 
javi, Kostej, Drak, Sanj ljetni, Trut (češki), Krak 
(poljski.) 

Drugi sin Svarogov SvaroŽić Oganj razumi se prije 
svega oganj nebeski, munjina i bliesak, zatim vatra zemaljska. 
Sin njegov bio P e r u n , bog groma. Mjeseca, kano mje- 
ritelja vremena ide dostojno poštovanje Na njem Slavjan vidi 
dva lica: svietlo i tamno, i kako mu svietlo izjedaju čarob- 
nice i vještice ; pak opet drugi na mjesecu vidi dva brata, gdje 
jedan drugoga ubija. Predhodnicu (danicn, večernicu) zove 
hrvatska i srbska pjesma jošte danas da je kći sunca. 

U prvom redu božica je Slavjanu takodjer Zemlja. 
Ona kad se zaodjene zelenilom i cvietom, zove se zaruč- 
nica suncu, koju vjerenik vodi izpod oblasti Biesove. Kano 
boginja mladosti i ljepote, milosti i rodice, zove se Lađa, 
kano boginja život aŽiva, navlastito ljeta Letnica i Zlatna 
baba. 

Kada se na drugoj polovici puta bog sunčani prometnuo 
u boga smrti, i boginja života prometnula se u boginju smrtnu 
imenom Morana, Ježibaba ili Jagabura. Bogovi vje- 
tarab zvali se M o k o š (ruski), Zmok, Zmek ili Plevnik. 
Bogovi vodah i dubinah vodenih Vodjanoj (ruski), Vodar, 
P o v o d n i k (hrvatski), Vodnik ii Mužiček (češki) . 

Slavjanin vjerujući u neumrlu dušu držao je vjeru, da 
vez roda niti po smrti neprestaje, neg da duh djeda i otca 
lebdi nad porodicom i svojtom. Pravili su i poštovali kipove 
svojih predjah, pak i nje po neki način obožavali — i to su 
kućni bogovi imenom Djedi, koji su mu bili jedini kumiri 
(Djed, Šetek, Hospodaržik, Božik slovinski, Domovoj i Hozjain 
ruski). Osim bogovah, bieeab i diedah vjerovali su Slavjani u 



76 

nekakova polovična bića. polubožice Vile, koja se je vjera 
do dana današnjega u puku sadržala, osobito u južnoga Slo- 
vinca, Hrvata i Srbina. Jednako po gotova baja i priča narod 
vilah kako u stara poganska vremena tako i sada. Čovjek, 
koj se je osobito s vilami sprijateljio i njihove dobio moći. 
zove se vilovnjak, vilovnik, vilovnica, vilenica. 
— Kako su vile jedne dobre, jedne zle, tako i vilenice. 
Osim toga vjerovalo se je u vještice (viedc, jedibabe) kano 
viŠja bića, i opet u čeljade, koje se s njimi razumi i drži. 

Duša ljudska neumrla je. Dobri bogovi i tamo svoju 
dušu vode i paze, i u to ime zovu se spasi i vjekoviti. 
Rad je duša izašla iz tiela, polieće po slablih, dok nemine ili 
u stan dobrih n a v (nebo) , ili zaspi u crnu noć. stan 
zlih dušah. Slavjanin je vjerovao, da fz njeke vrsti ljudih 
može duša ob noć izaći, pak se bud u prilici koje životinje 
skitati, bud na drvetu lepršiti do jutra, bud zarediti po kucah 
i ljude moriti i daviti. To su more ili mom si. Ali po 
smrti zle duše pogoršale se Činile bi još veće zlo. Vukodlak 
zvala bi se onakova duša skitalica, koja bi na se uzela vučju 
priliku. — Mrtva tjelesa žgala se, a pepeo spravljao u 
sudić ; za mrtvim naricale žene prijateljice do sedmog dana 
nabrajajuć i hvaleć njegova djela, a sedmi dan, kad se je mi- 
slilo, da je duša našla pokoj, bila bi veselica imenom sed- 
mina. 

Bogovoin svojim zavjetovalo se i zagovaralo u potrebi 
i žrtve (darove) jim se prikazivalo klane i neklane. A prika- 
zivalo se Žrtve i ostalo, službu i molbu bogovom obavljalo 
najradje na vršku gore stiene, gdje su stali kipovi božji. Bila 
je i pokoja crkva imenom veža, obsadjena lipom, jer ota 
da je bogovom najmilija, U čeha i Hrvata kako i ostaloga 
južnoga Slovinca riedka je crkva i duhovnik, ili tog posve 
neima, nego je za njih velik hram vas obzor s krasnim stro- 
pom, ili dubrava i poljana, a duhovnik otac, vojvoda, vladar. 
Klanjalo se i molilo bogovom, bijući se u čelo i pobožne 
pjesme pjevajući. Velike svetkovine bile: zimski sunco- 
kret i tada se prikazivale najveće žrtve, osobito zemlji i 
vodi; konac zime, kad se je utapala Morana i slavila 
Živa; proljetnica, noćne igre na groblju i razkrižju, i 
svetkovina ljetnoga suncokreta, kad se je žrtvovalo Ognju 
(Ivanjski Kriee). 



76 



Pokretanje Hrvatah. 

Hrvat nastanio se u zemlje kuda je Isusova vjera jurve 
za apostolskih vremenah uhvatila jak koren, pak liepo bujala 
i procvala. Povjestnice spominju, da su po svoj prilici na 
ove strane zalazili preko mora sami poglavice apostolski 
Petar i Pavao, pak apostol Andrija i Matej, Luka i Marko, 
zatim učenici apostolski : Element, Andronik, Apolinar, 
Tito, Dujam, Anzelmo ; Dujam utemeljio je biskupsku stolicu 
u Solinu, Anzelmo jedan od 72 učenika stolicu u Ninu (Nona), 
Andronik u Sriemu, sv. Marko postavio na vrhu jadranskoga 
mora stolicu u Oglaju (Akvileia). 

U zemljah Panoniji i Iliriku bile već prvih kršćanskih 
viekovah dvie prabiskupije, i to u gradu Sriemu (Mitrovici) 
i njezine područnice biskupije u Mursiji (Osieku) u Cibalisu 
(Vinkovcih), Singidunu (Biogradu), u Sisciju (Sisku) i Petaviju 
(Optuju) i ostale još na Dunavu ; i s o 1 i n s k a objimajuća sve 
biskupije na zapadnom Iliriku : zadarsku, dubrovačku, skra- 
dinsku, makarsku, neretvansku (Narenta), duvnansku, senj- 
sku i rabsku. Obe ove prabiskupije kako i druge dvie do Ca- 
rigrada spadale su pod patrijaršiju rimsku. Za barbarskih 
navalah, osobito Hunah i Avarah, u ove zemlje propadoše sve 
biskupske stolice, isti veliki gradovi Sriem i Solin. 

U Panoniji, Iliriku i Dalmaciji vladala liturgija rim- 
ska s jezikom latinskim. 

Kad Hrvati ulegli u ove puste razrovane zemlje i smi- 
rili se od bojne buke i kreševa, ostanak staroga naroda izla- 
zeći iz zakloništah počeo se rediti i oporavljati. S Hrvatom 
se brzo sprijateljiše, pak mu oni biše prvi blagovjestnici vjere 
Isusove. 

Nego na brzo učinilo se više. Solin bio razoren, nebilo 
ni stolice ni biskupa ; pošalje zato papa Martin Prvi (kako se 
misli, rodjen u ovih stranah) svoga poslanika Ivana iz Ra- 
vene, neka crkvene posle uredi i pobrine se kako bi obratiti 



77 

novi narod. Ivan zadaću sretno i dično obavio, stolicu solinsku 
prestavio u grad bivšega rimskoga cara Dukljanina prozvan 
Split (umah preko zaljeva morskoga), tu starinski poganski 
hram Jupitrov pretvorio u crkvu bi. djevice Marije. Ivan 
postade prvi splitski prabiskup. Od tuda hodao je on i s njim 
misnici iz Kima poslani okolo po Hrvatskoj (po svoj prilici 
govorio čovjek dobro slo vinski), obnavljao crkve, redio bi- 
akupe, postavljao misnike, pak malo po malo obratio narod 
na vjeru kršćansku. 

U panonskoj Hrvatskoj nije moglo tako dobro na- 
predovati ; jer nije bilo na blizu nikakove kršćanske matice, 
biskupske stolice; za krvavim mačem okrutnoga Franka ne- 
ljubio se sladko ni častili križ, koliko bi za vojskom stupajući 
svećenici kano niemi bez jezika glasnici bili i mogli opraviti. 

Nego po današnjem hrvatskom primorju i u Istri prio- 
nuše svećenici iz Oglaja (Akvileja s onu stranu Trsta) vješti 
jeziku. 

Prem je jošte potle u devetoj stotini trebalo tražiti 
vještih jeziku duhovnikah, da se tu i tamo poganski ostanak 
u narodu pokrsti ili pokršten a neuk puk u vjeri potvrdi, 
može se vendar reći, da je već tečajem sedme stotine hrvatski 
narod bio s većine pokršten. Rimska stolica primila Hrvat- 
sku pod svoju zaštitu, a narod se obvezao sv. Petru i njego- 
voj stolici, da nebude kano narod selac i otmičar bez uzroka 
vojevao proti ostalim kršćanskim državam, to jest, da bude 
mirovao sa svakim, koj ga bude štovao i dao mir. Drugom be- 
sjedom stupio je narod hrvatski u familiju krštenih narodah 
europejskih, koji vrhovnoga glavara crkvenoga štuje za otca 
a on njih zove prvorodjeni sinci vjere, kako su pape, što stara 
njihova pisma svjedoče, sbilja zvali narod hrvatski. 



78 



Razdor medju Rimom i Carigradom. 

Kad je Konštantin Veliki udrio prvu carska stolica n 
stari Bizanc iliti Carigrad, postavila se u tom gradu takodjer 
biskupska Btolica, koja se je i po samoj naravi kano u prvom 
carevom gradu, i željom ter prošnjom biskupah i miloštom 
carevom sve na višje dizala i svojim krilom na širje zakrilja- 
vala. Ne samo da je ota stolica već u petoj stotini postala 
patrijaršija, nego pače patrijarha carigradski, za čim je prije 
išao, koncem šeste stotine za pape Grgura Velikoga dade se 
od sa bora na svoju ruku držana proglasiti patrijarhom 
ob će ni tim t. j. patrijarhom ciele države, a bez mala sve 
biskupije četirih iztočnih patrijaršijah bile su u obsegu grč- 
koga carstva. Samo jošte malo pak noče nad sobom trpiti 
niti rimskoga pape, koga je sva crkva od postanka prizna- 
vala za vrhovnu glavu. 

Povjestnica nam kaže narav Grka od najdavnije stariue 
takovu : da je sklon na maštanje i visoko umovanje, a drugo 
tvrd na svoj osebunjak i na svoju za sebe slobodu. Još prije 
Isusa Grk imao svakojake škole filozofske ili češ mudračke, 
a svako plemence toga naroda hotilo biti za sebe, zašto je i 
bilo u Grka više republikah, a jedua za drugu nemarila, pače 
gusto bile bi medju sobom krvav i zatoran boj. Taj osebunjak 
prešao je s narodom i u kršćausku vjeru: od tuda jur za 
živih apostolah iz toga naroda svakojake nove nauke, vjere i 
vierske pravde i svadje; pak čim je za Konštantina Velikoga 
crkva slobodu zadobila, stavilo se tuda razglabati nedokućljivu 
tajnu presv. trojstva, iz česa se jedno za drugim zametnulo 
do pet krivih vjerah, a prepirka iz us rij uh, iz pera i s hartc 
prešla na mač i vatru. Bilo je tako da bi morala propasti 
carevina i zatrti se vjera Isusova. 

Pravo ruglo bilo je u Carigrada tako zvano kipobor- 
stvo, to jest: svadja i boj porad kipovah i prilikah u crkvi. 
Caru Leonu Ižauranu pnhnulo u glavu: da valja pobacati 
sve kipove i slike (priča se zato, jer mu se Muhamedauci oa 
rugaše, da je poganin klanjajući se kipu), pak je to pod 
smrtnu kaštigu zapovjedio, prognao protivnika istoga patrijarhu, 
kaludjere i puk od jada biesan dao mrcvariti, osobito kad je 
njegov kip od razjarena puka bio vučen po blatu. Taj boj i 
lov na kipove držao s kratkim prestankom stotinu godinah, 



70 

nevaljali Konštantin Kopronim sve svoje dugo careva nje po- 
tratio na to. Od tuda polazi što po grčkih crkvah ne i ma kle- 
sanih obdjelanih kipovah, nego samo slike i prilike. 

Po prirodjenom nagonu za slobodom ne samo da je 
Grk imao svoje posebne liturgije, nego još u liturgijah svaki 
kraj svoje osebunjke. U svem traže oni svoj osebunjak. 

U saboru crkvenom, makar se je držao usred Carigrada, 
prvi stolac, prva moć i odlučan glas bio je papin ; sabor je 
iste nekoje carigradske patrijarhe odsudio sbog krive vjere 
(Macedonija, E u tik i ja, Nestor i ja, Sergija) sbog šta su sve jače 
medju Carigradom i Rimom spone pucale. Povrh toga mržnja, 
koja je medju narodi grčkim i rimskim ostajala od starine, 
osobito pokle Rimljani predobiše Grke, prešla je takodjer s 
narodi po neki način i u kršćansku crkvu. Nego još je 
jedan velik, morda najveći uzrok. Grčki car gradio se gospo« 
darom svoj Europi, dokle au nekada sizale granice rimskoga 
carstva, prem nije bio već gospodar niti B ugaru, koj mu je 
do carigradskoga zida dohvaćao. Zamjera je već ružna bila, 
kada je papa okrunio prvoga franačkoga kralja ; a kada je 
okrunio prvoga novoga cesara rimskoga na zapadu, bukla 
zamjera u mržnju i osvetu. Prva je osveta učiniti patrijarhu 
svoga na Časti i moći papi ravnim premcem, pak da crkve 
u njegovoj carevini nebudu podredjene papi. To je jedno. 
Drugo prem su baš veliki i vitežki carevi davali crkvi pođ- 
puuu pravicu i slobodu, slabićki i silnici rad su se u vier- 
skih prepirkah nametali za sudca, i crkvi u svojoj carevini 
za vrhovnika. Za malovriednoga cara Mihaila Trećega imalo 
je pući. Za njega bio patrijarha učen i svet čovjek Ignacij, 
pak toga patrijarhu, jer je korio zlo djelo i nevaljanštinu 
dvorsku, dade skinuti i okovana odvesti u progonstvo na jedan 
otok. Za patrijarhu postavi učena ali slavična i tašta čovjeka 
Fotija, svoga bilježnika, i u osam danah od careva pisara 
(kancelara) eno patrijarhe ! U Rim se prijavilo , da se je Igna- 
cij sbog starosti i nemoći zahvalio pak stupio u kloštar sa- 
motovat, a da bi papa Fotija potvrdio. Papi se dogadjaj 
čudan vidio, poslao poruka vidit, a poruk podkupljen njega 
obaviestio krivo. Nego sam Ignacij pod rukom papi prijavio 
istinu i potužio se, što kada razumio papa, zapovjedi, da se 
Ignacij u vrati njegovu stolica, a nepokorna Fotija izobćio (iz 
krila crkve ili njezine obćine izvadio) na crkvenom saboru (863.) 



80 

Fotij se neđao maknuti, nego snovao kako bi se učvrstiti 
i vlast svoju razširiti ; a na supor papi sastavi sbor nekolicine 
biskupab, pak izobći papu i svu zapadnu crkvu. Uzroke kaže 
ove : prva stolica crkvena prenesena je sa starinskom stolicom 
iz staroga Rima u novi Kim ; da je latinska crkva u vjero- 
vanje uvrstila kriv nauk taj: da „Duh sv. izhodi od Otca i 
od Sina", dok da grčka crkva uči „od Otca po Sinu«; da 
zapadjani poste u subotu. Razdor je gotov. Za malo godinah 
drugoj aeije okrenulo. Bazil za Mihaiiom car maknuo Fotij a, 
Ignacij se na svoju stolicu vratio: sastao se u Carigradu ob- 
ceniti crkveni sabor god. 869. i još jedan put priznao prven- 
stvo rimskoga pape. Nu po smrti Ignacija, koga sva crkva 
kano svetca poštuje, znao se Fotij opet dočepati patrijaršije, 
pače isti papa, samo da u crkvi bude mir i jedinstvo, priznao 
ga pod stanovitom pogodbom. Fotij nije mirovao, nego god. 
879. sastavi sabor svoj i zabaci odluke zadnjega občenitoga 
sabora. To je tako postojalo, dok je car Leo Šesti svrgao 
Fotija. Nasljednik Fotijev navezao svezu s Rimom, koja je 
držala sada slabije sada jače, dok je posvema nije prekinuo 
patrijarha Mihovil Cerularij upravo u pol jedanaeste stotine 
(1054. god.) Od Fotija ipak računa se početak toga po 
svu crkvu i vjeru nesretnoga razdora iliti razkola. 
Kušalo se je potle sa svake strane, nebi li se razdor zaravnao, 
na za kratku i malu korist. Bilo je došlo do nagodbe i sloge 
na koncu trinaeste stotine u saboru lionskom (u Francezkoj) 
i u saboru florentinskom (u Italiji) u prvoj polovini petnaeste 
stotine ; nu svaki put se na brzo razvrglo. Latinjani, koji pre- 
varom i silom zavladaše baš medju te dogovore i ugovore, 
vladali kano pravi silnici, otmičari i guijari, pak je stara 
mržnja jošte jače razkipila, a još su pod silu uvodili po iz- 
toku latinsku liturgiju, kano da se nemože biti dobar kršća- 
nin katolik i s grčkom, kako je od starine bilo. 

U po 1 petnaeste stotine (god. 1453.) Turčin polumjese- 
com svojim poklopio Carigrad, a tim i carigradsku crkvu. 

Kad je hotio crkvi slogu koji čestit car grčki, nebi bio 
patrijarha za to ; kad bi hotio velik koji patrijarha, nebi bilo 
sgode ili nebi bilo cara za to ; kad je nužda prigonila k za- 
padu i cara i patrijarhe, a sa zapada se nuždom hotilo ko- 
ristiti, bez prave volje i namjere nebi bilo božjega blagoslova. 
.Razdor ostao, pak i jače zievao. Kako bi se sdružilo, kad se 



81 

grčke strane po sve načine traži samo po čemu bi se jače 
razlučilo. Ali ni jedan put nisu se svi patrijarhe iztočni na 
jednom razstavili s rimskom crkvom, a zadnji put u petnaestoj 
stotini nije hotio na razdor da pristane ni sam patrijarha cari- 
gradski pobožni Grgur, već je za to morao pobjeći od sile. 
Po tom crkva, koja je priznavala carigradskoga patri- 
jarhu za obćcnitoga, prozvala je sama sebe pravoslavnom; 
a zove se iztočna grčka, jedno jer se u njoj služila litur- 
gija grčkim jezikom, a drugo za razliku od ostalih iztočnih. 

Slavjanski apostoli sv. Ciril 1 Metod. 

Dokle je dopiralo carstvo Karla Velikoga medju Slavjanc, 
dotle je zahvaćala i duhovna moć njemačkih biskupah; nu 
neznajući misnici pravo ili nimalo jezika, neznajući ćud i duh 
narodni, krstilo se je, služba se božja obavljala ; ali koliko se 
i jest naroda obratilo , kršćanska vjera bez nauka slabo se 
hvatala razuma i srca. Povrh toga bila se na nasilnoga Niemca 
zakorenila u susjednom Slavjanu mržnja. Knez moravski Ra- 
stić ili Rastislav pokle je kneževinu oteo moći njemačkoj, od- 
bio vanjske nasilnike i oslobodio se posvema, dobio časa po- 
misliti na nauk ter duševnu snagu i jaki inu svomu narodu, 
česa nije bez božanstvene vjere. Ali da se narodu bude na- 
vi eštala rieč božja u srce i dušu, pogledati 6e onamo, kuda 
bi se moglo naći jurve učenih viestnikah njegova naroda i 
jezika, pak se obrati na grčkoga cara Mi bal ja Trećega. Osim 
ove potrebe bila mu je namjera ograditi se za sva vremena 
od njemačke sile, a sdružiti se s iztočnim carstvom. Mihalj 
poslao dva brata Solunjana iz Macedonije, Konštantina i Me- 
toda, ljude visoka roda, učene, pobožne, u svemu prikladne, 
koji se jur proslaviše obraćanjem, a za novu svoju zadaću 
dobro pripraviše. Prolazeći kroz Bugarsku navratiŠe se na dvor 
kneza Bogorisa (Mihovila) i tu se kratko vrieme zabaviše. 
Bogoris knez s velmožami pokrstio se, prije pokršteni utvrdili 
se u vjeri, vjera se u narodu dobro primila, toliko je za čas 
učinio Bog čudo kroz svoje sluge. Knez moravski dočekao 
sluge božje na svojem gradu Velegradu s velikom slavom; a 
oni čim se malo obazreli i svikli, dadoše se svojski na posao. 
Ali što bi dvoje noge i dvoja usta u prostranoj zemlji?! 
Prije svega dakle trebalo izučiti učiteljah: vrstne za to i 



82 

valjane mladice sabiru oko Bebe, uče novom slavjanskom pismu, 
koje sami izmisliše, uče knjigu narodnu, koju su neprestano 
pisali, liturgiju i što treba učitelju naroda: pak na brzo bilo 
njim pomoćnikah i kod oltara božjega, koji će misniku u 
narodnom jeziku pripievati, i kod nauka u puku, osobito 
mladeži. Narod i koji je prvo bio pokršten i pogani jošte to- 
pio se od milinja i dragosti i prijanjao uz vjeru i božji zakon. 
Nego zlo okrenulo. Sve to bivalo baš u ono doba, kad je u 
Carigradu Fotij zametnuo neslogu i razdor, Niemac opet dobio 
premoć nad kneževinom, pak je lahko izašla sumlja: da su 
novi slavjanski navjestnici Fotijevi poslanici i opravnici i pod 
njegovu patrijarsi} u da naumiše spraviti Moravu i što ostaloga 
naroda obrate. Tužba odišla u Rim. Konštantin i Metod mo- 
raju, ako su pravedni, glavom pred papu Nikolu imenom 
Prvoga. Jest Fotij računao i ciljao na sve Slavjane, jest Kon- 
štantin bio Fotijev učenik; nu nije se s njim slagao niti 
hotio od njega primiti ponudjene časti. Jest smjeralo, a znala 
su to takodjer braća da u Carigradu sve smjera na razkol ; 
nu oni drugamo nesmjerali, van da se istina božja po svietu 
razširi onako kako je Bog rekao i zakon njegov hoće. Bilo 
je tako svuda po svietu: kakove je koji vjeroviestnik litur- 
gije, onakovu da služi i širi, pak tako po svoj prilici Kon- 
štantin i Metod, a slavjanski jezik rabili su u službi, kolko 
je moglo i smjelo biti. Mirnim srcem putuju oni u Rim no- 
seći sa sobom tielo sv. Kiementa pape, koje su našli u Krimu 
pokraj crnoga mora, gdje je u progonstvu umro mučeničkom 
smrću. Putovali kroz dolnju Panoniju i Hrvatsku, na domaku 
pred sam Rim papa (već tada Hadrijan Drugi) sbog svetčeva 
tiela izašao preda nje u procesiju i liepo ih dočekao. Sve bilo 
pravo i dobro. Konštantin bio posvećen za biskupa, i odredjen 
za prabiskupa sve Panonije, a tom prilikom nadio si drugo ime 
Ciril. Nego biskup Ciril za malo umro u Rimu god. 869. u 
42. godini. Posije Cirilove smrti bio za biskupa posvećen 
stariji brat Metod, i to za biskupa bez stalne stolice za svu 
zemlju; a redjeno je u Rimu za misnike i djakone više uČe- 
nikah njegovih. Papa mu još dozvolio rabiti u crkvi slavjan- 
ski jezik. Na Moravi biesnio rat pak se Metod zaustavio kod 
Kocela kneza na Salavaru, koji ga je puno poštovao i milo- 
vao, a već na polazku u Rim bio mu odredio na nauk pet- 
deset učenikah. Kocel se kod papo zauzeo, da bi se povratila 



83 

stolica sv. Andronika Sriemskoga prabiskupa, a Metod postavio 
na nju- Papa razlogom osvjedočen pristao. Metod postao pra- 
biskupom panonskim, a pod njegovu prabiskupiju imale spa- 
dati sve zemlje, do kuda su vladali knez moravski, panonski, 
koruški i veliki župan srbski. U kneževini Kocelovoj puno 
učinio Metod. Morava pala pod njemačku oblast. Niemae je 
opet proti Metodu, jer su njemački cesari i biskupi previdjali, 
da jim se novotarijom i slavjanštinom Metodovom zemlje slav- 
janske budu s vremenom posvema otele izpod oblasti. Dospio 
Metod na sud njemačkih velmožah i biskupah i osudjen na 
zatvor Knez moravski Svatopluk skršio u zemlji njemačku silu ; ali 
nije imao ni sile ni prave volje da bi obranio svoga biskupa ; 
dočuo krivicu papa i poslao svojega čovjeka razvidit Što je i 
kako, Metod pušten na slobodu, a biskupom njemačkim u ime 
papino zagrozilo se crkvenom kaštigom. Vratio se Metod 
dobromu Kocelu svomu; nu Kocel iza malo vremena umro, 
kneževina pala pod njemačku oblast. Metod m orade preči na 
Moravu, gdje je od naroda jedva dočekan. Radio više godinah 
s neumornom mukom. Spletke njemačke opet mu pribavile ne- 
priliku, da morade glavom u Rim pred papu Ivana Osmoga 
(god. 880.); nu on se pred papom i saborom sretno oprav- 
dao i sve mu pravice potvrdjene kako je i prije bilo. Sva je 
prilika, da je sada (morda več i prvi put) slavjanski vjero- 
vjestnik poprimio liturgiju latinsku sa slavjanskim jezikom ; 
jer zemlje su spadale u obseg patrijarŠije latinske rimske. Me- 
tod je i potle nuz kneza Svatopuka mlitavu obranu imao ne- 
prestane borbe sa spletkom, klevetom i rovarijom, radeći me- 
djutim neumorno, kad al ga Bog pozva k sebi godine 885. 
Ostavio za sobom do dvje sta ucenikab. Za nasljednika odredio 
si Metod učenika svoga Moravca Gorazda biskupa; nu već 
prve godine morade on sa svojtom iz domovine pobjeći 
u Bugarsku, gdje je postao prabiskupom. Ostali pobjegoše u 
Hrvatsku. Po takovu je propala panonska prabiskupska stolica. 
Kašnje kad Magjar s Niemcem sdružen sruši veliku kneževinu 
moravsku, preostali misnici učenici Cirila i Metoda uskočiše 
u Hrvatsku i Bugarsku, za ove zemlje u dobri čas. Ciril i 
Metod izmisliše za Slavjane posebna slova, koja se zovu na- 
prosto slovinska ili glagoljska. Kliment učenik Cirilov, ~za 
Gorazdom nadbiskup bugarski, budući Bugari pisali grčkim 
slovom a glagoljica bila jim nepoznata i težka, sastavio od 



84 

grčkoga i glagoljskoga novo pismo, koje se zove ćirilica, rekši 
kano da je od Cirila, nu morala bi se zvati kliinentica, jer je 
od Klimenta. Glagoljsko pismo zove se hrvatsko, jer ga je 
posije Cirila i Metoda rabio skoro jedini, i dan danas živom 
porabom sačuvao jedini narod hrvatski. 

Ciril i Metod zovu se i jesu slavjani apostoli, jer osim 
što je njihovo pismo, njihove knjige i jezik slavjanski u litur- 
giji, utvrdjena je jošte što po njima, što po učenicih njihovih 
vjera Hristova u većini narodah slavjanskih. Sv. Metod obratio 
Češkoga ili peAskoga kneza Bor živoj a, za kojim je bila 
pobožna kršćanka Ludmila svetica, i s njim više velmožah, po 
čem se je vjera širila u narodu. Po češkoj kneginji Dubravki 
udatoj za poljskoga kneza i mukom pražkoga biskupa sv. 
Vojtjeha (Adalberta) i s njim Bohovida duhovnika obratio se 
oko polovice knez poljski Mećeslav s mnogimi velmožami, 
i u stotinu godinah vas je narod poljski bio već u vjeri tvrd. 

Prama koncu desete stotine pod knezom Vladimirom 
i njegovim sinom Jaroslavom pokrstio se od svećenikah iz 
Carigrada dovedenih narod ruski: nego kako je to bivalo 
nahrupice, naglo i silovito, utvrdili su njega u vjeri malo po 
malo duhovnici dolazeći s juga po imenu iz Bugarske, koji sa 
sobom donesoše slavjansko pismo (ćirilsko) i knjige, pak uve- 
doše običaj služiti liturgiju u jeziku slavjanskom. Štije se, da 
je već car Heraklij za Srbe svoje molio iz Rima duhovnikah, 
a tako kašnje i srbski knezovi sami. Dunavska strana srbskih 
zemaljah spadala je pod panonsku Metodo vu prabiskupiju, a 
učenici Metodovi iz Bugarske i Hrvatske djelovali su i na 
srbske zemlje i onamo prenosili knjigu slovinsku. Jedini nuz 
vodu Labu živući Slavjani (Pruska i druge sjeverne njemačke 
zemlje) primiše vjeru kršćansku tekar posije težke muke i že- 
stoka boja, zašto je tomu narodu Niemac krutom silom skupa 
s vjerom nametavao težak jaram. Cim bi silu silom uzbili, 
umah bi zatrli oni svaki znak i trag kršćanskoj vjeri, dok se 
tekar u dvanaestoj stotini skučeni pod jaram obra tiše. Planin- 
ski Slovinci Korušci i ostali poštovali su svetu braću kano 
svoje apostole . kako mnogi običaji jošte dan danas svjedoče. 

Njemački narodi obraćeni su devete, jedanaeste pače i 
dvanaeste stotine. 



bio j 

razdr 
bode 



Hrvat mcdjn Kimom I Carigradom. 

Kad su se ono oba carstva, zapadno i iztočno, bila 
sdružila proti Arapu, a posije pobjede iztočni car Bazilij 
zavladao nad svira morem, pak i našim jadranskim, hrvat- 
skim, ntoradoše njega sve zemlje uz more priznati i 
hovnika, čim se je takodjer protegla ovamo i vrhovna 
vlast carigradskoga patrijarhe. Hrvatski knez Sde; 
metnut narodu od cara Bazilija, hotio je kako državu 
tako i crkvu tvrđje svezati s Carigradom, i bio bi; 
upravo kada je razkol med Kimom i Carigradom hotio 
puci po drugi put posije smrti Iguacija patrijarhe, pogibe 
knez Sđeslav. 

Nasljednik Sdeslavov knez Branimir videći da od 
tuda neima mira niti dobra, odluči prekinuti svezu s Ca- 
rigradom i patrijaržijom. Prolazeći preko Hrvatske u Rim 
k papi došao bar na dvor Branimirov poruk sv. Metoda, 
pa knez po njem poruči svoju odluku papi. Kad morav- 
ski poruk predao p3pi pisma od hrvatskoga kneza i bi- 
skupa Teodozija, bilo mu milo i drago, pak Branimira i 
vas uarod preporučio Bogu u crkvi sv. Petra. 

Hrvatska u to doba bila jedina država medju ja- 
dranskim i crnim morem, koja je tada za stalno pri- 
stala uz Kim, još prije nego je pravo pukao pod Fo- 
tijem razkol po drugi put, a druge se zemlje jo3 uviek 
kolebale. Ista carigradska, po narodu i crkvi latinska Dal- 
macija kolebala se, kako bi car jače pritegao ili popustio, 
pače pod Bazilijem sdružila se ona s carigradskom patri- 
jaršijom, a za Branimira novi splitski biskup zaprosi 
potvrdjeuje i posvećenje ne iz Kima nego iz Carigrada, 
Čim se je posvema razdružio sa zapadnom crkvom. To je 
bio za Hrvatsku velik dogadjaj, jer ona se je porad toga 
razdružila s istom prabiskupijom splitskom, nehoteći da 
bude pod carigradskom patrijaršijom. Tako ninski (Nin 



86 

grad pod Velebitom nad Zadrom na moru) biskup posta- 
de crkvenim poglavarom svim Hrvatom, podredjen jedi- 
nomu papi. 

Duhovnici slavjanski na dva maha s Morave i Panonije 
prebjegoše od kivna Niemca i Magjara takodjer u hrvatske 
zemlje, donesoše sa sobom kano baštinu sv. Cirila i Metoda 
slavjansku knjigu i povlasticu služiti slavjanskim jezikom 
službu božju ; a narod poprimio rado, tim većma, jer je i 
ninski biskup tako volio, a već prije od pape slavjanski jezik 
za svetu službu bio odobren. Za malo vremena pjevala se 
Bogu slava jezikom narodnim slovinskim po svih crkvah. 

r 

Trebalo je to još osigurati i za buduća vremena. Ninski 
biskup Teodozij izhodio dakle, da takodjer oni Hrvati, koji 
spadaju u obseg koje god biskupije latinske spadaju pod nje- 
govu duhovnu vlast, i smiju službu Bogu pjevati jezikom 
slovinskim. Al' kad car Bazilij umro, Carigrad se s Eimom 
nekoliko pomirio i dalmatinske biskupije natrag se povratile 
pod patrijaršiju i crkvu rimsku, zametnu se umah borba medju 
splitskim prabiskupom i ninskim biskupom. Splitski prabiskup 
hotio, da ninski biskup prizna uad sobom vlast njegovu,i da vlast 
svoju stegne samo u grani ce svoje biskupije ; hrvatski pako 
biskup, premda ga je papa opominjao (med. g. 888—90) nije 
hotio drugčije van da upravlja svim pukom hrvatskim, kako 
je naredjeno. Starije pravice bile su proti hrvatskomu biskupu, 
Branimir knez, koji je s njim držao, umro, a Mutimir knez 
popustio : papinska je dakle stolica dosudila, da se mora po- 
koriti. Nego borba medju ninskim biskup om i latinskimi bi- 
skupi nije jošte prestala. Latinski duhovnici počeše raditi, da 
se u hrvatkom puku dokine u crkvi jezik slovinski ; usuprot 
biskup hrvatski s pukom stade na obranu. Latinski biskupi 
nisu jednom ni toliko skrbili, dazahrvarskipukbude zadosta 
duhovnikah, koji bi znali hrvatski jezik, imao je dakle ninski 
biskup uzroka zašto se upletati preko granicah svoje biskupije. 



M 



Razpra i svadja bik je red žestoka i pogibeljna: s hrvatske 
se strane nepopušfcilo, a s latinske neprestano tužilo papi, da 
je ta slovinska liturgija rugoba od krpeža i u hrvatskih crkvah 
strahovit nered. Papa (Ivan Deseti) poslao iz Rima dva po- 
vjerenika (koniisara) s pismom na kneza i biskupe, moleći 
zapoviedajući, da se razmirica po svaki način poravna. Sasts 
se u Splitu sabor crkveni (god. 92d.), načelu mu dva papii 
poslanika, došao kuez hrvatski Tomislav s biskupom Grgurom 
i zahumski veliki župan Mihailo, i tu hrvatska stranka po- 
svema obladana, splitsku stolicu morali priznati svi biskupi 
dalmatinski i hrvatski za prvu, slovinska liturgija zabranjena, 
i hrvatski duhovnici smjeli služiti dotle saino, dokle nebude 
dosta misnikah, koji bi znali latinski. Ali ninski biskup ni 
potle nije pustio, nego izašla opet tužba, ter za tri godine 
opet. S'.' sastao pred papinskim poslanikom u Split« 
gdje se s ostalim stvorila odluka, kojom se je ninska biskupija 
ukinula i pridružena zadarskoj, kako je prvo bila, a biskupu 
Grguru pouudjeno, neka si odabere jednu od nekadanjih bi: 
kupekih stolicah ili Skradin, ili Sisak, ili Davno, 

Primio Grgur stolicu skradinsku. — Slovinska službi 
jest se zatirala mi nije zatrla, nego se uviek držala u velikoj 
strani naroda. U drugoj polovici jedanaeste stotine zametnu 
se sbog slovinske liturgije pogibeljna borba. Upravo u 
vrieme radila je papinska stolica, da se dokinu u Španiji od 
Gotah zaostale liturgije i običaji crkveni. 

Ne samo u Rimu, nego amo doma isti domaći pisci 
(Toma arhidjakon splitski, najstariji povjestnićar nas", kašnje 
biskup Kožičić) kako i pisci grčki i latinski držali su Hrvate 
za Gote i potomke gotske, jer su jaki Goti ovuda takodjer 
vladali. A Goti bili nekada krivovjerci Arijani, stoje s Me- 
todom i njegovom liturgijom bilo, to se je sa dvie stotine 
godinah moglo zaboraviti, osobito tada, kada je nauk slabo 
stao ; a povrh toga Latinjani dalmatinski neprestano obtu- 



87 

:tske 

i, da 

ah 

)0- 

;ao 
UD 

i 

: 

*> 

pu 

s - 

b. 

:oj 
m 
to 
)d 



88 

živali hrvatsku liturgiju kano pomiešanu i krivovjersku : 
lahko dakle tada uputiše papu, da je ota slovinska liturgija 
krivo vjerska. Za Petra Krešimira Velikoga došao papin po- 
slanik kardinal Maynard, držao u Splitu crkveni sabor (1061 
—73) tu ponovljene odluke prijašnjih dvajuh saborah,apapa 
(Aleksandar Drugi) nje potvrdio. Narod jošte nepusti, već 
odpremi poslanike pred samoga papu u Eim ; ali nebilo tu 
Metoda ni hrvatskoga biskupa Grgura, koji bi to bili znali 
obraniti, pak ostalo kod odluke. Kraljem kako se vidi, bilo to 
sve jedno, samo da bude dobar nauk i vjera, mir, red i svaka 
dobrota u narodu. Poglavari crkveni u narodu držali su višju 
zapovied ; nije bilo druge van se pokoriti, pak je jezik latinski 
ušao u hrvatske crkve, prem ni sada ne u sve i posvuda. A 
kuda je i bio latinski jezik, bio bi on samo za službu pogla- 
vitu i bitnu, za sve ostalo pako bio jezik hrvatski. Pape rimski 
netrpe od postanka promjenah u liturgiji, ter osebunjak tež- 
kom samo mukom puste. 

Zemlje ove od starine prije Hrvatah spadale su pod 
rimsku latinsku patrijaršiju i liturgiju, Hrvati tuda nadjoše 
i pokršteni primiše latinsku liturgiju, spadali su položajem 
zemlje pod latinske biskupije, narod od početka pod osobitom 
papinom zaštitom, pokazao se u vjeri i zakonu stalniji od 
drugih : zato je papa kratio dozvolu za jezik slovinski. Što je 
Cirilu i Metodu dana dozvola : hotila je tako prieka potreba i 
u ono doba sila ; za Hrvate usuprot ote sile nije vidio papa. 
Narodi zapadni poprimiše rimsku prosvjetu, jezik u školu i 
u crkvu i u vas duhovni i višji život ; a Hrvat se od početka 
brojio više med zapadne narode. To je jedno; a drugo: u ona 
vremena, što je bilo nauka i znanosti, bilo je u latinskom 
jeziku, i tko nebi znao latinski, bez latinskoga jezika nebi se 
dalo dobro izučiti. Duhovnici dakle bez latinskoga jezika, 
osobito tada slavjanski, da i nije bilo stotinu drugih ueprili- 



89 

kah i nestašicah, slabo se mogoše izučiti : zato se je volilo 
duhovnike latinske. 

S latinskim jezikom došla je dakle u narod škola i zna- 
nost, pak tada počelo se obradjivati vlastiti jezik i pisati 
knjigu ne samo u jeziku crkvenom slavjauskom, nego i na- 
rodnom. Jer prera se kaže, da su jošte devete stotine sve 
grane slavjanske govorile jedan jezik, i jezik Cirilov i Meto- 
dov svaka za svoj držala, vendar pokle se razseliše, za dvie sto- 
tine godinah moglo je biti već kolike tolike razlike. Što se je 
narod toliko borio i otimao za jezik slovinski, moglo je biti 
uzrokom : jer narodi slavjanski svi osobito tvrdo drže osebu- 
njak, jer su jim Latinjani susjedni bili neprijatelji, pak 
sbog njih mrzili i sam jezik latinski ; jer duhovnici nisu 
dobro znali jezika hrvatskoga, da bi narod mogli dobro 
podučiti i u crkvu uvesti toliko narodnoga jezika, koliko je 
pravo i mora biti. Jer to je i pravo i Bogu drago, i zakon 
ište, da duhovnik zna jezik svoga puka, da narod slavi Boga 
jezikom svojim. Osobito je pako čudo i znak duševne snage: 
da je narod kraj tolike borbe crkvi svojoj vazda ostao vjeran. 

U desetoj i jedanaestoj stotini podignulo se osim starijih 
biskupijah njih jošte više, kanoti u Stonu, Skradinu, Kninu 
Trogiru i Biogradu, sve u dalmatinskoj Hrvatskoj. Dakle 
crkvena pokrajina stajala je ovako : Prabisknp splitski i prvo- 
stolnik sve Dalmacije i Hrvatske bio biskup splitski sa sto- 
licom u Splitu. Pod njega spadale su biskupije: Osor, Krk 
(Veglia). Bab, Senj, Zadar, Trogir, Dubrovnik, Kotor, Nin, 
Knin, Biograd (na moru), Ston i Trebinje. U prvoj polovini 
desete stotine pokaza se nadbiskupija u Duklji, a pokle je taj 
grad propao, Dubrovnik i Bar hoće svaki nadbiskupsku sto- 
licu. Aleksander Drugi papa dokončao u drugoj polovini je- 
danaeste stotine tako : da Bar bude nadbiskupska stolica i 
pod Bar neka spada : Kotor, Pulat, Skadar, Drivast, Svač, 
Olgun, Srbija, Bosna i Trebinje ; nu barska nadbiskupija i 
sve druge biskupije, kako seje za onda zvala biela Hrvatska^ 






liti doluja Dalmacija imala se (skupa * Bosnom) pokoravati 

'litsfeomu prabiskupu kano prvostoluiV.11. Na koncu jeda- 

i stotine postavljena je biskupska stolica u Zagrebu 

lU'Jl — 9a), Wć taila bilo je kloštarab sv. Benedikta. 

a fratri Benediktinci puno radili za narodnu knjigu i nauk 

puka, paće bili su veliki zagovornici sloviuske liturgije. Kralj 

i drugi velmože i uiogućnici darivali su obilato crkve, kloštre 

i škole. Školali daje bilo. vidi se od tuda, jer već prvi splitski 

sabor preporuća osobito škole. 

Zakon i pravica. 

Slavjan je od starine, Sto ga povjestniea pozna, vierno 
držao zadrugu, ter bi radio i skrliio u skupu velike familije 
jedan za sve a »vi za jednoga. Red nad svotu zadrugom držao 
starešina (knez, gospodar, vladika, starosta, ot, baštai. Dok 
familija nebi bila granata, bio bi otac gospodar ; ali razgra- 
ujeiia zadrugu izabirala bi za gospodara najvriednijega, pak 
ako je vrstna bila ženska glava, i nju bi izabralo za gospo- 
daricu. Ženska je u obćc n starih Slavjauab jednaku pravicu 
Esnafe kaki. i mnSkarae. NtureSina bi bio duhovnik, on čavao 
uspomene djcdovah i.kipove, bužićke'i. Strahovita sramota i kletva 
bila bi, kad bi kuca nevaljalo čeljade (zli sin, zla kći) mo- 
rala izbaciti (izgoj, izrod, ubjeg). Ime prvoga otca familije ili 
djeda prelu žilo je un svu porodicu, a ime porodice na sve selo 
ili okolicu. Porodice rastle bi i razseljivale se ter načinile na- 
selbine, manjega prostom ( selu) ili većega i župa, pleme). Kako je 
starešina kuće zapoviedao i gospod ario nad jednom zadrugom, tako 
bi sva župa i pleme imalo opet pleneitftkoga. stitresinu, koj bi sa 
sborom stareštnah kućni!; »upravljao za sve pleme. Taj bi 
starešina bio opet duhovnik, sudac i vodja. Izabrati moglo se 
je plemenskoga staresinu samo iz jedne stanovite kuće, koja 
je u ravnoj liniji vukla lozu od djeda, njegovo ime nosila i 
plemenske svetinje čuvala. Takova matica porodica zvala bi 
se .plemenita," to jest svojega plemena kuca. 

Tako je postalo u narodu plemstvo ili boljarstvo (ljeh, 

Ijehta, šlabta, boljar, vlustel, plemić, zenian, gospođin, pao), 

ivaka pleme imalo je utvrdim) ilvor grudi, gitj'j su se čuvale 

igocjene stvari i svetinje i kamo se je narod od neprijatelj- 



91 



ftke navale u sili mogao zakloniti. Plemena osim plemskoga 

imena, koje bi se zaboravilo s vremenom, nadjela bi si ime 

takodjer po vodah i gorah svojega zavičaja n. p. Poljani ili 
Poljaci, Moravani itd. 

Rad se je pleme moralo preseliti drugamo, nadilo bi u 
novom zavičaju gradu, selim, vodam i goram imeua staroga za- 
vičaja, zašto se mogu danas čuti mnoga ista imena na dva da- 
leka kraja. Slavjanski narod svojom naravom i običajem volio 
je demokraciju, to jest, da se vlada sam puk ili občina, a 
inonarbična vladavina, to jest da jedan bude vrhovni nad svim 
narodom vladar, istom je s vremenom s ostalih narodah ušla 
u običaj i utvrdila se. Kneževske porodice redile bi 8e i vla- 
dale istim zakonom medju sobom kako i ostale zadruge, dok s 
vremenom nije postalo nasljedno starešinstvo i prvenstvo je- 
dnoga doma nad više plemićkih domovah i redovah, i najkaŠnje 
stvorio se vladalački dom ili ti dinastija nad svim narodom. U 
svem od istoga stabla i plemena razrodjenom narodu zadržala 
bi najstarija plemenska kuca vrkovnu oblast nad svim naro- 
dom, pak iz te kuće izabirao bi narod vladara, koj bi tada 
preuzeo vladanje (stol, stolac) s osobitom svetkovinom. Korušci 
na primjer držali su kneževski stol na sred polja sve do Habs- 
burga. Kad nebi bilo vrstna mužkarca izabralo se je žensku 
glavu. Vladajući knez dao bi inužkim glavam svoga doma na 
užitak po plemensko imanje i razmjestio jih po župah i ple- 
menih ; nu često se je našao ovakov knežević ter je hotio da 
bude sam za sebe slobodan knez, sbog šta bi bilo urote i boja. 
Zato jur za rana ustanoviše nekoji narodi, da za otcem ide na 
stolac najstariji sin. 

Svi slavjanski narodi bavili su se najradje obradjivanjem 
polja, hranjenjem domaće marve osobito držanjem pčelah. Za 
sve potrebštine bila je množina svake ruke majstorah: za ne- 
koje bilo bi svako čeljade vrstno, a za vanrednije bile bi po- 
sebne majstorske familije po rodu i plemenu, pak bi jim se 
po poslu nadilo ime. Tjerala se takodjer takodjer trgovina. 
Ljubio je svaki narod svoj zavičaj, zato bi ga mogla iz njega 
maknuti samo neodoljiva sila. Boj i rat nije bio za slavjansku 
volju ; zato bi obično digli vojsku samo na obranu domovine svoje 
ili kad bi nagnala sila. Od te obćenite naravi bilo se je malko 
odrodilo samo po koje pleme. 



92 

Zaklon Slavjanu bio plemenski grad, zatim ogradjen i 
utvrdjen klanac gorski i prelaz preko vode. Na polje nebi 
mu se račilo u boj. Oružje bilo mu navadno mlat (buzdovan, 
nadžak) mač (mec), koplje (sulica), luk i striela (luk i šip), 
štit i kaciga (šljem.) Prvi ili vrhovni knez bio je takodjer 
vrhovni vojvoda. 

Kralj hrvatski i njegov dvor. 

Kako drugi slavjanski narodi tako i Hrvati imali 
vrhovnoga vladara. Umah s prvine, kako se je narod u 
novih zeinljah uredio i ustanovio, kaže nam povjestnica 
tu državu kano monarkiju ustavnu. . 

Pravo na hrvatski vladalački stolac bilo je izborno 
i nasljedno. Dok je bilo odvjetka, za otcem sliedio bi sin, 
ili kad nebi bilo sina, tada brat ili bližnji rodjak. Zato, 
jer to nije bilo vazda stalno i sigurno, i jest znalo biti 
borbe. Kad bi loza izumrla, izabrali bi vladara narodni 
poglavice. Navadno imalo je to pravo izbora prvih sedam 
poglavicah, sedam banovah, a kašnje dobiše pravo izbora 
i ostali poglavice svietski i duhovni. 

Kraljevski priestolni grad bio je Biograd kraj 
mora (malko izpod Zadra); nu imao je kralj po dvorac 
takodjer u gradovih Ninu, Šibeniku, Kninu i Splitu. Pe- 
čat bio kip kraljev sjedeći na priestolju sa žezlom u des- 
nici, a s krugljom i u nju usadjenim križem u ljevici. Raka 
kraljevska bila pred crkvom sv. Štipana u Solinu, pak u 
novom Splitu. 

Na kraljevskom dvoru bile su ove državne časti i 
častnici : prvi dvorski župan za državnu upravu ; d v o r- 
ski sudac za vrhovni sud; kancelar za kraljevsku 
pisarnu i pisma, biskup pod koga su spadali dvorski du- 
hovnici; zatim štitonoša, buzdovanar i oružnik, 
koji su u miru i ratu nosili kraljevske znakove i oružje. 



93 

Dvorani visoki bili su na dvoru ovi: dvorski ded, 
posteljnik, ubrusar (rubčar), p e h a r n i k, koujuš- 
njik i vratar. 

Ustav i vlada. 

Vladar u Slavjanah bio je 8 prvine samo vrhovnim du- 
hovnikom, sudcem i u boju vodjom. Posli za svu zemlju vodili 
su se u obćenitoj javnoj skupštini (snjem, vieće, sbor), kamo 
bi se pravilno sastali poglavice velikih plemenah, kad i kad 
takodjer starešine plemenitih i slobodnih porodicah. Vladar 
kazao bi naprvo za razpravu i samu stvar i način, kako bi 
ju valjalo riešiti. Dokončalo se je većinom glasovah, a obće- 
niti dokončak prozvao bi se i proglasio kano zakon. Stari za- 
kon štovao bi se kano kakova svetinja i stavljao pod obrambu 
Bogu. Narod učio bi zakon na pamet na stanovite izreke 
(vještbe) ili bi se zabilježio njekakovimi kvakami (crti, mjeti) 
na daskah. U Slavjanah vladala je pred zakonom i pravicom 
podpuna jednakost. Plemenite porodice, jer su se iz njih iza- 
birali poglavice, imale su veću moć, Čast i Štovanje; ali u ze- 
maljskom saboru, i plemenskih i obćinskih skupštinah imali 
su svi starešine i poruci narodni jednako stolac i glas i svatko 
je jednako bio pod zakonom. Ovakovo vladanje može i zna 
biti dobro, dok je svaki čovjek ili barem starešina pravi čovjek, 
dok svak poštuje tudje, a ljubi mir i red, dokle svak ima 
razuma za previdjeti što li je obćenito dobro ili zlo, a ima 
srca zanj mariti. Može biti dobro (Vidi naprvo „Država"), 
dok je 8 nutra i s vana mir. Ali kada zagrozi nemir i pogi- 
belj s nutra ili s vana, tada oli treba sve sile sjediniti u jednu 
to jest predati vladanje jednomu čovjeku ili malenu vieću pr- 
vakah, oli treba da vas narod ustane kano jedan Čovjek. Tomu 
se pako svemu hoće razuma i poštena srca, pak sloge. Ali to 
je, što je Slavjanu često u najvećoj nuždi i potrebi znalo po- 
faliti, zato njega razciepana na sebična plemena lahko je bilo 
obladati. Hotio biti svatko svoj, pak su postali svi svačiji. 

Tako je bivalo na vlas s Hrvatom. Narod brojio je dva- 
naest plemenah i u svakom plemenu plemenitih porodicah. 
Jake ovakove porodice , dok se ćute kano uda familije i 
dok je sreća narodna njihova sreća i obratno sreća njihova 
sreća narodna: dotle oue drže narod i blagodat su božja. 



94 

Usuprot izopačene prava su kaštiga. Ovakove sa porodice • 
vremenom dobile u zemlji a narodnom saboru svu moć; a kada 
bi se posvadile i zavojštile one. klao bi i zatirao narod sam sebe, 
većinom od oholije i objesti, samo da se posle svi skupa imaju 
zašto kajati. 

Vladavina dakle hrvatska prometala se sve dalje u b o- 
lj ar s ku. Nad svakom župom (okolicom, županijom) vladao 
bi ž u p a n , te su župani za velikih županah i knezovah bili 
prvi. Uza svakoga župana bio bi mali župan ili podžupan, i 
pak satnici i sudci za manje razpre po kotarih. 

Kašnje se više župah i županah slagalo u pojednu ba- 
novinu, čitavu krajinu, koju veću koju manju. Na naponu 
veličine i vršku slave hrvatske brojilo se sedam banovah i to : 
1. ban hrvatski (t. j. u matici hrvatskoj) na dvoru kra- 
ljevu, prvi za kraljem, štono je drugčije bio dvorski župan, a 
taj se podpisivao na kraljevskih listinah ; 2. ban bosanski, 
u zemlji medju Bosnom i Drinom; 3. ban slavonski nie- 
dju gor. Savom i Dravom (okolica zagrebačka) ; 4. ban p o- 
žežki ; 5. ban pod ramski oko vode Rame, na jugu bosan- 
skomu; ti. albanski (u Albaniji ili bieloj Hrvatskoj) ; 7. 
ban srieinski. Banovi na daljih medjah bili su obično 
toliko koliko samostalni vladarići, pak bi jih samo silniji 
vladari hrvatski mogli pritegnuti na pokornost ; a često bi 
ovakova bana znali mamiti, mi ti ti i hustiti proti vladarom 
grčki carevi. 

Zemlja i imanje. 

Zemlja sva bila je podieljena na dvoje : na skupnu i 
posebnu svojinu. Imajući svaka porodica obilatu dionicu za 
njive, livade i vrtlove, drugo bi se ostavilo kano obćinsko, ili 
na veliko državno. Državna obćinska imanja bila su pod 
pazkom vladara i njegove vlade, a malo po malo premetnulo 
se to kano u njegovu svojinu vlađalačku, to jest čim bi tko 
postao vladaocem, dobio bi pravo tim razpolagati. S prvine 



96 

darivao bi vladar zaslužnim ljudem stanovito zemljište s 
privoljom naroda, a kašnje sam po svojoj milosti. Takov diel 
obćinskoga imanja zvao bi se ž u pa (po velikoj župi ili župa- 
niji), pak bi se takodjer darovani vlastelin prozvao župan. 

Mjera brojila se po udih ljudskih : prst, dlan, pedanj, 
lakat, sežanj (hvat), korak, kako se je navadno mjerilo i kod 
drugih narodah. Za zemlju bila je mjera ral (oral, dan), što 
bi dva konja ili vola mogla u dan uzorati ; vreteno, valjda što 
je i ral, pak užinac, to jest 30 hvatih. 

Slavjanski narodi ljubili su slobodu, i po pravilu svi 
narodjani i državljani bili ljudi slobodni ; nego opažava se, da 
jurve u davna vremena nije ni kod njih bilo bez robovah. A 
rob u njih bio je ili sužanj u boju zarobljen, ili zločinac u 
roblje odsudjen, što bi kad i kad učinili roditelji sa svojim 
djetetom. Kad bi se rob oslobodio, zvao bi se oli ognjišta- 
n i n , jer bi sa slobodnom čeljedi smio pristupiti na ognjište, 
oli slobodnjak. 

Nije posvema bez robija bilo ni u Hrvata, jer o pokr- 
štenju, pak i kašnje mora se vladar (kako i svačiji) zavjetovati 
papi, da neće trpiti robije ni trgovine s robljem. Drugčije da- 
ću i rabotu za skupne gradove, tvrdjave i kule, ceste i pute, 
vode itd., mora davati bez razlike svatko po jednakoj mjeri. 

Što se Hrvat mogao naučiti i poprimiti od Franka go- 
spodara, evo je ovako bivalo sbog zemlje u Franka. Svaki 
slobodan čovjek (Franak) dobio u novoj domovini diel zemlje 
(allode, allodium.) Slobodnjak pustio bi, neka mu obradjiva 
zemlju neslobodan kmet ili rob ; a on sam volio bi oko ve- 
like gospode i u boj. Nu pokle je nastala takova pravica: tko 
jači taj kvači, ter slobodnjak drugomu silom otimao, morao 
svaki slabiji tražiti jačega, i tak bilo, da je slobodnjak sebe i 
svoje imanje stavio pod milost i obrambu kojega velikaša. 
Jedna vrst velikašah bio grof, prozvan tako od njemačkoga 
Graue = Grave =* star m sied, to jest, što u nas velik stare- 



96 



sina ili knez, a s prvine bio na kraljevu dvoru sudac nadaren 
stanovitom imovinom, kraljev namjestnik i vojvoda. Velikaš 
bio bi gospodinu slobodnjaku vrhovni gospodar, imanje nje- 
govo smatralo bi se kano leno t. j. na užitak dano, a slobod- 
njak naprama gospodaru zvao bi se vazal Bila bi dužnost 
osim stanovite daće vojevati s četom svojih podanikah selja- 
nah na strani svoga vrhovnoga gospodara zemaljskoga. Veli- 
kaši stavljali bi se opet pod krilo većim velikašem, a ovi 
kralju ili caru. Kad bi vazalu izumro odvjetak, zemlje gospodin 
mogao je njegovim imanjem po volji upraviti. Tako su veli- 
kaši i kralji mogli razpolagati velikom imovinom zemlje za 
nagradu svojim službenikom i zaslužnim ljudem. Biskup i 
ostali visoki duhovnici bili su u Franakah za dugo jedini 
pismeni i naučni ljudi, zato su obavljali visoke državne službe 
i dobivali za nagradu velike zemlje, u kojem pogledu bivalo 
je s njimi kako i s drugim velikašem. Od množine zemaljah 
svojih davali bi vojvode i grofovi imanja drugim slobodnja- 
kom uz gore spomenute dužnosti, pak bi se takov prozvao 
Baro, Freiherr t. j. slobodan svoj gospodin. Tako je postala 
nižja vrst plemstva imenom barunah. Vas ostali narod bio bi 
zemaljskoj gospodi podanik, kmet, težak, vojak. Sva ta uredba 
uhvatila se i našega naroda, nu malo po malo i istom kasnije 
u drugoj dobi preko Magjarah, i to se pravo razprostrla i 
utvrdila istom petnaeste i šestnaeste stotine. 

Sud. 

Sudilo se u očitoj skupštini pod prostim nebom. Koliko 
se razabire iz starih pisamah, pravica ove dobe u hrvatskom 
narodu bila je veća i sigurnija nego po ostalom svietu. Obični 
sud bio je porota, to jest vieće oli skupštinapametnih i poštenih a 
zapriseženihljudih, koji bi sudili pravicu. Glede sudbenoga po- 
stupka u najstarijih spomenicih, osobito naših slo vinskih, spo- 
minje se k r v a r i n a, v r a ž b a, novčana plaća za glavu, koja se u 




97 



Slavjauau tim luči od njemačke, što se nije sudilo po .staležu 
ubi toga, nego po staležu ubojice. Spominje se takodjer 
ucjena na glavu; svod, to jest dokazati svoju iiedužnost, 
ako si pronašao i prokazao pravoga krivca ; lice, to jest stvar 
grieha, kojom se krivcu u trag ušlo ili se krivina dokazala; 
oklada ili nagodba pravdaj ue'ih se stranakab, da obe iaiaju 
pravo. 

Što je opet od Franka mogao Hrvat naučiti, to je evo : 
Kad bi krivac tajio, a sudac po nikoj način nebi znao izaći 11a 
čisto, tada bi silovao Boga, čeka tobože on sudi. To jest obtu- 
Ženik bio je prisiljen, neka bos na žeravku stane, golom ru- 
kom ili iz kotla vrele vode izvadi prsten ili ubvati za usijano 
gvoždje itd., pak ako ga opeklo (a moralo je peći svakoga), 
bio je odsudjen kano krivac. IH se zapovjedilo, da se tužitelj 
a obtuženikom pohrva ili potuče, pa tko padne, taj kriv. Ta- 
kova kušnja ili proha zvala bi se božji sud (ordalia). Od tuda 
strahovite krivice; jer Bogu se nije svidjelo na zapovied ljud- 
sku pristati uz ludo djelo. Bilo je jurvo za rana naći i kod 
slavjanskih narodah takova božjega suda (oćista), vodena i 
vatrena oćista t. j. rukom uhvatiti za usijano željezo ili u 
vodu utonuti. 

Slavjanin sam sobom slabo vjerovao u slučaj (osim vilah 
sudjenicah), pak je takova suda manje naći u njega; ali ga 
je vendar bilo. 

Sva je prilika, bilo je toga i u našem narodu ; jerupot- 
lašnja vremena zna so za cielo, da se je tako sudilo vračaru 
i vještici. U srbskib pukovih bio se takov sud zadržao sve do 
u ovu stotinu. Crn biljeg bila je u slavjanskom narodu 
osvetakrvava, u našem pako narodu užgana jošte jace 
od vatrene i osvi'tljive talijanske naravi, zadržala seje ta strast 
u južnih krajiuah do današnjega dana. 

Na koncu opomenuti je još starinski u našem narodu 
red: ako se nebi mogao pronaći krivac, da onda trpi ili plac 

7 



98 

sva okolica, selo, kuća itd. To se zvalo i zove okolina. Tako 
je hotio red, da u priekoj nuždi mora priteći u pomoć svatko 
svakomu. (Zakon Vinodolski, zakon Dušanov). Pred zakonom 
i sudom bio svatko jednak. 

Doba druga. 

Hrvat s Magjarom. 
Što 1 kako bira ore dobe u svletu. 

S iztoka diže se i valja prama Europi Arap i dragi ne- 
kršten a ratoboran narod rušeći pred sobom rimsko iztočno 
ili grčko carstvo, koje se neprestano smanjava i uži, dok je 
ove dobe i propalo. Italija podieljena jošte uviek na države, 
monarhije i republike, od kojih su osobite Napulj i Sicilija, 
Rim i Venecija. Arap jurve u osmoj stotini uvalio se u Spa- 
niji, sva ota zemlja porazdieljena na manje kraljevine bije 
stotine i stotine godinab boj s arapskimi kralj evinami, dok se 
u petnaestoj stotini malene kraljevine kršćanske sdružiše malo 
po malo u jednu, arapskih pako posve nestade. 

Kraljevina portugizka bavi se dugim putem i velikom 
spekulacijom na moru. Sto je već Karlo Veliki bio podielio 
carevinu, od onda je Francezka više za sebe kraljevina sa 
stanovitim kraljevskim domom (sve do četrnaeste stotine, kada 
je druga nastupila), a za malo se posvema raz družila, pače 
Francez s Niemcem nikada dobar prijatelj, i silan se medju 
njima bije boj. Francezka se takodjer svaki čas zavojšti sa 
Spanijom sbog Napulja i Sicilije. 

Kad je u prvoj polovini 11. stotine izumrla u ravnom 
stablu starinska kraljevska loza francezka, i privoljom naroda 
preuzeo krunu kralja zadnjega sinovac, htjede englezki kralj 
da je ta kruna po materi, koja je bila francezka princesa, 
njegova, pak se medju Englezkom i Francez kom zametnuo 
rat, koj se je zavlačio preko stotinu godinah. Englezka jurve 
od prvih stotinah rastla i jačala, a ove dobe ima veo u Eu- 
ropi jaku rieČ i moć. Cesarevina rimska zapadna iliti njemačka, 
to jest velika skupina skoro posvema svojih pod jednom car- 
skom krunom sastavljenih ze malj ah glasovita je u svako vrieme 
svojim razdorom i nutarnjim bojem. Pape su u četrnaestoj sto- 




tim prebivali im svojoj zorniji i dvoru u Francezkej, ave l'O' 
djeni Francezi, a kada se jedan papa povratio prebivat opet 
Rim, gdje od postanka stolica papinska stoji : Francezi i Tali- 
jani liotili svaki svoga čovjeka za papu, pak si tako svaki 
svoga postavili; kašnje pako ostali narodi i crkveni glavari 
da nebude rugobe od razdora, izabrali u saboru novoga papu, 
ali prvaŠnja dva nehotila pustiti , pak ae tako dogodi , đ& 
su uz pravoga početkom četrnaeste stotine za kratak čas bila 
još dva, dakle tri pape. U isto vrieme dogodi se, da su u nje- 
mačkoj eesarevini bila takodjer tri ceaara. 

Na sjevernih okrajcih Europe digli Danci, Švedjani i Nor- 
vežani države, koje bi se kad i kad sve sdružilc. U ostalu 
Enropu one ove dobe nediraju. Samo sjevernije pleme jedno 
surovi Normaui vukli se i obilazili okrajkom Europe držeći 
se vaviek mora sbog zaklona za ledjiina, i puno je dodijavalo 
narodom, pak eno i Hrvat ima s njim posla na avom moru. 

Bilo je ove dobe po Europi krvave borhe s krivovjer- 
stvoni svakojake nauke i vjerozakonskih ratovali. Pomolio je 
hudu glavu bvoju u povjeatniei trinaeste stotine Prua, kano 
ljut neprijatelj kršćanske vjere i dugo je s tim narodom bilo 
muke, dokle ga pokrstise i upitomile. Kaanje kada se njihov 
poglavica kano izborni knez braniborski uatalio i utvrdio u 
eesarevini, poče on jače hvatati oko sebe. 

Od slavjanakih narodah : oni oko Labe Bodrići i Lju- 
tići kolju se medju sobom i sđruženi s Niemcem vojuju jedan 
proti drugom, a ove dobe utapaju se već pod njemačkom po- 
plavom. 

(Ješka uzvinula se do jake i glasovite kraljevine, ter 
je već pravilom bilo postalo, da je kralj čeSki ujedno gotov 
cesar njemački. Imala je CeSka na priestolu i njemački dom 
Luksemburški (Karlo l'etvrli), a niedju najslavnije broji se 
kralj (narodne krvi) Juraj Podjebrad. Od svoga postanka ima 
Ceh borbe s Niemcem. Za familije Luksenburžke puno je opu- 
stila bila zemlja vjerozukonFkim i skupa narodnim huaitskim 

S prvom stolicom u Krakovu počela je osobito za kueza 
Mečislava na koncu desete stotine dizati se kneževina Polj- 
ska. Ove dobe bila se Poljska razvila u ogromnu kraljevinu, 
nu. prevelike sloboštine boljarah, množina ohola plemstva i 
kruta seljačka kmetija i robija, k tomu vladavina bila 






100 

kom neprestanoj svadji, buni i kovariji. Buna i boj, rat pak 
opet rat, to ti je poljska povjestnica; a mnogi sabor poljski 
ništa drugo do ružna mrcvarija. Vendar je tada jošte Poljska 
bila pretežnija i silnija od oba svoja susjeda: od Ugrina i 
od Rusa. 

Busu ove dobe mienjale se granice svaki čas, pače više 
putih kano da je bilo i nestalo ruske kneževine ; jer svaki 
grad sa svojom okolicom imao bi svoga kneza, a prvi bili 
Novgorod i Moskva. Prava povjestnica ruska počima istom na 
koncu petnaeste stotine (1477. god.) kada knez Ivan Vas i- 
1 j e v i ć sbacio jaram mongolski i on za četrdeset godinah 
sretna svoga vladanja sđružio sva ruska plemena. Tada se je 
on prozvao ne samo : Veliki knez moskovski nego car 
i gospodar svih Kusah. 

Najveći dogodjaj ove dobe jest našašće druge strane 
zemlje. Već u stara vremena pomišljala je i plutila mnoga 
učena glava, da bi preko mora jošte moralo biti suhe zem- 
lje, i pokle je dokazano, da se zemlja vrti oko sunca, a ne 
sunce oko zemlje: dokončalo se da mora biti i na drugom 
licu zemlje suhe. Talijan Genovljanin Rrištof Kolumbo odva- 
žio se na koncu petnaeste stotine i posije duge muke i straha 
sbilja god. 1492. pronašao zemlju i u njoj puka. Tu je novu 
zemlju prvi proputovao i opisao Talijan Amerik Vespucij, pak se 
je zato po njegovu imenu prozvala Amerika. S novim svietom 
raztvorila se nova trgovina i navalile onamo seobe naroda, 
a od onuda irenesla se amo svakojaka prije nevidjena stvar, 
kakoti n. pr. duhan i krumpir. Od našašća Amerike 
broji se nova doba. 

Križarske vojne. 

Pokle je mati cara Konštantina sv. Helena na svetom 
grobu Isusovu u Jeruzalemu sagradila crkvu i ostalo sveto 
mjesto pristojno uredila, putovalo bi se onamo već od onda 
sa svih stranah kršćanskoga svieta. Sve bilo slobodno i mirno, 
pod istim Arapom, kada je svetom zemljom on zavladao ; al 
kada otelo zemlju pleme tursko : crkvu svetoga groba pre- 
tvorilo u svoju mošeju, a putnikom nametalo golem harač, 
robilo i ubijalo. Pripoviedalo se to, a kršćanski sviet zar da 
na svoju sramotu samo sluša? 



Već *a velikoga pape Grgura Sedmoga govorilo se i ra- 
dilo, da bi kršćanska vojsku poSla oslobodit avetu zemlju; nu 
razbilo se. Petar fratar pustinjak na povratku iz Jeruzalema, 
knda ide tuda pripovieda: ganuo papu, ganuo mnoge velraože 
i vojvede, pak narod na poziv papin Baatao ac u Klcrmontu 
u Francezkoj na aabor. 

Kada sva skupština zaviknula: Božja je volja, bajdmol 
papa Urban Drugi svomu poslaniku, koji će u njegovo ime 
poći s vojskom, pribode križ crven, i za čas noaila je ava 
akupStina na ledjima križ, i po tom se prozvala križari, 
2arska vojska. U pokreću stotinu godiaah (1095 do 
1248) vodilo se sedam vojnah na toliko mahah. U prvoj voj- 
voda Bovilon (Buljon) pređobio Jeruzalem. Bovilon bio tu pro- 
glašen kraljem; nu on iz poniznosti prozvao se samo: brani- 
elj sv. groba. Kako bi kašnje neprijatelj u zemlju upao ili 
nju osvojio, tako bi se sa zapada digla vojna. Druga sbog 
prevare cara grčkoga Manuila neopravila ništa. U trećoj po- 
ginuo cesar Friderik (Žutobrad), a sbog nesloge voj vodali vra- 
tila se vojska nazad. U četvrtoj križari Venecijanci cincari i 
Fraueezi pretvorili se u razbojnike, na dva puta porobili Ca- 
rigrad, i tu postavili svoga latinskoga cara Balduina s kraji- 
nami oko grada, a ostalo medju se podielili. 

Na prevaru dobiše i popališe takodjer Venecijanci kano 
uz put staroga takmaca svoga grad Zadar. U petoj cesaz Fri- 
derik Drugi oslobodio svetu zemlju više pogndbom nego hojem. 
Zadnje dvie vojne vodio je kano poglaviti vojvoda francezki 
kralj Ludovik Sveti , al prvi put ljutim bojem za bojem 
pogubio vojsku već u Mieiru , a drugi put pomorila ju 
kuga. Posije tolikih vojnah sveta zemlja najzad ostala zarob- 
ljena, puno naroda propalo, vise bolestih, za koje prvo Europa 
nije znala, s iztoka doneseno. Ali sasvim tim bilo je i koristi: 
mnogi avadljivica i nevnijalac poginuo, mnogi se knezovi i na- 
rodi pomirili i složili , narod se a narodom boljma upoznao, 
proučilo se boljo robu i trgovinu, množina seljanstva oslobo- 
dila se kmetije, nančilo ae rediti vojsku, znanoat i umjetnost 
pomakla se, sviet jače postao oduševljen za vjeru. 



' 






102 



Titežki redovi i stalež vitežkl. 



Za križarskih vojnah uhvatilo se plemenitih ljudih vite- 
zovah u đružtvo: da pobožne proštenjare u svetu zemlju kroz 
pogibeljne pute sprovode i u Jeruzalemu trudne i bolestne 
dvore u konaku ili svratištu (hospitalj nuz crkvu sv. groba 
i kapelicu sv. Ivana. Po tom se red prozva Ivan ovci ili 
hospitalci, kašnje Maltežani; nošnja jim crna kabanica 8 
bielim križem. Redu glava zvao se veliki meštar. Kad bi 
koji vitez ostario i onemogao : dobio bi od zemaljah i imo- 
vine, što bi se redu darivalo, po imanje imenom k o m e n d u 
ili komturiju, pak bi se po tom starac vitez zvao komendar 
ili komtur. Takov red narediše kašnje u Jeruzalemu fran- 
cezki vitezovi po imenu templari (po našu božjaci) s 
crvenim križem ; i treći s crnim križem narediše Ni em ci, vi- 
težki red njemački, primajući samo njemačke vitezove. Svi ovi 
redovi vratiŠe se kašnje u Europu. Od njih polazi običaj, da cesar 
ili kralj daje odličnu junaku ili drugČije zaslužnu čovjeka 
kano za njegovo vitežtvo znamenje : medalju, križ, zviezdu s 
vrpcom ili s lancem. 

Mnogi plemići i vojvode odoše za vjeru oduševljeni u 
stroge duhovne redove, ili se dadoše zarediti za duhovnike. 
Plemići mnogi hoteći se većma posvetiti kriepostnu življenju 
a vendar zadržati mač u ruci, sklopise se u posebnu družbu 
8 imenom : vitežki stalež, to jest uČiniše zagovor : po- 
božno živiti, vjeru braniti, krivicu svetiti, osobito pako pod 
obrambu primati udovice, sirote i djevice. Družba se stavila 
pod svoga poglavara (meštra) i svoj zakon. Tko bi hotio stu- 
piti u družbu, morao je da bude stare plemićke familije, pa 
kada bi se oko svoga gospodara viteza naučio vitežkomu 
životu, bio bi u vitežkoj skupštini proglašen za viteza i dobio 
pismo. Vitez takov živio je u svom tvrdu gradu ili dvoru, 
kakov bi već premožan od starine bio plemić i vlastelin. U 
polju i u boju jašio bi od glave do pete oklopljen; pak da 
vitez svoga viteza prepozna, nosio bi svaki na oklopu i štitu 
znamenku oli biljeg svoje familije (životinju, drvo ili kakovu 
god stvar naslikanu, znamenje od kakova osebunjka ili dogo- 
djaja). Tako je postao običaj, da plemenite familije imaju grb 
ili cimer. Bilo je vitezah bez grada i dvora, neg bi u mirno 
vrieme obilazili od dvora do dvora, pak da gost nebude go- 






10 

apodaru dosadan, pripoviedao bi pripoviedke vitežke i pjevao 
pjesme. Mnogi je bludeći bez kude i kučišta živio od lova. 
Viležki redovi imali su svoje sastanke i skupštine, kako tako. 
djer oSite igre, borbe i m ej d a ne, iz čeaa bila se iz- 
legla na brzo krvava osveta i zntor čitavih porodicah i ple- 
menah. Tud i tamo pače bilo hh je pruvrglo to tobo* poate- 
azbojstvo u baš pravo iupežtvo viteško. 

Susjedi hrvatski. 

Susjedi ostadoše stari, samo svi veči. mogućniji i mu- 
driji. Nov nam susjed bio gore jedno vriume kraljevina češka 
(za Otokara Drugoga) u Koruškoj i Kranjskoj, dole pako 
nekada uaia družina i svojta republika dubrovačka, 
banovina (kraljevina) bosanska,, županija, kralje- 
vina (carevina) srbska. 

Dubrovnik. 

Kada Obri razoriSe Solin i Epidanr, bjegunci jednoga i 
drugoga grada sastadoš« se ua vršku kamenjaka, od naravi 
dobro zaklonjena i jaka. da bi se od »ovoga došljaka Hrvata 
lahko mogli obraniti. To ti je zametak i temelj novu gradu 
Baguz i, slovinakim imenom Dubrovniku. Premda je Epi- 
daur bio starinom grčka naeolhina i grčki ne u njem govorilo, 
bio je tada jurve prHežniji jezik latinski, a Soiinjani bili 
Latinjani oteli; polog grudu Dubrovniku jest dakle latinski. — 

Oko Dubrovnika preotimao uiab »ared i jezik slovinski, 
nn sa svim tim Dubrovnik je za dugo driao svoju latinštinu 
i sve biljege latloskoga naroda ; jer slovinski puci naokolo 
naravno bili su suroviji, pak gradiaoi gizdavi na svoj nauk i 
znanje odbijali od aebe Slovince Istom uh koncu devete sto- 
tine utekao u Dubrovnik i*pred Hori 5 « bugarskoga bosanski 
ban Pavlimir, i tu se s pratnjom nastanio. 

Porad trgovini' trebalo je sa svakim susjedom vladarom 
sklopiti kakovu pogodbu, ter puku prepustili slobodan promet 
i trgovinu ua more. i od mora : u Dubrovnik kano dobro za- 
klonilte pribjegao bi svatko velik i malen, koga bi sila pog- 
uaia iz domovine, pak je tako u samom Dubrovniku jačao 
slovinski narod i jezik, koncem Četrnaestu stotine preoteo on 
tu tnsb nad talijanskim, a petnaeste bio jurve posve slovinski 



104 

grad. Šestnaeste i sedamnaeste stotine tolik je ponos i gizda 
na svoje ime slovinsko (posebice dubrovačko), da slovinski 
običaj domaći veliko i malo drži, a gospodje drugoga jezika 
niti uče niti znadu osim hrvatskoga, kako niti nižje vrste 
naroda. 

Dubrovnik po običaju starih rimskih gradovah ustanovio 
se i uredio s prvi ne kano občina svoje uprave i vlade, ali je 
morao nad sobom pripoznavati vlast bizantinskoga cara, kako 
i ostali primorski gradovi, kojim je carski namjestnik (pro- 
konzul, vojvoda) stolovao u Zadru, a vladar u Raveni s onu 
stranu mora. — Pokle je narasla i zavladala na moru Ve- 
necija. Rad ostali gradovi tad i Dubrovnik mora pripoznati 
Veneciju za gospodaricu ; a tako se s ostalom obalom poko- 
rava on vlasti hrvatskoj. — Kašnje nagiba Dubrovnik k dvoru 
carigradskomu, nu mora biti pokoran MletČiću. Prama koncu 
dvanaeste stotine kuša Dubrovnik, nebi li se oteo Veneciji, 
otme se jedan put i dva puta, nu svaki put mora se natrag 
podložiti, a najzad, kad se oslobodio Mletčića, baca se u na- 
ručaj najprije Normanu, zatim Grku. God. 1105. Dubrovnik 
je jurve pod Mletčićem. G-od. 1231., kad je Mletčić zabavljen 
ratom (buna na Kandiji), ustao Dubrovnik i prognao mletač- 
koga kneza Ivana Dandola ; nu već za nje koliko danah mora 
se pokoriti. 

Vlast mletačka stala je nad Dubrovnikom u drugoj po- 
lovini trinaeste i prvoj polovini četrnaeste stotine ovako: 

Svaki preko trinaest godinah mužkarac priseći viernost 
duždu. 

Dužda ili namjestnika njegova, ako bi došao u Dubrov- 
nik, slavno dočekati. 

Do Drača i Brindisa s Mletčićem skupa vojevati. 

Neprijatelje i prijatelje Venecije mora Dubrovnik smatrati 
da su njegovi ; ali ne tako Venecija dubrovačke . 

Povrh obične plaće i daće jošte duždu mletačkih du- 
katah stotinu. 

Šest najodličnijih sinovah dubrovačkih mora stati u Ve- 
neciji kao zarob i sužanj (talac). 

Daća od trgovine posebice. 

Nadbiskupa morao si je Dubrovnik izabrati iz svećen- 
stva mletačkoga 

Kneza je izabiralo i nametalo Dubrovniku mletačko vieće. 






Pred vanjskim svietnm i svakim dvorom govorila je ia 
Dubrovnik Venecija. 

Mletačko vieće, kada bi se zametnnla razpra med kne 
zom i obćinom dubrovačkom, sudilo bi pravicu. 

Mletačko vieće miesalo se takodjer u nutarnja upravu 
grada Dubrovnika. 

Mletčići držali an u Dubrovniku jedno glavno skladište 
bojne sprave. 

Kašnje je bila Venecija dala Dubrovniku tu povlasticu, 
da je svaki Dubravčanin rodjcn gradjanin mletački. 

Po sve načine i nepreatajia gledali m Dubrovčani, kako 
bi se oteli izpod Veneciju; tm posvema oteti se neinogoše sve 
do godine 1358, kad se jačemu od Venecije suparniku kralju 
ugarsko-hrvatskomu Ludoviku Velikomu poklonile. S ove Birane 
dobio grad veće neg od Venecije 6lob istine. 

Dubrovnik, koj je vaviek znao ponekle sačuvati slobodu, 
počme se sada svom snagom razvijati i u to vrieine do turske 
premoći i sile broji se alatna doba dubrovačke re- 
publike. Osim grada i okolice bila je republika nekolika 
razpružila inedje u kopno i more ; ali je za same najveće veli- 
čine brojila jedva do stotinu tisućah duiah. Sretnoga svoga 
vieka bila je u svietu došla na velik glas znanjem, uminjeni, 
trgovinom i blagom, a u svem mudrim vladanjem-, pak osim 
sto je republika rađjala preko dosta za sebe, davala je ona i 
susjednim i dalekim aemljam Ijudih slavnih glavom, perom i 
knjigom, veslom i mačem samim. Šestnaeste i sedamnaeste sto- 
tine uzvinula se bila u Dubrovniku hrvatska knjiga, kako za 
ouda ne mnogoga velikoga naroda, a slavjanskoga baš nijednoga. 
Pisci onoga vremena zovu navadno jesik svoj jezikom slovin- 
skim i hrvatskim ; a s ponosom kažemo na Dubrovnik svoj 
sve grane slovi uske. S Turčinom je Dubrovnik jurve davno 
bio sklopio za morsku trgovinu pogodbu i plaćao mu od mora 
đače 500 eekinah ; a čim Turčin bliže na domaku i tim se 
Duhrovnik dublje klanja i sultanovo gospodstvo pripoznaje; nu 
pod istom turskom gnspoll.iuom zna republika zadržati svoju 
slobodicu i upravicu. Nego sila turska tiskala i tištila repu- 
hliku, a osim svakojaka zuluma harač Turčinu već je narastao 
na četrnaest tisućah dukatah, pak se pram kauču sedamnaeste 
stotine mora ogledati, nebi li odkud pomoći. Mole cesara Leo- 
polda kano kralja ugarsko -hrvatsko ga, spominjući mu kako su 






106 

nekada bili pod krunom (plaćali G00 dukatah i 14 plemićah 
o svom trošku držali na kraljevu dvoru), mole papu, pa kada 
s obe strane bila obrečena pomoć, digne se državica listom, 
oslobodi se ter izpod turske prestavi se pod vrhovnu gospo- 
stinu ugarsko-hrvatskoga kralja. Potle je i opet pritezana jače 
sad od Venecije sad od Turčina i snaga joj se lomila. 

God. 1807. srušio republiku i privalio Francezkoj Na- 
poleon Veliki, a godine 1815. bečkim (europejskim) ugovorom 
dobila Dubrovnik cesarevina Austrija valja da na ime krune 
ugarsko-hrvatske. 

PohodiŠe Dubrovnik više putih težke pedepse (kaštige) božje : 
pomor i potres zemlje, kano na primjer kad je g. 1526. kuga 
pomorila do dvadeset hi 1 jadah ljudstva, a g. 1667. potres ra- 
zorio grad i skoro uništio ljudstvo. Oim bi većina s vana tudja 
sila obhrvala republiku i slobodu joj pri tegla, a 8 nutra starin- 
ska kriepost popuštala, tim je naravno jače sve okretalo u 
nazadak. — Sada je istom riedke tragove vidjeti nekadašnje 
srede, a veličinu i slavu moramo razabirati istom iz starih knji- 
gah i pisamah. 

Vriedno je znati, kako se je Dubrovnik vladao za pu- 
nije slobode svoje. 

Vladao je tud po starinskom običaju rimskom plemić 
boljar, samo s vremenom tekar prepustilo se štogod vladanja 
i nižjim vrstam puka. Plemić pod gubitak plemenštine nebi 
smio uzeti van plemenitu djevojku. S dvadesetom godi- 
nom dobe stupao je plemić u vrhovno v i e ć e (sabor), koje 
je god. 1629. brojilo 317 glavah. Pod saborom stalo je za 
upravu vieće od 60 glavah ; iz toga se izabralo manje vieće 
od 12 glavah, koje bi bilo starešinstvo gradsko iliti magistrat. 
Od dvanaest starešiciah svaki bi redom po mjesec danah bio 
čeonik (načelnik, glavar), ter bi se tako u godinu danah svi 
obredali i svi bili glavari. Svakomu viećniku i službeniku tra- 
jala bi služba samo na godinu danah, a tada kašnje nebi smio 
biti izabran dvie godine. Glasovalo se i odlučivalo krugljicom 
iliti balotom (paletta\ 

Vieće bilo bi takodjer sud za plemiće u zločinstvu 
i za pravde preko 300 cekinah. 

S u d za gradjanske posle i prestup ke bilo 6 glavah iz 
raznih plemenah. S ovoga suda išao bi priziv (appelacija) do 



(od 30 glavah}, u preko 30« 




Za zločinstva bio posebni sud od pet glavah. 
Vieče moglo je svaki Čas svaki posao uzeti preda bb. 
Nad poreznicom stojalo je po pet bogatili plciuičuli. 
Dohodak računao se na 300 tisućah foriutili, s većine 

Na gradske zidine i vrata strogo se je pazilo. Za otva- 
ranje vratah bilo je 6 častnikah (kapitalnih) pod strogom 
zapoviedju. Kad je Dubrovnik pod gospuštinom ng. hrv. kralja, 
stoji u gradu stotina sfražarab Ugarah, koji su za paradu i 
za red po gradu. 

8 vjerske strane Dubrovnik je vazda vjerno držao, bra- 
i zagovarao vjeru i crkvu katoličku, a koliko bi u obseg 
njegovih grauieah bilo druge vjere puka, nebi se mirovalo, dok 
se nebi naukom, milom i silom preteglo u katoličku crkvu. 
Biskup bio vaviek tudjiii. Crkve bile u satnom gradu dvie: 
jedna za mužku, a druga za. žensku čeljad. Kud bi mužko i 
žensko i hodilo u istu crkvu, crkva bi takova na starinsku 
bila pregradjena na dvoje. 



Bosna. 

Boana, zemlja duž obalah vode istoga imena do Save, 
spadala je sa svojim županom (banom) e prvine i nnvađoo u 
obseg države hrvatske, kad i kad pala je pod srbaku vlast, 
župu Ragiju (nekad srbsku maticu zemlju), a kako su svi 
župani znali biti cieli vladari, bosanski po gotovu znao je biti 
kud i kud sam svoj, dok se nije ustanovila kano zu sebe župa 
i banovina. S njom je kasnje kano sastavni njezin diel dielila 
sudbinu zemlja Hum. Bosua svojim položajem spada u sku- 
pinu zemaljah dunavskih, a Hum u skupinu jadranskoga mora, 
pak je već sam položaj kriv, da se nikada nije za stalno 
mogla sastaviti u jednu samostalnu državu, nego bi ju prite- 
zala sad sila hrvatska (kašnje hrva (ako .ugarska), sad srbska. 
Kada se je u drugoj polovici petnaeste stotine bila nakanila 
posvema osoviti na svoje noge, nije se ona zn«la alegnuti u 
naravne svoje granice i utvrditi se, nego je posizala preko 
hrvatskih i srbskih graničari, sbog sta je biio boja, pak sa 
svakim bojem gubitka i slabiEJe. Posvema sama svoja bila bi 



108 

samo za čaeak. Spomenu li se jošte neprestane nutarnje svadje 
i borbe za banski stolac i krunu kraljevsku, pak bune proti 
vladaru, koje propast poskoriše, povjestnica bosanska u cielu 
gotova je. 

Kada se krune hrvatska i ugarska na jednoj glavi sdru- 
žiŠe, ugarski kralj i jedno kano kralj i hrvatski, a drugo po 
ženskoj lozi, jer je kneginjah hrvatskih, bosanskih i srbskih 
bilo udato za ugarske k ralje, pak sbog položaja zemlje, pre- 
oteše dvanaeste stotine nad Bosnom prvu moć. — Bosna je 
dakle priznavala najvećma vrhovnu moć kralja ugarsko- hrvat- 
skoga, prem bi se vladala kano državica sama. Kralj i ugar- 
sko-hrvatski postavljali su Bosni bana. Tako Gejza Drugi po- 
stavio svoga brata Ladislava i za njim Borića. Kruna ugarsko- 
hrvatska smatrala je Bosnu vaviek kao zemlju svoju, ter se 
zato na primjer hrvatski ban Pavao Subić zove gospodar i 
ban Bosne, prem je tada više godinah zemljom vladao srbski 
kralj Stjepan Uroš. Jer ban hrvatski bio je navadno takodjer 
ban bosanski. 

Naravska je stvar, da se je Bosna vazda otimala, neka 
joj bude njezina roda ban, pa kad bi se svojski držala, i bio 
bi narodni. Glasovit narodni ban jest Kulin ban, mudar 
vladar, svom dušom za narod zauzet, pak makar su nemirna 
bila vremena, priča se, da je za njega u zemlji bilo svakoga 
obilja, kako jošte danas kaže narodna poslovica: „Ima svega 
obilja kano za Kulina bana". Za Kulina bana zavladala bila 
u Bosni kriva vjera bogomilska (patarenska) sbog nje nemir 
doma, a s vana udrila sila tudja, i zlo bi narod bio prešao, 
da nebude mudrosti i hrabrosti Kulinove, koji je i sam sa 
svojtom bio Patarenac, nu se znao pritajiti. Od banovah Ku- 
linova roda velika je glasa u povjestnici Matej Ninoslav. 
— Dokle Bosnom vladaju narodni bani, dotle se u njoj vidi 
žica i rada ; a s tudjim banom prekriva zemlju mrtvilo. Te- 
čajem trinaeste stotine bani skoro su sve sami tudji namjest- 
nici. Premoć kralja ugarsko-hrvatshoga Karla Roberta postavila 
za bana Bosni Stjepana Kotromana, po kojem se loza zove 
Kotromanić. Jedan najslavnijih vladarah bosanskih bio Stjepana 
Kotromana nasljednik sinovac mu po bratu Vladislavu (mati 
Jelena Šubićeva) ban Stjepan Tvrdko (vladao od g. 1355 — 91.) 
Mudro vladio Tvrdko, radio sabrati sve narodne sile, sreća 
ga visoko ponesla, pak se proglasio kralj (god. 1376.): 




„»rbljem i Ilosni 


i primorju 


i zapadnim atra- 


nam". Tvrdko kruni 


o se u Mileševu, 


ii stolovao navadno u 


Sutiski. „Primorju i 


zapadnim stran 


im" to jest hrvatskim 


susjednim krajinaui zo' 


■e ae kralj, jer j 


9 vlast avoju i granice 


protegao do mora i gon 


i do Zadra, pak 9 


ve do Krbave hrvatske. 



Kad se je naime proti kraljicam Elisabeti i Mariji, a kušnje 
proti Sigismundu kralju digao u hrvatskih zemljan ustanak s 
namjerom najprvo, da Marija nebude kraljica, a kašnje da se 
sdruži vas narod hrvatski u jednu jaku državu, kojoj ueka 
bude Tvrdko kralj: nije namjeri sreća poslužila, pak Tvrdko, 
koji je ustanak pomagao, zaokupio sam na svoju ruku hrvat- 
skih zemaljah. — Prerano je umro ovaj slavni kralj, a ostavio 
za sobom jedinca aina i kćer Katu udatu za Hermana Celj- 
skoga grofa. Tvrdkov nasljednik kralj Dabiša, pakle je na- 
rodna vojska potučena pod Kninom, mora sa Sigisniuiidom g. 
1393. u Đjiikovu sklopiti pogodbu : da po DabiŠinoj smrti 
bosanske zemlje spadnu pod Sigismuda, a pogodbu takodjer 
podpisali velikaši bosanski, isti slavni Hrvoja. Nego kad Dabiša 
utnro, Sigismuud bio sa svib strunah u rat zapleten, a Bosanci 
u zil ajući se u se i hrvatsku ustašku pomoć nemare za djako- 
vučka pogodba, nega sjedne na prieslol Ostoja iz ple 
Kotromanića kano Tvrdko i Dabiša, Za ovim je kašnje kra- 
ljevao Tvrdkov sin Stjepan Tvrdković. 

Za vladanju Dabiše , Stjepana 0»toje i Ostojića, pak 
Stjepana Tvrdka Tvidkovića bile »u same nutarnju bune i vjerske 
borbe, a Patarenom vlast metla, jer su osim velmoiali tako- 
djer vladari Š njimi držali. 

Turčin pritisnuo: Tvrdko Tvrdković mora plaćati danak 
i tražit pomoć. — Za neodlučnim tim Tvrdkom stupio na 
prieatol Stefau Tomaš (god. 1444.) nezakoniti sin kralja Stje- 
pana Ostoje. Nebog slabo je mogao zemljom vladati. 

Tomaš ostavio svomu sinu i nasljedniku Stjepanu To- 
maševiću Bosnu razvraćenu, a izloženu sa svake strane nepri- 
jateljem. Prva mu briga dakle bila pomiriti se i pogoditi sa 
avakim susjedom pak i Stjepanom hercegom. Od Bosne bio 
ae odkinuo vojvoda bosanski i župan humski Stjepan Ko- 
sačić, navadnim uadjovkom herceg, odkuda zemlji novo ime 
Hercegovina (g. 1444.) Taj herceg bio Bosni na golemu nepri- 
liku i spačku u svakom pogledu. Želeći vierski mir šalje 
prije svega Tomasević papi poruke, moleći ga za ljude 






110 

vrstne, koji bi razmirice vierske poravnali, i narodu za 
nauk skrbili. Zaprosio je takodjer Tomašević* kano za zalog 
vjekovite viernosti od pape god. 1460. kraljevsku krunu. Nego 
vas napor bio već prekasno. 

Pritisnuo sa silnom vojskom Turčin sultan Muhamed 
Drugi, god; 1463. nagnuo provaliti u Bosnu; kralj Matijaš 
sprema vojsku, nego za svoje granice. 

Tomašević badava piše Mletciću i njega uvjerava, kako 
„Turčin misli, potle bude osvojio Bosnu, Hum i Dubrovnik, 
preko Istre udriti na Mletcida". Nevjera pak izdajstvo vode 
Turčina i naglo mu put krče. Pade Bobovac grad, kralj bježi 
u svoju priestolnicu Jajce ; pade i Jajce, pade spram hrvatskoj 
granici grad Ključ, kamo jedva što je kralj donesao glavu, 
jurve ga uhvatiše turski konjanici i od onud ga u Jajce do- 
prati se. Sultan dade pogubiti kralja i š njim množinu plem- 
stva sasjeći. Patarensko plemstvo sve se poturcilo. 

Katarina kraljica doživila se u Rimu. Herceg Stjepan 
Kosačič, otac Katarinin, ostavio kralja na cjedilu, a kad Bosna 
pala, sam se herceg predao sultanu, koj mu je ostavio neko- 
liku slobodu i samoupravu. Ali već gpd. 1470. hercegov sin 
u svojoj zemlji samo je turski častnik. 

U crkvenom i vierskom pogledu Bosna je jošte manje 
bila svoja i slobodna. S prvine brojio se kršten narod bosanski 
kako i po susjednih hrvatskih i dalmatinskih krajinah u crkvii 
katoličku rimsku ili zapadnu. U zemlji bila jedina biskupija 
sa stolnom crkvom sv. Petra i kaptolom u mjestu Brdu u 
vrhbosanskoj župi. Spadala je pod vlast prabiskupa splitskoga; 
oko pol jedanaeste stotine otimali se za nju prabiskupi barski 
i dubrovački, a odlukom papinom (Aleksandar Drugi) u pol 
dvanaeste stotine dosudilo ju barskomu. „U zemlji prostranoj 
preko deset danah", kako bi se hvalili Bosanci, pak samo 
jedna biskupija. Pak neka bi i bilo, da je bilo dosta duhov- 
nikah; njih bilo premalo, a vrstnih i od premala manje. 
Kašnje stolica bosanska prenesena u Djakovo, dakle izvan 
zemlje, makar je ostala u biskupiji, jer Djakovo spadalo je 
pod bosansku biskupiju. Bilo je biskupah, koji uz vladara i 
knezove sami prionuše za krivu vjeru. Sbog krivovjere slali 
su pape u Bosnu fratre najprvo Dominikance, pak onda Fran- 
ciŠkane s biskupom fratrom. Na koncu četrnaeste pak petnaeste 
stotine FrariciŠkani su u Bosni jedini duhovnici, nu slabo jim 






111 

se placa trud : Dominikanci rodoui bili su s prvine »vakakova 
naroda, a kušnje dobiše zagrebački povlasticu nad Boo 
Tako isto dobiše povlasticu Frutn-iakaiii hrvatski. Patareni su 
strahovali i vladali. Pred propast bosanske države tri i 
Bosni vjerozakona: najjači Patareni, koji se zovu po vjeri 
lakodjer Bošnjaci (i nevjernici), onda katolici, zatim, sako jih 
listine zovu Grci, Šisuiatiei (razkolnici) t. j. grčke iatočne 
crkve. — Iz točne crkve duhovnici bili su tako neuki, 
mnogi prelazeći u katoličku crkvu nebi znao reci 
kršlen, kako su obćenito svi kršćani najzad jedva samo 
imenu i krstu znali za Isusa i spasenje; a da su kršćanske 
crkve razdruŽeue, za lo su s obe strane kršeiani slabo ; 



SrMn. 



leiiki župan težkom 
moge Župe sdr 






Stjepan Nem 
otriebio narod od Grka 
jednu vlast, a zaliumskc zemlje oružanom rukom pritegao. 
Dovršio je (god. 1200.) kano kuludjer Simeon u manastiru. 
Od ovoga župana vuče loau glasovita srbska porodica vlada- 
lačka Nemanjić. Još za životu svoga predao Stjepan Nemanja 
županij't svomu siiul Stjepanu ; nu mladjemu sinu Vukanu, vla- 
daru Zete, koj ae je pisao kralj Dalmacije i Duklje, dalo se 
to na Žao, pak je medju braćom svadje i borbe. S mladjiin 
bratom drži hrvatski vojvoda Andrija, brat kralja Emerika. a 
oba ae obratila na papu Inoceuta Trećega. Pomirili se: Stje- 
pan ostao vladar i dobio od pupe Honarija kraljevsku 
kruna i bi okrunjen god. 1217. Zato se ovaj Stjepan zove 
Prvovjenčani. Nrje bio olČev sin, već je slabo vladao i 
živ predao vladu sinu Iladoslavu, dobru junaku, koj je 
velike bugarske zemlje oteo. Za njim je vladao brat mu 
Vladi a lav, koj je prvi dao rude kopati i novac kovali. 
UroS Veliki dobro vladao i Tartaro in zemlje odagnao. Pod 
starost pobunio se proti njemu sin Dragutin, i morade od 
jada i žalosti umrieti. Dragutin nije dugo vladiio, nego predao 
krunu bratu Milutinu, dobru junaku, koj je snažnom des- 
nicom odbio navale grčke i bugarske. Pobožan i bognt budući 
dade Milutin sagraditi mnogo liepih hramovah. I proti njemu 
bio se pobunio sin Stjepan, i na samu sreću da buntovniku 
ljudi neiakspaSc očiuh, kako je za kaštigu bio zapovjedio otac ; 








112 

jer potle nije bio hrdjav vladar, a bilo bi se u zemlji dogo- 
dilo veliko zlo sbog krune. 

Početkom četrnaeste stotine vlada Stjepan Dečanski 
(1322 — 1336.) otac Dušana Silnoga/ Stjepan s Bugarinom 
Mihailoin zetom svojim strahovit bio boj, u kom Mibail pade 
u sužanjstvo, a Stjepan sestrića svoga postavio na priestol 
bugarski. 

Stjepanu je ime Dečanski odatle, Što je u Dečanih 
blizu Prizrena sagradio manastir sv. Spasa s vele krasnom 
crkvom. Malo godinah po bugarskom ratu posvadi se otac sa 
sinom, i u toj svadji otac Stjepan izgubi svoju glavu. Stje- 
pan Dušan Silni (od g. 1336 — 1356) digao zemlje svoje 
na toliku moć i slavu, kakove ni prije ni posije neimaše. 
Prije svega umirio narod zadnjim razdorom i svadjom razdra- 
žen ; a potle umah, jer je grčki car Andronik držao u ratu & 
Mihailom bugarskim, udri da mu vrati žao za sramotu, pak 
mu ote Macedoniju i Tesaliju, a grabi on i dalje. Andronik 
prosi za mir, Dušan privoli, ter podgodbom mira pod Solu- 
nom god. 1340. dobi Dušan Macedoniju i Tesaliju i više 
znamenitih gradovah. 

Posije ote sjajne pobjede proglasi se Dušan ca- 
rem, i uredi si dvorove na onu vrst, kako su uredjeni bili 
dvorovi grčkoga cara. Župe drugačije je zaokružio i postavio 
župane kano častnike carske namjestnike. Da takodjer crkva 
bude slobodna, naredi, da bude posebni za srbske crkve pa- 
trijarha. Dušan pobio ugarskoga kralja Ludovika, bosanskoga 
bana Stjepana sbacio i postavio nad Bosnu svoga namjestuika. 
Pred konac vladanja sazvao starešine u sabor i stvorio mudre 
zakone, koji se jošte danas štiju, a svjedok su mudrosti, do- 
brote i pravice. Nakanjivao se 8 krši ti jošte tursku silu, nu 
smrt ga pretekla. 

Moć i slava srbskoga carstva trajala samo, dok je Dušan 
živio i snažuom desnicom vladao; nu po njegovoj smrti sla- 
vični i sebični župani porazkidaše spone, i za čas srbske su 
zemlje, kako su pred Nemaujom bile, u neredu i nemiru. 
Dušanov jedinac Uroš (1356 — 1367.) nije se ni s daleka 
na otca uvrgao. Župani se otimlju izpod vlasti, a Grci grabe 
nekadanje svoje zemlje i gradove. Još je rekla nesreća, da 
slabi Uroš preda vladanje hrdjavu čovjeku, puzavcu i laskavcu 
V u k a š i n u , nizka roda iz Hercegovine, otcu kraljevića Marka, 






u sbog tuga, što je s njim joSle drmala, ođmetnulo se. Na 
tm Uroš, zadnji svoga plemena, morao hodati od nemila 
do nedraga, dok ga neubi od ljutim 1 sam Vukašiu. Vukašin 
je kašuje sam vladao (od 13G7 — 1371.); nu čemerno ma 
bilo vladanje. Osim domaćega razdora i nemira navališe na 
njega Grci i Turci, po imcou Soliman Prvi sa silnom voj- 
skom. Vukašin ga dočekao a tri put manjom vojakom na Ko- 
sovu polju; nu boj se svršio po Srbina vrlo nesretno, a sam 
Vukašin zaglavio (g. 1371.). Srbske zemlje ostadoše Iako bez 
vrhovne glave. Nego našao se junak, koj se odvaitno spravi, 
da će spasit domovinu, a to knez Lazar Gr eblj ano vić. 
Već Dušan bio je Lazara primio u svoje dvorove, oženio ga 
rodjakinjom tvojom Milicom i [MMttvrio gu za župana. Ovaj 
dakle Lazar stari se da pritegne zemlje i krajine opet u jednu 
državu, a počeo na Dunavu, gdje je vladao. Kad je kršio silu 
odmetnik ah i razvratnik. ih poglavicah, p roglasi se zd 
skoga cara, uredi dvor kako je Dušan bio uredio, 
narod postavio relike ćastnike, koji će u njegovo ime vladati 
kano namjestuici carski. Na najveću Čast diže zeta si Vuka 
Brankovića. Dok je Lazar tako zemlje redio, provalio Turčin 
u Bugarsku i spravio SiŠmana pod harač i vojevanje (godine 
1375), a već iste godine oteo srbski grad NiŠ. Lazar nebudući 
spreman i za toliku silu jak, seliti ponudi Turčinu harač i voj- 
sku. To je riše bila lukavština, dok spremi vojsku. Zove i 
bodri Lazar Bugarina i Ugriua, dogovara se s Arbanasom 
Kastrioćem Jurom (Skenderhcgom), kako će Turčina prevariti 
i uzbiti. Sbilja i odbiŠe taj put ter odahnuše slobodnije, 
đodje kobna godina 1389. Eto Turčina Murata cara a tri 
tine hiljadah vojske, skočio i Lazar s vojskom ter se utaborio 
na Kosovu polju. Natopila se poljana krvi ljudske, srbska voj- 
ska razbijena izdajstvom kneza Vuka Brankovića i sam Lazar 
izgubio glavu. Platio ja pobjedu glavom takodjer sultan Murat, 
jer pade od noža Miloša Obilića. To je tužan srbski Vidor 
dan (15. Juna.) Vojevao je tu i bnataki ban Ivaniš Horvat. 
Bajazid Prvi sin i nasljednik Muratov nije hotio da umah srb- 
ske zemlje pretvori u pašalike turske, nego je bio zadovoljan, 
što mu se je poklonio Stjepan Lszarerić i zavjerio se davati 
Turčinu harač i vojsku, a sestru Milevu poslao u earer harem. 
Manje knezove pustio je sultan takodjer neka kauo despote 
vladaju svaki svojom zemljicom pod vrhovnom vladom suita- 



114 

novom. Ovako vi despote kako su prvlje junačkom mišicom uz- 
bijali navale turske, tako su sada kroz svoj narod krčili Tur- 
činu put i proti svojoj krvi nemilice vojevali. Do polovice 
petnaeste stotine nestalo despotah svih. Sam Stjepan Lazarević 
bio s prvine Sultanu u svem vieran ; nu bojeći se kašnje tur- 
ske samovolje, poče se sklanjati pod obrambu ugarskoga kra- 
lja Sigismunda i zamoli ga, neka sestrica mu Gjorgja Vuko- 
vića Brankovića prizna za njegova nasljednika, uvrsti njega i 
nasljednike medju velikaše a zemlju Srbiju pod zaštitu krune 
ugarske. Za srbske zemlje i gradove dobivali su isti knezovi 
zemlje i gradove po Ugarskoj i Sriemu, a najzad kad pala u 
turske Šake priestolnica Smeđe r evo, srbska kneževina ili 
despotovina pretvori se u pokrajinu tursku posvema (g. 1459). 
Srbija u crkvenom pogledu spadala je pod nadbiskupa 
Barskoga, koji je nosio naslov takodjer „nadbiskup srbski." 
Ali u trinaestoj stotini dobiše srbske zemlje svoju posebnu 
metropoliju, a prvi metropolita srbski bio je Sava (Sabas) ka- 
ludjer sa Sv. Gore u Macedoniji, najmladji sin vel. župana 
Nemanje, a brat Stjepana Prvovjenčanoga, sa stolicom u ma- 
nastiru Žici, što ga je brat kralj sagradio, za metropolitsku 
stolicu odredio i gdje je krunjen i on sam i drugi kralji srb- 
ski. Sava razdielio zemlju na dvanaest biskupijah. Prije smrti 
vrati se on opet u manastir, a narod ga štuje kano svetca. 
Sava je tražio posvetbu od carigradskog patrijarhe, posvetio 
ga German patrijarha, i tim se već priklonio Carigradu, kako 
i brat njegov kralj, pokle je najstarijemu sinu izprosio ženu 
iz carske familije. Liturgija sa slavenskim jezikom bila je u 
Srbah, prem je bilo takodjer latinskoga tu i tamo obreda, ob- 
ćenita iztoČna grčka a tako i vas crkveni život; nego su vla- 
dari kolebali med Rimom i Carigradom, kako bi kada potre- 
bovala državna i njihova osobna korist. Unuk Stjepana Prvo- 
vjenčanoga Milutin kralj opomenom matere svoje Jelene pri- 
klonio se bio koncem trinaeste i početkom četrnaeste stotine 
papinskoj stolici i zaprosio od pape redovnikah, koji bi narod 
boljma naučili kršćanskomu nauku i životu : a malo potle nje- 
gov sin Stjepan Đečanski želio se za uviek svečano sdružiti s 
rimskom crkvom i pred papinim poslanikom god. 1324. rekao 
vjeroizpovied. I sam Stjepan Dušan u četrnaestoj stotini tražio 
je sporazumiti se i pomiriti s papinskom stolicom ; nu kada je 
vidio da mu je sila narastla, ne samo da se je proglasio ca- 



115 

rem srbskim, nego i metropolitu srbskoga proglasi patrijarhom 
nezavisnim i od Carigrada i od Rima. 

Vladarah i knezovah srbskih bilo je zanosite pobožnosti, 
ter su posagradili veličanstvenih crkavah i manastirah; vitez 
Stjepan Milutin pače u Solanu i Sv. Gori u Macedoniji, pak 
u Carigradu, Sinaju u Arabiji i u Jeruzalemu. Neki dokon- 
čaše život kano kaludjeri u manastiru. 

Magjar. 

Magjar (Hungar, Ungar, Ugar, Ugrin) jest grana ural- 
skih plemenah, iz kojih polaze u svietskoj povjestnici čuveni 
strahoviti narodi Huni, Avari, Bugari, pak n aro dići Pečenezi, 
Polovci (Palovci), Kumani i Sikuli, Hvalisci (od kojih hvalin- 
sko more) koji su se kretali okolo Magjarah, pak Sabiri ili 
Sibirci (od kojih Sibirija) koji ostaše s onkraj Urala u sjevernoj 
Aziji, Kazari na crnom moru. Prvobitna domovina bila svim 
s onkraj U ral u i hvalinskoga mora na sjeveroiztoku. Svaki 
narod ili pleme naroda živilo je samo za sebe. Magjar gonjen 
od PeČenegah spustio se k crnomu moru u devetoj stotini k 
svojem rodu Kozaru, tu zavladala nad narodom porodica Al- 
maša i njegova sina Arpada, i pod slavnim Arpadom svojim 
mimo starinskoga slavjanskoga grada Kijeva, zaokupi zemlju 
našemu oku na iztok med Tatrami, Dunavom i crnim morem 
današnju rusku pokrajinu Besarabiju i kneževinu Moldaviju. 

Iza ovoga plemena ostalo veliko pleme tamo, ter je još 
u trinaestoj stotini obstojala na Volgi i Uralu zemlja imenom 
velika Hungarija. Čim se je Magjar nastanio u nove zemlje, 
baciše oko na taj ratoborni narod i Carigradjani i Niemci 
želeći od njega savez i pomoć. Car grčki poslao veliko mito 
8 prošnjom, neka bi mu malko 8 kroti li nemirnoga Bugarina. 
Arpad privolio, Bugari nce potukao i puno naroda u robstvo 
odveo. Zatim ga uprosio za pomoć cesar njemački. 

Knez Moravske Svatopluk Veliki neprestano bio boj s 
njemačkim carem Arnulfom, a ovaj nemogši nikako shrvati 
Svatopluka zvao na pomoć Bugarina i Bugarina jakoga novoga 
susjeda Magjara. Magjarske čete došle, i sdružene s njemač- 
kom vojskom poharale moravske poljane za nekoliko tjedanah 
(god. 892.). Složnim nijedna sila nahuditi nemože. Ali badava; 
prem vrstan mladić bio je Mojmir knez premlad, ter nije 



116 

mogao spasiti prem ogromne ali premlade kneževine : krajina 
za krajinom odkidala se, a strahoviti Madjar jar sliedeće go- 
dine po drugi put poharao Panoniju. Liepe crkve kneza Pri- 
bine i liepe krajine oko blatnoga jezera opustiše , jer Magjar 
je rušio i palio a puk vodio u robstvo. Nego dok je Magjar 
gospodario po Panoniji, Simeun car bugarski kipeć od osvete 
sad će pošteno vratiti zajam. Provalio kroz slabije straže 
magjarske u zemlju, zaostali doma neoružan puk porazio, i 
naružio svu zemlju njihovu oko vode Pruta. Magjari videći, 
da im tu obstanka nije, umaknuše u dunavsku Panoniju, 
sjedoše u pustare na vode Tamiš, Maroš, Kereš i Tisu, od 
tuda se malo po malo protegoše od Biograda pak do preko 
bečkih gorah Dunavom. Bugarin na Tisi i ostali Slavjan, što 
ga je ostalo živa, zaklonio se u gorske zemlje. Podvrgao si 
Magjar dole na Dunavu Rumunja ili Vlaha crnoga. Na vrh 
devete stotine udriše navaljivati u Italiju i krvave za više 
godinah biti bojeve. Opustila za ujim sva zemlja oko Pada, 
primorski gradovi na vrhu mora oko Venecije natrpili se straha 
i muke, i Magjar s golemim plienom vratio se natrag. Za 
malo vremena odjurio Magjar opet u Italiju, ali se za veliko 
mito sklonuo vratit. A nije zato ni posle štedjena Italija. Za 
timjezavinuo oko krila Planinah (Alpah). Moravska kneževina 
prvim početkom desete stotine propala, — Magjar zamahnuo 
tija u Češku i u Njemačku duž Labe vode. 

Nije vjerovati, kad se štije, da je Magjar za malo go- 
dinah (od god. 908 — 970.) kano drugi Hun s Atilom prošao 
sjekući, paleći i robeći svu skoro Njemačku do francezkih 
medjah; ali je istina. Vrata si je kano otvorio strašnim po- 
razom kršćanske vojske kod Požuna god. 907. 

Cesar Henrik za veliko mito i daću kupio za deset go- 
dinah mir, nu samo zato, da se pošteno može spremiti za boj. 
Minulo deset godinah, Magjar traži danak; a Henrik cesar 
posla mu kržljava ušljiva psa (cucka): i to da mu budi daća; 
ako li pako želi drugu daću, neka si dodje po nju, ako je 
junak. Magjar došao a Henrik potukao njega kod Merseburga 
(g. 933.) jako. Za osvetu provalio Magjar n Njemačku, pri- 
tisnuo sa svih stranah grad Augsburg; nu cesar Oton Veliki 
oslobodio grad i posle strahovita boja i golema gubitka svoga 
slomio magjarsku silu na poljanah vode Leha, za ovaj put za 
sbilja do noge. U taboru magjarskom zaplienjeno je silno 



do dna one zemlje; 
pravua jedno talijansko plei 
e bez broja plier 



srebro i zlato. Još se je ovoga maha bio zaletio da će preko 
CeŠke, ou pobio ga češki knez. KaSnje je Magjar vojevao na 
manje bojeve a bavarskim vojvodom i austrijskim. Joštu go- 
i 937. provalio Magjar u Italiju, ter mimo Rima dopro 
: busije obletilo ga u taboru nepri- 
ne, i malo mu je vojske uteklo žive, 
i šake Talijanu. Bolje prodjoše iste 
godine drugi Čopori uiogjsrski, koji kroz bavarske krajine 
mimo Alpab projurile tija proko sve Francezke do velikoga 
mora, i sretno s golemim plienom preko Italije uzrnakoše 
natrag u svoju Panoniju. Tu si je stalno bio utemeljio postoj- 
binu, ter zemlje stara Panonija s ovkraj i s onkraj Dunava 
do Karpatah prozvale se Hungarija ("po onom kako su taj na- 
rod zvali Slavjani i Niemci.) 

Smion je i drzovit bio to narod. Europa sva 
imala prilike dobro ga vidjeti, pak je z:ito dobro i opisan. 
Malen čovjek, mrka lica, duboko npiljena oka, glave ostrižene 
do kože osim tri porčina, a obučeu u kožu nevidjeue zvjeradi. 
Narod svojim načinom bio nomadski ili čobanski, živući od 
marve, lova i ribanje. Na konju dan mu i noć mu, igra mu 
i zabava (oboje bučno i štropotao), jelo i pilo, a familiji kuća 
na kolih, šator od zverinske kože. Osim kože oblačiti prteno 
i vuneno odielo naučiSe istom od Niemea i Talijana. Poziv se 
na Niemeu ljuto osvetio od sama saveznika. Omjerio snagu 
svoju Magjar, namjerio se na sjajno blago, kakova prije nije 
vidio pak niti poželio, — pak to ga u sviet mamilo. 

Sviet se čudi, kako mogoše iiuigjarske vojske prekri- 
liti svu bez mala Europu? Zar su narodi spavali? Eto 
tako! Sva vojska magjarska bila sam koujauik divne br- 
zine. Još se nije niti Čula i razumila grozovlta krika : eto Ma- 
gjara ! već je on sjekao i robio. Na konju ognjenu, strelovitu, 
spreda oklopom ili zvjerinskom kožom obloženu jaše vojak s 
dugim kopljem ili ražnjem o ramenu, a u ruci s lukom i strie- 
lom. Strielac je tako siguran, da će u najbržem skoku pogo- 
diti ; blizu i na šake neide, a kada mora dojuriti bližje, 
čete se razbjegnu, pak se postave na dva protivna kraja. 
Kad je Magjar pobjegao bio bez traga i glasa i veseo s do- 
bitka Niemae ili Talijan utaborio se, eto konjske čete kano 
groma iz vedra neba, i mnogi joS zalogaja nije teguuo pro- 
gutnuti već mu je Magjar presjekao gut. Hranu i svu zalihu 



118 

ostavljao bi Magjar daleko od ratišta pod jakom stzažom, 
u skoku za razbijenim i proganjanim neprijateljem nebi prije 
prestao, dok bi čovjeka bilo pred njim, i tada istom vratio 
se k plienu na ratištu ostavljena i taboru svomu. Kad se 
okriepio i počinuo, tada da si mukle drogač i nujne u tvore 
vidio kako se promieniše i razigraše. Jer Magjar je navadno 
bio nujan i tih stvor, u istom boju bez svake buke; nu posije 
boja strahovito bi bilo slušati ciku, igru, ples i svirku. Osim 
vještine nevidjena načina vojevanja i smionosti puno je pri 
tome činila takodjer vjera njihova: da će svi, koji padnu od 
njihove desnice, u nebu biti robovi i kmeti magjarski. Vjeru 
u boju ili pogodbom mira zadanu prekršiti nisu držali za 
grehotu i za nepoštenje, pak je i to ponekle druge narode 
varalo. Panonsku Hrvatsku na prolasku u Italiju pohodiše 
ljuto ; a zapamtile su njih oso bito planinske zemlje slovinske. 

Složna sila pod Henrikom i Otonom razbila i uzbila 
Magjara ; nu baš je bila početkom desete stotine izumrla loza 
Karlovićah, u ono vrieme po svoj bez mala Europi vladala 
ružna nesloga i svadja, otimačina i razbojstvo; jedan je na 
drugoga hustio Magjara, a Magjar sve pošteno operušao. 
Naučen od starine i od djetinstva način življenja i prirodjena 
oholi ja pak bojna slava gonila ga preko svieta, nu na koncu 
naglom trkom slomio sam sebi snagu. 

Poganska vjera magjarska vjerovala je u vrhov- 
noga Boga, osobitoga otca i milostuika magjarskomu narodu; 
pod njim držali druge dobre i zle bogove i božice. 

Magjaru bili su svi bogovi sami jahači i konjanici, zato 
je bogovom osobito od Magjara bila svečana žrtva konj. Bilo 
je u njega i duhovnikah, koji postadoše od vraČarah i gata- 
lacah (gara boncoŠ, od tuda valjda naš grabancijaš djak). Vje- 
rovao je neumrlost duše. Nego onda kada se pokazaše bliže 
amo u povjestnici, vjera je njihova mješovita posve. Na Volgi 
u staroj domovini živio sa susjednimi narodi prijateljski i 
mirno, pa ga se ponekle uhvatila vjera perzijanska (štovali 
dva boga, zla i dobra, sunce, vatru), židovska i muhamedan- 
ska. Kada jim ono na Prutu Bugari i Pečenezi poubijali za- 
ostale doma žene i djecu, morađoŠe zarobiti ženske glave, 
pak zarobiše Slavjanke j Niemkinje na velike hrpe. Kroz 
žene ušao je u narod pitomiji i uljudniji slavjanski i njemački 
običaj, zakon i red, a jezik promienjen tako, da si kašnje 



119 

nemogoše nadi i razpoznati ostaloga roda svoga. Sikuli u 
iztočnom Erdelju biše već prije nuza Slavjane naučili obđje- 
lavati zemlju i mirovati. Nego matica naroda magjarskoga, 
prem je slomljena i stisnuta 6a svih stranah morala mirovati, 
nije se još za dugo mogla dati na novi način življenja i ob- 
djelovanja polja, nego je radio i obdjelovao kmet iz potlačenih 
narodah i rob iz svieta dovedeni. Sam narod živio je još 
vaviek pod kolibom i čadorom na prostranu polju, pače isti 
vladar i njegova familija živila je u takovu taboru na Dunavu 
na otoku Cepelu izpod Budima. 

Veliki susjedni narodi bojeći se, da bi se Magjar onako 
surov i po onakovu načinu života mogao opet diči listom vas 
i nabrupice poharati Čiju zemlju, stadoše po sve moguće na- 
čine nanj djelovati. Niemci sa zapada a Grci s iztoka rade, 
kako bi narod pokrutiti. Rako su prije pasovski biskupi slali 
u ove zemlje duhovnike, tako sada šalju medju Magjare, a 
sam biskup sv. Pilgrim obratio ih na tisuće. U iztočuih pako 
krajinah obratiše Grci nekoje velikaše, po imenu knez Gjula 
primi sv. krst u Carigradu god. 956., a on je kašnje doma 
vjeru marljivo širio. Gjula udao kćer Saroltu za narodnoga 
vojvodu Gejzu. G e j z a bio već sam previdio, da narodu ovako 
nije živjeti, nego da so ima napraviti stalan mir i narod pri- 
ličiti poslu ; a Sarolta vojvodiuja učila muža svoga novi nauk 
vjere i priklanjala ga. Bilo je sa starim pukom ostalo duhov- 
nikah i crkavah na sve strane, pak je Magjar imao prilike ta 
i tamo čuti nauka. A da će se vojvoda i sam pokrstiti, slu- 
tilo je već na to, kad je siou Vajku izprosio s carskog dvora 
njemačkoga pobožnu princesu Gizelu. 

Na koncu odlučio pokrstit se sam vojvoda. Od Niemca 
znajući kolik je nametnik, boji se primiti vjeru, da mu s vje- 
rom nebi došla i njemačka vlast, pak se voli obratiti na 
susjednoga čeha. 

Gejza dozove u stolni grad Ostrogon pražkoga biskupa 
Vojtjeha (sv. Adalberta) i dade se pokrstiti skupa sa sinom 
Vajkom (god. 994.). Vajk na sv. krštenju nadio si ime 
Stjepan. 

Nebilo to pravo magjarskim velikašem, nego pobuniše 
puk proti Stjepanu već tada za otcem vojvodi; nu krvavim 
kreševom ugušio vojvoda bunu. Tada se svom snagom stavio 



120 

Stjepan širit u narod vjeru kršćansku, porazđielio zemlja na 
deset biskupijah, gradio crkve i kloštre. 

Nad deset biskupijah postavio prabiskupa sa stolicom u 
Ostrogonu. Prvi prabiskup bio Kadla, drugač imenom A štrik 
ili Anastasij, redovnik benediktinac, učitelj biskupa Vojtjeha, 
8 kojim je u zemlju došao. Radla je učene redovnike svoje 
dovodio u zemlju, a Stjepan jim gradio samostane, od kojih 
je dan današnji još glasovit na brdu panonskom. 

Godine na punu tisuću (1000.) Stjepan od pape Silvestra Dru- 
goga zaprosio i dobio znakove kraljevske časti i bio okrunjen, 
a zahvalan narod nadio mu ime »kralj apostol". Sva ga 
crkva štuje kano božjega svetca. Tim je nova Ungarija stu- 
pila u red naobraženih europejskih državah. 

Zemlju je podielio na župe i županije, kako ju je nekada 
porazđielio slavjanski narod, ustav i uredbu državnu poprimio 
od susjednih slavjanskih narodah i od Niemacah. Kraljevsku 
stolicu postavio je u Biograd, odtuda Stolni Biograd. 

Posije smrti Stjepanove (umro god. 1038.) digla se sa 
strane starih okorelih Magjarah silna buna proti kršćanskoj 
vjeri, vrelomice točila se kršćanska krv, dok je na koncu 
kralj Bela Prvi udušio bunu i progonstvo. Bela Prvi po- 
primio djelo Stjepanovo oko pokrštenja, a odvažno ga dokončao 
Ladislav. Bela i njegovi nasljednici prisiliŠe takodjer Magjare 
obdjelavati polje, u slabo napučene zemlje po imenu u za- 
padnoj Panoniji (nad blatnim jezerom), zatim oko Šipuša i u 
jedan diel Erdelja naseljen je Niemac. Svadja sbog nasljedsttva 
pružila prilike Niemcu miešati se, netjak Stjepanov Petar u 
ime pomoći obvezao se davati cesaru njemačkomu danak, nu 
već Andrija Prvi oslobodio zemlju od harača. 

Hrvat sklapa savez s Arpadovićem kraljem 

Kolonianom. 

Kada Hrvat vojvodu Almaša odagnao iz zemlje, opet 
se gospoda hrvatska posvadiše i pobiše porad krune. Koloman 
sinovac Ladislava kralja, velik junak, držeći da kruna hrvat- 
ska mora biti njegova, a za onolika meteža u zemlji da neće 
ni biti težko spraviti sve do mora pod svoju vlast, dodje s 



121 

vojakom do rieke Drave. Hrvati čuvši za dolazak kralja osvie- 
stiše se i složiše, kako vavieke u nuždi, spremiše svu svoju'vojsku 
na boj. A kralj kada dočuo njihovu slogu i silu, okrenuo dru- 
gačije, pak želeći se s narodom narediti s dobra i mira, po- 
nudi mu se kroz poslanike za kralja, ako ga hoće drago volje, 
a s pogodbom, kakovu sami naprave. Hrvati kada razumiše 
kraljevske poruke, sastadoše se na sabor i vieće. Kada nije 
bolje, tnora i tako biti najbolje ; jer da velmožo idu i?, naroda 
birat svoga kralja, sami bi se medju sobom poklali, a jak 
susjed tada nametnuo bi se silom, a s pravicom, s kakovom 
bi sam hotio. Prihvatiša dakle kraljevu ponudu i opre- 
miše kralju dvanaest mudrih plemićah iz dvanaest plemenah 
hrvatskih. Stupe poslanici pred Kolomana i liepo mu sepo- 
klone, a kralj grli i ljubi svakoga redom, Poslanstvo dočekao 
baš gospodski, neka se zna, da je mir i ljubav. Uglavilo 
se pako ovo: 1. Ugarska i Hrvatsku ostaju dvie za sebe 
razlučena države, samo će obima biti jedan kralj iz roda 
Arpadova. 2. Porez (štibra) i vojska ostaje svakomu na- 

Irođu svoja. Hrvatu prosto budi svoje nživati , nijedno 
pleme hrvatsko neće plaćati štibre kralja ugarskomu. 
Rat sa strane ugarske vodit će sami Ugri, a tako Hr- 
vati sa strane svoje, samo ako bi kralju trebalo pomoći 
i on po vojske poručio, neka je dužno svako pleme po- 
slati barem deset naoružanih konjanikah, i to do Drave 
o svom, preko Drave o kraljevom trošku, a ostat će ondje, 
dokle god bude rat trajao. 3. Starinske sloboštine i pra- 
vice ostaju sve kako su, sabor hrvatski za svoju zem- 
lju kroji zakon sam. 4. U zemlji hrvatskoj bez privolje 
hrvatskoga sabora neima prava službovati niti stanovati 
nijedan Magjar. Ovako se uglavilo godine 1102 a kako 

Iee misli i priča u Križevcu gradu. 
Kolomau zatim krenu s vojskom k moru, da mu 
se poklone i primorski gradovi. Kad najprije došao pod 



122 

glavni grad Dalmacije Split, pozove građjane neka do- 
brovoljno priznaju vlast njegovu. Nego Splićani zatvoriše 
gradu vrata i poletiše na obkope, jer neznadoše, kako kralj 
po grad misli dobro, i što je već s Hrvatskom načinjeno. 
Kada to vidio kralj i njegovi knezovi, srditi stanu na 
okolo harati i robiti, što je još bolje utvrdilo grad u 
misli i nakani. Ali kada preko glasnikah razumiše i upu- 
tiše se da je to kršten narod i medju njim pak hrvatskim 
narodom pogodba već gotova, spokori se i pokloni grad. 
Kralj obećao sve stare sloboštine i pravice i zavjerio se 
prisegom, a narod njemu svečanom prisegom obećao vje- 
kovitu viernost. Trogir i Zadar veselo ga dočekaše. God. 
1102. bio Koloman svečano okrunjen za kralja hrvatsko- 
dalmatinskoga krunom Zvonimirovom u hrvatskom Biogradu. 
God. 1103. povratio se u Ugarsku. 

Hrvat pod kraljevskim domom Arpadovim. 

U ime kraljevo vladao je u Hrvatskoj iz kraljevske 
porodice, ako je bio, nasljednik sin s podpunom kraljevskom 
oblašću s naslovom kralj, ili drugo lice iz kraljevske 
porodice s naslovom kralj, podkralj i vojvoda, ili iz druge 
odlične porodice s kraljevskom vlašću ban. Vladar hrvat- 
skih zemaljah stao je kako kada: u Biogradu na 
moru, u Sisku, i u Križevcih. 

Kašnje došao je u red glavnih gradovah i najpotle 
preoteo prvenstvo grad Zagreb, koj se vendar spominjao 
jur za narodnih kraljevah. Za Kolomanom (umro godine 
1114) kraljevao nejačak sin istom trinaest godinah star 

Stjepan Drugi (kano hrvatski kralj Treći) vladao 
16 godinah). Mletčići dojedriše iznenada s jakom morna- 
ricom i spraviše pod vlast i daću, uzam od svakuđa iz 
prvih familijah taoce (zarobe), gradove Zadar, Trogir, Split, 




Šibenik i Biograd. Za dvie godine predobiše Hrvati ote 
svoje gradove natrag. 

Dok je godine 1123. križarska vojska vojevala u 
zemlji, dojedriše Saraceni (Arapi) i puno Štete nčiniše po 
Dalmaciji, a grad Trogir uprav razoriše. Ali Mletčići na 
povratku vojne iz svete zemlje na nevjeru i prevaru pre- 
dobise Split i Trogir, a Biograd, koj se je branio, razo- 
riše. Tako propade kraljevski grad hrvatski. Biogradjani 
utekoše s biskupom u Skradin. 

Bela Drugi Sliepi (kano hrvatski kralj Prvi) sin voj- 
vode Alniaša vladao deset godinah. Bio sliep a priča se, 
da mu je Koloman dao izkopati oči. Za njega su opet do- 
biveni primorski gradovi osim Zadra ; a pripoznala sva 
Bosna hrvatskoga kralja za. svoga, kako je bilo od starine. 

Gejza Drugi (kano hrvatski kralj Prvi, vladao je 
20 godinah.) Za njega se sagradi od Saracenah porušeni 
Trogir, Zadar dobiven od Venecije. 

Stjepan Treći (kauo hrvatski kraj Četvrti) sin Gejzin. 
Za krunu bila bi u vladalaćkom domu Arpadovu cesto 
svadja i pogubna po zemlju borba; a strahovita upravo 
zametnu se za ovoga Stjepana, U Carigradu vladao one 
dobe nemiran svadljivica car Emanuel, koji je za duga 
svoga vladanja u svaku državu amo dirnuo i u svačije se 
znao zaplesti posle. Taj Emanuel dakle kad se u Arpa- 
dovu domu zametnula razpra za krunu, posla uprav za- 
povied magjarskim knezovom, neka skinu Stjepana Gej- 
zina, pak postave na priestol ili Stjepana Beliua ili 
brata mu Ladislava. Slabo se marilo za zapovied, nu sila 
pritisla pak se moralo. 

Ladislav skoro umvo, pak za njim sio na priestol 
Stjepan sin Belin. TJ to Stjepan Gejzin sastavio za sebe 
jaku stranku doma, a Stjepan Belin osim stranke svoje 
zaprosi pomoć u cara Manuela. To je tako i Ma- 



■ 

ote 




124 

nuel želio, rekši dok se dva grabe, ugrabit će treći. Ugar- 
ski knezovi previdili spletke careve i pravu nakanu, pak 
se složili svi kano jedan, digli zakonitoga kralja Stjepana 
Gejzina, i Stjepan Belin bude u boju ulovljen i zarobljen. 
Pokle je prisegao vjekovitu viernost, prostio mu kralj. 

Nego Emanuel misleći da mu je uteklo, što je u 
mutežu ugarskom lovio, okrenu bolje prilike tražit u Hr- 
vatsku. S vojskom stojeći u Dalmaciji a neufajući se u 
silu svoju, poruči iz Niša grada Stjepanu kralju, neka bi 
barem Dalmaciju pustio Stjepanu Belinu, a Bosnu naumi 
uzeti sam za sebe. Iz toga izrodio se i planuo rat s Ma- 
nuelom, koji je deset godinah trajao. Prvi put udrio Ma- 
nuel s mora, a vojska mu na brzo razbijena od hrvatske 
vojske ; kašnje lukavac sdružen s lukavom Venecijom pro- 
dre u Hrvatsku i kroz Bosnu i kroz Dalmaciju, a Vene- 
cija udri s mora, pak tako morade Stjepan popustiti, a 
Dalmacija i velik diel Hrvatske zapao u grčke šake. Kad 
vidila Venecija, da će grčki car preoteti svu oblast nad 
morem, razvrgla se s njim i složila s Hrvatom. Mnoge 
primorske gradove dobio Hrvat natrag. Grk se s Veneci- 
cijom zavojštio. Venecija dobila. Posije smrti Stjepanove 
(umro god. 1173.) stupi na priestol s početka 

Bela Treći (hrv. Drugi), koji je živio u Carigradu 
kano uskok, i za koga se i jesu tukli car grčki i Ugri. 
Bela morade caru prije polazka obećati, da će mu odpu- 
stiti jedan diel hrvatskih zemaljah: Slavoniju, kako je da- 
nas, i Sriem, a s carem grčkim živjeti vaviek prijateljski. 
Emanuel u to god. 1180. umro. Liepa se pruži prilika 
osloboditi zemlje izpod grčke vlasti. Bela morade Slavo- 
niju i Sriem umah vratiti hrvatskoj kraljevini, kako je 
morao obećati, u Dalmaciju pako ode s vojskom, nekoje 
gradove predobio, nekoji se sami predali, pak buduć i Ve- 
necija držala na moru ugrabljene hrvatske zemlje, bilo je 



besjedo 
vojski, 
(nad V 



a njom po četiri puta boja. dok na koncu Venecija nije 
morala pustiti i zadnji otočić. D tom ratu odlikovala se 
osobito familija Frankopan. Bela umro 1196. 

Mirko (Emenk) sin Bele Trećega ratovao je skoro 
sve vi'ieme svoga vladanja s mladjim si bratom Andrijom, 
koj se je bio stavio da silom za sebe otme krunu hrvat- 
sku. Mirko neće da pusti kraljevine, Andrija našavši med 
hrvatskim narodom jakih za sebe pomagačah odvaži se 
oružanom rukom krunu izvojevati. Eat se zametnuo i An- 
drija zaokupio Hrvatsku, Ratnu (Bosnu), Zabuni i Dahnaciju, 
pak svečano unišao u Zadar. Mirko se pritužio papi Ino- 
centu Trećemu i papa ukorio Andriju, Brat se s bratom 
pomirio. Andrija se smio prozvati vojvodom Dalmacije, 
Hrvatske, Bosne i Zahuma. Nomogao Andrija ni potle 
mirovati, nego po svaki način hoteći krunu udri s vojskom ; 
ali nm kralj Mirko razbio vojsku, a jedva kašnje na molbu 
pape Inocenta popustio da Audrija bude opet vojvoda 
hrvatski. 

Papa Iuocent nagovarao je po više putih Andriju 
kralja, to jest samostalna vojvodu hrvatskoga, da bi s 
ostalim krštenim svietom pošao na križarsku vojnu. Do- 
godilo se, da je Mirko sina svoga pvoglasio za kralja na- 
sljednika. Andrija koj je osim hrvatske krune ako ne 
prvlje a to za bratom mislio dobiti takodjer ugarsku, sada 
pod izlikom da ide s kršćanskom vojnom, sakupio voj- 
sku, ali mjesto u sv. zemlju, udario u zemlje brata Mirka. 
Mirko požurio se s vojskom k Dravi, gdje je Andrija 
legao u tabor s vojskom svojom. Niti nije bilo boja, jer je 
Mirko bez zapreke ušao u tabor, sladkom i medenom 
znao predobiti vodje, proglasio oproštenje svoj 
vojski, Andriju pako ulovio i zatvorio u grad Kneginec 
(nad Varaždinom). 






126 

Eto koliko sbog obiesti jednoga principa mora stra- 
dati narod. Pod ovim kraljem a za ljutoga nemira dužd 
mletački Dandolo, opak i zao čovjek, nagovori u Vene- 
ciji skupljenu križarsku vojsku, da mu pomogne predobiti 
grad Zadar, velika za onda Veneciji takmaca. Na nevjeru 
tako bezbožna pod svetim križem vojska god. 1202. pre va- 
rom i silom zaokupila Zadar, razvalila zidine i veliku stranu 
grada porušila, a Zadrani znajući da jim od kralja i razro- 
vane kraljevine nemože biti pomoći, prisegom se obvezaše, 
da će za biskupa i sve druge poglavare izabirati Mletčiće. 

Jošte prije smrti svoje pustio Mirko Andriju na slo- 
bodu ; a pokle zatim Mirko (god. 1 204.) i sin mu Ladislav 
(dječak prije nego je za vladu dorasao 1205.) jedan za 
drugim umroše, dodje na priestol taj 

Andrija Drugi (1207—1235.) Andrija se bio tako 
pomirio s bratom kraljem, da ga je ostavio sinu svomu 
Ladislavu za skrbnika, dok doraste vladarom. Andrija 
kako se je naprvo moglo znati, bio vladar hrdjav. Čim 
je metnuo na glavu krunu, nije znao bržega posla nego 
nametati narodu veliku daću. Toliko putili je bio obećao 
papi a prevario, da će u svetu zemlju s križarskom voj- 
nom dati vojske, hajde dakle jedan put mora spremiti. Po- 
lazeći na vojnu dade okruniti za kralja sina svoga Belu, 
a vladu nad Hrvatskom i Dalmacijom predade glavaru vi- 
težkoga reda božjakah (templarah) Pontiju od Križa (de 
Cruce). 

Putovao je s vojskom preko Zagreba na Split, od 
kuda je brodio na moru. Na iztoku nije ništa opravljeno. 
U kraljevinah dotle bio nered : gospoda bez mjere globila ze- 
maljsko blago i narod, a narod se morao buniti. U svetoj zemlji 
već mu nije bilo obstanka, pa kada je jošte i tu sramotu 
od kuće dočuo, požuri se brže doma. Bela sin jurve se 
bio obratio na papu Honorija Trećega, a on preporučio 



Andriji kralju, neka ište od plemićab, da povrate Sto je 
komu oteto. 

Jedno Što je Bela na krivicu mrzio, a 3 njim dr- 
žalo maleno plemstvo i puk, a drago Sto velikaši otoa 
sinom zamraziSe i nagovoriSe kralja, neka uzme svaku 
vlast sinu: ustade jedan proti drugomu oružan. Papa je 
oba pomirio. Bela dobi vladu nad cielom Slavonijem (to 
jest nad svom slovinskom zemljom, hrvatskom i dalma- 
tinskom). Kastije je bio dobio Slavoniju mladji mu sin 
Koloman. Nego kralj Andrija primoran u onoj stisci ne 
samo da je ugarskomu plemstvu potvrdio krivično otete 
zemlje, nego mu još dao zlatno pismo, puno velikih 
sloboštinah i povlasticah (godine 1222), čim je počela 
u Ugarskoj s prvom polovinom trinaeste stotine prava 
kmetija, a prelazila sveto jačim mahom) takođjer u hrvat- 
sku kraljevinu. Dobio je takođjer od njega velike zemlje, 
sloboštine i pravice grad Varadžin, za ono što su mu gra- 
djani dobri bili, dok je zatvoren sjedio u Knegincu. Tu- 
rovu polju pod Zagrebom on je dao plemstvo i liepe pra- 
vice. Takođjer je dobio od njega grad Šibenik svoje stare 
pravice Glasovita knoginja turinžka sv, Elisabeta bila je 
kći ovoga Andrije. 

Po smrti otčevoj stopi na priestol god. 1235 
Bela Četvrti (kano hrvatski Treći). Kako je prvo 
mrzio i vikao na krivicu, tako je kano kralj naumio pre- 
kinuti i popraviti, Stoje otac pokvario. Velikaši sa svojim 
zlatnim pismom preuzimali se i preotimali vlast istomu 
kralju, poeme zato uman i on njim k i Jati povlastice. Nego 
nesrećom bilo baš u zao čas. Iz Azije provalio surov na- 
rod Tatarin {skupa Mongol), pogan kano nekad Hun, Avar 
i Mugjar, pod velikim vojvodom svojim Džingiskauom, koj 
je u Aziji uzdrmao silnim kitajskim carstvom, pod noge si sta- 
vio glasovitu kraljevinu Persiju, gonoći pred sobom divlje 



: 

sa 
... 



128 

čopore amo u Europu, pođvrgao si Busa i još sedam na- 
rodah. Jedno krilo zauzelo Poljsku, srušilo Krakov i palo 
jurve tija na moravske poljane, a drugo preko Tatrah go- 
rah uljezlo u Ungariju, kuda je preko godinu danah mrzko 
haralo. Kumani (Polovci), rod Magjarom, iz južne Busije 
morali umaknuti k rodu medju Dunav i Tisu. Na brzu 
ruku sakupi Bela nekoliko vojske, a bratu Kolomanu vojvodi 
hrvatskomu poruči, neka se požuri s vojskom u pomoć. 
Sdružene vojske ugarska i hrvatska udariše u pustari mo- 
hijskoj na rieci Šaju na Tatarina pod silnim vodjom Ba- 
tukanom. Uz Kolomana hrabro vojevao Ugrin ostrogonski 
prabiskup kano vojvoda. Tatarin bio uzbijen. Nego vojska 
u veselju zaboravila na neprijatelja, pak osvanuo tabor 
posve obkoljen od Tatarina. Koloman, koj je s hrvatskom 
vojskom svu noć prečuo, udri branit se kano lav; nu 
smrtno ranjen nemože odoljeti. Sdružene vojske poražene 
do sramote, jer se priča, da je do petdeset tisućah zagla- 
vilo. U koga je ostalo života, bježi s glavom bez obzira. 
Sve onako na pole mrtav Koloman dovukao se • živ u Hrvatsku 
do Čazme grada, gdje je umro, a vojska zakopala ga tu u 
crkvu stolnu sv. Dominika i spomenik mu postavila. Udo- 
vica njegova stupila potle u red koludricah (opaticah, 
duvnah). Bela kralj bio poslao kraljicu Mariju i sinčića 
Stjepana u rod u Austriju, i posle poraza sam s jakom 
četom onamo uzmakao ; nego puno što je spasio od Tatarina, 
oteo mu Friderik vojvoda austrijski, pa kad je mrzko po- 
ćutio, da je kod zločesta prijatelja, ode u Hrvatsku, gdje 
je kano vojvoda vesele dane mladosti liepo proživio, i u 
Zagreb dade zakloniti tielo sv. Stjepana kralja i najbolje 
dragocjenosti crkvene i kraljevske. Bela svoju nesreću pri- 
javio pismom papi Grguru Devetomu, a on se nad težkom 
sudbinom težko razplakao i razpisao proti Tataru križarsku 
vojnu. Dotle se dogovara Bela s hrvatskimi knezovi za vojsku, 



kako bi svu silu sabrati u Zagrebu, kupi vojsku, 
utvrdit po zemlji gradine, piše od tuda na sve strane za 
pomoć. Ali Tatar predje na sam božić preko Dunava 
dva krila sgora pod Batukanom sdola pod Kajdanom 
provali u hrvatske zemlje. Pred strahovitom tom obMi- 
uom posla kraljicu k moru u tvrdi grad Klis, odkuda 
kašuje predje u Trogir, a poče uzmicati takodjer i kralj 
s vojskom preko Modruša i Bišca u Dalmaciju, ostavlja- 
jući po gradinah i kulah Štogod vojske s dobrim vojvo- 
dom, kako je u najtvrdjem građu Kalniku ostavio voj- 
vodu Bebeka Filipa. Tatarin s dolajega Dunava valja 
svoje pogubne Čopore, pade stolica biskupa sriemskoga 
Kamenica, pade Orljava grad u požeškoj županiji; na putu 
namjera dovela Tatarina u Čazmu (Česmu), gdje iz groba 
izvadi Kolomanovo tiolo i na mače ga raznese. samom 
Zagrebu malo prije dogradjenu stolnu crkvu okvariše i 
množinu kucah oko nje popališe, a silu gradjanah i puka 
poklaše, a bilo bi i gorje prosio, da se nisu u progonu 
paštili za kraljem. Jedini Kalnik ostade ciei. Kajdan voj- 
voda na domaku Dalmacije vodeći sa sobom množinu za- 
robljena naroda dade ga tu svega poklati, valjda sbog 
neprilike. U Splitu sgrnuo se narod u crkvu Bogu prepo- 
ručit dušu i pričostit se za smrt; nu odtisnu se Tatarin 
dalje pod Klis. Kralj je već bio pobjegao u Trogir i od 
onuda na otok Buju po tom prozvao Kraljevac, Klis" bra- 
njen od junaka Štipka Šubića junački odbio divljaka. Vi- 
dio on i pod Trogirom, da na konju s tvrdjavom i s la- 
đjom na moru nije vojevati, pak milo i drago gradjane 
pozdravlja ovom hrvatskom vikom preko zidiuab. i po- 
rukom ; „Govori Vam Kajdan, vodja nepobiedjeue vojske, 
da nebramte naroda ni kralja tudje krvi i neginete za 
ludo; pak ako se mirno prodate, minut će vas osveta." 
Trogirani nemare. Ali sam Kajdan makne dalje, uerazumije 



I 

i 



130 

se pravo zašto, ali se priča da mu je vrhovni zapovjednik 
dao zapovied po što po to kralja živa ili mrtva uhvatiti, 
pak da podje na otoke njega tražit. Već je bio oslabio 
Tatarin pod Splitom, Klisom i Trogirom, a pod Velebi- 
tom, kuda se je od Nina provlačio i verao, bio razbijen. 
Na moru u grozovitom boju pred otočićem Bujom na očigled 
kralju hrvatska mišica primorska školjanah (otočanah) s oto- 
ka Paga i Baba slomila mu silu i podavila ga u moru. To 
je već bio Tatarinu smrtni udarac. S drugoga kiaja, kuda je 
s kopna pritisnuo svu kraljevu silu u more, obkolio mu 
narod tabor na jelenskom polju i potukao ga do noge. 
Od tada se prozvala ona poljana blizu fiieke grob- 
ničko polje. 

Slomljenih krilah vrati se Kajdan s ostankom četah 
preko Krke i Bosne na Dunav ; a buduć upravo bio umro 
tatarski poglavica, diže i makne vojsku i Batukan iz Un- 
garije godine 1242. Tatarin smirio se u iztočnih stra- 
nah Europe, i nad Busijom vladao dvie stotine godinah. 
Bazkidane grane toga silnoga naroda sada su podložnik ru- 
ski, jedna grana kano dobar i prilično već uredan težak, a 
druga jošte uviek surova. 

Za toga rata proslavili se hrvatski junaci na Šaju: 
Detrik Miholov, Nikola župan Dubički, Dioniz Vialka ban 
hrvatski, Fila glavar čazmanskoga kapitula, knez Filip 
Bebek i Bartol Kneginečki, knez Aleksandar iz ple- 
mena Aba, Sriemci Kre?, Kupiša i Bak. Pričaju nekoji 
da od Kresa vuku lozu plemići i sad seljaci Krašići, od 
Kupiše Kupišani ili Kupčinci, a od Bakova Dragana ple- 
mići Draganići. Na Dravi branio ali neobranio prelaz žu- 
pan Dragoš (valjda djed grofovah Draškovićah). Trogir je 
branio knez Stipko Šubić Bribirski potle Zrinski, a pleme 
se njegovo ovoga rata odlikovalo i druguda. Zatim kne- 
zovi Eačići i Lapsanovići, knezovi Hudina, Badići i Butko, 



131 

a desnica ruka bili knezovi Krčki, drugim imenom Fran- 
kopani. Osobito se digoše od toga vremena dvie za vas 
narod slavne i znamenite porodice : knezovi Krčki Franko- 
pani i Šubići Bribirski. Šubići dobiše kašnje pridjevak od 
grada Zrinja (danas u prvom banskom puku u Krajini), 
koj je bio prvlje plemena Babonića, a Ludovik kralj da- 
rovao ga za nagradu Šubićem, ter se posije zovu Šubići 
Zrinski ili Zrinovići. Krčki od davne starine gospodari 
otoku Krku spadali su pod vrhovnu oblast grčku i mle- 
tačku, a potle prionuše svom snagom za hrvatsku krunu 
i zemlju. Za Bele dakle dobiše još otoke Cres i Lošinj, 
zatim gradove Modruš, Senj i Vinodol. Stanovali su obično 
na Trsatu. Šubići nose pridjevak od Bribira grada u Pri- 
morju „Bribirski." 

Bela na povratku prebavio u Zagrebu svu jesen i 
taj grad proglasio slobodnim kraljevskim gradom. 

Belaje kašnje na brzo za ovom burom morao biti 
boj sa svadljivicom i bojdžijom Friderikom Austrijskim 
na Litavi. Bela izgubio boj; nu Friderk bez odvjetka za- 
glavio. Austrijski knezovi posije duže borbe izabrali za 
vojvodu češkoga kralja Otokara; nu Štajerci i Korušci 
nehotili, nego kralja ugarskoga (bilo u pol trinaeste sto- 
tine.) Od tuda se medju Belom i Otokarom zalegao boj, 
koj se je god. 1254. svršio tako, da Ugrinu budu dolnje, 
a Otokaru gornje štajerske krajine. 

Bela postavio tamo za vojvodu nejaka sina Stjepana, 
a za savjetnika bana hrvatskoga Štipka Šubića, koj je 
skupa upravljao Štajerskom. Nego Štajerci za malo digli 
bunu, Otokar Belu na moravskom polju potukao, pak i 
dolnja Štajerska pade pod njega. Ulrik knez koruški bez 
odvjetka ostavio zemlju svoju Korušku i Kranjsku Oto- 
karu, i tako Hrvatska dobi toga nemirnoga susjeda. Po smrti 



132 

Bele (god. 1270.) baStinio za otcem krunu ali takođjer 
ljutoga neprijatelja otčeva Otokara sin 

Stjepan Četvrti (kano hrvatski kralj toga imena Peti). 
Ratovao je s Otokarom, a za kratko vrieine umro. Za 
njim god. 1272. sjede na priestol sin 

Ladislav Treći. Vojevao je i on s Otokarom. Od 
hrvatskih zemaljah odbijao je vaviek Otokara Stipko Šu- 
bić ban sretno; nu za Ladislava dogodi se, da je Otokar 
provalio tija do Zagreba. Pokle je dugo jurišao na Grič 
(gornji grad), a predobit ga nemogao, oborio se svom si- 
lom na slabije utvrdjen Kaptol, razvalio zidine i puno 
razorio, a s ostalim stare banske dvore nuz stolnu crkvu 
jako pokvario. Doma po Češkoj naselio je množinu Niemca, 
ter je od onda neprestana takođjer u istoj zemlji me- 
dju Čehom i Niemcem borba ; a nastanio je on Niemca i 
u osvojene hrvatske gradiće. Nego našao se Otokaru jači 
gospodar. Upravo su god. 1 272. Niemci izabrali za cara grofa 
Habsburga Eudolfa, i taj čim je s većega dokinuo nered 
po njemačkih zemljah, sruši se svom snagom na Otokara, 
ter ga već god. 1286. prisili, da je morao pustiti Austriju, 
Štajersku, Korušku i Kranjsku. Tom prilikom, buduć da je 
ugarska i hrvatska vojska pomagala proti Otokaru Habs- 
burga Eudolfa cesara, dobila je Hrvatska natrag gradove, koje 
bješe zaokupio Otokar. Za dvie godine potle zaglavio je Otokar 
u nesretnu po se boju. Za slaboga Ladislava bilo u zem- 
lji strašnoga nereda, gularije i otimačine. Pogibe bez od- 
vjetka od ruke svojih dvoranah god. 1290. Jošte za ži- 
vota odredio si za nasljednika potomka iz kuće Arpadove 
odgojena u Veneciji imenom 

Andriju Trećega. (1290—1301). Čim je Andrija pre- 
uzeo vladanje, stvorila se jaka stranka ugarska, koja je 
dokazivala, da on nije krvi Arpadove ; a cesar Eudolfo za- 
želi takođjer tu krunu. Al u to eto Andriji još nove ne- 



183 

prilike. Napuljska kraljica a sestra ugarskoga Ladislava 
uza privolju pape Nikole Četvrtoga, držeći da je kruna 
njezina, imenovala je sina si Karla Martela iz francez- 
koga doma Anžuvskoga ugarskim i hrvatskim kraljem. 
Hrvatska je bila vjeru zadala kralju Andriji, pa kada je 
Karla Martel stupio na zemlju hrvatsku u Dalmaciji, 
Hrvat ga odbio i on se kući povratio. Kašnje vendar pn- 
knula nesloga medju hrvatskim boljarstvom porad Andrije 
i Karla Martela : ban Henrik Gusingovac (Gussing), biskup 
zagrebački Ivan i jedna stranka velikašah pristajala uz na- 
puljski dom, a kaptol i grad uza arpadski. Andrija došao 
god. 1291. sam glavom u Zagreb i dao svojim pristali- 
cam mnoge sloboštine, nego protivne stranke nije predo- 
bio, pače ne niti onda, kad je Karlo Martel umro. Biskup 
Ivan umro, Andrija postavio za biskupa svoga čovjeka, 
koj je za njoga radio i s kraljem na njegovu dvoru bio 
na dogovoru. Gardun gospodar Medvedgrada pobunio se- 
ljake iz zagrebačke okolice i nekoliko gradjanstva, pak iz- 
nebušice s jakom četom provalio na kaptolsku stranu, 
pomorio više kanonikah, crkvu stolnu porobio i vratio se 
u svoj grad. Mihalj biskup, kada se vratio s kraljeva 
dvora, predobi Medvedgrad, Garduna uhvati živa i predade 
ga kralju Andriji, a on mu za kaznu uzme Medvedgrad. 
Posije smrti Karla Martela odredio sa svoje strane papa 
Bonifacij Osmi krunu kraljevine ugarsku i hrvatsku Mar- 
telovu nasljedniku Karlu Robertu. Uredio je Bonifacij 
tako, jer je za onda taj silni papa u svoj Europi imao 
veliku vlast i moć, a navlastito jer su pape držali, da 
ove kraljevine spadaju pod njihovu zaštitu i vrhovnu vlast 
Stranka napuljska u zemlji narastla i ojačala. Šubić Pe- 
tar posla sina svoga Gjuru u Italiju i on sklopi ugovor s 
papinskom stolicom i s Karlom Robertom. Godine 1300. 
dovede ga u Split, tu do dva mjeseca s njim počeka, dok 



184 

se u Zagrebu uredi, a tada dodje u Zagreb, pak u stol- 
noj crkvi s velikom slavom bude okrunjen 
za kralja hrvatskoga po prabiskupu Grguru. 
Andrija kralj videći očitu svoju propast, sazove narod u sabor 
na rakoško polje kraj Pešte, a stranka jedna s prabisku- 
pom ostrogonskim na čelu usuprot sastala se u isti čas 
na svoj sabor u Vesprim, i tu odlučila poči u Zagreb po 
Karla Roberta. Andrija počme se spremati s vojskom na 
Hrvatsku; nu god. 1301. otrovan skonča život, zadnji od- 
vjetak mužki iz doma Arpadova. 

Karlo Robert (1301—1342.) hrvatski i na- 
puljski kralj ima joSte za kraljevinu ugarsku težke 
borbe. Jača stranka ugarska ponudi krunu kralju češkomu 
Večeslavu Drugomu, nu on ju dade svomu sinu Veće- 
slavu imenom Trećemu, nejaku dječaku, i dovede ga u 
kraljevinu i u Biogradu dade okruniti. Na hrvatskoj strani 
držala se još vaviek stranka Karlu Robertu protivna, i 
ona pristala uz Večeslava. Karlo Robert traži kraljevinu 
ugarsku, Većeslav usuprot traži hrvatsku. U Zagrebu 
držala s Robertom familija banska, Gusingovci Medvedgrad- 
ski i gornji grad, s Večeslavom biskup Mihalj i Kaptol, 
a mržnja i svadja dotle pobiesnila, da je buknula u pravi 
boj. U dolini medju oba grada na potoku prolila se vrelo- 
inice krv, najviše na mostu, koj se od onda zove „Krvavi 
most/ Gornji grad nadvladao. Ali proti Večeslavu sta- 
doše papa i sin cesara Rudolfa kralj Albreht Austrijski. 
Većeslav morao pobjeći iz Ugarske doma, ali je ponio 
sa sobom krunu (god. 1304.) Dok je otac Večeslavu Tre- 
ćemu živio, Albreht vojskom neopravio ništa, nu kad mu 
on (mlad čovjek od 34. god.) umro, morade sin ugarsku 
krunu predati bavarskomu vojvodi Otonu, koj je sbilja 
njom u Biogradu Stolnom bio i okrunjen. Nego za malo 
progna Otona Karlo Robert. 



185 

Većeslava mladoga u taboru iz potaje smaknali i 
s Djim izuraro narodni češki dom Premislov. Jedan je tak- 
mac manje. Ban Pavao Šubić zauzeo se s ostalim rodom 
svojim tada svojski za kralja ter mudrom besjedom i ja- 
kom mišicom kralju krčio put u Ungariju, dokle ga je 
plemstvo ugarsko pozvalo, i godine 1309. u Budimu bio 
okrunjen za kralja. Tako Ugri dovedoše na svoj priestoi 
hrvatskoga kralja iz Zagreba. Pavao Šubić ban hrvatski i 
bosanski nije doživio toga veselja. Mnogi hrvatski velmože 
bili na kraljevoj krunitbi u Budimu, kako i s prabiskupom 
splitskim biskupi zagrebački, bosanski i sriemski. Vec 
prije za borbe i meteža velikaši to ugarski to hrvatski 
robili su i globili sami jedan drugoga, a svi skupa na- 
rod, pak tako više manje bilo i posije krunitbe; oso- 
bito činio svako zlo i krivicu ban hrvatski i bosanski 
vriednogn Pavla Šubića nevriedni sin Mladen. Mnogim 
gradovom primorskim i puku dodijao zulum, pak morao 
pozvati u pomoć Mletčice, koji su na takovu poslugu a 
za svoju korist vaviek spremni pomoći. U onom metežu 
nije bila narodu muka pod zaklonom Mletčićah proglasiti 
se slobodnim i svojim ; nu oti primorski krajevi ostadoše i 
potle pod kraljem i kraljevinom, samo što se većma na 
svoje osoviše noge. Za svojega života i duga ali nemirna 
vladanja dobri Karlo Robert nemogao urediti hrvatskih ze- 
maljah. Za njim je sin njegov 

Ludovik Prvi (od god. 1342—1382) priznan i kru- 
njen za kralja složno. Čim je bio uredio onamo silnije posle, 
došao on ovamo đa skrši velikaško i plemenitaško nezakonje 
i uredi hrvatske zemlje. Po starom običaju poslao je mjesto 
sebe s kraljevskom vlašću vladara brata Stjepana, za kojim je 
obnašao istu čast sin Stjepanovlvan pod pazkom matere Mar- 
garite, a za ovim rodjak Karlo Drački. Ludovik, što je 40 go- 
dinah vladao, nije dao da Hrvatom bude vladar njihove krvi 



136 

čovjek. Da oslabi moć staroga plemstva, davao je plemenštinu 
na sve strane, i tad novo plemstvo u svem na ruku išlo njemu. 
Saboru vlast stezao, i kako je vaviek ratovao, vaviek je tre- 
bovao novca i vojske. Morala se davati velika daća i vojska, 
neznajući kamo i za čiju korist, stavljao u gradine plaćenu 
njemačku vojsku. Visoko i jako plemstvo bojeći se za svoje 
pravice, pobunilo se i diglo. Kako je razjarena i mahnita bila 
ta borba, čujmo samo, da se je žena Nelepića Vladislava kne- 
ginja (grofica) zatvorila pred banom Nikolom Gorjanom (koga 
je kralj na Hrvate poslao u pobunjene primorske krajine) u 
Knin grad i branila ga oporno. Za banom došao sam kralj 
do Bišća, našao nepripravne knezove, predobio više grado- 
vah, spokorio takodjer Šubiće, i tako redom. Na supor ple- 
mićkoj sili pomagao je gradjanski stalež pružajući mu pobolj- 
šice i povlastice, pak je najzad narodu omilio, kako i jest bio 
bistra duha i odvažna srca. Narodne koristi nije baš preveć 
tražio, nego svoju i svojega doma korist, da mu vladanje 
osigura. Drugčije med Ugrinom i Hrvatom bila je za njega 
liepa sloga. Bog tako rekao , ter svuda naokolo bili sbilja 
možni i veliki vladari : cesar njemački i kralj češki Karlo 
Četvrti, Kazimir kralj poljski, Dušan srbski. Jur za otca 
Karla Roberta bio kralj poljski Kazimir Treći posinio 
Ludovika i za nasljednika odredio, pak je tako Ludovik postao 
još kraljem velike kraljevine poljske. Žezlom dakle svojim 
dosizao Ludovik od baltičkoga do crnoga i od odonuda do 
jadranskoga mora. Mladji brat njegov oženio se princesom 
napuljskom, ter je imao s njom kraljevati ; nu kad bilo krunu 
metnuti na glavu, ubiše ga Ivke žene njegove dvorani, rekši, 
da će oni uz kraljicu kraljevati. S vojskom dakle jadrio i 
preko mora, osvetio brata i obladao kraljevinu ; nu sbog bu- 
nah po nagovoru papinu morao ju pustiti. Vojevao je dugo 
s Venecijom i na koncu oslobodio Zadar i ostalu otetu zemlju, 
sklopio s Mletčićem mir Zadarski god. 1357, na kojem se 



137 



Mletčić morade zavjeriti, da će se hrvatskih obalah za vaviek 
okaniti. Ali nije za dugo trajao mir : vojevao je i potle s Ve- 
necijom i proti njoj držao s republikom gjenovezkom. God. 
1381. sklopljen novi mir, a Mletčić se obvezao plaćat danak 
svake godine sedam tisućah dukatah. God. 1358. privalio je 
bio od srbskih zemaljah župuMačvu (kut med Savom i Dri- 
nom), i od onoga doba brojio se med hrvatske bane i župane 
ban Mačvanski, kakov je bio onaj Ludovikov mezimac Nikola 
Gorjan, svoga naroda odmetnik, niti Ugrinu niti Hrvatu 
drag. Ludovik sbilja zaslužio k imenu pridjeviik Ve- 
liki. Umro je god. 1382. bez sina, a ostavio udovicu Eli- 
zabetu i tri kćeri. Najstarija kći Marija imala zadobiti 
kraljestva otčeva: hrvatsko, ugarsko i poljsko. Marija 
bila zaručena za Sigismunda sina cesara i kralja Karla 
Četvrtoga, koj je po njoj imao dobiti kraljevinu. Ugri pri- 
znali ju i okrunili za kraljicu umah, nego je bilo svadje i 
prepirke tko će mjesto mlade kraljice vladati. Zavladala 
mati Elisabeta uza palatina Nikolu Gorjana (Gara), kruta i 
nasilna čovjeka, što je protivnu stranku jako razdraživalo i 
množinu s njezine na ovu stranku odbijalo. Jer Nikola je 
držao svu vlast, on zapletao i mutio za korist doma Anžu- 
vinskoga, a na supor željam ugarskim i hrvatskim. Poljaci 
pozvaše na priestol mladju kćer Jedvigu, koja se je potle 
udala za Jagelona kneza i utemeljila poljski dom Jagelonah. 
U Hrvatskoj pako, gdje je banovao Bubek, a za njim Lacko- 
vić Stjepan, bilo razdora : jednastranka rekši, pokle je 
mužkoga odvjetka nestalo, da je slobodan izbor, pak je volila 
Karla Dračkoga (Durazzo) iz kuće napuljske; druga 
pako pristajala uz Mariju. Za Mariju biše umah s prvine 
primorski gradovi po Dalmaciji i Frankopani gore. Stranku 
Karlovu vodila je familija Horvat, osobito biskup Pavao 
pa kašnje Ivan ban, i Stjepkov brat Andrija Lacković. Osobito 
učen i mudar bio biskup Pavle starinom iz Ivanića kano i 



138 

božjaćki glavar Paližna, ter se osnovala velika osnova narod- 
noga pokreta. Zaslužnu za kralja i domovinu familiju Hor- 
vatovu najvećma vriedjala samovolja zlobnika Gorjana, a 
njegova vladanja nebilo se drugčije kako riešiti, van ako se 
kraljice skinu. Biskup Horvat na čelu Karlove stranke 
pošao u Napulj po njega, jedva ga nagovoriše, dovezoše 
morem do Senja i odtuda u Zagreb, gdje ga kraljem 
proglasiše. Bilo to godine 1385 rujna mjeseca 12. dan. 
U Ungariji pogodila se umah jedna stranka za Karla i 
digla bunu, obladala, poslala poruke u Zagreb i dozvala 
Karla iz Zagreba, prije nego je zaručnik Marijin Sigismund 
mogao u Češkoj sakupiti vojsku i u pomoć priteći. Videći 
vlada kraljičina što će biti, poče Ugrom popuštati, pri- 
pravna je kraljica svrći istoga Gorjana, sazvala sabor i 
vraća stare pravice ter povlastice ; nu kasno je već. Karlo je 
s vojskom udrio na Budim, kraljice idu pred njega, a on 
ih za prvi čas tješi i bodri, da nije po drugo došao van 
nemir utaložit i razdor zaravnat. U Budimu dočekali ga 
s velikom slavom. Zaokupio svojom vojskom tvrde gra- 
dove i preuzeo u zemlji svu vlast kano vladar, i samo 
još treba, da se kraljem proglasi. Tako i bi: sabor ište 
neka kraljice krunu .predadu Karlu. Predadoše i odoše. U 
Stolnom Biogradu bude okrunjen. 

Elisabeta mjesto kćeri Marije vladalica kada vidjela, 
da silom nemože opraviti ništa, pomisli zlobom i preva- 
rom. Palatin Gorjan i peharnik Blaž Porgac spletu s njom 
pletivo, pozovu kralja na Višegrad na Dunavu, i tu ga na 
nevjeru iz potaje zadave. Gorjan je opet vladar, sve je 
na starom. Talijanska vojska Karlova morala na vrat na 
nos bježati iz zemlje. 

Hrvati kada zločin dočuli, planuše gnievom i osve- 
tom. Najprije s naše strane skočila na noge buna u Mačvi 
baniji pak u Vrani u Dalmaciji — na dva kraja zemlje. 



189 

Mariju nespretni savjetnici, nagoforiše, neka sama ide u 
Hrvate mirit narod, pak s Gorjanom sbilja ide najprije 
u Mačvu baniju. Znajući za pohod kraljičin vojvoda bož- 
jački glavar iz Vrane Paližna Ivan i drugovi uvrebaju kra- 
ljice s pratnjom u Gorjanih gradu Gorjanovu blizu Djakova 
i pohvataju. Ubojica Forgač a s njim i Gorjan, koj se 
jošte stavio silom obranit kraljice od sužanjstva, pogiboše 
na oči kraljicam. Sada Paližna, Horvati i Lackovići vode 
kraljice pred bana Ivaniša Horvata, koj kraljice dade za- 
tvoriti najprije u Ivanić, zatim u tvrdi Kalnik, a najpotle 
u Novi Grad na moru. Ostale sužnje pozatvoriše u gradine 
amo tamo u zemlji, kano u Čanovo, Orljavu i Počitelj u 
Lici, grad Paližnin. 

Sigismund kralj češki, muž Marijin, u to zaoku- 
pio vojskom svojom Ugarsku, gdje ga Marijina stranka 
jedva dočekala, dao se brže u Biogradu okruniti za kralja, 
na Hrvate razglasio pismo, i požurio se da bi oslobodio kra- 
ljice. Još je Sigismund bio sklopio ugovor s Mletčičem i 
naredilo se, neka Mletčič udara s mora. Ali kod Kopriv- 
nice sretnu Sigismunda žalostan glas, da je kraljica Elisa- 
beta jurve poginula. Ivaniš ban zapovjedio Elisabetu zada- 
viti i preko zida baciti iz grada, a Mariju zarobljenu 
zapovjedio da Paližna zapovjednik grada čuva. Sigismund 
preplašen vrati se s vojskom natrag; ali opet prosine mu 
ufanje, pita i poručuje hrvatskim knezovom, zašto ga oni 
takodjer nebi za kralja izabrali, pak okrene iz Banata s 
vojskom, i opet se zaustavi. Za njega je s Mletčičem spo- 
razumna familija Frankopau i s ostalim grad Greč (gornji 
varoš Zagreb) ; usuprot kaptolska strana drži s Horvatom 
i Paližnom već tada vlastnikom Medvedgrada. Oko gor- 
njega varoša utaborilo se četah Sigismunđove vojske. U to 
jak pristaša Sigismundov Ivan Frankopan obkolio Novi Grad 
s kopna, a Mletčič s mora, ter oslobodiše Mariju. Paližna 



140 

naime videći koliku silu spremaju protivnici, pustio bješe suž- 
nje na slobodu, i već senakanjivao pustit istu kraljicu, kadal 
obkoliše mu grad, pak baš neda silom. Pogodilo se s dobra: 
Paližna pustio kraljicu, a on sa svojom vojskom ostao či- 
tav i zdrav. Frankopan tada dopremio Mariju s jakom 
pratnjom u Zagreb, i tu ju predao Sigismundu, koj je 
veseo brže ovamo prispio. Frankopanu za hvalu darova 
Sigismund grad Cetin. Ban Ivaniš Horvat utekao s gla- 
vom u Dalmaciju, ali se je Sigismund krvavo osvetio na 
njegovu rodu ; kako je i mnoge ulovljene plemiće protivne 
stranke dao raznesti na konjske repove. Zlo ga pogodio! 
Još ni kralj nebi a zamjerio se ružno narodu i prijatelju 
i neprijatelju, a k tomu češka i ugarska vojska njegova hara 
po gradovih. 

Pomagao je pako hrvatski ustanak i bosanski kralj Tvrdko* 
jedno iz narodne ljubavi, drugo bojao se od Sigismunda za svoju 
krunu, jer su ugarski kralji smatrali Bosnu za svoju zemlju, 
i treće za svoju korist ponajviše da si razprostrani kralje- 
vinu. Srbin je slao na pomoć Hrvatskoj svojih četah u 
Mačvu, Tvrdko pomagao na oba kraja u Slavoniji i Dal- 
maciji ; ali je sam s vojskom ustao istom onda kad je 
saveznik Sigismundov Mletčić došao na hrvatske obale. 
Klis grad medju Bosnom i Humom ključ do Splita, tog 
srdca dalmatinskoga primorja, uzeo si Tvrdko najprvo za 
cilj, a grad se sam poklonio. Tim je nagnuo u. strah ve- 
like primorske gradove, kano Dubrovnik i Split, koji su 
volili Sigismundu nego ustanku^ ter su morali mirovati. 
Paližna imajući za ledjima takov dobar zaklon, okrenuo 
od mora pram sredini hrvatskih zemaljah, da oba kraja 
ustanku sastavi. Njemu išlo sretno, ali je u Slavoniji 
ban Ivaniš natjeran u stisku od kraljeva vojvode Nikole 
Gorjana (rodjaka onomu smaknutomu) gubio, pače bio 

* Gledaj gore na strani 109. 



141 

pao u sužanjstvo, kojega se je po nekom prijatelju jedva 
oslobodio. Marija kraljica oslobodjena, a ona i Sigismund 
na ništa prije nemisle, nego kako će privrženike svoje 
obasuti svakom miloštom a neprijatelje zatrti. Tu dakle 
mira nije. Ban Ivaniš Horvat i Paližna složili se tada i 
stavili na čelo ustaške, vojske u Slavoniji (1389.) opet 
proti Gorjanu, dok Sigismund vodi vojsku na srbskoga 
kneza Lazara. Borba i boj sad ovdje sad ondje trajala 
dugo vremena, dok je Tvrdko zaokupio dalmatinsko pri- 
morje do Zadra i hrvatske susjedne krajine, pak za svoga 
bana Dalmacije i Hrvatske postavio Ivaniša Horvata. U 
preostalih hrvatskih zemljah postavio Sigismund za kralja 
Ditrika Bubeka. 

Stjepan Tvrdko prem je daleke bio razbacio granice 
nije sastavio velike države slovinske i u njoj zasadio sta- 
lan vladalački dom kako je želio ; jer je umro već god. 
1391. Mjesec danah prije njega umro mu vierni prijatelj 
Ivan od Paližne. 

Paližna prvi diže barjak ustanka, najprije proti 
kćeri Ludovikovoj Mariji, jer da Hrvatu jošte nije vladala 
žena, a za Karla Napuljca. Po smrti Karlovoj da jedan 
put bude konac vjekovitim razpram za krunu, pomisli kra- 
ljevinu Dalmaciju i Hrvatsku sdružit s Bosnom, pak da 
Tvrdko bosanski bude kralj. U to ime vidimo njega pred 
ustaškom i bosanskom vojskom kod Vrane, Počitelja, No- 
voga Grada, Ostrovice, Zadra, Klisa, na ravnicah slavonskih 
i hrvatskih dolinah. S tom željom legao je u grob. Tvrdko 
ostavio sina ali ne državi vrstna nasljednika. Kad se je 
pričinilo kano da je ustanak zadušen, nije mogao Sigis- 
mund mirovati, nego da će Hrvate za viek potlačiti. Ustanku 
vodje bili jošte grof Stjepan Kanižki i Horvati. Sam kralj 
vodi augusta mjeseca godine 1394. vojsku u Slavoniju 
gdje se nad Savom u gradu Doboru biše utvrdili Horvati 
ban i biskup, a s kraljem je Nikola Gorjan. Kraljeva 



142 

vojska predobila grad i zapalila, u biegu na prevaru oba 
Horvata uhvatila i s njima puno (oko 32) hrvatskih vel- 
možah. Ivaniša bana s tužnom svitom vode u Pečuh, 
ostale sužnje u Budim. Kraljica je rekla, kako će Ivaniša 
smaknuti: u Pečuhu pritezalo ga vilovitu konju za rep, 
konja u skok pognalo ulicami, prelamana žeglo razža- 
renima kleštima, na koncu razčetvorilo ga i četvrti na 
gradska vrata pribilo. Druge sve takodjer na smrt osu- 
dilo, jedinoga biskupa Pavla Horvata pomilovalo. Još je 
kralj poslao vojsku u dalmatinske krajeve, Gorjan sbilja 
potukao vojsku svoga naroda. God. 1395. hvali se u pi- 
smu Sigismund, da je opet zadobio kraljevinu Dalmaciju 
i Hrvatsku, i kralj bosanski Dabiša poklonio mu se. 

Turčin preko razvalinah srbske države obuhvatio Un- 
gariju i zemlje hrvatske, i zaprietio svoj Europi. Sigismund 
po nagovoru papinu mora voditi križarsku na Turčina voj- 
sku. Prvi put kod Nikopolja na dolnjem Dunavu razbio 
on Turčina, nu drugi put Turčin potukao njega do noge, 
da je jedva on sam utekao s glavom u more, i preko 
Carigrada naokolo morao se vraćati doma. Dok je kralj 
na dalekoj vojni, pobunila se stranka ugarska, s kojom 
se našla umah jaka hrvatska, pak se proglašivalo, da je 
kralj Sigismund u ratu poginuo, i da je sad pravi čas, 
kad valja pozvati Ladislava Napuljca, sina umorenomu 
Karlu (gledaj gore na strani 138). 

Još prije neg je krunjen Sigismund, pak iste godine 
1386. kad je krunjen, slali su Hrvati poruke po Ladi- 
slava u Napulj, zatim opet godine 1394; svaki put s mu- 
drom glavom biskupom Pavlom Horvatom. Sad su četiri 
ugarske stranke : jedna je za Ladisl ava Napuljca kako i 
jaka stranka hrvatska; druga za Poljaka Jagelona, treća 
za Alberta Austrijanca, a četvrta vierno drži sa Sigis- 
mundom. U Hrvatskoj bio sada jedan prvih vodjah ustanku 
Stjepan Lackorić, onaj isti, koj je pomogao Mariji sni- 



143 

mit krunu. Po smrti Karlovoj Lacković se sa Sigismun- 
dom pomirio, rodjak Albert Lacković bio Paližni kano 
glavar božjački nasljednik, a sam sa Sigismundom proti 
Turčinu vodio vojsku. Stranke se krešu i krvare po svoj 
zemlji pak tako i sada u Zagrebu. Pristaše Sigismundovi 
varošani jurišali na kaptolsku stranu, oplienili kanoničke 
dvore, pisma popalili i na biskupov dvor udrili. Kada 
Sigismund kroz Dalmaciju kući došao i razumio, što se 
tu misli i radi, pričini se kano da je to naumio s dobra 
smiriti, pozove u Križevac sabor, kamo je pozvao takodjer 
Lackovića, i ov došao. — Lacković ustao govoriti žestoko, 
da tu mira neima, dok se hrvatske pravice gaze, zakon 
nepoštuje. — Sigismundova stranka opazila se na saboru 
jačom, pak udrila na Lackovića i njegovu stranku: sasje- 
koše njega i sinovca mu Andriju pa kroz prozor baciše. 
Zaglavi dakle opet jedan poglavitih vodjah hrvatskih. 
Bilo to 27. februara god. 1397. i zove se krvavi sa- 
bor. Imanja njegova Varaždin, Vinicu i Vrbovac dobio je 
grof Celjski Herman. Sbog samoga čina, sbog ružne ne- 
vjere, jer se je bio zavjerio, da se Lackoviću neće ništa 
žalna dogoditi, planuše od biesa i gnieva osvetnici, i li- 
stom skočiše, a Sigismunda ulovljena u tamnicu 
vrgoše. Sad je pravi čas, da se ide po Lađi slava. 
Zadar je odredjen za ročište. 

God. 1403. doplovi pred Zadar 12 velikih Ladislavovih 
brodovah, iz Bosne došao ban i vojvoda Hrvoja s velikom 
pratnjom plemstva i naroda, Ugarah i Hrvatah bez broja, 
a s kraljem Taiijanah njegovih množina. Kralja će umah 
okruniti ; nu prepiru se Ugri i Hrvati za čijega kralja da 
prvlje bude okrunjen: je li za ugarskoga ili hrvatskoga. 
Augusta mjeseca bi okrunjen u Zadru za kralja hrvat- 
skoga krunom Zvonimirovom, čim je imao prestati 18go- 
dišnji boj porad kralja. U Ugarsku nerači se Ladislavu 



144 

poći bojeći se otčeve sudbine, pak i porad toga, jer je Si- 
gi srnu nd ugarsku krunu čuvao u Višegradu nad Dunavom. 
Uto se bješe oteo iz tamnice Sigismund, pograbio za oružje i 
nahvupice natjerao u strah Ladislava i pristalice njegove. 
Ladislav ugnuo se preko mora; nu lisac kano hrvatski 
kralj Veneciji prodao za stotinu tisućah cekinah Zadar i 
Vranu gradove skupa s pravom na svu Dalmatiju (god. 
1409.) Za namjestnika ostavio Ladislav bana Hrvoju. 

Sigismund kada se je na koncu uputio, kolika je 
sila hrvatski narod, kad je složan, prem je krvav sud su- 
dio svakomu očitu neprijatelju, jurve je davna tako radio, 
tko bi se god sam poklonio, da bi ga pomilovao i svakom 
ga miloštom nadario, čim je množinu velmožah predobi- 
vao. Sada se dakle po gotovu odlučio s narodom na dobru 
volju i prijateljstvo pogadjati, a zaufao se, jer se je La- 
dislav Napuljski prodajom Dalmacije bio narodu ružno za- 
mjerio, toliko, koliko neka se više niti nepokaže. I sbilja 
na Sigismundov poziv došli Hrvati na sastanak u Budim. 
Nego istom onda kada se je skrozi sve bilo izmirilo i 
naravnalo, pozdravi njega Hrvoja Hrvatić ban u ime svoga 
naroda god. 1409. kano kralja. Venecija hotila, da jim 
Sigismund potvrdi, što je Ladislav prodao. Sbog toga za- 
metnuo se rat, a pogodbom mira god. 1413. Sigismund 
pustio Veneciji Zadar i još neke gradove. Ali ban Hrvoja 
ljut zašto bi se hrvatska zemlja za čiju volju a bez po- 
trebe pušćala, sakupi kano narodni poglavica vojsku, pro- 
gna Mletčiće i dalmatinske gradove oslobodi. Hrvoja jedan 
prvih velmožah, a svakako najveće n zemlji moći, uzeo je 
pod zaštitu stranku Lackovićevu hrvatsku i ugarsku, koje 
pobjegši od hudoga Sigismunda u Bosnu se sklonuše, pak 
po što po to naumio osloboditi od oblasti Sigismundove ne 
samo Bosnu nego i hrvatske zemlje. Eralj poslao na njega 
vojvode Ivana Gorjana, Ivana Mbrovića i Pavla Čupora, 



146 

pobile še vojske pod Jajcem, a Hrvoja dobio boj, Gorjana 
i Morovića zasužnjio, a Čupora zašio u volovsku kožu i 
bacio u vodu Bosnu, kako se priča zato, jer je jedan put 
na kraljevskom dvoru rugajući se Hrvoji rikhuo kano vol. 
Koncem iste godine 1415. umro divni hrvatski junak Hr«« 
voja. Nestade vojvode, koj je sudbinu Bosne, Dalmacije i 
Hrvatske svojom snažnom desnicom okretao, za čije pri- 
jateljstvo takmile su se bogate i jake države. Po vjeri pri- 
stao je uz Patarene i nje zagovarao. A da neima več živa 
Hrvoje, pokazalo se na brzo. 

Venecija pod izlikom svoga od Ladislava kupljenoga 
prava, a upravo zato, jer je poznavala Sigismundove sla- 
boce a ćutila u sebi dosta snage i novca, odkidala na 
moru grad za gradom — Šibenik, Trogir, Split i Kotor, 
zatim otoke Krk, Brač i Hvar. Ostala Dalmacija poznata 
za onda pod imenom Hrvatska ostala je pod hrvatskom 
krunom. 

Za dugoga burovita vladanja Sigismundova jošte se 
to glasovita dogodilo, da je velik diel srbskih nekad ze* 
maljah privaljen pod krune ugarsku i hrvatsku. Knez srb- 
ski Lazarević bojeći se samosilja turskoga priklanja se pod 
zaštitu susjednoga kralja, njegov nasljednik despot Gjorgje 
Vuković Branković jur je zemaljski velmoža ugarski, ba- 
novina Mačva med Savom i Drinom, zatim malo kašnje 
sva srbska Posavina s Biogradom ključem ugarske i hr- 
vatske kraljevine pripale su ovamo, i tud vladaju po dva 
naša bana i kapitana. 

Pred konac Sigismundova vladanja zapovjednik ili 
kapetan Biograda i ban jest Matko Talovac, župan Kovinski, 
Dubrovčanin rodom. Sigismund je despoti u zajam dao gra- 
dove Slankamen, Kupin, Bečej, Vilagošvar, Tokaj, Munkač 
i još drugih gradovah i mjestah po Ugarskoj. Ostali diel. 
srbske kneževine sa priestolnim gradom Smederevom pao 



146 

je za malo u turske šake posvema. Sigismund ćesar nje- 
mački i kralj ugarski i hrvatski umro god. 1437. Ugrin i 
Hrvat izabrali za kralja složno njegova zeta, nadvojvodu 
austrijskoga Albrehta u Požunskom saboru iste godine, 
a na mlado ljeto okrunili. 

Za Albrehta nije dobra ni Ugrinu ni Hrvatu. Češki 
knezovi preoteli u gornjoj Slavoniji vas mah, i njihova su 
med Dravom, Savom i Kupom sva premoguća imanja , nji- 
hovi gradovi: Krapina, Samobor, Varašdin, Čakovac, Ko- 
privnica, Kalnik, Zagreb i Medvedgrad. Svetkovanja i 
gostbe bilo preobilo, nu za podložnike tim težjega robo- 
vanja. Neprestance lete tužbe na kralja i bana, zato ban 
Matko Talovac pozove (god. 1439) sabor u Križevce i tu 
se stvore oštri zakoni proti gospoštinskomu nasilju, otmici i 
grabežu. 

Albreht kralj dvie godine, što je kraljevao, mi- 
slio i mučio se samo kako bi Turčina odbio. Umro je na 
povratku s turske vojne medju Budimom i Bečom od kuge, 
a ostavio iza sebe kraljicu Elizabetu s čedom u utrobi. 

Po staroj navadi opet su dvie stranke: jedna bi 
volila, da ostane udovica Elizabeta Sigismundova kći 
kraljicom, a drugi su za poljskoga kralja Vladislava. Na 
čelu poslanstva, koje će ponuditi Vladislavu krunu, ide ban 
hrvatski Matko Talovac a uz njega senjski biskup Gospo- 
đnetić i Frankopan. 

Vladislav primi krunu i bi okrunjen god. 1440. 

Za malo posle toga rodi se Elizabeti sin Lađislav i 
umah su opet porad njega dvie stranke i onamo i ovamo, oso- 
bito se zalegla nesloga amo na hrvatskoj strani. Straho- 
vit neprijatelj na pragu, a u domu svadja porad gospodara. 
Ali nam je sada samo pripoviedati : Friderik Četvrti cesar 
njemački, neki hrvatski velmože i kraljičina braća Celjski 
grofoy\ Friderik i Ulrik napregnu svu snagu, nebi li dje- 



tetu Ladislavu pribavili krunu hrvatsku i ugarsku. Fri- 
derik pritisnu vojskom gornju Ugarsku, Slovačku, a stranka 
hrvatska pogna sdola. Nego papa želeći mir pomiri stranke, 
i naravnale se tako da Vladislav poljski ostane kralj. Nije 
dugo ostao; jer je već godine 1444. vodeći križarsku vojsku 
proti Turčinu izgubio glavu kod Varne. Po njegovoj smrti 
složno priznau za kralja mali 

Ladislav Albrehtović imenom Četvrti (od god. 1453 
do 1457). S prvine mjesto njega bio vladalac sam cesar 
Friderik; nu Ugri otimajući se izpod eesarove oblasti iza- 
braše za vladaoca Sibinjanina Jauka vojvodu (drugač Hu- 
njadi), starinom Bugarina. Nad hrvatskom kraljevinom 
vladali su bani, za onda grofovi Celjski Friderik i Ulrik. Mla- 
domu kralju postavio kašnje skrbnik cesar za vladaoca u 
Austriji, koju je po otcu držao, takodjer kneza Ulrika Celj- 
skoga. S Turčinom bije boj Sibiujanin Janko i Ivan Ka- 
pistran pod Biogradom, i posije pobjede ubi oba junaka 
kuga. Sibinjaniu Jauko ostavio dva sina Ladislava i Matiju. 
Ladislav na prvom sukobu ubio neprijatelja svojemu domu, 
a kraljeva prvoga savjetnika Ulrika kneza Celjskoga, kralj 
mladi prem se je s prvine bojao i pričinjao kano da je 
oprostio, dao vendar Ladislava zato pogubiti, a brata mu 
Matiju u Češku zatvoriti. Celjska grofija bila privaljena k 
Austriji, jer je Ulrikova sestra bila udata kano druga žena 
za cesara, čim je od hrvatske kraljevine odkinuta po ta- 
kovu malo po malo sva županija celjska. I prem se je 
Ladislav kralj s ujakom cesarom posvadio porad Celja kano 
hrvatski kralj, umro je Ladislav imajuć 1 7 godinah, pak od 
onda Celje ostalo pod Austrijom. Ugri izabrale za kralja mla- 
djega sina Sibinjanin Jauka Matijn pridjevkom Korvina ; Hr- 
vati pako cesara njemačkoga Friderika Četvrtoga. Podjebrad 
Juraj kraljev namjestnik češki pustio ga iz zatvora. U to 
Česi izabraSe za kralja Jurja Podjebrada. 






X4» 

Ma ti ja bio dobar junak i vladar. Kako su ugarski 
velikaši bili napram Turčinu mlitavi i nesložni, morao je 
Matija držati stalnih četah, koje bivši prije pod Žižkoin 
vojevale, zvale su se „crna vojska." 

S cesarom se Matija zavojštio porad krune hrvatske i 
češke (po smrti Podjebradovoj), predobio Beč i Bečko Novo 
Mjesto i pobjedom dobio ne krunu, jer su Česi več bili izabrali za 
kralja poljskoga kraljevima Vladislava, nego zemaljah krune 
eeške. Kad je Matija bio slomio silu cesarevu, zavojštio se 
tada s Hrvatom, i prern je on kriv, da je Turčin ugrabio hr- 
vatski grad Jajce, morao je ipak uzmaknuti pred hrvatskom 
vojskom. Godine 1465. okrenu prijateljski pogadjati se s 
Hrvatom, i tada ga takodjer i ovaj narod odabra i prizna u 
kralja. Koliko je prije krivo bio učinio, toliko i dva puta 
više hotio Hrvatom popraviti, pak mu je i amo ostala slavna 
uspomena. 

Matija Korvin (od g. 1465 — 1490.) sve vrieme rato- 
vao s Tučinom i Čehom. Posije njegve smrti (u Beču) zametnu 
se nesloga i svadja porad krune čija da bude : jedna stranka 
drži za češkoga kralja Vladislava sina poljskoga kralja Ka-» 
ziniira, druga za Maksimilijana vojvodu austrijskoga, treća 
za Matijina sina Ivana Korvina. Ugri izabraše Vladislava^ a 
Hrvati Ivana Korvina. Maksimilijan kano potomak Albrehta 
i Vladislava tražio krunu oružanom rukom i vec zaokupio 
Stolni Biograd ; nu porad bune morao sklopiti mir u Požunu g. 
1491. tako: ako umre Vladislav bez odvjetka, da kruna ide 
dom Habsburžki. Korvin nije valjda porad otca polagao velike 
vjere u Hrvata, pak zato drage volje priznade Vladislava za 
kralja takodjer hrvatskoga, a sebe proglasi njegovim podlož- 
nikom. Narodu se tim svojim činom jako zamjerio, pak on 
nije hotio priznati Vladislava nego izabrao Maksimilijana. Po 
HrvateMaksimilijan nije bio ništa bolji nego i Korvin, pak 
zato m koncu priznaše Hrvati Vladislava. 



149 

VladUlav Drugi (1492—1516.) Hrvatom bio ban za 
njegova vladanja Ivan Korvin. Za VladislavabilO je neprestani 
svadje medju visokim plemstvom i gradjanstvom, pak boja i 
kreševa krvava. Obe stranke gledale su medjutim kako bi više 
pograbiti sebi a na štetu krune i kraljevine. Kralj j im već nije 
bio gospodar. Siromak seljak nije znao pomoći si do pravice 
drugčije van pobunjen pograbiti za oružje. Grozovito je, što 
su seljaci radili od plemstva i plemićkih dvorovah. Seljački 
vojvoda Jure Doza sakupio pod izlikom križarske vojne kano 
tobož na Turčina silnu vojsku, koja je znala ružno zatirati 
pred sobom. Ali vojevanju nevjesta i neumjetna vojska na 
brzo bila razbijena. Zapolja vojvoda sedmogradski (erdeljski) 
dao ulovljena Dozu živa peći, a njegove zatvorene seljake pri- 
morao da njegovo meso jedu. Od toga vremena bio Zapolja 
Ivan plemstvu ljubimac i preoteo mah tako, da je krunu 
ugarsku pomislio na svoju staviti glavu. Kralju je u svem i 
svakad mutio i nijedna vlada nije mogla obstati pred njim. 
Po smrti Vladislavovoj sjede na priestol njegov sin imajuć 
deset godinah 

Ludovik Drugi (od 1516—1526.) Taj se čovuljak 
prije vremena rodio ter su svaki dan morali klati po krmka 
i unj diete povijati, dok dozori, prije vremena pala mu na 
glavu kruna, i prije vremena posiedio i umro. Za nejaka 
njega bio vladalac njegov i skrbnik (tutor) stric Žiga kralj 
poljski ; nego samu upravu vodili su u svakoj zemlji vrbovni 
častnici. U sedamnaestoj godini preuzeo je vladanje sam, pri 
čem ga je najbolje svjetovala i ravnala žena Marija. Bio je 
drugčije dobar čovjek ali slaba duha i srca. Čim je preuzeo, 
vladanje, zamjerio se Hrvatu, jer napravio se s Turčinom mir 
s tom pogodbom, da u Ugarsku nesmie provaliti, ali slobodno 
u Hrvatsku. Na koncu je vjekoviti nered i metež magjaršM 
dosadio Hrvatom, da se na Ugarsku nisu obazirali, kano da 
s njom nisu niti sdruženi, pače i Ludovika poštovali i. Ritali 



160 

toliko, kano da nije njihov kralj. Na saboru 25. Januara god. 
1626. promišljavaju Hrvati u Križevcih, bi-li se pogodili s 
turskim carem, koj je poslanika svoga poslao i obećao, da jim 
ostavlja svu kraljevinu i sve sloboštine, ako samo njega pri- 
znaju za vrhovnika i š njim pristanu. Nepristaše, jernemogu 

vjerovati Turčinu. Ludovik iste godine zaglavio u turskom 
ratu kod Muhaca. 

Turčin. 

V 

Četiri stotine godinah bilo je sudjeno svemu slovinskomu 
nmrodu ljuti biti boj s Turčinom, pak zato hrvatska povjestnica 
mora da se posebice s njim zabavi. 

A pripovjediti nam je prije svega tursku vjeru i bojnu 
sreću od početka. U Arabiji digao se trgovac imenom Muha- 
med, i on u Meki gradu zamislio novi vjerozakon i stavio se 
kano prorok božji naučati. Morade vendar iz Meke pobjeći u 
Medinu grad, od kojega dana (15. julija 622.) muhamedanci broje 
vrieme i godine. Medinjani bili bolji ter primili vjeru, a š njimi 
oružanom rukom predobio Meku, i za malo svu zemlju, da svi 
susjedi od straha zadrktaše. Osim toga pripoviedala se o Mu- 
hamedu velika čudesa : da se je mjesec spušten na poklon svetcu 
u rukavu raspolovio, od kud je polumjesec Muhamedancu sveto 
znamenje; da je na konju jahao u nebo k Bogu narazgovor itd. 

A bilo je njegovu vjeru lahko naučiti. Vjera sva jest u 
jezgri to: »Bog je Bog (to jest: samo je jedan Bog), a Mu- 
hamed njegov prorok. u Mojsija i Isus jesu bili proroci božji ; 
nu Muhamed je pravi veliki prorok. Sve ravna neumoljiva 
i neodoljiva sudbina, i njoj nitko uteći nemože. Svaki viernik 
doći će u nebo tjelesne naslade, a svaki neviernik u pakao. 
KrpljaČina je vas njegov zakon od židovske, kršćanske i po- 
ganske vjere. Arapi se već i prije jesu držali za potomke 
Abrahamove. Zato je naredio zakon: židovsko obrezavanje, 
pet putah na dan moliti s obrazom prama Meki obrnutim, po 
više putih umivati se, nejesti nikakova mesa od krinka (pra- 
seta), nepiti vina, a mjesec Ramadan u godini postiti, i jedan 
put u životu putovati u Meku. Ženah je dopustio uzeti, koliko 
tko može hraniti. Sam Muhamed nije znao štiti, ali je kaŠnje 
vas „izlam" to jest Muhamedov zakon napisan u knjigu za 
Štivo „Al-Koran tf . Knjiga imala dva diela: »din a to jest 
nauk vjere, i „iman" to jest zakon. 



Muhameda je ti 63. godini njegova vieka otrova] si jedna 
ženu mu Židovka, da vidi je li zbilja protok. Nasljednici Mn- 
hamedovi : Abu Bekcr, Omar i Otman prekrilile sa svojim Ara- 
piiiom prostrane i daleke zemlje s divljim biesooi. Muhamedov 
zadnji odvjetak bio zaklan i utrglo mu se koljeno. 

Arapi pod drugom vladalac kom porodicom uzi 
do visoke slave. Grčko carstvo još sedme stotine obrubiše oni 
do tiesnih granicah , obkoliše i sam Carigrad s mora 
Grci podmetnuše izdajom i prcvarom vatru na ladje i spališe 
mornaricu. Po tom se Arapi za neko vrieme smiriše, ustano- 
više zemljam granice, digoše na vodi Eufratu preogroman 
glavni grad Bagdad, o kom kad stijes kolik je i kakov bio, kano 
da stijeg bajke drzovite mašte. Arapin je darovit, narodan, 
bodre i vesele ćudi, za znanost i umjetnost i vrstan i voljan, 
pak je i sbilja zemlje liepo redio i pognao svaku vrst na- 
predka i boljka. U osmom vieku udriše još Arapi kroz Špa- 
niju u Europu, nego djed Karla Velikoga Martel, posije krvnih 
bojevah slomio jim silu. Od onda se još bolje utegnnše u se 
i smiriše, pak na stotine godina h nisu više vodili rata na ve- 
lika. Ta granice njihove bilo je uhvatilo zemaljah bez mala 
koliko staro rimsko carstvo. Europ a zvala ih Saracene, to jest 
iztoćane, pak to su oni, s kojimi je i hrvatski narod bio boj 
na svom moru. Tako je bivalo sve do u jedanaestu stotinu, 
kada je provalilo bilo iz velike Azije surovu tursko pleme i 
razrovalo plemenite arapske trude i muke, i sbog kojega su 
se sa zapada dizale križarske vojne. Praina koncu trinaeste 
stotine uljegoŠe surove poganske rulje iz'prostorinah Turkestauskih 
pod vodjoni (sultanom) Osmanom u arapske zemlje (saraceuske), 
primiše vjeru Muhamcdovu i početkom Četrnaeste stotine pre- 
oteše mah, ter utemeljiše svoju državu. To tije u povjest- 
f i i i' i početak Turčinu i turskomu carstvu Već 
sam Osman dogna amo do grčkih morah i otokah, i čari- 
gradski car (Palcolog) pade pod tursku daću. 

U pol četrnaeste stotine (g. 1355.) stupi Tur- 
ci u prvi put a a europ ej sko kopuo. IztoČao rimsko 
carstvo stisnuto se oko Carigrada. Turčin pruža se sve dalje 
amo, podvrgao jurve Bugan' Arbauase, i Lndovik Prvi Veliki, 
komu se pod zaklon i obrambu preporučiše Vlaška, Moldavija 






152 

pak Bosna, sklopi savez s grčkim carem. Nije ni čudo, da je 
Turčin napredovao. U ono malo carstva grčkoga hrdjav rod 
carski još se medju sobom kolje, Bugarin se svađi i kvači sa 
Srbinom, a sebični i obiestni knezovi srbski, koji su već bili 
porazkidali carstvo, pisti mržnjom i osvetom jedan na drugoga, 
a bosanski otmičari krune zove jedan proti drugomu Turčina 
u pomoć. Svim je pomogao ! 

Istom što je primio krunu ugarsku i hrvatsku Sigis- 
mund, porazi Turčin pod carem Muratom srbsku vojsku na 
Kosovu polju, i učini konac srbskomu carstvu. Papa čim je 
vidio kako se ota strahota s iztoka namiče, zove narode na 
križarsku vojnu, pak sadaSigismund povede križarsku vojnu, 
a sa svojom vojskom takodjer množinu vitezovah iz tudjih 
zemaljah, osobito iz Francezke. 

Kod Nikopolja (god. 1396.) na Dunavu u prvom boju 
mrtav Turčin prekrio polje da je rugoba bilo pogledati; nu 
sreća okrenula pak kršćanska vojska od cara Bajazeta bila na 
koncu razbijena tako , da je sam vojvoda Sigismund jedva 
utekao s glavom bez obzira, i to naokolo morem. Vojevala je 
tu takodjer hrvatska vojska pod Lackovićem Stjepanom. Cara 
Bajazeta, kako je bio smion, prozvala njegova vojska, da je 
„striela ratna". Sprema se zatim Bajazet da predobije Cari- 
grad i tu postavi priestol svoj, i bio bi ; nego oborio se na 
njega s vojskom dva puta jačom kan mongolski Tamerlan, 
pak osiih što je vojsku tursku razbio, uhvatio je takodjer sa- 
moga cara Bajazeta, zatvorio ga u gvozdenu gajbu (krletku) i 
za ruglo dao okolo po taboru voziti. Od jada razbio si Baja- 
zet glavu. 

Za Albrehta kralja provalio Turčin pod silnim Mura- 
tom carem u isti mah u Erdelj i u hrvatski Sriem. S one 
strane iz Erdelja odvede oko 70 tisućah naroda u sužanjstvo, 
s ove u Srbiji ote Smederevo s više gradovah i dohvati sam 
Biograd. 







Svadju zn kralja Vladislava upotriebi Turčin, pak opet 
već god. 1440. obsjede Biograd, koga ju branio brat hrvat- 
skoga bana Ivan Talovac bnžjaOki glavar vrauski. Pokle je 
Turčin sedam nijesecih badava jurišao na grad i do sedam- 
naest tisućah svoje vojske za badava zatro : diže se izpod grada 
pak ode u .svoje Smederevo. 

Tamerlan spravio grčko carstvo pod daću. Ali kad Ta- 
merlan u dalekom Kitaju umro i carstvo mu propalo, premise 
se i odabnuše Turci. Sami odalmuše, nego nedadu odahnuti 
Carigradu. Od Muhameda Prvoga Bajazetova sina trese se i 
drhće grad. Sliedeće godine udri Turčin nsErdelj, pali i vodi 
u sužnje mnoge tisućo puka, nu vojvoda Sibinjanin Janko po- 
tuče ga nametom, ter očisti od njega još i Vlašku. Sa svim 
tim nije mogao mirovati, iiego je neprestano udarao sad na 
Ugarsku sad na Hrvatsku, i strahovita pogibija prietila je 
svoj Europi. Papa Eug«n Četvrti razpiše opet križarsku vojnu, 
koju će voditi poljski, ugarski i hrvatski kralj Vladislav. 
Na vojsku došle ćete fruncezke i njemačke, ter Vladislav sa 
sdruženom vojskom pogna vojsku tursku. Bio tu s vojskom 
i junak vojvoda Sibinjanin Janko. S prvine sreća bila, prošla 
kršćanska vojska kroz svu Vlašku i Bugarsku i na tisuće 
oslobodila krštena robija. Ali kada kršćanska vojska udrila 
tabor kodVarne blizu ornoga mora, a Mu rat Drugi car upravo 
se sa stotinu tisućah svoje vojske vratio iz Azije, zametne se 
(god. 1444. dan 10. Novembra) boj grozovit, Turčin razbije 
kršćansku vojsku, a kada još kršćanske čete zapaziše na tur- 
skom koplju Vladisiava kralja glavu, uagiiuše ružnim mete- 
žom u bieg. Kršćanska vojska brojila uapram turskih stotinu ti- 
sućah samo dvadeset i pet tisućah, ahrvatske ćete vodili Franjo 
i IvoTalovići, sinovi Matka bana i sada skupa bani hrvatski. 
Puno je pokvario kršćanskoj vojski srbski despot, koj je sam 
nagovarao Vladisiava a onamo sultanu sve izdavao i najzad 
ua njegovoj strani vojevao, kako je drugćije i morao. Talovići 



154 

utekoše čitavi. Skoro zatim (g. 1448.) sdružena ugarska i hrvat- 
ska vojska bila je krvav boj s Turčinom (proti 150000 Turakah 
49.000 Ugarah i Hrvatah) na Kosovom polju, i tu poginuo hr- 
vatski ban Sekula (netjak Sibinjanin Jauka), a sam Sibinjan 
ljuto ranjen jedva živ ostade i u Smederevu na prevaru zasuž- 
njen jedva se trudom Janka Mrnjavića oslobodi. Pogiboše tu 
hrabri junaci Talović ban i Frankopan. Turčin pobjedom kod 
Varne i drugom na Kosovom polju osigurao se u Europi. — 
Muhamed Drugi odlučio po što po to sjediti u liepom Carigradu. 
Ponudi s dobra grčkomu caru Konštantinu, koj osim grada 
više nije imao carstva, za naknadu Moreju, zemlju medju 
morima ; nu volio Konštantin da se zakopa pod ruševinom 
svoga grada. Silnom vojskom opasao Muhamed Cari- 
grad, Konštantin se branio vitežki blizu dva mjeseca; nu 
dana 29. maja mjeseca pade na vratih svoga grada Kon- 
štantin, i vas grad pade. Stiske i jjevolje u gradu prije 
propasti i strahote posije propasti spodobne su bile pro- 
pasti Jerusalema. Tri dana samo se morilo, robilo i palilo. 
Najljepša za onda i najbogatija crkva u svietu sv. Sofija 
preobratila se u tursku džamiju do današnjega dana. Od 
onda je Carigrad (drugčije turski: Stambul) glavni grad 
sultanom. 

Držeći Carigrad pomisliše sultani turski razprostrti 
carstvo u obsegu svih granicah staroga carstva rimskoga 
i zavladati svietom. 

Prama zapadu pačila je Turčinu jošte jaka gradina 
Biograd na utoku Save u Dunav, turska se vojska već više 
putih zaletila u Biograd, nu svaki put razbila se o tvrde 
zidine i snažne mišice hrvatske i srbske, pak ugarske. 
God. 1456. sultan Muhamed Drugi podje sa silnom voj- 
skom pod Biograd. Strah i trepet obuzeo vas kršćanski 
sviet. Kako je nekada Francez Petar fratar jurio po Europi, 
da gane kršćanski sviet na križarsku vojnu, tako sada 




zaredi glasovit govornik franciškau imenom Ivan Kapistrau. 
Kodom iz koljena hrvatskoga od onih Hrvatah, koji sa svo- 
jimi kraljevi prodjoše i nastaniše se u Neapolitansku, pro- 
dikao je on po Italiji, a u ovo vrieme baš u Beču. Kad 
.se sakupila vojska, stavi se da sam podje s njom kano 
kakov vojvoda u Biograd. Vodi vojsku Sihinjanin Janko, 
desno krilo kraljevo, a vodi fratar Ivan, što je sam saku- 
pio. Jurve četiri puna mjeseca što je Muhamed taborom 
obkolio i udarao grad, a na koncu dade zapovied, da sva 
ojačana vojska i sa svih strauah udari jurišem. 

Zakvačile se najprvo na Dunavu ladje, mnoge turske 
potopile se, muoge pokvarene moradoše uzmaknuti uz krvav 
Dunav, pak se je kršćanska vojska probila u Biograd na 
pomoć. 

Dvadeset debelih urah drži krvavo, kreševo ljudi skapa- 
vaju već od same muke i napora, a videći kolike su razvale 
u zidinah zinule i da nemogu odoliti sili, pomisliše pre- 
dati grad. Dok vojak i gradjan stoje na okupu, Kapisfcran 
s križem u ruci kroz plač udri vapiti : „ Kraljice nebeska, 
zar ćeš djecu avoju predati nevjerniku, koj sina tvoga 
psuje i ruga se: Kuda vam kršćani Bog vaš?" Tako fra- 
tar vapi i nariče. Turčin jurve skače preko zidinah: nu i 
kršćanska vojska skočila preporodjena a spravna radje po- 
ginuti sva nego se predati. Tko je za boj bije se, a sve 
što se može maknuti, nosi kamen, vatru i smolu, pak 
baca na turski juriš. Sibinjanin ugreznuo u svojoj krvi 
viče siguran pobjedo prestati, uu ueda počinka fratar Ka- 
pistran Ivan, nego zapovieda, da se krši jošte ono na Du- 
navu preostale sile turske. Trajalo jošte kakovih šest urah 
strahovita boja; ali se turska sila posvema slomila: sam 
car Muhamed zavija ljute rane na sebi. mrtva mu vojska 
prekrila izpod Biograda obkope i jame, a živa bježi 
obzira. Poginulo Turčinu 24 tisuće vojske. Kada 



: 




166 

glasi pročuli po svietu, papa Kalikst zapovjedi, neka se po 
svem svietu Bogu i Bogorodici pjeva hvala i molitva, na 
uspomenu tomu dogodjaju neka se zvoni u isti čas, kada 
se je sretno boj dovršio, a to med drugom i trećom urom, 
na pozdrav Gospin, što je kašnje prešlo na samo podne. 

Već u trinaestoj stotini bio je običaj zvoniti na tri 
maha u večer, a početkom četrnaeste stotine naredio papa, da 
se moli na čast bi. Gospi tri pata „Zdrava Marijo"; u drugoj 
polovini četrnaeste stotine naredi še najprije nekoji pokrajinski 
sabori crkveni, da se zvoni i moli takodjer u jutro ; a eto u 
drugoj polovici petnaeste stotine naredilo se takodjer još jedan 
put — o podne. Tako je po svoj crkvi katoličkoj postao i 
zavladao običaj zvoniti i moliti na povdrav Gospin, a poldasnja 
zvonitba počima od biogradske pobjede. . 

Za malo vremena umori kuga, koja je Turčina s 
iztoka pratila i za njim kano turska osveta ostajala, oba 
junaka Sibinjanin Janka i Kapistrana Ivana. Slugu božjega 
pokopaše u Iloku u Sriemu. God. 1462. klanja se Turčinu 
Zahum ili po Hercegu (Kosači) Štipanu prozvana zemlja 
Hercegovina. God. 1463, (13. Juna) pade pod tursku vlast 
grozovitim porazom Bosna. Iste godine provali turski voj- 
voda Alipaša na Sriem, rekši da si otvori vrata u Hrvat- 
sku i Ugarsku; ali ga potukoše Petar i Mihalj Sokoli. 

Zakleo se pako car Muhamed, da će ostao propao pro- 
valiti u Dalmaciju, i kroza nju u Njemačku. Na tom putu 
obkoli on hrvatski grad Jajce na vodi Vrbasu. Hrvati u stiski 
zamole za pomoć Matiju Korvina kralja ugarskoga ; jer makar 
oni njega nepriznadoše za kralja, Hrvati su pomagali Ugrina 
svakom prilikom, a proti skupnomu neprijatelju. Matija mjesto 
na Turke udari na Hrvate, rekši da će u stisku nagnane sada 
lahko spokoriti i podvrći. Hrvatskoj vojsci stavi se za vojvodu 
zagrebački biskup Čupor i Matiju zapovrnu doma ; nu Turčin 
je dotle predobio Jajce. Potle se pokajao Matija zašto je to 

r 

učinio, i da se Hrvatom sada već kano kralj njihov oduži, 






M 

spremi vojsku da otme Turčinu Jajce, Jajčani na krutoga 
Turčina ogorčeni jedva dočekaju Matijn, pobune se s nutva 
oni, s vaua pritisne kralj, a Turčin u tvrdih kulah gla- 
dom i ecdjom primoran pređa se na milost i nemilost. 
Haram bega turskoga zapovjednika poveo sa sobom i kod 
krunitbe Miitijine bio je svjedok za Ugre pobjede, a za Turke 
ugarskoga veličja i slavja. U isto vrieme predobi Matija 
od Turakah 20 gradovah po zemlji, grad Jajce utvrdi 
boljma i postavi tinj svoju posadu. Muhamed kada doouo kako 
mu je poražena kod Jajca vojaka, biesan pogna pod Jajce 
jošte jaču silu, svom žestinom bije grad i baš turski kolje 
i para, što stigue živo. Ali ugarska i hrvatska vojska po- 
rene u dva kraja gradu u pomoć, a Muhamed pretraže« ostavi 
grad tolikom naglinom, da nije mogao pribrati ni bojne 
sprave svoje. Sa svim tim nije ni potle mirovao Turčin, 
nego provalio u Hrvatsku, osmaknuo se o Zagreb, gdje je 
u okolici zapalio pavlinski kloštar u Kemetab, projurio do 
Kranjske, al na povratka natovarena, golemim plienom po- 
tukli ga kod Dubice Bernardin Frankopan, ban Matija Ge- 
rebić i Vuk despot, a do deset tisućali krštena sužnja 
oteli mu. Matija je još god. 1475. od Turakah oteo grad 
Sabac (u Srbiji), što ga sami proti Ugrinu i Hrvatu biše 
sagradili. Iste godine uzbio je uje iz Erdelja vojvoda Ba- 
tbory Stjepan. Ali Turci koristeći se velikaškom svadjom, 
narodnom neslogom i vjekovitom za hrdjava kralja Vladi- 
slava smutnjom, napredovali su sve to dalje otimajući sad 
ovaj grad i krajinu, sad odu. Velikaši nekoji ljuti ua kra- 
lja Vladislava napustiše tursku vojsku u Hrvatsku. Jajce 
je opet u turskih šakah. 

Za Vladislava Drugoga kralja spremi vojsku ban hr- 
vatski Ivan Korvin, otme Jajce i potuče Turakah na ve- 
like tisuće. Kad je sultan Bajazet u dva krila namjerio 
s jedne strane na Biograd i Šabac, s druge opet na Jajce, 



158 

sprema se takodjer s naše strane velika vojska ; iz Bosne 
probije se nekako u našu zemlju gore do Koruške, gdje 
je kod Bjeljaka hametom potučen. 

Kašnje je opet prodro Turčin preko Hrvatske do u 
Kranjsku i Štajersku i zasužnjio s ostalim plienom veliko 
množtvo naroda; na povratku pozdraviše njega nasljednici 
Korvinovi bani Bot i Đerenčin Emerik na krbavskom po- 
lju pod Udbinom hoteći mu zakrčiti put, nu boj bio po 
Hrvata nesretan, jer je što poginulo što zarobljeno na 
tisuće, te vojska razbijena (11. Septembra 1493). Sva 
gornja Hrvatska s Likom i Krbavom pak s Modrušem 
i Blagajem gradom bila oplienjena i popaljena, jedino 
Jajce bio je oslobodio ban Ivan Korvin. Foslie udbinskoga 
poraza tužan Vladislav moli i zaklinje u li ud i mu na sa- 
boru Ugre i Hrvate, neka bi se za obranu granicah uči- 
nilo štogod stanovita i hasnovita; nu neda Zapolja, neće 
Ugri. Korvin kano prvi ban bio se zahvalio, a Ladislav 
Kanižki knez ban sa svojimi Hrvati sklon je učiniti sve, 
samo da je oduška i vremena. Kralj pozvao sabor u 
Viroviticu, tu banstvo natrag primio Korvin Ivan i slož- 
no se odredila novčana pomoć za stalnu vojsku konja- 
ničku. Sultan u to poslao u Budim poslanika, i učinio se na 
tri godine mit, ali se držalo nije. Korvin opet mora 
ostaviti baniju, jer ga plemstvo neće da sluša, a banom 
postao Jure Kanižki. Škenderpaša iz Bosne hara po dal- 
matinskoj Hrvatskoj u okolici ninskoj i zadarskoj; spa- 
lio Zemunik i na tisuće odagnao ljudstva i marve. Iste 
godine u jesen preko Hrvatske provalio do u Italiju. 
Vladislav s papom i Venecijom sklopio ugovor, da ga ba- 
rem novcem pomažu, a s Francezom i s Poljakom sklopio 
pravi za obranu savez. Hrvat je po staroj navadi sam 
svoj. Godine 1500. uđriše Turci na Jajce, nu opet je pod 
vrhovnim vojvodom Korvinom Ivanom desnica hrvatska 
razbila tursku vojsku. Tu se pokazao Krsto Frankopan 







velikim junakom. Još je Korvin razagnao Turčina iz po- 
žeikoga i vukovarskoga polja iz Slavonije g. 1502. Umro 
Ive zadnji svoga Sibinjanin koljena god. 1504. i zakopan 
n crkva u Lepoglavi. Šteta što se je s ovim junakom na- 
rod prekasno spoznao. Na koncu petnaeste stotiue postao 
hrvatskim banom Hrvat Petar Berislavie, vespritnski u 
Ugarskoj biskup. On je Turčina prvi porazio kod Dubice 
na Uni (god. 1513.), razbio mu vojsku, potukao na mnoge 
tisuće, a razbite čete nagnao u Savu, pak je malo tko 
živu iznesao glavu. Pukao Berislaviću slavan glas po svem 
narodu, pak i trebalo je vitezu dobra glasa i zaufanja, 
jer je svaka nevaljalština bila pokidala narod i razrovala 
domovinu. 

Kako je Turčin sveudilj udarao na hrvatske krajine, 
morao je i ostali sviet pomišljati, hoće li jedan narod 
moći zaustaviti tursku silu i nebi li bilo pravo pomoći 
Hrvatu. Papa Julij Drugi bio sazvao sabor u Rim : tu 
se mislilo i na Turčina, a sboreći tu biskup senjski Ko- 
žićić Šime i kardinal grof Bakač Toma pećuvski biskup 
pripoviedaju neprestane borbe i žrtve hrvatske, a papa na- 
redi, neka se na Turčina diže križarska vojna. Pomoć bila 
obećana; nu dosta je do pomoći proteklo hrvatske krvi. 
Papa piše, poručuje na sve strane, neka se diže križarska 
vojna, osobito pako budi mlitave plemiće ugarske. Ali 
plemstvo ugarsko ima drugoga posla: jagme se za krunu, 
pak buduć u krunu ide samo jedna glava, bori se svaki za 
takovu pod krunu glavu, koja bi njemu više dala slobo- 
štine i dopustila više otmice i guljarije. Kardinal-prabiskup 
ostrigonski Toma Bakač zove i diže križarsku vojsku po 
ugarskih stranah ; sastavio križarsku vojnu od samih se- 
ljakah i Sikulac Jure Doza, a kad vidio oko sobo silu, 
zaboravi on na križ i na Turčina, pak okrenu osvetit se 
gospodi, koja su podanike na sve načine mučila a nepo- 



I 






160 

pustila niti u onaj čas stiske i nevolje. Nu mudra go- 
spoda pod Batorom i Zapoljom razbiše nevjestu seljačku 
vojsku. 

Ovo dugo vremena nije navaljivao Turčin u ugarske 
zemlje, nego samo u hrvatske ; jer je tako bio napravio 
mir s kraljem Vladislavom. Ali kada Vladislav umro i sin 
mu Ludovik na priestol zasio, car turski Soliman provalit 
će preko ugarskih granicah. Prije vendar trebalo mu, ako 
ne spokoriti a to oslabiti Hrvata. Kraljevina hrvatska 
ima u Bosni jošte dva grada, jest dakle, što jošte smeta 
Turčinu. Nego sada grne on hrvatskom krajinom prama 
moru, predobije i popali Klis i utrdi za sebe Cetinj blizu 
Sinja. Malo kašnje predobije Turčin Srebernik, a Knin 
grad sravni sa zemljom. Kada vidio turski napredak 
kralj Ludovik, uputi se, da nije dosta jak s Turčinom 
vojevati, ter zamoli Solimana za mir i s njim godine 
1519. sklopi pogodbu na tri godine mira. Opet kralj 
ugarski sklopio mir samo za ugarsku kraljevinu, kano da 
nije takodjer kralj hrvatski. Ali takova je sudbina hrvat- 
ska: kad komu treba pomoći, za svakoga i svačije toči 
on krv kano za svoga i svoje; ali kada njemu treba po- 
moći, neka se s Bogom pomogne sam. Klonuo i Hrvat 
duhom, a nije ni čudo; jer narod gine, zemlja neobra- 
djena i pusta nedaje hrane, a što je jačih mišicah, sve je sama 
vojska, koja nikomu neteče blaga. Što će i Berislavić ban ? 
Jesu mu liepo na ruku biskup senjski Šime Kožičić i knezovi 
krbavski kao Torkvat Karlović i odzada Frankopani i 
Zrinski; ali Turčin udara na sve strane, vojske velike 
nije smoći niti svakamo namaknuti, a dohodak banu vas 
nekoliko iz njegove biskupije i vranskoga priorata, komu 
je bio upravljatelj. Godine 1519. bio je poslao u Eim 
pred papu Leona, poslanika, neka bi se štogod već jednom 
učinilo. Isti poslanik Toma Niger, kašnje skradinski bi- 



161 

skup, išao pred-cesara Karla Petoga. Nije dočekao pomoći. 
Ali Berislavić ban neklonuo duhom nego znao obo- 
driti i ohrabriti narod, kod Otošca sbilja slavno razbio 
tursku vojsku; nu kod Korenice (u otočkom puku) padne 
pod banom Berislavićem konj, a on sam s mačem u ruci 
pogibe (10. dan maja 1520.) Iz Bišća priteče pomoć i 
vojska složno uzbije Turčina, a junaka bana zakopa u 
Bišću. Pisma s Nigrotn od pape i cesara, kojimi hvale 
hrabrost i žrtve Hrvatah i njihova bana Berislavića, bodre, 
obećavaju, ali takodjer žale, što mu mahom pomoći ne- 
mogu, nenadjoše ga živa. 

Slavna Berislavića uspomena vjekuje u narodnoj pje- 
smi. Još je dao udriti Soliman na hrvatski grad Jajce ; 
nu obranio ga ban Kegljević. 

Tri godine mira minuse. Turčin grne s vojskom 
prama ugarskim medjam. E dš, : dok se ugarsko plemstvo 
sakupi i složi, treba vremena. Soliman je već predobio 
jake gradove Šabac i izdajom nekih Srbah sam Biograd. 
Otvorena su vrata Ungarije ravne, a s one strane i hr- 
vatska ravna Posavina. Sriemom robi i pali Turčin, a pro- 
dirao je sve amo do Kupe. S Biogradom i Šabcein padoše 
u turske šake sriemski gradovi: Kupinik, Barić, Slanka- 
men, Mitrovica, Karlovci i Ilok (god. 152T.) Sada tuče 
udarac za udarcem. 

Ludovik kralj sazvao sabor, zove unj i Hrvate; nu 
Hrvati nemare za njegov poziv, kako ni on sa svojim TJgri- 
riom nije mario za nje. Mislio i poručio Hrvat: imam sam 
što braniti, pa kako se sam branim ja, brani se i ti sam, 
kako znaš. Nego Hrvati zaiskaše ipak pomoć u susjeda 
austrijskoga nadvojvode Ferdinanda i s njim sklopiše savez. 
Dok je hrvatska vojska sdružena sa Ferdinandovom odbi- 
jala i odbila Turčina iz Dalmacije, s druge strane kroz 
ona otvorena vrata provalio on u zemlju, palio i harao 



162 

okolo Ozlja na Kupi i oko Jastrebarskoga. Ne kano voj- 
ska, nego kano hajdučke čete na konju znali su turski 
čopori projuriti tija do u Kranjsku i Korušku (godine 
1522.) Godine 1525. udri Turčin na Jajce, nu loša mu 
bila sreća; jer za tri dana i noći krvava boja hametom 
potuče njemu vojsku Krsto Frankopan. Od tada izašao 
Krsto na glas kano prvi hrvatski junak i otac domovine 
s pridjevkom: „obnamba hrvatska. " 

Soliman spremio silnu vojsku i pritisnuo ugarske 
medje. Ali jadna Ungarija nije se jošte dozvala pameti niti 
složila. 

Koliko bi i bilo vitezovah gotovih žrtvovati se za 
domovinu, neda strančarska mržnja i borba odahnuti niti 
se maknuti. U saboru dvie oružane stranke: kraljeva i 
skupa Batorova pak Zapoljina: kada preoblada Zapolja, 
kralj mora skidati s časti Batora i njegovu stranku, a tako 
i obratno za volju Batorovu. Od tuda u zemlji nered, nye 
novca ter sam kralj mora Židovu zalagati srebrninu, da 
može s dvorom preživjeti, državne peneznice prazne su, a 
Soliman već u kući. Turčin valjajući se poput burnih va- 
lovah pohara/) oko Petrovaradina Sriem i valja se uz Du- 
nav. Kralj vendar od svoje češke kraljevine očekiva ne- 
koliko pomoći, zaufao se u nadbiskupa Tomora, i sam 
dakle podje s jedno tri tisuće iz Budima. Tomor stao 
uz Dunav, Bator uz Dravu kod Osieka. Kad se sakupila 
sva vojska, samo je 25 tisućah proti dvjesta tisućah So- 
limanove vojske. Niti koga izgleda i čeka, niti koga zove, 
niti je razuma, koj bi previdio, da ovakova vojska nije 
za boj s onolikim neprijateljem ! Udrila prva kršćanska 
vojska; nu sbog malena broja, a više još sbog nesloge 
med vodjami hoteći svaki zapoviedati i sbog nereda u 
vojski ostala sva pak i s kraljem u dunavskih moč varah. 
Kod Muhača na Dunavu na dan 29. augusta mjeseca šatro 



Turčin ugarsku vojsku svu, a sam Ludovik kralj ua bieg 
naglavce s konjem ugrezuno u vodu i blato ter se zadavio. 
Krsto Frankopan od svoje dobre volje s hrvatskom vojskom 
pošao na bojište; ali je zakasnio. Veli se, da je bio i Za- 
polja došao do Segediua. Da se nisu ugarski vojvode prena- 
glili, morda bi sve dnigćije bilo okrenulo. A sada zakrene Soli- 
-man prama Osieku, onda ravno u Budini, koj inu ee po- 
kloni, pohara zemlju sve gore do Gjura grada uz &HHI 
obalu Duuava. Kada u Budimu postavio svoju vladu, krenu 
niz lievu obalu preko Segedina onakovim načinom, kakovim 
je gore bio uzašao, natrag u Carigrad. Priča se, da je po- 
ginulo ljudstva preko dvie stotine tisućab, a množina sve 
na hrpe odvučena u tursko robstvo (sužaujstvo.) Matica 
ugarska bila je potle pod Turčinom sve do Leopolda ce- 
sara. A otelo se tada i od hrvatske kraljevine Srieni i ko- 
mad Slavonije. S tim za ovu dobu prestaje tu i naša 
pripoviedka. 

Vjera. 

Na koncu jedanaeste stotine (oko godine 1091.) 
stavio je biskupsku stolicu u Zagreb za kratka vladai 
svoga u savskoj Panoniji ili panonskoj Hrvatskoj Lađislav 
kralj ugarski. Stjepan biskup zagrebački godine 1232. ] 
stavio u Čazmi sbomi kapitul kanonikah. Za Bele Trećeg 
postavljena je u dvanaestoj stotini {god. 118i>.) odlukom 
sabora splitskoga biskupska stolica krbavska na Udbini 
(sada stolica kumpauije u ličkom puku). Od tuda je potle 
sbog Turčina prenesena ista stolica u Modruš (oguliusk 
puk god. 1460.), a najpotle opet sbog Turčina u Noi 
Vinodolski, ter je istom ove devetnaeste stotine sdružeE 
sa senjskom biskupijom. God. 1461. bio je u Otošcu, 
je od starine bila opatija (Sv. Nikole nad Gackom) Žig 
Frankopan postavio biskupiju; nu već za šest godioah pro 



164 

pade sbog turske navale biskupska stolica. U prvoj polo- 
vici trinaeste stotine «L22&.i odlikom pape »jrgura Deve- 
toga izasla dozvola, -ia se postavi novi biskupija sriemska 
sa stolicom, kako listine pisti, i samostana EameaieL 
Papinsko pismo od god. 1332. kaže. ako se vladike bio- 
gradski i branieevski nebad r i složili s papinskom stolicom, 
da onda i ove biskupije zeka spadaja pod bL-kupa sriem- 
skoga. 

Bosanska biskupska stolica prenesena je jur trinaeste 
stotine u Djakovo. Ito jim Bela IV. jod. 1244. potvrdio. 
Jer Djakovo. koje je nekada spadalo pod pećuvsku bisku- 
piju, spadalo je tada pod bosansku, koja se. pokle je sto- 
lica onamo prenesena, zove takodjer ij akovaćka. Sriem- 
ska i bosanska iliti djakovska kašaje sa sdruz^ne. Skoro sa 
zatim podpale pod vlast nadbiskupa koloćkoga. Ove tri 
kako i sve ostale hrvatske i dalmatinske biskupije spadale 
su pod prabiskupa splitskoga, k«.ji je bio prvostoluik «. pri- 
mas) sve Dalmacije i Hrvatske. pol trinaeste stotine 
uveden je u službu božju slovinski jezik po onih stianah, 
kuda je prije bio u desetoj i jedanaestoj stotini zabra- 
nom dokinut. 

Ugrin god. 1247. od kralja Bele Četvrtoga postav- 
ljen za prabiskupa splitskoga podalje iste godine biskupa 
senjskoga Filipa po znakove prabiskupske časti i vlasti k 
papi Inocenta Četvrtomu u Lion u Francezku. Tu liepu 
priliku upotriebi Filip pak uzme papi razlagati i dokazi- 
vati, koliko u njegovoj zemlji narod želi u službu božju 
slovinski jezik, i koliko bi to za vjeru koristilo. Papa 
umah prve zatim godine 124S. dao dozvolu pismom svo- 
jim na biskupa Filipa, a jezgra pisma govori ovako: 

„Mi indi. promotrivsi da je rieo porad stvari, a ne 
stvar porad rieči (to jest : poglavira stvar jest služiti Bogu 
službu, a jezik nije poglavita, zato dalje^: ovim ti listom 



dajemo vlast, da u onih straoah, gdje je običaj tako činiti, 
i sbilja činiš; ali samo ako se razlikom pisma nebude 
kvarila misao." 

Premda je papa dopustio senjskomu biskupu službi 
božju služiti jezikom slovinskim (starim slovinskim i pi- 
smom glagoljskim) samo za njegovu biskupiju, i to kuda 
je bilo prošlo n običaj: narod vendar i drugih biskupijah, 
kuda je prije jezik slovinski bio, stavi se prosit i tražit 
da i za nje bude povlastica, pak se je tako iznovice uveo 
slovinski jezik u crkvu po svih biskupijah hrvatske cr- 
kvene pokrajine pod prabiskupom splitskim, kako je prvo 
bio, kada je prama koncu jedanaeste stotine za zadnji 
put bio zabranjen. Ovaj put ušao je još slovinski jezik 
u kloštre (manastire), kuda ga prvo nije bilo. 

Biskupija senjska zadržala je u crkvi slovinski jezik 
do današnjega dana najvjernije u svem obsegu svojih gra- 
nicah. Osim nje zadržale su jezik sloviuski a crkvi mnoge 
župe biskupijah dalmatinskih i istarskih. 

Matica duhovnomu i pobožnomu žicu kako ove 
po svem ostalom svietu tako i u hrvatskom narodu bili 
su duliovui redovi i samostani. A bilo je redovan po zem- 
lji liep broj to latinskoga to grčkoga obreda. 

Red bv. Benedikt.a (zadaća mu moliti i raditi svaki posao, 
učiti i pisati knjigu, i naučati puh osobito mladež, — haljina 
crua) cvao je po Dalmaciji jur od početka jedanaeste stotine, 
a kloštar imao u Lokrumu Daprara Dubrovniku, na Mlitu. 
otoku, u Zadru sv. Krixogona muJSki i bv. Marije ženski, u 
Kraljevu Biogradu bv. Ivana od Petra Krešimira sagrndjen i ženski 
bv. Tome, kod Splita samostan tv. Štipana od hrvatske kraljica Je- 
lene sazidan s km ljevakom rakom, u samom Splitu ženski od Lovre 
prabiskupa utemeljen, n Trogiru b crkvom sv. Mojsije i sv. Nikole, 
Rabu b crkvom sv. Petra, >i Botincu (župa Stupoik) blizu Z 
greba. U dolnjoj Dalmaciji spominju ae mnogi »amostani s 
Basilija. U trinaestoj stotini sv. Domioik Uuaman u Španiji i 
sv. Francisko Asiski a Italiji utemeljiše svaki avoj red redov- 



ik 

■■ 

a- 
?e 

be 
li 
i- 

j 

I 



166 

nikah prosjakah, s osobitom za da dom osim obična tri zavjeta 
redovna propoviedati proti krivovjercem, zato su se dominikanci 
i zvali propovjednici ili prodikači. A mnogi dominikanski 
i franciškanski kloštri digoše se takodjer kod nas. Franciš- 
kanski u Zagrebu postao je umab u prvom početku, pak i 
danas kažu kapelicu, gdje je u sobi prebivao sam svetac otac 
Franci sko. pol petnaeste stotine sagradio je knez Martin 
Frankopan franciškanski samostan sv. Bogorodice na Trsatu 
nad Riekom. 

Pripovieda se priča, da kučiću Marijinu angjeli prene- 
sofie iz Nazareta na Trsat, a potle preko mora u Italiju na 
zemlju neke gospo dje Laurete (Loretto), gdje je sada velika 
crkva Bogorodičina i glasovito proštenje (sbor). 

Red sv. Pavla pustinjaka postavio si stan blizu Zagreba 
u liepoj dolini, koja od pustinjakah (Eremite) dobi ime Remete. 
Glasovitiji joŠte od remetskoga postade kašnje samostan pav- 
linski u Lepoglavi. S vremenom digli se samostani Pavlinski 
n Čakovcu sv. Jelene nad gradom od vojvode Štefana, u 
Crikveni kod mora od Frakopana Martina, na Kamenskom, u 
Sveticab, u Križevcih, kod sv. Spasa blizu Senja i sv. Nikole 
na brdu Kapeli kod Modruša (od Turakah porušen.) Nadalje 
imali su stan Cisterciti (Živući strogo žice: samotovati i šutiti, 
moliti i raditi — haljina biela), u Zagrebu (kod sv. Marije) i 
na Topuskom ; Premonstratezi (osobito propoviedati puku — 
haljina biela) u Čazmi ; a duvne (koludrice, opatice) istoga 
reda u Ivaniću i Remetincu ; i Dominikanci u Zagrebu kod 
sv. Nikole (sada sv. Martin u vlaškoj ulici) i kašnje kod sv. 
Katarine, pak u Senju. Bilo je takodjer jakih zadrugaH vitez- 
kih: Božjaci (templari) u Glogovniui uvedeni od biskupa Pro- 
dana u 13. stotini, u Zagreba kod sv. Ivana, i u Božjakovini. 
U dolnjoj Slavoniji osim više stanovah redovničkih bijaše već 
jedanaeste stotine glasovit samostan Kolban iliti Koblan (u 
15. stotini zove se Kazan, a danas kloštar kod Kobaša), 
utemeljen od reda Cistercitah, za njimi ga u 13. stotini oteli 
i držali Božjaci, a najpotle sve do Turakah pustinjaci sv. 
Augustina. Zatim samostan Morović i Ilok i još drugi. Kad 
su početkom petnaeste stotine ovi redovi prestali, naseliše se 
amo vi tezi sv. groba. 







Velebne crkve matice u Splitu, Zadru, Dubrovniku, 
Šibeniku , Trogiru i Rabu , a navlastiee stolna crkva 
zagrebačka svjedoče, što je pobožnost, umieća i vjeStina 
naših djedovah znala i premogla graditi. Zagrebačka ma- 
tica crkva, kako se priča, bila je s prvine nižje u polju, 
pa kada Tatari starinsku razoriSe, postavljen je u drugoj 
polovici trinaeste stotine temelj za novu crkvu, koja je 
dugo vremena građjena i prigradjivana, od svakojakih 
hudih dogadjajali kvarena, i od crkvenih glavarah, velmo- 
žah i oaroda popravljana. Velike zasluge za ovu crkvu 
odnesošo pred Boga od trinaeste pak do konca petnaeste 
stotine biskupi Timotej, sv. Augiistin Kažotić, Ivan Alben, 
Osvald Tuš, 

BogomiH i Patareni. 

Ove doba bilo je po južnih slovinskih zemljah velike 
muke i posla s krivom vjerom bogomilskom i pataren- 
e kora, pak ako i nije kod nas bila preoteta mah, ipak je 
na dva kraja bila jako zahvatila u kraljevinu. 

Od poganske, indijanske i siavjauske vjere pak krivih 
vjera!] kršćanskih iz prvih stoti n ah skrpao Bugarin pop 
Jeremija novi vjerozakon , a kako je sebi po tom pre- 
nadio ime Bogomil , tako se je sva njegova družina zvala 
„bogumila". U bugarskih zemljah bila je preotela vas mah, a 
već u jedanaestoj stotini zahvatila daleko i jako zemlje Brbske, 
osobito se zagniezdila u Bosni, a prošla od ovuda u susjedne 
strane u Slavoniju, a druge pako u Dalmaciju. T.iltu i Krbava, 
kuda su se svali Patareni. Sa slovinskoga juga preskočila ta 
vjera (po tvgovoih) tija a južnu Francezku i n©roju Italiju; 
a bilo je ote vjere nekoliko takodjer po Uegariji, Njemačkoj 
pače u Englezkoj. Na zapadu zvali su se KaUri to jest 
Čisti, po čistoj tobož vjeri. Nauk nije bio jed»o, ni vgsda i 
'akuda jednak ; nu kolika je god bila razlika, svi su sn oni 
držali kano svojta. A poglavit nauk vjere jest: dva boga stvo- 
ritelja, dobri i zli. Dobri pravi bog nije stvorio stvari, 
koje se mogu uništiti, dakle zato zločeste ; pak kuko ju u svietu 
vidljivom sve zločesto, nije dobri bog #tvor!o sviću, nego 



I 






168 

djavao (lukavij, nečastivij). Dva su daklo svemu uzroka, dva 
boga, i dvoje vrsti stvorovi: duh i tvar, vjekovito i vre- 
menito. 

Ali već se vjera tim luči, što su jedni zloga boga držali 
za vjekovita i sama za sebe slobodna, a drugi ne, nego da je 
i on stvor dobroga boga. Vjerovali su u jednoga naravom a 
trojega osobami Boga, dakle i sv. Trojstvo; ali tako, da je 
otac rodio sina, a sin duha svetoga. Isus došao, da uputi 
ljude, kako će se spokoriti i s Bogom pomiriti; nu niti on 
niti Duh sveti nisu božanske naravi niti osobe, nego su veliki 
duhovi, angjeli. Duša po smrti žive, tielo neuzkrsne nikada. 
Duše u ljudih to su angjeli, koji padoše s neba, pak su za 
kaštigu spravljene u tielo. Duša dakle po obćenitom pravilu 
stvorena od Boga, tielo od djavla. Bosanski Pataren učio je 
iztočni grieh tako : da je ono stablo bilo žena (Eva), a voće 
užito sastavak i spona tjelesna med Adamom i Evom, sbog 
šta da i jesu prognani iz raja. Prije spasitelja vladao svim 
svi e tom i posvema vrag Isus sam bio duh, a tielo mu samo 
na oko prilika, niti je trpio nego samo nauk nauČao i poka- 
zao, kako se ima raditi ; nego pokle je bio pribijen na križ, 
i kano umro i uzkrsnuo : skinuo on tada sa sebe krinku, po- 
kazao vragu pravo svoje lice i lancem ga prikovao u pakao. 
Zatim se sin božji vratio u nebo i slio se u otca, u Čijoj 
utrobi stoji zatvoren od početka. Marija mati Isusova nije 
bila čovjek, niti tjelesna, nego samo angjeo. — Žrtve, otaj- 
stvah i crkve da Hrist Spas nije naredio. A kakov je Pata- 
renu zakon? 

Tielo tvoje i sve što vidiš zlo je od zloga, zato bez 
skrajne nužde netakni ničesa; neimaj nikakove zemlje niti 
blaga, ne ubij ničesa niti idi u boj, niti se oružjem od boja 
brani, nejedi mesa niti nikakova mrsa; nemoj se niti ženiti 
ili udavati. Nego buduć da se je u mah pokazalo, da bi se po 
takovu vjera morala zatrti sama sobom već u prvom koljenu, 
naredjene su dvie vrsti puka: vi em i i pravi (savršenici). 
Pravi sii morali držati vas vjerozakon, a bili su vrlo riedki. 
Vj erni su smjeli u svem grieŠiti, samo je morao gledati svatko 
da prije smrti makar za trenutak postane pravi. A umro tko 
kano pravi ili neumro : lahko je bilo za njega ; jer jedni su 
držali, da je već sama smrt dovoljna pokora za svakoga 
viernoga, a drugi da duša po smrti seleći se iz tiela u tielo, 



iz životinje u Životinju može svršili pokoru. Ako se je tko 
prenaglio Cer postao pravim, mogao je svaki čas učinivši grieh 

Bio je obred, kojim se je primalo ti bogomiln družbu, 
a kako au svakoga čovjeka izvan svoga reda držiili za. nečista, 
zvao se je taj obred očišćenje, koje je imalo više korakah. 

Nedjelje nisu svetili, samo su neke svetkovino kršćanske 
po imenu zadržali Kamo bi se sastali, tu bi jim bila crkva; 
ali u Bosni, gdje su bili najslobodniji, imali au posebne bogo- 
moljniee bez ikakova kipa i nakita. Obična molitva bila jim 
„Otče naš". U bogoraoljnk'i slilo se štogod iz sv. pisma samo 
novoga zakona; molilo se, i duhovnik blagoslovio puk, pak 

Crkvenoga poglavarstva i reda nisu trpili, i (o je najviše, 
na što sn u zapadnoj i iztoČuoj crkvi hulili, i za duhovnike 
vadili iz sv. pisma rieči kano ružne psovke: leglo zmijino, 
vuk, otrov itd. Ali su vendar i sami oni imali duhovu 
poglavarstvo: djed (episkup) bio što naš biskup, gos 
svećenik, starac šio djakon, a starac i gost skupnim 
nom zovu se strojnici (mefilri , učitelji). Dj ed 
uza sebe dvanaest slrojnikah kano svoje viede. 
— Ali se je svaki pravi „dobri čovjek" smio držati i 
faovnika i nauk uaučati. 

Samo ee kaže, zašto se je ovakov nauk mogao kano 
nahrupice primali, osobito ako se pamti, da se pn onih zem- 
ljan »bog vjekovitoga nemira i razdora kršćanska vjera i dah 
nemogaše pravo za kori en i ti. 

Kaže se tnkodjer samo sobom, da je ovakova vjera mo- 
rala pomutiti u svielu red i poredak; jer je Bogomil učio, a 
brao njegova družina prihvatila, da neamije biti poglavara ni 
gospodara, niti Čovjek čovjeku biti podložan. 

A nisu oni postili, da ide nauk u sviet a mirom, nego 
kuda bi oni jači preotuli mab, oružjem i svakom silom silovali 
bi oni krsten narod, da se prcvjeri, proganjali svećenike i 
rušili crkve, bunili puk proti svakomu od imetka i vlasti, 
prem bi svomu vierniku ostavili imetak i vlast. 

Na zapadu je to diglo na nje križarsku \ 



nečovječne 
nje 



Nar 

ka uski s ta više 



oskogu 
;na dva, reda dominik; 
i krive vjere odvraćati 



u, bilo za t orna 
dišta i suda. 
iski i francis- 
obraćati puk. 



170 

"U srbskih zemljah podaj ekao bogomilstva ili patarenstvu* umak 
s prvine koriea veliki župan Stjepan Nemanja, pak tuđa nikada 
potle pravo neojačaše ; nego u Bosni uzimali ih pod krilo i 
zaklon bau Kulin (vršnjak Neraanjin), Ninoslav, Štipan Ko- 
tromanovič, kralj Štipan Tvrdko i Ostoj*. Herceg pako Štipan 
KosačkS bio je Patarenom otac i majka. Na Patarene dizala 
se je i amo kod nas križarska vojna: ponukom Inoceota Tre- 
ćega naredio i vodio vojnu na Bosnu kralj ugarsko-hrvatski 
Emerik, a kašnje bio bi obični vodja nadbiskup kolocki. 
Poiiljano je amo redovnikah Dominikanacab i Fraaciškanah u 
pomoć* za duhovnu služba pak i za vierske audce uz križarsku 
vojnu, ter bi sudili, je li tko krivovjerac ili nije. 

Od konca dvanaeste stotine pak do propasti Bosne bilo 
je nemira i bune od Patarenah i proti njim suda i vojska. 
Ali nije ni s daleka to onako krvavo i pogano bivalo kako 
na zapadu; jer kad je sila pritisla, sami vladari premda Pa- 
tareni pritajiŠe se, kano Kulin ban, koj liepo moli papu i 
kralja, neka bi mu poslali pametnih ljudih i duhovnikab, koji 
bi mu narod boljemu naučili, a drugi kano Ninoslav, Tvrdko, 
Tomaš predjoše pače u katoličku crkvu i u nju Patarene 
okrenuše priganjati. Prve polovine petnaeste stotine imaju oni 
u Bosni sve pravice državno, vjera njihova u zemlji priznana ? 
jaka i ugledna, prve familije i častnici njezina su uda. Nego 
to je u Bosni bilo pravilo : kada bi strah i sila jače pritegla, 
Patareni i njihovi prijatelji pritajili bi se; a čim je sila po- 
pustila, digoše oni glavu na osvetu. Kralji Tomaš Ostojio i 
Štipan TomaŠević biŠe se svom sitom napregnuti, da Pata* 
rerom slome moč i porazkidani narod sdruže; nu več je bilo 
prekasno. 

Jako se je krivovjeretvo bilo pojavilo u Slavoniji (do 
god. 1234.) i proširio se ovkraj Save do Drave i Dunava 
tako, da je trebalo oprieti se većom snagom. Osobito se bilo 
zatagfo u županiji požežkoj i vukovakoj. Ovaj diei naroda bio 
je od starine u vjeri zapušten ; jer za hrvatskoga vladalačkoga 
doma spadao je ovaj kraj pod dalekoga biskupa ninskoga i 
splitskoga prabiskvpa, i jedva se kašnje počeše zauzimati zanj 
biskup peČuvski i koločki nadbiskup. Koloutan vojvoda hrvatski 
dobi od pape nalog, neka s vojskom u Slavoniji zatare krivu 
vjeru, a Stjepan biskup zagrebački i Ivan biskup bosanski 
morali mu niti na- ruku to naukom u narodu to svjetom. U 






Lici i Krbavi uz duhovnu moć nauku uzbijala je i zatirala 
patarensku krivu vjeru vlast knezovah i veltnosEah, koji vazda 
ostaie vierni kršćanskoj vjeri. — Na velikom saboru crkveuo 
u Basolu (njemačkoj) u prvoj polovici petnaeste stotine : 
vladanja Sigismundova puno je radio Dubrovčanin Stojkovič, 
učen duhovnik, kardinal i papin povjerenik, i bilo velika go- 
vora za bosanske Patarene, kako bi ih obratiti; nu izašlo je, 
u ovom neprestanom nemiru i boju nije ništa opraviti. 

Turčin nesložni narod bez muke spravio pod svoju vlasi. 
Bogomili se s većine poturčili. 

Rada pade pod tursku vlast Carigrad i s njim patrijar- 
Šija, bilo je s prviue za svakoga krštena zlo i ocopako. Nego 
kada sultan vidio, kako rimski papa neprestano diže na njega 
vas zapadni sviet, domislio se on brzo staroj mržnji narodnoj 
medju Grkom i Rimljaninom, pak proglasio Grku veec slo- 
boštine. Carigradskim patrijarbsm dao neograničenu vlast nad 
sve kršćansko biskupije carstva, n patrijarhe carigradski po- 
iiljnli biskupe Grke, koji su u liturgiji slovinaki jezik dokidali 
(latiuslca nesmije se tuda ni pokazali na bieli dan ni od Tur- 
čina ni od Grka), sto je zatečeno katolikab grčkoga obreda 
sa slovinskim jezikom, to pod silu mora priznavati Grka. To 
je Turčinu puno milo bilo, samo neka se porazkida svaka 
spona a Rimom i narodna svojina zatare. Bez slobode, bez 
učenih i razumnih učiteljah i bez nauka, pod teiSkom globom 
turskom i grčkom, a gledajuči svaku nepodobstinu pravo je 
čudo božje, da se narod nije onekrstio i odrodio, kako je 
ao postati surov. Katolici obojega obreda moradoše se po- 
ina pritajiti, a skrbili su za nje duhovnici iz usjednih 
hrvatskih i dalmatinskih biskupijah pak Franciikani, svi pre 

Zakon i pravica, 

V s t it v 1 vlada. 

Ime i granice. 

Kraljevinu hrvatsku zovu stara pisma i knjige ove 
dobe jedanput „Hrvatska" ili „Sva Hrvatska", drugi put 
„Hrvatska i Dalmacija;" sad „Slavonija," a najpotle „Dal- 
macija, Hrvatska i Slavonija." 



172 

Narodni kralji hrvatski prve dobe zvali sa se: »Kralj 
Hrvatske i Dalmacije," a taj naslov primio je takodjer 
kralj Koloman. 

Hrvatskom zvala se je sva zemlja, dokle je o svom 
dolazku narod hrvatski bio zavladao 7 dakle tik do mora. 
Dalmacija ime ostalo je samo onim primorskim gradovom 
i otokom na moru, koji su bili ostali pod carem bizan- 
tinskim, a kašnje pokle je hrvatski kralj tu bizantinsku 
zemlju spravio pod svoju vlast, hotio je to označiti po- 
sebnim imenom Dalmacija. Po takovu zemlja imenom 
Hrvalska dirala je kroz Dalmaciju s&mo more. 

Imenom „Slavonija" zvao bi tudjin svaku zemlju, 
kuda je prebivao Slav, ter po takovu čujemo ime Slavo- 
nija i onuda, kuda naše uho na prvi mah nezna vjero- 
vati. Tako u pismih grčkih Stije se ime „Slavonija" a 
za narod daleko nam na jugu, za Macedoniju. Njemački pisci 
zovu domovinu Bodricah i Veletah Slavah onamo preko 
Češke „Slavonija." Kneževinu Kocelovu oko Blatna je- 
zera (Balaton) zovu njemački pisci Slavonijom. Stari po- 
vjestničari i pisma iz jedanaeste i dvanaeste stotine zovu 
stanovite zemlje u Dalmaciji Slavonijom, . ljude Hrvate 
tuda Slavonce, a jezik slavonskim. 

Obično pako osobito od onda, kada je Ladislav kralj 
bio nad zemlju medju Kupom, Savom i Dravom postavio 
vojvodu Almaša s naslovom „slavonski", zvala bi se Sla- 
vonijom ota zemlja ; pri čemu sriemška,. virovitička i po- 
žežka županija zvale su se dolnja ; a županije varaždinska, 
kriaevačka i zagrebačka gornja Slavonija. 

Prvi put dolazi ime slavonske kraljevine u jednom 
pismu kralja Bele Četvrtoga iz trinaeste stotine, gdje se 
on zove kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Sr- 
bije, Galica i Vladimirske. Nu i potle dolazi, da se pod 



173 

„ciela Hrvatska" ili „ciela Slavonija" (ciela za razliku od 
obične) razumije sva hrvatska država. 

Niti Dalmacija niti Slavonija nisu bile same sobom 
kraljevine, a bez kraja pusta je misao, da bi komad zem- 
lje, što se sad Slavonijom zove, bila kraljevina, ili da je 
to ona Slavonija, koja se jednako uz Hrvatsku i Dalma- 
ciju spominju, osim prošle stotine. Ime državi u tudjem 
svietu nije bilo točno ustanovljeno, Hrvat bi primio kako 
bi tko volio reći ; a najpotle bio je primoran porad osta- 
loga svieta takodjer sam uzeti sve troje ime, za dokaz da 
je sva zemlja njegova, pak se po tom od tri imena u 
pismu napravile tobož tri kraljevine i na koncu konca 
ime: „trojedna kraljevina.* 4 

Granice hrvatske države tekle su ove dobe na jugu 
do Boke Kotorske, na zapadu do rieke Raše u Istri, na 
severu do Mure i Drave, na istoku do Dunava i Vrbasa 
u Bosni. Petnaeste stotine odkidao zemlje Mletčič od Dal- 
macije, Turčin od Bosne i prieko, Habsburgi na Sani 
Krki i Sutli. 

Kralj 1 rojvoda. 

Kraljevina hrvatska ostala je takodjer u drugoj dobi 
posvema svoja i nezavisna, samo glavom kraljevom s 
ugarskom sdružena kraljevina. Kralj ako je hotio narediti 
štogod, bilo mu s prvine samomu glavom doći u zemlju na 
sabor, pak i jesu kralji dolazili, ovdje se posebice krunili, 
svečanu zakletvu polagali ter sabor kano čeonici vodili, 
kako nam to pripoviedaju pismaStjepana Trećega Gejzina 
sina. A nemogši kralji dospjeti sami svakarao, postavili 
bi ovamo svoga najstarijega sina s imenom vojvoda, pod- 
kralj ili pače kralj. Vojvoda hrvatski iz porodice kraljev- 
ske bio je cieli kralj. Tako je vojvoda Andrija u svojoj 
kraljevini hrvatskoj držao podpunu kraljevsku vlast, ter 



174 

vladao po zakonu napravljenu u saboru hrvatskom; tako 
Emerik sin kralja Bele jur za života otoeva bi okrunjen 
za kralja; tako i mladji kraljevi sinovi Bela i Koloman 
bili su krunom Zvonimirovom za života otacah svojih 
okrunjeni, a za krunitbe izdavali narodu krunitbena pisma 
i darovnice/ Vojvode kraljevine (ovamo je spadala tada i 
Bosna) i okrunjeni kralji držali su takodjer svoj kraljev- 
ski dvor, svoga kancelara i ministre, sve kano pravi kralj. 
Naslov mu je bio: Vojvoda Dalmacije, Hrvatske, Bosne 
i Zahumja (sad Hercegovina). Zemlju svoju zove kraljevi- 
nom, pismo svoje darovno „kraljevska darovnica", pak 
ako bješe okrunjen, rekao je pred naslov „vojvoda" „okru- 
njeni sin" toga i toga kralja. 

Zadnji, koji se na hrvatskoj zemlji okruniše, biše 
god. 1301. Earlo Robert u Zagrebu, koji je kašnje u Bu- 
dimu okrunjen krunom sv. Stjepana, za tim Ladislav kru- 
njen 5. kolovoza god. 1403. u Zadru. Kašnje su kralji 
tražili i naredjeno je, da krunitba bude skupa za obe kra- 
ljevine (obično u Stolnom Biogradu iliti Fejervaru), pokle 
bi se prvlje kraljevska zavjernica ili krunitbeno pismo na- 
redilo na obima saborima posebice. Jer svaki kralj morao 
je prije nego bude okrunjen, podpisati tako zvanu zavjer- 
nicu, to jest pismo, u kojem kraljevini i narodu vjeru 
daje, da će vladati po obstojećih zakonih, ter sloboštine 
i pravice zemlje vierno držati. Hrvat je te svoje pravice 
znao odvažnom voljom sačuvati sve do konca šestnaeste 
stotine. 

Ban. 

Kraljev namjestnik bio je ban kano podkralj. Zna 
se, da je banska čast u Hrvata starija od kraljevske, pak 
je narod nju kano zalog svoje slobode i oblasti znao držati. 
Ban je u istinu bio glava zemlje i kraljevsku imao vlast. 



Ban je sazivao sabor svoje kraljevine i nepitajuć 
kralja. 

Ban je sa saborom zemlju upravljao. 

Ban je saborske odluke kano kakov pravi kralj po- 
tvrdjivao i kano zakon proglasivao. 

Ban je mogao istomu saboru podavati povlasticah ili 
barem povlastice potvrdjivati. 

Ban je sam imenovao podbana kraljevine. 

Ban je imao vlast imenovati velikoga župana kri- 
ževačkoga i zagrebačkoga, i dieliti darovnice sve do 16 
selištak. - 

Oko kralja u kraljevini ugarskoj brojio se ban hr- 
vatski medju kraljeviuske zastavnike (barone) ; u staro 
doba išao je ban uraah za nadvornim županom (palati- 
nom); a kod krunitbe nosi zlatnu jahnkn. 

U sudbenom pogledu bio ja ban od pamtivieka vr- 
hovni sudac kraljevine. 

U pogledu novca i daće imao je ban u staro doba 
isto tako odličnu vlast, paće dao je kovati posebni novac, 
pod imenom banski dinar. Obično je takov novac imao 
utišten na jednoj strani dvogubi križ, sa svake strane pticu, a 
doli dvie okrunjene glave; na drugoj pako strani grb Slavo- 
nije, naime kuna zvjerka a pod njom zviezda daniea nad mla- 
dim mjesecom. (Sadašnji svoj grb dobila je Slavonija ed 
kralja Vladislava Drugoga god. 1406., tako da je k sta- 
romu grbu, kuni na crvenu polju med dekama itd. dobio 
zviezdu Davora (Marsa) i mladi mjesec pa kacigu s per- 
janicom porad neprestane junačke borbe. Ali se misli da 
je to grb sve kraljevine hrvatske, a ne samo Slavonije, 
jer je isti grb upotrebljavao takodjer sabor.) 

Napis na novcu banskom bio je latinski : Moneta 
regis Slavoniae (novac slavonskoga kralja.) 



lonela 



176 

Ban je pobirao tako zvani komorski dobitak, što je 
u ugarskoj kraljevini bila jedina vlast kraljeva. Osim toga 
pobirao je on jošte posebni hrvatski porez imenom žalu- 
zina, česa s onu stranu nije bilo. 

Ban bio je vrhovni vojvoda zemlje ter su pod nje- 
govu vlast išli po starinskih zakonih svi ratni i vojnički 
poslovi (naravno sa saborom.) 

Nu prem je velika bila banska vlast, nije vendar 
bila neograničena. 

Sabor. 

Kako stari narodne krvi kralji prve dobe, tako i 
druge dobe zajednički kralji bili su u vladanju stegnuti 
saborom kano izjavom narodne volje. Pače sabor imao 
je neograničenu moć stvarati zakone, a glava zemlje ban 
samo pravo po narodnom zakonu vladati. I sami kraljevi 
slabo su se miešali u domaću nutarnju upravu, dapače 
više putib samo su nagovarali sabor, neka načini potre- 
bite naredbe za ovu i onu stvar. Pod vlast sabora spa- 
dao je novac i daća, ter je on svakojake daće i porez e 
nametao, razporezivao i pobirao po svom eksaktoru, imao 
posebnu zemaljsku blagajnu, činio odluke za novac, na- 
redjivao malte, uredjivao trideset niče iliti harmice, brinuo 
se za trgovinu soli itd. Sabor je imao pravo predlagati 
kralju vrstne ljude za bansku čast; a od Matije Eorvina 
kralja bio vlastan izabirati vodju vojske (vojvodu) i pra- 
bilježnika to jest kancelara kraljevinskoga. Sabor se 
imao pitati takodjer sbog vanjskih posalah, sbog rata, 
mira i pogodbe rata s drugom kojom državom, . i sbog 
svake vrsti sunarodnoga ugovora, dokle je sizala vlast i 
moć same kraljevine. A zna se, da je imao najvišju u slo- 
bodnoj svojoj državi vlast izabrati kralja, kako je više 
putih i učinio. Odluke saborske išle su na potvrdu banu; 



177 

nu potle je bilo naređjeno zakonom, da se na potvrda 
nose samomu kralju. Da bi hrvatski narod bio slao posla- 
nike i poruke a sabor ugarski, tomu neima traga. Pače 
ima dokaz : kada je Vladislav Drugi kralj god. 1510. po- 
zvao hrvatske velikaše na sabor ugarski u Ostrogon, ma- 
kar samo na obćeniti dogovor, nehtjedoše ovi onamo poći, 
nego javiše, da po starom običaju imaju sami kralji dola- 
ziti u Hrvatsku na sabor hrvatski. Nepodjoše oni niti na 
poziv Ludovika Drugoga. 

Ime naše domovine (barem dielom) napominje se u za- 
konih ugarskih prvi put god. 1403. za kralja Sigismunda 
dva puta i kašnje za kralja Vladislava Posmrtčeta jedan put ; 
nu samo mimogred, jer se javlja, da je to isto kralj dao na- 
rediti i u kraljevini Hrvatskoj. Sa svim tim počeo je ugled i 
moć naše domovine padati jur petnaeste stotine jako. 

Ugarski kralji kovali su svake godine nov novac (pinez), 
pak lanjski novac nije onda valjao, nego se je moralo nabaviti 
novi uz doplatu. Onaj dometak ili prid, što se je plaćao, bio 
je čist dohodak, i zvao se je zato dobitak blagajne iliti penez- 
nice, zašto i jest bilo tako naređjeno. Od tuda se je morda 
napravila i u običaj ušla naša rieč „novac". Ljudi službenici, 
koji su hodili po trgovih i mienjali novac, zvali su se novčari 
ili monetariji. Potle su obično davali kralji tu povlasticu iz 
arende. Hrvati su imali svoj „banski novac", i nisu bili 
dužni primati ugarskoga. Već Andrija Drugi u jednoj listini 
na zagrebački kapitul iz prve polovine trinaeste stotine pri- 
znaje, da u Hrvatskoj nije nikada išao ugarski kraljevski 
novac, nego samo banski, pak i nadalje oslobadja ljude zagre- 
bačke crkve, da nemoraju primati druge, pak baš niti kra- 
ljevske novce. Jošte god. 1G20. odredi naš sabor, da se au- 
strijski novci mogu u našoj domovini primati pod istu vried 
nost, pod koju i u samoj Austriji. 

Vi 



178 

Vrsti daće bile su različite. Osobita se spominje prvo : 
k u n o v i n a , običan porez baš samo u našoj domovini. Misle 
nekoji, daje bilo kod nas u staro doba previše kunah, koje 
su puno štete činile, pak zato je bilo naredjeno, kako bi se 
tomu zlu doskočilo, da mora svaka kuca ubiti stanoviti broj 
kunah i kožu (krzno) poglavarom predati. Ako to tko nije 
hotio ili mogao, morao se je odredjenom svotom novca odku- 
piti. Ovakova se je naredba u našem narodu znala i potle sve 
do dana današnjega izdati kako kuda : na vukove, na lisice, 
vrabce itd., a to bi bilo kano na priliku daće ili na priliku 
mjere i plaće. Nu vjerojatnije je ovo drugo. 

Starim Slavjanom rabila je kunina koža kano kakov 
kovan novac ; kod starih Kusah bilo je takodjer kuno vine, ter 
je ondje rieč kuna značila novčić, pak je morda odtuda prešla 
i poraba i rieč amo k nam na jug A po svaki način biti će, 
ter se kuna ubijala porad kože, koja je vazda bila vriedna, 
pak se njom mogla platiti stanovita daća. 

Trgovina zvala se je u staroj doti daća pobirana na 
trgu, dakle pijacarina. Glasovita vrst daće bila je vrata- 
rin a. Porez se je u staro doba nametao na vrata, to jest od 
svake kuće i sgrade, koja je imala tolika vrata, da su mogla 
kroz nje proći sienska kola, moralo se plaćati ; a koliko poro- 
dicah ili dušah u toj sgradi stanuje, na to se nije gledalo. 

Žaluzina zvala se je nekako va daća, koja se je pla- 
ćala banu. — U staro vrieme putovala su velika gospoda obično 
s cielim svojim dvoranstvom, nije dakle bila šala dočekati i 
podvoriti bana ili drugoga kakova velikoga gospodara. Ovakov 
doček zvao se je prieselica. Jošte se spominje vrst slovinskoga 
poreza: prilog od sedam dinarah, a plaćali su ga pri- 
šlaci iliti priseoci, to jest ljudi i porodice, koji su se kamo 
priselili. 



179 



Zemlja i gospoština. 

Slabi kralj Andrija Drugi dade plemstvu ugarskomu 
tako zvanu zlatnu bulu ili pismo. Koliku vlast sgrabi s tim 
pismom plemstvo, dosta je znati, što kaže jezgra zlatnoga 
pisma, a kaže: „Kralj bez plemstva nesmije ništa, svaki veliki 
plemić ima pravo dolaziti na državni sabor. 

Plemić je prost od poreza i daće. Plemstvo ima pravo 
dići se na samoga kralja, ako on pokuša drugčije učiniti, nego 
kako bula zlatna piše." 

Prem je to pismo bilo podieljeno s prva samo velikašem 
ugarskim, takodjer je hrvatsko plemstvo pošlo za tim, pak je 
najzad i ovamo prešlo. 

Velik plemić ako je dobio darovnicom kraljevom zemlju 
ili kakovu pravicu ili povlasticu, radio je po svaki način, da 
ona ostane u njegovu rodu, pak je tako i bivalo. A netreba 
istom reći, da su starinske plemićke porodice imale takodjer 
svoje djedovine. Tako je što starinskom baštinom, što kra- 
ljevskim darovanjem raslo plemiću imanje. A prem je medju 
plemstvom bilo jala, svadje, boja i osvete, vendar kad bi 
trebovala obćenita plemićka korist, našlo bi se ono kano jedan 
složno i žilavo, pak bi od krune što milom što silom znalo 
izvaditi povlasticah. 

Tako stoje nekada bila kralje vinska državna zemlja, 
postala je s ljudstvom na njoj nasljedna svojina plemenitaška, 
a puno toga, od česa je prije samo kruna i država imala 
pravo pobirati daću, postalo je daćom i dohodkom plemićkim. 
Kruna si je samo pridržala pravo , ako porodica plemićka 
izumre, da sva imovina pada pod kraljevinsku pjeneznicu 
(fiškalija, fiškuš, komora). Koga je ota promjena zatekla na 
plemićkoj gospoštiji, taj je ostao gospoštiji u vlasti, a bio 
dužan gospodinu zemaljskomu davati rabotu i daću u prirodu 
i ostalu službu svakojaku. Tako je nastala kmetija. 
Medju plemstvom visokim, srednjim i prostim pak kmetom, 



180 

plemićkim podanikom, bila je ostala srednja vrst ljudstva : 
to jest ljudi slobodni ili slobodnjaci, koje je novi 
red zatekao svoje na svojem. Bili su dakle jedni slobod- 
njaci ostali od starine. Slobodnjakom je kašnje postao, 
koga je njegov zemaljski gospodar za osobitije zasluge 
slobodnim proglasio, zemlju mu za uviek ostavio ili još 
nove primetnuo ili novu darovao sa stanovitom daćom, 
dužnošću ili bez svega. 

Plemić bio je prost od poreza i daće, kako na pri- 
mjer medju Savom i Dravom od kunovine; ali nije bio 
prost od svake daće, jer je na primjer morao vendar za 
nov penez davati doplatak (dobitak blagajne). Usuprot bio 
je dužan po veličini svoje plemenštine, zemlje i snage 
svaki dati i donekle obskrbiti stanoviti broj vojske. 

Oko velikoga plemića kano vodje kupili bi se u ob- 
segu njegove vlasti drugi nižji po stepenu i redu, a svi 
pod vrhovnoga vojvodu. 

TJ državnu pjeneznicu teklo je od plemića i od nje- 
gova kmeta slabo ili ništa; velik dakle povrh dužnosti 
vojevanja spade teret na same slobodnjake, pak su i oni 
na koncu volili prikloniti glavu pod vlast bližnje gospo- 
štine kano podanik kmet. Još je sa stare djedovine znala 
kakova nesreća ili sila, osobito turska, prognati slobodne 
gospodare, pak ako jim kruna nebi imala dati zemljišta, 
pali bi kano prišlaci i priselice na koju gospoštinu, a tim 
kako kada i s kakovom pogodbom, pod svu kmetiju ili 
samo donekle pod stanovitu daću i dužnost. Najzad ima 
još jedan način, kako je slobodan narod postao kmetom. 
Dogodilo se je, da je za meteža i nereda kakov silnik 
vlastelin silom i strahom slobodan puk primorao na kme- 
tiju, a kašnje ili tužba nije mogla doći do bana ili kra- 
lja, ili bi se sam puk smirio, pak je tako ostalo. Kme- 
tija je dakle u svem narodu preoteia mah. Hudja je bila 



181 

Slavoniji t. j. medju Kuponi, Savom i Pravom kano 
;isjedi magjarskoj, nego po ostalih hrvatskih zemljah, a 
čini se, da ima cielih krajinab, kuda je ni bilo nije. 

Tako je sva vlast i kraljevska i pučka prelazila na 
plemstvo. Biskupi, kapituli i ostali velikaši crkveni dobi- 
vali su zemlju ili kano crkvam zadiišbinu, ili darovnicom 
budi kraljevskom budi velikaškom kano vjekoviti dar; k 
tomu su s vremenom zemljišta kupovali, imanja prosti- 
rali, pak su i oni bili velika zemaljska gospoda oli veli- 
kaši sa svom povlasticom, pravicom i dužnošću kako i 
ostali, ter su se brojili u visoko plemstvo. 

Nižje svećenstvo stranom je imalo zemljišta i povla- 
stice kano plemići, stranom bi /.Svilo o milosti zemaljskoga 
gospodina ili o milostinji puka, a dielilo je sgode i ne- 
sgođe s pukom. 

Neide da duhovnici n boj idu i vojskovođe; ali kako 
i gospoštijom morali preuzeti takodjer sve velikaške 
dužnosti, morali sa takodjer crkveni velikaši držati vojsku ; 
davali bi pako nju voditi ili kojemu velikašu ili bi sami 
postavili svoje gospoštinske službenike za vodje. Nego 
kašnje, kada je pritisla sila turska, nije se gledalo na 
ništa, van tko je uremiji, hrabriji i vjerniji, taj drž vodi, 
pak zato naša povjestnica spominje množinu vojvodah 
duhov oikah. 

I Bilo je ušlo u običaj malne u svakoj kršćanskoj dr- 

žavi, da se za uzdržavanje crkve, crkvenih potrebštinah 
i duhovnikan s ostalom to naredjenom to dobrovoljnom 
daćom i milostinjom dajo desetina svakakova ili samo 
ovoga i onoga priroda. To je što već naših prvih narod- 
nih kraljevah spominju darovnice. To je prestajalo, čira 
se je bolje drugim načinom skrbilo za ote potrebštine. 
Obćenite crkvene desetine evo samo jedan primjer. Pismo 
Andrije Drugoga kralja od god. 1217. kojim on potvr- 



182 

djuje povlastice zagrebačkoj crkvi, kaže: fleka ban ili 
vojvoda biskupu marljivo plaća desetinu od knnovine 
i od svib kako god zvanih prilogah, dokle dopire međja 
biskupije itd., povrh toga neka pazi, da se plaća istomu 
biskupu desetina od trgovine, to jest pijace vine, što 
se je od pijaca pobirala i od 1 u k o v i n e (u pristaništu 
za brodove). Ako se je dogodilo, da je koji silnik oteo 
crkveno zemljište, a potle ni sam kralj (jer takova je 
družba znala biti velika i jaka, a daleko znala zagrabiti), 
nije mogao primorati da povrati, morao se je barem takov 
otmičar obvezati, da će od onoga zemljišta vlastniku crkvi 
ili crkovnjaku davati desetinu. Bilo je dakle, da je ta- 
kodjer velik vlastelin morao plaćati crkvenu 
desetinu. Ako je tko pod tom pogodbom primio vinograde 
ili drugo zemljište crkveno, razumije se da je bio obvezan 
davati desetinu. Odkupiti se od desetine moglo se je i 
nije moglo, kako kada. Eašnje su mnogi velikaši uveli de- 
setinu za sebe oli kano kmetsku daću oli kano iz po- 
godbe. Mnogi su preoteli takodjer crkvenu desetinu za sebe, 
pak je tako postalo, da je vlastelin brao crkvenu desetinu. 

Gospoštije dobile su takodjer vlast suditi i 
kazniti. Visoke i velike gospoštije mnoge dobiše vlast 
suditi tija za glavu. Kakova je napram podložnom puku 
znala biti gospoštija, kažu česte bune; nu bilo je gospo- 
štijah, koje su za ona vremena bile puku .prava blagodat 
božja. Evo barem jedan primjer. Kako su knezovi Krčki 
Frankopani bili pleme u hrvatskoj povjestnici preslavno, 
tako su u pučkoj pripoviedki i priči (po otocih, Primorju, 
ogulinskoj i otočkoj okolici) jošte dana današnjega blago« 
slovljena uspomena. Trsat bio je glavni grad porodice, a 
u svakoj okolici po jedan njihov grad n. pr. Hreljin, Le- 
denice, Vinodol, Ozalj. Seljak Frankopanov bio slobo- 
dan čovjek; ter ako je radio i robotao i više priradio, 




znao je da je sebi zaslužio i piiradio za težke dana. 
movolja nelii tu namljivala ništa, nego bi se sam narod 
sastao u skupštinu i sporazumio a gospoštijom, naredio 
sam kako je bilo pravo. Sva kneževska familija držala je 
vazda skupa, a sva ponosna aa svoju domovinu hrvatsku; 
za nju pripravna dati i blago i glavu. Zato se i pripo- 
vieda, da narod po otocih i uz more nosi crnu kapu i 
haljinu od onda, od kada je poginuo zadnji Frankopan. 
Ludovik Veliki prem je morao priznati zlatno pismo 
Andrije Drugoga, ipak je stegnuo i ograničio vlast ple- 
mićku. 

Slobodni gradovi Ili varoSi. 

Ohrtnici, zanatuici i trgovci stanovali bi a prvine 
pod kolibom u polju ili oko zidinah kakova samostana i 
i grada; a najpotlo udjoše u sam grad, da budu pod za- 
klonom zidinah i straže. Tako bi se naselio i oživio grad. 
Taj grad, ako je od gospodara plemića dobio povlasticu 
slobode, ter bez kmetije i rabote sam se sa svojim vie- 
ćem upravljao, prozvao se jo slobodan grad (varoš). Ako 
je pako grad bio zemaljski iliti kraljevski, i od kralja 
dobio slobodu, onda bi se zvao: slobodni kraljevski grad. 
liilo je pako uz more ostalo puno i amo u zemlji ostao 
po koji od Rimljanah grad jočte ciel, a novi narod oli se 
u pust sam naselio oli se s nadjenim u gradu pomiešao, 
pak sejo tada zadržala pravica i uprava starinska, kakovu 
je držao tako »vani rimski municipium. Od novoga gospodara 
prosili su i iskali gividjani samo da jiin stan: pravice potvrdi. 

Postao je tako novi razred naroda, gradjanin. 

Osim dalmatinskih (ovo ime u tiesnom smislu) gra- 
dova« (municipijah) Splita, Trogira, Zadra, spominjali su se 
već za iiarodnih kraljevah puno: Biograd, Nin, Knin, 
Skradin, Šibenik, Hlievuo (LivnoJ itd. pak goro više grad 
do grada : Senj za onda velik grad, Pag, Kab, Krk, Trsat, 



I 

8 

: 



184 

zatim Bribir, Hreljin, Grižani, Bakar, Grobnik, Veprinac, 
najveći pako za onda Kastav. 

U Savskoj Hrvatskoj, i to u gornjoj Slavoniji spo- 
minje se Sisak jošte od Bimljanah i potle od narodnih 
kraljevah, Križevci grad jur od Kolomana, Varaždin od 
Andrije Drugoga, Bele Četvrtoga, prvi grad Zagreb kano 
dva grada u jednom, to jest Zagreb iliti dolnji grad kaš- 
nje zvan Kaptol, i Grič iliti gornji grad. Zagreb spominje 
se već za narodnih kraljevah ; ali je istom kašnje na ljepši 
došao glas. Petrinja je dobila povlasticah još od Kolomana 
vojvode god. 1240, Virovitica i Samobor takodjer od Ko- 
lomana. U dolnjoj Slavoniji spominju se Vukovar, Osiek 
i Požega. Slobodna obćina plemićka Turovo Polje dobila je 
pravice već za Kolomana g. 1224. i 1225. od Bele vojvode. 

S pravom samoupravom imao je svaki grad svoj 
zakonik posebit; tako zakon vinodolski od godine 1280. 
istarski, kastavski, senjski, poljički, krčki, mletski, za- 
grebački itd. Svi su pisani hrvatskim jezikom, samo za- 
grebački i senjski latinski. 

Sud. 

Zakon (saborske odluke potvrdjene od bana Matka 
Talovca) od g. 1273. 1274. pokazuje liepo, kako je sudbeni 
postupak hrvatski bio dobro uredjen, s rokom trojim a 
prizivom tija do bana i kralja, kaštiga pako više osnovana 
na globi, nego na tamnici i tjelesnoj kazni* Za plemiće i 
slobodne ljude, pak gradove i gradjane bili su kraljevski 
sudovi i sudci od najvišjega do najnižjega stepena. Gospo- 
štine jesu bile zadobile sudstvo nad kmetom svojim; nu 
osim što je to bilo prosto samo do stanovite granice, bilo 
je takodjer pod zakonom državnim i pazkom državnih 
ćastnikah. Pak i gospoštine postavljale su sud stare- 
šinah, ter je sudilo vieće ili porota. Nego kašnje, 



osobito za burnih i nemirnih vremenah pogorša se ota 
vrst suda do strahote, i siromaku kmetu bilo nebo previ- 
soko a zemlja pretvrda. 



Znanost I umjetnost, 

Vrieme sedam stotinah godinah dugo, to jest od 
seohe narodah i Karla Velikoga pak do pronašašća Ame- 
rike (SOO — 1492.) zove se obično „srednji viek." Ako 
gledaš dogadjaje na veliko, i kako povjestnice najviše pri- 
povieduju vladare, knezove i ratove: kruta, huda i grozna 
kažu se ota vremena. Nego posije seobe nije niti moglo 
biti drugčije van surovo. Treba vremena jednomu Čovjeku 
dok se ugoji i nauci, a viSe treba cielu narodu. Ali kako 
bilo da bilo : kroz magle i oblaka onake, kroza huku i 
buku bojnu, kroz žaobu i kriku ugnjetene množine kažu 
se od tuda čudesa poštenja i dobrote, ognjene pobožnosti, 
divne ljubavi, snažne jakosti duševne, pak istoga znanja 
i umjetnosti. Papinska čast i vlast bila je ovoga viel 
na vrhu ugleda, moći i stave ; papa je svim kršćanskim 
vladarom i narodom bio po neki način vrhovnik i sudac 
Pa koliko je god mogao : papa je tražio pod zavjet, da 
dokine sužanjstvo i robstvo, utrgue ona divljačka pravica, 
koja veli: tko jači taj kobači; papa je svojim načinom 
radio oko dvorovah kraljevskih i saborab, da se proraiece 
okrutni zakoni, dotrgnu po imenu vitežke a upravo razboj- 
ničke turnirske igre; a na uztuk otimačini i osveti nare- 
diše tako zvani „mir božji," to jest na stauovite dane u 
tjednu i u velike postove i blagdane bila je zabranjena 
svadja i boj pod pedepsu (kaštign) izobćenja. Izobćiti to 
jest izvaditi iz broja crkvene obćine to je bilo navadno 
oružje u papinoj ruci; a toga se je isti silnik bojao. Jer 
izobćea čovjek osim Što nije smio u crkvu ni na svet 
, nebi smio biti sudac, neići u sabor, uepustilo mu 



,zu 
rti, 
'ja 

im 

t 

ca, 







186 

svjedočiti ni priseći, pače ako je izobćenje bilo veliko, nije 
se š njim nitko smio družiti. Pak po čitavo mjesto, oko- 
licu i pokrajinu znalo se je staviti pod zabranu (interdikt) 
i ovamo spraviti izobćenike. A tužna je tada bila takova 
zabranjena zemlja! Jer u takovoj zemlji nije se smjela 
služiti misa, van ako su se prije zatvorila vrata, nije se 
smjelo ulaziti u crkvu, oltari bili su bez nakita i uresa, 
svieće bez plamena, zvona bez glasa, isti mrtvaci zaka- 
pali se bez misnika i opiela, i to izvan groblja. Nije hasne 
tajiti, da se je ne jedan papa preuzeo i vlast na zlo upotrie- 
bio, nu mnogi veliki puno zla odvrnuše i dokinuše u svietu. 
Sada nam se takove naredbe vide strahota, kako i jesu; 
nu svako vrieme nosi svoje breme. 

A sada hajde da popratimo malko napredak uma 
ljudskoga. 

Mudri i fini prelac crv svilac prede u Europi svoju 
liopu robu jur od šeste stotine. Dva fratra doniela bubi- 
cah u putnom štapu iz daleke Azije (Kine). — Orgulje i spo- 
dobne svirale zasviraše u Europi prvi put u osmoj stotini, 
kad jih s iztoka car Konštantin Kopronim posla francez- 
komu kralju Pipinu na dar. — Zvona zazvoniše prvi put u 
južnoj Italiji (izmislio biskup Feliks Nolanski). 

U znanosti i umjetnosti bili su ovoga vieka vodje 
duhovnici, osobito redovnici, a netreba istom redi, da je 
uza znanost i umieču prijanjalo s vremenom sve to više 
svietskih glavah. U dvanaestu i trinaestu stotinu pada 
početak visokim školam (sveučilištem). Ovoga vieka pro- 
nadjena je i izmišljena igla severnica, koja je pokre- 
nula trgovinom na moru. To jest: ima kamen imenom 
magnet takove moči, da željezo i drugi kov k sebi pri- 
vlači ; tu moć dobije od magneta osobito rado železo, samo 
da se onim kamenom nategne. Opazilo se je pako, da 
omagnećena šibka jednim krajem vazda skrene i stoji na 



sever, a drugim na jug. Eto ti mornaru po noći i pod 
oblakom gotova kažiputa, pak sigurnije brodi po 
Pronadjeu je pušćani prah. Već u desetoj stotini znali 
su ljudi napravljenim zrnjem kalati stiene i raztepati ka- 
men; nu topovi i pnSke izadjo.Je prama koncu četrnaeste 
stotine. Učen fmtar Bertold Švarn u Njemačkoj kušajući 
svaBta, bio usuo stučena sumpora, ugleua i solitra u mu- 
žar (avan) i to poklopio kamenom. Padne fratru u to iskra: 
prasnu i fratar osupnjeu gleda kako mu je kamen probio 
pod. K«š:i fratar dalje i debljim i dužim mužarom, ma- 
njim i jačim nabojem ; ide — zid u Ćas puknuo, a od 
malena zrna olova aviei pada mrtva. Sva se vojski drug- 
oije naoružala i razredila, boj ide diugćije, a već kod 
Carigrada i Biograda pucaju topovi s kršćanske i turske 
strane. Oklopljeni vitezovi na svoj jad i čemer prevtdiše 
na prvi mah, da su za mač i koplje i junačko Imanje 
proSla vremena. Od toga doba počirna vojska stojeća na 
plaći {soido, soldatus, plaćenik, od tuda rieč : soldat). Fratar 
bio mudar, ali sada se njegovoj mudrinji mudriji smiju. 
Kuda je pakoveć daaas došlo, a još gotovo nije! Kitajei 
i Arapi hvale se, da su oni prah znali praviti i pucati 
puno stotinah prije. 

Liep izumak srednjega vieka jesu ure. Starim osim 
običnih znakovah rabile su za račun dobe dana i vremena 
klepsidre, to jest stanovita posudica na zarezke zabilje- 
žena, s malenom šupljinom u dnu, a napunjena vodom 
ili pieskoua, pak za koliko bi zarezakah procurilo, toliko 
je minulo časa. Takovim se starinskim uram zameo trag. 
Desete stotine kažu se na sviet ure na kolesa, a priča 
se da je nje izumio jošte kano prosti duhovnik papa Sil- 

vestar Drugi. S prvine nije tukla; a Niemci se hvale, da 
je prva počela zvoniti i tući u Augsburgu. Prva ura na 

zvoniku (turnju) zvonila je u pol četrnaeste stotine u Pa- 



187 

pod 

znali 
ka- 



188 

đovi u Italiji, zatim a Parizu. Ure za žep izmislio je Pe- 
tar Helle Niemac u Nirnbergu, a visile su one s prvine 
okrugle kano kakovo jaje niz prsa, zato su se zvale nirn- 
beržka jaja. 

Nibalo je pronadjeno istom sedamnaeste stotine, zato 
su dotle bile ure bez nihala. 

D a 1 k o z o r (durbin), to jest oštra stakla za daleko 
gledati, izašao je u trinaestoj stotini. 

Oko konca trinaeste stotine pronašla se je u Nje- 
mačkoj umieća praviti od krpe i dronjka platnenu har- 
tiju (papir). Prije seje pisalo na ustrojenoj kosi; na 
kori drveta imenom papir itd. Oko konca trinaeste stotine 
počela je umjetnica ruka urezavati u dasku sliku i priliku, 
pak onda farbom ili crnilom uamazati, i na platno i 
hartiju (papir) u ti štiti. Tako se slikarom olahkotio 
posao i prodja, ter se počelo na veliko slati u sviet pri- 
like svetacah i glasovitih ljudih, bojevah itd. 

Oko polovine petnaeste stotine izašla je štampa 
(tisak), a pronašao ju siromašan vitez Niemac Sorgenloch 
ili Gutenberg (pričo se, da je to bio Čeh imenom Kutno- 
horski.) Prem je za čudio, koliko i kako krasno bilo 
jurve napisanih knjigah, razumi se vendar na prvi mah, 
kolika je to golema bila muka prepisavati. pak i golem 
trošak. 

Kako je štampa rastla i brzo se u sviet razširila, 
tako je i znanost naglo potegla napried. Ta štampom 
možeš govoriti s cielim narodom i vas narod s narodom. 

Prve novine ugledaše bieli sviet u Veneciji god. 
1463. Ako mal ne sve u svietu ima dvoje lice, a to si- 
gurno štampa ima jedno vrlo liepo i sjajno, nu i naopako 
strašno ružno i crno. Štampa je napravila nemira u crkvi 
i. državi; nu stotinu putah i mira; priestole utvrdila al i 
srušila ; prostirala kriepost, al i opačinu ; a Bog neka sudi, 



189 

česa više. Osobito novine baciSe sve na vidjelo, nu sve i sa- 
kriše; navadno pako s jedne (s tudje) rado nose na vidjelo 
i makar više nego je istina, a s druge (sa svoje) sakri- 
vati, pak ako je već u sviet uteklo, tajiti. Mudar čovjek 
vaviek pazi ne samo što se govori, nego takodjer i na to : 
tko govori ; pak tako valja paziti na svako pismo i knjigu, 
jer nije ništa drugo nego pisana besjeda. 

Hrvati pisali su jezikom hrvatskim i to pismom 
glagoljskim, za koje su se hvalili, da jim je od zem- 
ljaka njihova Jeronima svetca, pak ćirilskim, a najzad 
latinskim pismom, kakovim i danas pišu. 

Za ćirilsko pismo govorilo se da je od Cirila; gla- 
goljsko rabilo jedinomu Hrvatu, mogao je dakle lahko 
pomisliti, da je od njegova zemljaka sv. otca i pisca Je- 
ronima. 

Pisali su obično takodjer jezikom latinskim, koj je 
bio prošao u sabor i u skupštine, u kancelarije i pisma, 
kako je vladao po svem zapadu 

Učione ili škole bile su uz kapitule i samostane. 

Na velikaškom dvoru bio je kapelan dvorski to du- 
hovnik to učitelj i knezu kancelar; a tako i u gradovih; 
zato se vrlo često štije na starinskom pismu: Pisao ja 
pop .... Znanost i umieća hvatala se je osobito primor- 
skih gradovah i krajinah, iz Italije, kamo su naši mladići 
išli na nauk. Od tuda benediktinci hrvatski za Karla Če- 
tvrtoga u četrnaestoj stotini idu na carev poziv učit mlade 
mu duhovnike; tuda se dižu već petnaeste stotine svake 
ruke pisci, osobito pjesnici, kakovih i veliki narodi malo 
rodiše. U šestnaestoj stotini pretekla je bila naša knjiga ne 
samo sve slavjanske narode, nego ni isti njemački iz onoga 
doba ni s daleka nemisli još tolikih i takovih pisacah vi- 
djeti. Dubrovnik grad i republika bio je pravi taj vilin- 
ski zavičaj. Prešla je amo u naše strane takodjer štampa. 



190 

Prva misnica knjiga glagoljskim pismom izašla je godine 
1483. i još na konca stotine petnaeste postavi štampariju 
Makarij redovnik na Cetinju u Crnoj Gori. Početkom šest- 
naeste stotine pozvao Bedrićić Silvestar senjski arhidja- 
kon svoga brata Grgura Senjanina iz Venecije u Senj, 
pak je on sbilja postavio štampariju u rodno si mjesto i 
štampao prvu kujigu glagoljskim pismom. Prvu stalnu 
slo vinsku štampariju postavio je u Veneciji gradu Bozi dar 
Vuković, potomak Vuka kneza srbskoga. U Mileševu sa- 
mostanu u Hercegovini postavio bio štampariju glasoviti 
redovnik Mardarij. Ala grdna i čudna napredka, da je 
sudbina ljudska pustila; nu sa zapada vjerozakonski ra- 
tovi, a. s istoka Turčin baciše narode za stotine natrag! 



Doba treća, 

Hrvat i IHagjar pod domom Habsburgom. 

Habsburg dom. 

God, 1273. izabraae knezovi tabornici (kurfiršti) sa ea. 
sara. grofa Haliaburga Rudolta., čovjeka mudru i odvažaa, « 
vrlo pobožna i pravedna. U Švici ua granici Tirola vide se 
joSte danas razvaline grada Habsburga, djedovine domu istoga, 
imena. U dobr) čas primio je u ruke žezlo ovakovi čovjek; 
jer Rudolf je cesarevinu uredio, krivicu nguŠio, pravico sva- 
komu osigurao za dugo vremena. Najstariji sin njegov Albreht 
dobi veliku vojvodinu Austriju, s kojom su se držale Štajerska, 
Koruška i slovenska Kmjiua (Kranjska). Albrehtah bilo je 
radom pet sve sin za olcem istoga imena; a po dvojici s 
vah Albrelita Drugoga razlučile se dvie loze: Albrehtovft i 
Leopoldova, a s njima i zemljo. Npro pr* svem tom držale su 
obe loze skupa, ter iz ujib bio je pravilno i/shirjn redar nje- 
mački. Onaj Albert, kojno je bio L'grinu i Hrvatu kralj, bio 
je Albertove loze Albert Peti. Fridcrik kano desit 1 imenom 
Četvrti, kralj češki, ugarski i hrvatski, bio je iz lozu I.itupol- 
dove. Za Friderikom sliedio sin ujegov Mik.-imilijar 
sar, koj je po ženitbi s Marijom Burgundkinjom dobio Ho- 
landiju. Njegov sin Filip Liepi kralj dobio ž 
niju; a. za oteem Filipom sin mu Karlo Peti 
austrijskih »omaljah spadala je pod njegovo žezlo sva južni 
Njemačka, na sjeveru Holandija, južna Italija i Spiiuija, 
Španijom preko u pronadjenoj istom Americi na drugoj 
strani svieta puno zemaljab, pak su abilja moglo reći, kako 
je bila rite: U Karlovu carstvu nikada nezapa 
sunce. A tko bi znao i mogao tolikom ogromnom pro 
rinom vladati? Karlo abilja dade god. 1522. jeduu polot 
svomu miadjsmu brata Ferdinandu, istom devetnaest gođinah. 
staru ali darovitu momku, a to Austriju s privislieami, pak 
stani Habsburžku djedovinu, a sam zadrža Španiju i Što je sa 



192 

nju visilo, i još ostade cesarom rimskim ili ti njemačkim. Po 
takovu se dom Habsburg razdielio ua d v i e 1 o z e : špansku 
i austrijsku. Španska izumrla je već god. 1700. 

Izbor Habsburga. 

Cesar Maksimilijan Prvi bio je sklopio ugovor s Vla- 
dislavom kraljem, da njegov unuk Habsburžki Ferdinand 
Prvi uzme Anu kćer Vladislava kralja češkoga, ugarskoga i 
hrvatskoga. Vladislavov pako sin Ludovik Drugi nejačak 
jošte zaruči se sa sestrom Ferdinandovom Marijom, pak ako 
Vladislavov rod ostane bez odvjetka, da njegove kraljevine 
spadnu pod dom Habsburžki. Kad umro Ludovik, nijedna 
kraljevina nepriznaje ugovora, što ga je bio kralj sklopio ; 
jer je bilo bez narodah. Česi poslie kratka odpora izabraše 
vendar u jedan glas (24. oktobra godine 1526.) Ferdinanda 
za kralja, nu s pogodbom, ako pripozna narodu pravo izbora. 
Ferdinand pripoznao, sliedeče godine februara mjeseca bio 
u Pragu okrunjen. Kašnje je sabor češki i onu pogodbu 
pustio. U Ungariji pako plemstvo velike Zapoljine stranke 
sastalo se u Tokaj, pozvalo sabor u Stolni Biograd, tu (2. 
Nov. 152(3.) izabere za kralja vojvodu Zapolju Ivana i okruni 
ga, a on oružanom rukom podvrgne si veći diel zemlje. Bato- 
rijeva stranka ugarska, koja je držala jošte s pokojnim kra- 
ljem, u svom saboru mjeseca decembra proglasi za kralja 
Ferdinanda. Ferdinand pošalje pod Kranjcem Kacijanerom 
vojsku, koja Zapolju goni tija iz Budima, i Ferdinand dade 
se tad u Biogradu okruniti za kralja. Eno dakle Ugrom dva 
krunjena kralja. U Hrvatskoj su takodjer dvie stranke : jedna 
s knezom Krstom Frankopanom na čelu za Zapolju, druga 
pako za Ferdinanda. 

Stranke se doma pravdaju i hrvu, a svi susjedni vla- 
dari nude se Hrvatu za kralja, pak i Turčin obećava sve slobo- 
štine kraljevini sa svom samoupravom, ako sultana pripoznaju 
za vrhovnika cara. Svim se potle ljuto zamjeriše narod. Prem je 



Hrvat glede vojske i za svoju obranu već za Ludovika živa bio 
sklopio savez s Ferdinandom, znajući pravo hrvatsko avideći 
kolike su napasti i svadje u narodu, zaiska Ferdinand vendar 
po svome poslanstvu (vojvodi Kacianeru, Hrvatu Jurišiću voj- 
vodi itd.), neka bi ga narod sam svečano priznao za kralja. 
Jača dakle stranka zove sabor u Cetinj, sabor se sastao licem 
mlado ljeto godine 1527. u cetinskom samostanu rranciš- 
kacskom i Ferdinanda proglasio za kralja hrvatskoga. 

Saborska odluka na Čelu spominješ ostalim brojem An- 
driju biskupa Kninskoga, zatiru knezove (iliti grofove) Karlo- 
vića Torkvata Krbavskoga, Zrinskoga Nikolu, dva Franko- 
pana i Blagaja, zatim jake plemiće Peranskoga, Tompića, 
Kobasica, Jankovića, Križanića, Cipćića, Skoblića, Babono- 
žića, Otmica, Novakovića, fzačića, (Jiežića, Sirnica iostalesa- 
boraše. Ista saborska odluka spominje poviše putih, neka novi 
kralj zna, da hrvatske kraljevine jošte nitko osvojio nije, pak 
da je odluka posvema od slobodne volje ; a pismo to kako 
takodjer izborna listina sa šest. zlatnih peeatah i zavjernice 
čuvaju se u pismari carskoga dvora u Beču. Ali je Ferdinan- 
dova stranka morala jošte više godinah u zemlji biti boj sa 
Zapoljiuom. 

Krsto Frankopau od Zapolje iinenov an hrvatskim banom 
stavio se na ćelo Zapoljine stranke u našoj kraljevini, a od 
jakih još biskup zagrebački Širaun Bakač Erdedi, Ivan Ba- 
bonić, Ivan Tahi, prior Vranski i bivši ban Ivan ErnuSt; a 
imala je stranka do 15 hiljadah vojske. 8 tom vojskom uda- 
rao je Krsto na Ferdinandovu vojsku, koja je po svoj zemlji 
bila namještena, pak gonio Ferdinandova vojvodu Pekriju po 
Slavoniji dolnjoj, zatim zapalio i srušio kule Rasinju, GuSće- 
rovac, Pakrac i Pefcrovinu, vratio se natrag napram Križev- 

Ieem, poharao od tuda sve okolice do Drave i nuzDravu okre- 
nuo piam Varaždinu, od kuda gradjani preplašeni Šalju pred 
njega gradske ključ 



194 

grad, Čuvan od Ferdinandove vojske. U boju pogodilo iz grada 
Frankopana zrno, i tim se spasio grad s vojskom. Zapoljina 
vojska po smrti Krstinoj razpršila se ; nu jaki privrženici 
biskup Šimun, Banović (Banfy) Lendavski i Tahi Susedgrad- 
ski brže sakupiše novu vojsku. 

Zagreba gornji grad Grič pristajao je uz Ferdinanda, a 
dolnji grad Kaptol uz Zapolju. Knez Bacan ban, Ferdinandov 
pristaša, postavi na Grič vodju Turna s hiljadu momakah 
vojske, koj je mahom počeo jače svoj grad utvrdjivati a pod 
sobom dole paliti i rušiti kanoničke dvorove i kuće. Kada 
bani Karlovič i Bacan biše sazvali u Križevce sabor, a biskup 
i kanonici nanj neposlali poslanikah, osvetiše se na kaptol- 
skom imanju Toplicah i Oazmi. Biskup Šimun postavio u 
svoj tvrdi grad s kulami zapovjednika Ivana Vageroviča 
starca ali mudra i hrabra vodju, koj je snažno odbijao Turnov 
juriš. Bakač, Banovic i Tahi sabraše svu snagu, pak da Turna 
ili posve pobiju ili protjeraju. Mjesec danah jurišaju na Grič, 
a Turn, kad mu je dopustilo, piše gospodaru i on mu veliku 
pomoć šalje pod Bauberom biskupom ljubljanskim. Zapoljinci 
uzmakoše prama Varaždinu, a Vagerović mora sad odbijati 
silu od deset hiljadah njemačke i španjolske vojske. Tvrde su 
mu zidine, kada se oštete, krpa on, a vojska je postojana i 
zaufana. Ali su duga dva mjeseca i dugi ljetni dani od 13. 
julija do 3. septembra a ponestalo u biskupovu gradu već 
i hrane. Domislila se mudra glava Vagerović, pak niza zi- 
dine spušta odvažna duhovnika, koj je sretno pismo bi- 
skupu odnio i natrag se sretno vratio. Biskup od Jalžabeta 
(blizu Varaždina), gdje je neprijateljsku kulu Morovu bio ob- 
kolio, poručuje, da će skoro s turskom vojskom stići. Dogu- 
stilo Vageroviću od gladi i svake nevolje, a pomoći nije. 
E opet se on domislio. Zapovjedi ranom zorom na zvonik 
objesiti crven barjak, pak u trublje trubiti, u svirale svi- 
rati, iz topovah pucati vas dan. 



Tuni bio već i onako sdvojio, đa neće grada predobiti, 
a sada slušajući toliku biosnu halabuku, i videći crven barjak 
(tobož turski) na zvoniku, pomisli, kako je Vagerović i na- 
umio prevariti, da je velika turska vojska "li već nekuda unišla 
u biskupov grad, oli da je na domaku, povrh toga bio je već 
dobio od Ferdinanda zapovied, neka digne obsadu, jer mu 
treba vojske za Beč, kamo Turčin vojsku vodi. Vodi dakle 
vojsku u dva krila: jednim da se brani od Vagerovića, dru- 
gim pako od Turčina, ako bi ga dostigao, (.i leilajući to Vage- 
rović skoči jurišem van, pak još tuce vojsku i mnoge hvata 
sužnje. Ode grof Nikola Tuni s njemačkom i špaujolskom 
vojskom; nu „Nebojan" kula pred crkvom ostade kano ruše- 
vina, a desni zvonik do polovice razoren i pročelo jako okva- 
reno. Šestdeset godiuah stojala je crkva potle bez krova, a 
tramovi vide se na čelu jošte i danas. 

Za ugarsku kraljevinu bilo je Ferdinandu duge i težke 
borbe sa Zapoljom, i već iste godine, kada Hrvati Ferdinanda 
priznaše za kralja, nudi Ferdinand Zapolji Bosnu. Ali bi 
Bosnu trebalo prije izvojevati ; pa dok Ferdinand nudi Bosnu, 
ote Turčin Banju Luku i velike komade hrvatskih zemaljah, i 
dvie županije Liku i Krbavu i Vranu tvrd grad. Na Udbini 
u Krbavi mahom sagradio si Lbrahim pada dvore, tako je već 
tu siguran 

Prvi put zamolio Zapolja pomoć u sultana Solimana i 
francezkoga kralja, domu Habsburgovu k rvue neprijatelje, a 
dokončalo se tako, da je Zapolja u Budimu od sultana primio 
kraljevske znakove, i pao pod harač turski, Ferdinandu pako 
Solimau obsio sam Beč. Pokle seje sultan vratio, Ugarska bi 
podieljeua tako, da je Ferdinandov glavni grad bio Požun, a 
Zapoljiu Budim i Biograd. Drugi put (Jurišić Nikola tada 
branio Kiseg) dokončalo se tako, da je Ferdinand morao e 
sultanom sklopiti mir, i ostalo svakomu svoje. Zapolja ven- 
dar od straha, da bi na koncu sva zemlja i posve mogla 



196 

pasti pod Turčina, sklopi potajice ugovor s Ferdinandom 
tako, da po Zapoljinoj smrti bude Ferdinandova kraljevina. 
Kad se Ferdinand pomirio sa Zapoljom, pomirila se s njim 
i Zapoljina hrvatska stranka, samo biskup Bakač istom po 
smrti Zapoljinoj. 

Nego Zapolja se oženio i malo prije smrti rodio mu 
se sin. Kancelar njegov a sina skrbnik biskup varadinski Utje- 
Šenović Gjuro (krivim imenom Martinuzzi), Hrvat rodom, ne- 
prianaje sad ugovora, pak se zato zametnuo rat, koj je do- 
končao tako, da je Soliman proglasio gospodarom sam sebe, 
u sam Budim postavio za svoga uamjestnika pašu i po zemlji 
namjestio vojsku, sina pako Zapoljina stavio za vojvodu nad 
Erdelj (god. 1541.). Potlašnje borbe Ferdinandove s Turči- 
nom dokončane su tako: da je Soliman zaokupio velik dio 
Slavonije i bacio svoje granice preko Ostrogona, pače Ferdi- 
nand morao se obvezati na pet godinah plaćati Turčinu ha- 
rača po trideset tisućah cekinah (god. 1546 ). Mladomu Za- 
polji bio vladar mudri UtjeŠenović ; nu kako je oštro držao red 
i pravicu, plemstvo poČme hustiti proti njemu Izabelu udovicu 
kraljicu, majku vojvodinu, a ona tuži Solimanu. Ide Soliman 
rado u pomoć. UtjeŠenović videći da je zemlja propala pod 
Turčina, sklopi potajice ugovor s Ferdinandom, neka njemu 
bude vojvodina, samo mladomu knezu neka dade kneževinu 
Opavu i Ra ti bor u Šleziji. UtjeŠenović posla ugarsku krunu 
Ferdinandu. Soliman ide s vojskom. Utješinović, postadši 
medjutim na preporuku Ferdinandovu kardinalom, spremio svu 
silu. Ali Ferdinand ne vjeruje posve Utješenoviću, nego za- 
povjedi svomu vojvodi Kaštaldu Talijanu, neka na njega pazi, 
a Talijan iz pizme i jala ubije ga (17. Đec. 1551.) potajice. 
U zao čas: kukavica Kaštaldo za vojvodu neima niti razuma 
niti srca, pak tako sve propade: Ferdinand će plaćati Turčinu 
upravo onolik kolik i prije harač; a sultan postavio Zapolju 
natrag za vojvodu. Osim ovih ljutih bojevah bio je Ferdinand 
ne manje žestok i poguban boj s bunom protestantskom; a 
u Hrvatskoj mora se neprestano boj biti s Turčinom. Po smrti 
svoga brata Karla Petoga postao cesarom. Po naredbi Ferdi- 
nandovoj podieliše medju se zemlje njegova tri sina, pak naj- 
stariji Maksimilijan postade otčev nasljednik kano cesar i 
kralj, Ferdinand dobi njemačke zemlje, a Karlo Štajersku, 




Kranjsku, Goricu, Trat i Istra, pak Rieku. Ovaj Karlo postavio 
je temelje mišoj vojnoj krajini. Ferdinandom sin Maksimi 
lijan Drugi (od g. 15fi4 do 1667) trsi se primiriti pro. 
testante, samo da složnom silom može odoliti Turčinu. Sq ' 
Zrinski Nikola pade davno pod Sigetom. Takodjer Maksi 
lijan ima te?.ke borbe a erdeljakim vojvodom, iinonom Bator 
Rtevanom, kojega je sultan narodu nametnuo. 

Za Maksimilijana glasovita je u Hrvatskoj seljačka 
buna, poznana pod imenom „mužka ptintarija". Već za 
slabih kralj evah Vlađislava i Ludovika pravica mjerila se 
je onom mjerom; jači kvači, a sbog neprestanoga boja 
med strankarni u zemlji i s Turčinom zavladala bila kruta 
sila, otmica i nered. Vlastelin se tukao i otimao a vlaste- 
linom, a seljak s gospostijom ; k tomu vojska slabo pla- 
ćana otimala hranu kad od nužde kad i od obiesti. A kako 
je vlastelin ua vlastelina vrebao, evo jedan primjer. Ivan 
Zrinski (brat Nikole Zrinskoga) preobukao svoje momke u 
turske haljine, pak s prijateljima Alapićem Ivom i Vido- 
šićem Gjurom navali iz Zrinja na biskupske i kaptolske gra- 
dove Orešje, Gore i Hrastovicu, pohara njihova sela i mahne 
tija do Biskupova Gradca, kad al stigne biskup Šimun i 
potuee Zrinskoga vojsku, da je jedva sam živ utekao. — 
Za osvetu je kašnje podmitio Zrinović Krhena biskupova 
dvorskoga (kaštelana) pak je okrao gospodara i pobjegao u 
Medvedgrad, komu je tad bio gospodar Zrinski. Od tuda je 
Krhen udarao na Kaptol i na biskupov grad ; a najzad sam 
knez diže vojsku ter opet pade pod Vinodol, grad biskupov 
blizu Hrastovice. Losa mu bila sreća, jer je pogodjen od 
nesretne ruke svoga momka zaglavio. Nikola sa svojtom 
Fraukopanom i Gušićem osvetit će svoga brata, pak je svaki 
čas ljuta bilo kreševa u Zagrebu oko biskupova grada, oko Vu- 
grovca. Otoka i Obrežine, i Varaždinskih Toplicah, a s druge 
strane oko Frankopanova Ozlja i Petrovine Kaptolskoga 
grada. Na zapovied Ferdmandovu morao se Nikola pomirit 



druge 
Iskoga 



198 

s biskupom i kaptolom, i platiti za kvar pet hiljađah ceki- 
nah. A tako je bivalo sada tu sada tamo svaki čas. Nije 
dakle čudo, da je takodjer potišteni kmet kad god pomislio, 
da bi silu silom skršio. U drugoj polovici šestnaeste stotine 
(god. 1571.) diže se velika seljačka buna zagorska. Tahi 
Franjo Susedgradski , sin bana Ivana, čovjek od narave 
surov i okrutan a lakom za tudjim, proganjao je nemilo po- 
danike svoje oko Suseda i Stubice. Nu isti susjedi plemići 
nemogoše več trpiti samovolje i sile toga zlotvora, nego ga 
kralju tužiše. Ali Tahi zna pute svoje, pak ne samo da se 
je opravdao, nego je jošte nagradjen za nekakove tobož za- 
sluge. Tko če sad obstati s njim? Mlad plemić Gregorija- 
nec husti i buni puk, a lahko je ljuta i razdražena pobu- 
niti. Prvi skočiše na oružje Tahovi kmeti ; ali stupa u po- 
gibeljno kolo i ostali ugnjeten narod, pak buna za čas pla- 
nula je velika i žestoka. Čuje to Maksimilijan cesar i kralj, 
grozi se Tahu i zapovieda tažit seljake; nu prekasno je. 
Seljakom stavilo se na pomoć bez mala sve maleno plemstvo, 
aT i njekoji velikaši, koji su mrzili na Tahoga. Drugu go- 
dinu drži jurve buna, a god. 1573. februara mjeseca sa- 
kupio se na Stubici sbor naroda oboružana puškom, sabljom, 
sjekirom, kosom i mlatom, oko dvadeset hiljađah, i tu drži sa- 
bor. Sabor klikom proglasio za kralja Oršićeva špana Mati- 
jaša Gube a. Prvi čin Gubca kralja jest osvojiti Tahov grad 
Stubicu, pak on tu svoju postavio stolicu, svoje vieće i savjet, a 
svemu tomu kraljestvu istim mahom naviešta jednakosti slo- 
bodu od svake daće i rabote. Za seljake nije već sada moglo biti 
mudra vodje i savjetnika, pak će se neuredna sila sama 
sobom slomiti. Gubec poslao Pasanca Andriju, Pozebca Ni- 
kolu i Lepoića Vinka bunit kmete kranjske i štajerske, pak 
sbilja pobuniše. Gregurića Iliju doglavnika svoga kano mi- 
nistra i vojvodu stavio nad svu vojsku. Ima lumbaradah i 
topovah, što je po vlasteoskih gradovih pootimao. Tada 



Šalje vojsku na tri strane: jedan diel sretno porobio i raz- 
orio dvorove Tabove i njegovih jni fn.tr-ljali Suswlgrad, Okić 
i Kerestinec; drugi diel pod samim Gregurićem poruSio 
Baćauov grad Cesarigrad, harao oko Hrežacah, uu kad je 
dublje u Štajersku zahvatio, razbiše mu vojsku i do pet sto- 
tiuah ljudili pohvataše. Treći diel ode preko Sav*? u Kranjsku 
nu general Tura na Krškoni dočeka s jakom Četom konja- 
ničkom i goni natrag u Sam, gdje se je množina potopila. 
Koji doma ostadoše, iloina robe i pale gospodsko dvorove, 
a Kegljevićev grad Krapinu do temelja razoriše. Ban zagre- 
bački biskup Drašković Gjuro videei kuda to ide, zove u 
Zagreb sabor, kupi vojsku, pak vodje Alapića GaSpara, Ke- 
gljevića Matiju i Zrinskoga Šalje na seljake svega skupa 
sa 1800 vojske. Alapić i Zrinski potukoSe puntare kod 
Kerastinca, sđružiše se u Zagorju s Kegljevićern, i Matiju 
Gubca s deset hiljadah nevjesta i neuredna ljudstva obkoliše 
u dolini kod Stubičkih toplicah. Gubca s Pasancem uhvatiSe 
i s velikim slavjem dovedoše u Zagreb, gdje je na Markovu 
trgu okrutnim načinom pogubljen. 

Rudolf Drugi (od g. 1576. do 1608) od šestorice naj- 
stariji Maksimiljanov sin ima posla s uesložnom svojom bra- 
ćom, osobito sa slavičuim i taštim Matijom Kudolfnujnei 
zamišljene naravi, ljubio je znanost i umjetnost, nu za vla- 
danje u ona buma vremena nije ni malo bio prikladan. Gra- 
nice hrvatske prepustio je posvema stricu nadvojvodi Karlu, 
a ugarske Ernestu, na Što su u stiski i pod stanovitom po- 
godbom bila pristala oba sabora. Nu kašnje tuže se sabori na 
uadvojvode i njihove generale kako i na vojsku, i narodi se baš 
bune. Strogim i neobzirnim svojim načinom Rudolfje Luterane 
proti sebi razdražio, od Turčina mu prieti propast, a naj- 
zad bukne jošte u Magjarskoj buna. Za vodju bune stavi se 
Stjepan Bockaj, zaokupi sav Erdelj, koj je za tada spa- 
dao pod Rudolfa, i prern je vojvoda Belgiojoso Boćkaja po- 



200 

tukao, pobuni se plemstvo sve gornje Ugarske, pak tako 
Bockaj sjede u sam Požun. Hajdučke čete Bočkajeve palile 
su i plienile tija do u Moraviju. Najpotle pobun i se plemstvo 
i na desnoj obali Dunava. Magjari biesni na Hrvate, zašto 
su vierno s kraljem držali, iz osvete naumiše provaliti preko 
hrvatskih granicah i narod poraziti. Kada to dočuli hrvatski 
poglavice, na brzu ruku spraviše tri vojske : s jednom posta- 
više Petra Bakača Erdeda na granice turske, da nepusti u 
zemlju Turčina ; s drugom biskupa zagrebačkoga na Dravu i 
Muru, da nepusti u zemlju Magjara ; s trećom Ivan Draško- 
vić ban provali u Ugarsku i kod Kermenda trgovišta na 
bojnu prevaru razbije tabor, što nemože uteći, sa zemljom 
sastavlja, a progoni magjarske čete tija preko medjah u Si- 
leziju. Oholica Bockaj s oholom si družinom tako se bio ponio, 
da malo prije istih kraljevih porukah nije pustio pred se ; a 
sada mora gledati, kako mu Hrvati sve pokvariše. Ne samo 
ugarsku kraljevinu nego svu Austriju s privislicami zein- 
ljami pače i Češku spasiše ovaj put kralju Hrvati : kako je 
to potle u Beču Diešhazi vojvoda Bočkajev kroz psovku spo- 
čitavao Hrvatom. Kašnje Magjari pišu i šalju poruke Hrva- 
tom, nebi-li ih liepom besjedom predobili na svoju stranu, 
nu badava. (Tako piše učitelj Rudolfova sina Julija potle ka- 
nonik zagrebački Jagustić). Hrvatski ban Draškovič postade 
zatim ugarskim palatinom ; a nad narodom ostaše tegobe, 
muke i nevolje , koje i prvo. Ban Toma Bakač mora do 
skora pripoviedati kralju, kako su preuzetni njegovi na- 
mjestnici i zapovjednici na krajini, i kako je narod od jada 
očajao. Jednake žaobe mora slušati iz Ugarske. Bockaj mo- 
rade se primiriti. 

Rudolf a toj nevolji za gubernatora (vladara) mo- 
rade postaviti, prem je nanj mrzio, brata Mati ju, dobra 
junaka. Ma tija sklopi u Beču (1606. god.) za vrieme mir s 
Bočkajem tako : da je Bockaj za vas svoj viek dobio Erdelj 
i krajinu do Tise. Napravio je bio u isti čas Matija kratak 






mir i b Turci notu. Malija nezadovoljan b bratovim vladanjem 
udari 9 vojakom na njega, i Kudolf mora mu pustiti Ugarska, 
Austriju i Moravsku. Za bratske svadje i boja plemstvo diglo 
glavu i sabor ugarski neće da okruni Matija, dok ne prizna, 
da narod ima pravo izabirati kralja. Matija priznao i pod- 
pisao pismo, koje se zove kapitulacija (1808.). I Luterani nisu 
mirovali dotle, dok i njim nije podpisao sve sloboštine. Ru- 
dolf kasnje izgubio i češku kraljevinu, ter mu ostalo samo 
ime cesar; nu za malo umro je. Za njim postao cesarom nje- 
mačkim kralj Matija (od g. 1606 do 1618). Od kada au 
krune bile sdružene pod domom Habsburškim, nikada nije toliko 
bila oslabila vladavina, koliko za cesara Matije. Neima ri 
časak mira ter se nemože oporaviti. Bockaj umro; vojvodin 
moralu bi se pridružiti ugarskoj kraljevini ; ali uedu lm na 
Malija fežke borbe ima s bunom i s vojvodami , koji naglo 
skaču jedan za drugim : s Rakocijem, s Batorijem i a Bette- 
nom. S ovim Betlcnom bilo je goleme neprilike i muke. Proti 
kralju Matiji polmuiše se god. IG18. novotari Luterani, razja- 
reni nabrupise u Pragu u isti kraljevski dvor, dva viećuika i 
tajnika baciše kroz prozore i tim je puknuo strnhovili, imenom 
tridesetgodiinji rat. 

Ferdinand Drugi (od god. 1618 do 1647) joS je za 
Matijina života bio okrunjen za kralja češkoga i ugarskoga. 
Magjaroin je prije kruaitbo u PoŽunu g. 1618. nagnau upravo 
češkom bunom u strah i stisku morao podpisati kapitulaciju 
goru još nego je bila ona Matijiua. Ali kad je Matija umro, 
nepriznava Ferdinanda ni kraljevina Češka ni ugarska, pak 
Niđinci izabraae za cesara Bavarca Mak sa. Buntovnici Češki 
provallae u sam Beč, Češko oružje Htitlo zveketali po iatom 
dvoru cesarskoin. Sve su u isti raab urotilo proli Ferdinandu, 
austrijska loza Ha babu rž koga doma pokazala se na rubu propusti. 
Bio je to rnt međju strankama katoličkom i luteranskom, pak 
sdruženi katolici vladari i knezovi njemački pod cesarom Brt- 
varcem Maksom kano vojvodom porazile češku vojsku ua 
Bieloj Gori kod Praga (2. Nov. 1620). Tim je protivnikom 
i druguda slomljena sila. U Ugarskoj Betlen gradio se vec 
kraljem; nu primoran sada oružanom silom odreći se kraljev- 
skoga imena i potegnuti se U svoje stare granice. Ferdinand 
sazove u Požun sabor ugarski i tu potvrdi sve prvainje slo- 
boštine. Ali kada se tako smirilo, Ferdinand se ružno osvetio 






202 

na kolovodjah: množiuu dao smaknuti i a tamnica Trci; kal- 
vinske i luteranske prodikače prognao , a postavio posvuda 
komisije, koje će Luterane obraćati. To je Luterane straho- 
vito razdražilo. Frances od stotinu godinah glavni neprijatelj 
domu Habsburžkom podhusti uz novu vjeru pristavše Engleze, 
Holandeae, Dance i Svedjane, tako buknu s nova rat tako 
zvani triestgodiŠnji, koj je njemačke zemlje ružno po- 
harao. Dok je Ferdinandova vojska pod vojvodama Tilijem i 
Valenstajnom s ostalom katoličkom vojskom sada dobrom sada 
zlom srećom v oj evala na zapadu : na iztoku je bio Betlen opet 
digao glavu i zvao Turčina. God. 1625. vodio je hrvatsku 
vojsku u pomoć Valens tajnu Gjuro Šubić i tuda se proti 
danskomu kralju junački držao. — Ferdinand mudri i od važni, 
koj je potle bio izabran i za cesara, umro g. 1636. Fer- 
dinand Treći (od god. 1637 do 1657.) vojevao je i do- 
končao triestgodiŠnji rat g. 1848. vestfalskim mirom, kojim 
svi veliki njemački knezovi to katolički to protestantski po- 
stale svoji vladari, a cesar samo nad sve vrhovnik. 

Za ovoga Ferdinanda dogodila se je u pol šestnaeste 
stotine seljačka buna u hrvatskoj Posavini. Bili su se naime 
pobunili kmeti kaptola zagrebačkoga i grofa Bakafr-Erdeda 
oko Siska i oko Kraljevca blizu Zagreba ; sisačku bunu vodi 
kralj Matijaš Čulić iz sela Stupna i njegovi doglavnici Ce- 
sar Petar i Škofač iz Grede, a kraljevacku seljani Kuzmić i 
Dolenjak s pisarom Masnecom. Onda je vas narod govorio, 
da je tu bunu podhustio i pomago sam ban Nikola Zrinski 
mladji, jer je njegova porodica bila stari neprijatelj kaptolu, 
a sad hotio se osvetiti, zašto mu neda svoga sisačkoga grada 
i imanja za Zrinskov Vrbovec; Bakač Mirko pako je bio 
glavni neprijatelj banov. Nego kašnje, kad je vidio ban, kako 
je pogibeljnu igru zaigrao, sam je bunu gušio i kraljevacku 
mahom zagušio tako zvanom vlaškom vojskom, a vodje biše 
pogubljeni na kaptolskom trgu. Sisačka i posavska držala 
se je više godinah. Posavci grozili su se, da će se svi po- 
turčiti, i već su se na tursku oblačili i turske perčine spu- 
štali ; nu nije pomogla grožnja. Ban bojeći se, kako su se 



grozili, da se sbilja nesdruže s Turčinom, obkoli ih vojskom 
i mir napravi. Kaptolski su se brže podali i primirili, a s 
Erdedovimi bilo je posla i za dvadeset godinah svaki čas. 

Leopold Prvi (od god. 1G57. do 1705.) bio je već za 
života oteeva okrunjen za kralja Češkoga, ugarskoga i hr- 
vatskoga, a umah za otceni izabran za cesara. Leopold je bio 
sbilja velik kralj ; a k tomu vrlo sretan. Kako svaki tako i 
ovaj eesar ima posla s Erdeljem ; Turčin provaljuje s ogrom- 
nom silom, pak još kauo cesar mora biti boj s Fraueezom, 
kojemu sada vlada mudar i velik kralj Ludovik Četrnaesti. 
Ali Bog i sreća dala Leopoldu vojvode, sve prevrstne ; prin- 
cipa Montekukuli, principa Karla odLotaringije 
(Lorena) i principa Euge na Savojca. 

Dok je Leopold na zapadu s Francezorn vojevao, plela 
se je amo na iztoku i jugu urota ; jer su se kraljevine bo- 
jale, da pod silnim Leopoldom narodna sloboštine i pravice 
nisu sigurne. Trebalo je cesaru vojske i novca svaki Čas, a 
to su sabori od vajkada težko i sporo davali, cesar opet težko 
vjeruje sinovom naroda, ako bi jim povjerio visoke časti 
i službe , nego postavlja Niemoe ili narodne odmetnike, 
koji nepoštuju stare pravice, sloboštine i običaje. Ljut je ce- 
sar na Ugre i Hrvate, a oba naroda mrmljaju i bune se proti 
cesaru i njegovu vladanju. Cesar je zaćutio, da se u Ugar- 
skoj sprema buna, pak da primiri Ugre, zove ono svojih 
trinaest županijah u sabor, a kano svoga povjerenika šalje 
tamo hrvatskoga baua Petra Zrinskoga. Ugri obkoliše bana, 
zašto da on za slobodu takodjer svoje kraljevine nebi uza 
nje pristao. Zrinskoga nije bilo težko nagovoriti, jer je i sam 
on bio srdit na cesarov dvor i na samoga cesara sbog tego- 
ban i žaobah hrvatskih, a zamjerio se njemu cesar najviše 
zato, što nije hotio za karlovačkoga generala postaviti njega, 
koj je na krajini bio na tri kapitanije: slunjskoj, veleme- 
rićkoj, žumberackoj, i slavno vojevao s Turčinom, neg je po- 




204 

stavio jednoga Herberstajna. Zrinski dobije jošte na svoju 
ruku Šurjaka Frankopana Franju , i Frankopanova rodjaka 
Tatenbaha štajerskoga poglavara, pak plemića Borića. Biti 
će dakle velika urota i buna, ovaj put složno s hrvatske 
i ugarske strane. Nije jošte čisto na vidjelo izašla sva 
istina; ali se ovako pripovieda. Palatin ugarski Veselenji 
Frane, dvorski sudac Nadažd Frane, ban hrvatski Zrinski 
Petar i dva prva velmože Franjo Frankopan s hrvatske i 
Bakoci Franjo s ugarske strane, pak još štajerski zemalj- 
ski kapetan Tatenbah: dogovoriše se, da kraljevine od Leo- 
polda oslobode g. 1666 i sklopiše ugovor: s erdeljskim 
vojvodom Apafijem, s francezkim kraljem Ludovikom i sa 
sultanom turskim, a bili su obećali pomoć takodjer Poljaci. 
Veselenji umre godinu zatim, i po njegovoj smrti dvor udje 
toj uroti u trag. Niti grožnjom niti obećanjem nije mogao 
Leopold odvratiti vodjah od nakane; nego Bakoci pobunio 
i digao gornju ugarsku (trinaest županijah sa stolicom u 
Eošicah) a Zrinski kupi vojsku po Hrvatskoj. Kad cesar pita, 
zašto li kupe vojsku, odgovaraju svi složno, da je za obranu 
granicah, jer Turčin da takodjer sprema veliku silu. Nego 
u to je izašla sva tajna i osnova po Tatenbahovih ljudih. 
Tatenbaha prvoga uhvatiše. Vodje su se smutili; nu jošte 
nepuste osnove, nego Zrinski i Bakoci spremaju vojsku, 
a Turčin piše da i on s petnaest hiljadah čeka na Uni 
spreman. Ugri drže svoj sabor u Eošicah a na cesarov u 
Bečko Novo Mjesto neidu. Kada vidio cesar, kuda je to odišlo, 
šalje dvie vojske, jednu na Bakocija, drugu na Zrinskoga, 
Bakocijevu vojsku brzo je razbila cesarska, a Zrinski vi- 
deći, da će ga Turci i Poljaci ostaviti bez pomoći, a mi- 
sleći da će još za dobe oli se s carem pomiriti oli jaku 
sakupiti vojsku, stoji u Čakovcu svom, kad ali ga obkoli 
cesarski vodja Spankavi. Bježe Zrinski i Frankopan preo- 






bućeni kano seljaci da c'e k Hakociju ; ali grof Nagj, komu 
se kano dobru znancu na konak navratiše, preda jih cesaru. 

Drugi pripoviedaju, Ja. jih je na putu prepoznao 
hvatao zuauac njihov grof i vojvoda Kuti. Nadažd grof držao 
se najduže na carskom dvoru u milosti, nu kad i njemu 
pala obrazina i bio ulovljen, sve je urotnike i osnove njihove 
izdao, rekši, da. c'e ga cesar zato pomilovati. Za čudo nijedno 
pismo nije došlo, što jih je ban pisao na cesara jošte iz Ča- 
kovca, pak 12 tamnice iz Novoga Mjesta BeČk oga, i u kojih 
je pripociinjao cesaru zasluge svojih predjah i svoje, pak ako 
i jest pristao uz bunu, daje od nužde, pak da bi on na koncu bio 
navrnuo bunu na korist vladarevu domu. Cesarski sud sudio na 
smrt: ter Zrinskomu, Frankapanu i Nadaždu u jedan dau(30. 
Apr. 1671.) na gradskom trgu u Novom Mjestu bila odrub- 
ljena glava, a Tatenbahu potle za nekoliko mjesecih. Tako 
padoše zadnji potomci slavnih hrvatskih knezovah, a gradovi i 
imanja njihova, padoše pod kraljevsku peaezuicu. Cesar je po- 
gubio vodje, ali nije zagušio bune ni smirio narodah. Misli se 
i s razlogom sluti, da je Zrinskoga i drugove ubila riše nje- 
mačka mržnja i osveta nego carska nemilost i kaštiga. 

Za gubernatora (vladara) nad kraljevinu ugarsku postavi 
velikoga meštra njemačkoga reda Ambringera. 

Niemac počme po njemačku Ugrom zapoviedati i gospo- 
dariti, negledajue na zemaljske zakone i običaje, pak je opet 
buna gotova Grof Tekeli stavio se magjarskoj buni za vodju, 
kralj francezki Ludovik sipa obilato novac i još je cesaru 
naviestio rat. Leopold sbog toga rata s Ludo vi kom fraucezkim 
mora Ugrom popustiti, zove u Požun sabor, vrati starinski 
ustav i sloboštine, a buntovnikom naznani milost. Tekeli nijii 
do kraja popustio, nego je u svojih županijah ostao kano vla- 
dar i vojvoda. Ali u to potisnuo vojskom sultan, pak cesar s 
Tekelijem mora sklopiti mir s pogodbom, da Tekeli pod vr- 
hovnim gospodstvom sultana ostane knez u pobunjenoj zemlji. 
Turčin obkolio silnom vojskom sam Beč. Turčin potučen pod 
Bečom mora pred Leopoldovom vojskom neprestano uzmicati, 
oslobodila se Turčina sva Ugarska na desnoj obali Dunava, 
Slavonija (g. 1687.), Biograd sa Srbijom i Bosna, a Turčin 
bio proganjan tija u Moldaviju i u bugarske zemlje. Narod 
hrvatski u Slavoniji, koj je pomagan od hrvatske vojske e 



205 

komu 
saru. 
i po- 
držao 
ijemu 






206 

vana, neprestance dizao bonu proti Turčinu, i sad ga je sam 
odagnao iz domovine, kako je takodjer u isto doba narod 
odagnao Turčina iz Like i Krbave. Ali Ludovik francezki 
udrio sa zapada na cesara, pak buduč da ovaj morade vojsku 
ft turske vojne poslati na medje Francezke, Turčin se vratio 
i počeo junački napredovati. Tekeli s Turčinom dielio sreću i 
nesreću, pa kada se Turčinu sreća vratila, i on uzbunio narod 
i digao vojsku. Nego princip Eugen potukao kod Zente Tur- 
čina i mirom sklopljenim u Karlovcib morao se sultan odreći 
svakoga prava na Erdelj i pustiti osim Temešvara i Banata 
sve zemlje ugarske. Erdelj pao je pod kraljevsku vlast. 
Slavonije, pak Like i Krbave nije btio Leopold vratiti matici 
zemlji nego je Slavoniju spravio pod upravu tudjinsku ; a nisu 
sdružene s maticom zemljom niti županije lička i krbavska, 
što je narod vrlo ogorčilo proti cesaru i bečkoj vladi. 

Jošte nije minulo slavlje pobjede, al kad umro zadnji 
potomak španjolske loze doma Habsburžkoga, pak eno duga i 
krvava rata za španjsku krunu. U ovom ratu, osobito pod 
sliedećim kraljem vojevalaje pod vodjom Nikolom Malenićem 
hrvatska vojska na dalekih granicah sa Španjolcem i Fran- 
cezom. Sduhom i pletivom Ludovika francezkoga, koj je 
upravo prvi velik boj izgubio, buknula u Ugarskoj buna pod 
Kakocijem Franjom. Cesarske vojske bilo je samo tu i tamo 
u kojem tvrdom gradu, pak je zato buna obuhvatila svu 
zemlju (g. 1703.) Knez (princip) Rakoci i grofovi Berčenj, 
Karolj, Forgač, Esterhazi vođe bunu, drže već gradove, trgove 
i kule, mnoge čete cesarske pohvatali su i zarobili, a prova- 
ljujeMagjartija u Bečko Novo Mjesto i prigradke bečke, u Šta- 
jerskoj do samoga Gradca, svuda ružno plieneći i paleći. Na 
hrvatsku stranu zaokupili su već Magjari Medjumurje, za- 
grozili se Varašdinu gradu, da od njega kamen na kamenu 
neće ostati i svoj zemlji hrvatskoj, da će sve poubiti i spaliti, 
ako nepristane s bunom i njihovim se nepokori vodjam. Uta- 
borila se vojska magjarska na Dravi izpod Varaždina. Ban 
grof Palfi, prem je Drava bila velika, predje kradomice 
ponoći preko vode, iznebuSice nahrupi u magjarski tabor 



207 



i do dvie tisuće sasieče, a u potjeri množinu nagi 
Muru; podao se Čakovac grad i sve Medjumutje oslobo- 
dilo se buutovnikah, a hrvatska vojska progonila magjarsku 
tija do Dunava, pa kada je sve ote krajine podvrgla pod kra- 
ljevu vlast, vratila se s bogatim plieuom natrag doma. i 
potle se je hotio Magjar osvetiti na Hrvatu i navaljivao s voj- 
skom, nu svaki je put uzbijen. Ban Palfi obkolio godine 
1706. na jednom otoku magjarski tabor i šatro ga tako 
strahovito, da je malo tko živ utekao, a na taboriatu zaplieuio 
veliku zalihu bojne sprave, blaga i hrane. Kod Koprivnice u 
boju ostalo je preko osam stotinah Magjarah, ciel tabor ostao 
Hrvatu za plien, a sedam u boju otetih barjakah inagjarskih 
poslano cesaru u Beč. Valja znati, da je Eakoci god. 1707, 
na hrvatski sabor pisao pismo, pri poni injur'i Hrvatom i pita- 
jući jih: kud jim sloboština? kud Zrinski i Frankopani? 
zašto jim se zemlje njihove navraćaju? za Čije dobro krv liju? 
Ali badava. Leopold umre ; g. 1705. Njegov sin Josip 
Prvi istom mladić, nu mudar vladar i hrahar junak pro- 
dulji rat sbog španjolske krune. Ugarska buna dobro se ure- 
dila i ojačala: ono malo eesarskib četah nemože ništa opra- 
viti, zato cesar Josip počne liepo na mir i posluh nagova- 
rati Rakocija i druge poglavico ; nu badava. Rakoci je tražio 
kano pogodbu, bez koje neima mira: neka se naredi i 
prizna, da kraljevina ugarska bude kraljevinaizbornaane ba- 
ština doinaHabsbnržkoga, a drugo: nekaEidelj bude posebna 
vojvodina. I sliilja na enlcljskoru saboru dade se Rakooi iza- 
brati za vojvodu, sastavi nekakov ugarski sabor i Josipa pro- 
glasi da je bez krune i kraljeviue ugarske (god. 1707.) Voj- 
vode principi Eugen i Marlborug kad su cesaru na franeez- 
kih medjah izvojevali sjajne pobjede, mogla je od onuda ce- 
sarska vojska doći, kako je s generalom Heisterom i došla i 
Rakocija kod Trenčina potukla. 



208 



S druge strane pomagala je Heisteru hrvatska voj- 
ska proti magjarskim navalam Štajerce, kod Kaniže po- 
tukla Forgača i na tisuće od otuda dognala za plien konjah, 
volah i ostaloga blaga. Kad Heister dodao, pomaže hrvat- 
ska vojska njemu i cielu jednu godiuu o narodnom trošku 
stoji vojska na Muri i Dravi čuvajući od Magjara zemlju. 
Badava je Rakoci slao poruke u Carigrad i molio sultana 
za pomoć ; jer krajinu po krajinu i grad po grad otimale 
su mu cesarske kraljevske vojske, dok na koncu i sam mo- 
rade pobjeći u Poljsku (god. 1710). Tim je buna, koja 
je punih sedam godinah trajala, zadušeua, poglavice i 
vodje pomilovani od cesara kralja i s nova potvrdjen sta- 
rinski ustav (konstitucija) tako zvanim ugovorom sat- 
ni arskim (1711 god.) 

God. 1706. dana 14. Juna pogorio je glavni grad 
hrvatski Zagreb vas. Po bielom danu ob trećoj uri po po- 
dne buknu vatra u seminaru na Kaptolu, i za jednu uru 
vas je grad bio u plamenu. Na kaptolu ostala samo crkva 
i biskupov grad, franciškanski samostan i nekoliko oko 
njega kucah kanoničkih i gradjanskih; na gornjem gradu 
pako izgonio sve do golih zidinah: izgorio krasan zvonik 
sv. Marka, krov, samostan opatički tako da je sam gol 
turanj ostao, kapucinski s crkvom, jezuitski sa školom, 
samo je crkva sv. Katarine s nutra ostala ciela. Izgorio 
je s jedne i s druge strane vas prigradak osim vlaške 
ulice i Nove Vesi. — Za Rakocijeve bune više godinah 
redom strahovali su narod razbojnici osobito okolo Varaž- 
dina prama Zagrebu do Božjakovine, a na velike i drzo- 
vite čete. God. 1706. kapetan Jasenovački Adam Domi- 
nić s hrabrom četom od pet stotinah stavi se da iztriebi 
razbojnike, pak je sbilja množinu pohvatao i povješao, mnoga 
sela i brloge njihove popalio i silu jim slomio. 






209 

Godine 1711. umro je cesar Josip Prvi tekar u 33. 
godini života, bez mužkoga odvjetka. Za njim je dobio 
kninu eesarsku njegov brat 

Karlo Šesti (kano ugarski i hrvatski kralj Treći). 
Za njega svršio se dugi rat za. Spansku krunu tako: da sam 
krunu dobije dom Au5.it, a dom Hababurg da dobije gore na 
Francezkom zemlje Nizozemske, Napulj, Sardiniju, vojvodin 
Milan i Mantovu. 

K tomu još princip Eugiin po tuče Turčina pod Beo- 
gradom, Čim je cesaru i kralju pripao vas Banat, velik diel 
Bosne, Srbija i Vlaška. Karlo vidi se dakle cesarom i kraljem 
prostranim i dalekim zemljani a različitim narodom; uu tuga 
obuzima njega, kad pomisli na mogući slučaj, ako bude morao 
umrieti bez mužkoga odvjetka, pak da se toliko carstvo raz- 
padne. Sve misli smisli na jednu : odluči napraviti zakon ob- 
eenit za sve zemlje, a njim bi se ustanoviti prvo : da sve 
zemlje pod domom Flnbsburgom budu smatrane kano jedna ne- 
vazdružljiva cjelota ; a drugo : tla takodjer ženski potomak 
po redu loze i prvorodjenetva, kada izumre inužki spol, može 
stupiti na prieslol. To je bilo tako. Kadno je po zlokobnoj 
smrti kralja Ludovika Drugoga na muliačkom polju izabrala 
ugarska pak za njom i hrvatska kraljevina god. 1527. za 
kralja Ferdinanda Habsburga, bilo je nasljedstvo kruue pre- 
neseno samo na potomka mužkoga spola. 

Budaci Karlo Šesti jedini potomak mužki doma 
Habsburga, a sam bez mužkoga odvjetka, odluči prene- 
sti sve krune ua svoju kćer Mariju Tereziju. Hrvati zna 
jući dobro misao i nakanu cesara kralja svoga dokončaju 
u saboru svojem godine 1712. da će pravo nasljedstva 
krune prenesti i na žensku lozu vladajueega doma, a pod 
tu pogodbu: da i kralj sa svoje strane osigura kralje- 
vini sve starinske sloboštine i pravice. Nezaboraviše pri 
tom opomenuti, da je Hrvat slobodan narod, pak da i je ne- 
obzirući se na nikoga radio po slobodnoj svojoj volji. Karlu 
je odluka dobro došla i jnr iste godine izdao hrvatskoj 
kraljevini vjerovuo pismo. Karlo proglasi taj zakon ime- 
14 



210 

nom pragmatična sankcija god. 1 7 13. God. 1720 
predloži taj zakon svim zemljam, da ga takodjer sa svoje stra- 
ne primu, a g. 1723. primiše ga i u svoj zakonik uvrstiše 
kraljevina češka i ugarska. Osim da bude potomak iz 
doma Habsburga ište se da bude katolik. 

Karlo zatim ište velike vlasti, neka bi one priznale 
pragmatičnu sankciju; ali ga je stojalo težke muke 
i žrtve, dokle ju priznaše sve velike vlasti. God. 1739. 
timro Karlo. 

Marija Terezija (od god. 1739. do 1780.), koja 

se je prije tri godino vienčala s principom Franjom od Lota- 
ringije (Loren) sjede na prcstol svoga otca. Tko je mislio, 
da ju je otac Karlo onolikom svojom mukom i žrtvom pak 
privoljom svih vlastih osigurao, ljuto se je prevario. Jer umah 
prvi skoči Bavarac, reksi da bi po starom nekom koljenu 
kruna morala biti njegova; upetljao se za njim Prus Friderik 
Drugi kralj od želje za zemljom, i već je rat s jednim i dru- 
gim, i hrabar junak kraljičin muž vojvoda Franjo Loren snaž- 
nom desnicom uzbija neprijatelja na bavarsku stranu. Kralje- 
vina češka bila je jurve zaokupljena od tudje vlasti. Kraljica zove 
g. 1741. sabor u Požun, kano dobra majka bila je izašla umah 
s prvine na dobar glas, kano ucviljena mati govori na saboru 
pružajući jim iz naručaja sinčića Josipa, a ganuti Ugri i Hr- 
vati kliču: Umrimo za kralja našega! Nego sve više hvatalo 
de u kolo neprijatoljah. Francezka, Španija, Sardinija, Bava- 
rija, Saksonija sklopiše medju sobom savez, da si krune otmu 
i podiele, kako je komu zemlja bližja i narednija. Nevjera 
i otmičar Prus kralj Friderik mutio i kvario najviše: u stiski 
sve bi obećao i napravio mir, a u svakoj po se liepoj prilici 
prekršio zadanu vjeru i pogodbu. Dugi rat s promjenljivom 
srećom dokončao se god. 1748. mirom sklopljenim u Ahenu; 
Marija Terezija morala pustiti otmičaru Frideriku komad Sle- 
zije, u Italiji pako Parmu i Piačcncu vojvodam španjolske 
krvi. Nego god. 1756. zametnuo se rat med Francezkom i 
Englezkom, na englezku stranu pristao Prus Friderik, nit Frah- 
cezku Marija Terezija i Angnst kralj poljski i saksonski. Nego 
Friderik bojeći se, da bi se to sve na njega moglo srušiti* 
udri prvi na zemlje Marije Terezije, rekši, da s njom prvlje 






svrsi, Marija Tcrenija kraljicu bmlm.'i luko složni njezini narodi 
i svi ju ljube, u loliki s njom saveznici, naumi ostrigi gra- 
bežljivomu pruskomu orlu krila. Ali je Friderika suma svim 
skupa dosta, tolika je to inudračiiia i junačinu. Od Švedjana 
sgova i odHua», kojistupišeusKvez, iieiitiii Mariji Tereziji pomoći, 
pak Friderik potukao njezinu i saksonaku vojsku na dva maha 
u S.iksoniji i kod Praga pml Briuiuom generalom; ali general 
Daun dočeka njega kod Kolina i amlati mu vojaku. Svi su mu 
neprijatelji zatim navalili u zemlju , im on se neda nego 
tuče na dva maha u Saksoniji Francuza, u Slcziji kod Vra- 
tmluve Mariju Terezijn i maku caricu Elizabetu; tuče njega 
Dhuii, pak Litiiđon sa saveznom vojakom austrijskom i ruskom, 
tuče njega opet Daun , krušne i ou Dauua kod Lignice u 
Saksonyi. U tom h rvanju vojska Marije Terezi je i ruaka 
miiilis su u stolicu Fiidurikovu Berlin, i baš ga neštedi i nemi- 
Ibje. Friderik it Daun avuđu za petama i za vratom, pa kada 
hoče da ae dosadnoga pratioca oslobodi, Daun na koncu joi 
nm razbije vojsku. Nego oboma bilo dosta boja, ter i Daunn 
bila kisela pobjeda, puk su vrne natrag. To je zadnja bitka 
velika. — Velikomu F rider iku klonuse prosti ioljanu krila i 
vidi se kano ranjen sokol kraj vazrovana gnjezđa. Ali okre- 
nula areća. Elizabeta carica ruska umre a novi car Petar 
Treći voli držati s Prusom ; ostali saveznici pomirili ae i osta- 
vili Mariju Tereziju, pak želi mir ona. žali mir i Friderik, i 
mir ae sklopio tako: da bude svakomu svoje, kako je prije 
rata bilo. Tako se god. 1763. avršio aed m og o d iinj i rat, 
bitkami strahovit; jer u jednoj bitki znale su ostati mrtve ili 
uhvaćene po cielc vojsltc. 

A sto radi /ji jednoga i drugoga rata Hrvatska. Zemlja, 
koja Po je. ove dobe obično /vala banovina (za točniju razlukti 
cW vili" Krajini'), davale su kralju veliku vojsku. Nije bio 
đttS&u tftfrOđ vojcvitti van u gniuiuiili svoji' zaiulje; nu rado 
je poslala zemlja, vojsku june za. |.riđosi.a godišnjega rala, kada 
je hvalom neprijatelja njezina švedskoga kralja bila. izašla na 
vlikglas; dala je "Hrvatska vojske u Španjolski rat za Jo- 
sipa Prvoga ces&ra, pak nobi dala u ouolikoj potrebi Mariji 
Tereziji ! — Banovina dakle dade 8 prvine tri tisuće pod vo- 
djoia Paratniiiskini, genemllja karlovačka i varaždinska ne- 



212 

koliko u Italiju nekoliko u Havariju oko 1600 moniakah, a do 
konca rata šaljući četu za četom narasla je hrvatska vojska do 
30 tisućah. 

Pa koliko je za zemlju onda jako malenu bio to broj 
divan, tako je i vojak bio svojim junačtvom po svoj Europi 
pripoviedka i bajka. Osobitu vještinu pokazala bi hrvatska 
vojska, kada bi trebalo očistiti kakov klanac i prokrčiti put 
svojoj vojski, kako je na supor golemim silam znala osobito 
ovoga rata u planinah gornje Italije od Španjolacah ; isto 
tako kada bi trebalo jurišati tvrd grad, prvi Hrvati skaču 
preko zidinah, kako ovoga rata na v eliko čudo predobiše Man- 
tovu. Prvi u boj, zadnji iz njega, to ti je Hrvatu od starih 
vremenah sudjeno. Uz vodju Paraminskoga odlikovaše se 
vodje : Bušić četnik, kapitan Grličić i Veznić, osobito pako 
pukovnik Pogledić Gjuro. Nego nezna se zašto, ali je od 
konca ovoga rata množina hrvatskih vojakah pobjegla iz 
Italije, valja da što je ljude posle duga vremena morila želja 
za kućom, a tamo progonilo kakovo zlo. Sramota je bila, pak 
mnogi glavom platiše. Hrvatska vojska liepu je hvalu stekla 
zemlji, jer kraljica Marija Terezija liepo se zemlji pismom 
pisanim na sabor zahvalila, a sve častnike hrvatske vojske 
na veću digla čast i velikim odlikovala redom. Hrvatu je 
bila kraljica povjerila što ima najmilije; jer je u Beču nad 
svoje dvore bila postavila hrvatsku stražu. Ungarija s 
ostalimi zemljami krune postavila je bila u boj s prvine do blizu 
stotinu tisućah. U gornje pako strane kašnje dala je banovina 
tri tisuće pod vodjom Patačićem Štipanom, a ta vojska voje- 
vala slavno najprije u Bavariji, zatim i Šleziji i Češkoj i po 
drugih kraljevinah. Krajina pako, imenom za onda generalije, 
dala je preko 26 tisućah. Osim drzovitim jurišem znala si 
je ona pribaviti glas i slavu, gdje bi bilo neprijateljski 
tabor zaokupiti i zairu oteti — kano što na Ensu, Monakovu, 
Ingolštatu, — Ead je Francez bio jače pritisnuo i kraljica 




& 



izbila vojske, poslala je banovina jošte tri tisuće s Pogledi- 
ćem vodjom, a vojevala je s osobitom hvalom u Flandriji na 
franeezkih granicah. Na pruskoj vojni spominju se osim vodje 
Patačića visoki častuiei Križanić i Škrlec kanonik, zapovjed- 
nik Dubice. 

Kad je god. 1748. bio načinjen mir i vojska hrvatska 
na povratku imala proći kroz Beč, stupala je (deh'lovala) pred 
kraljicom i svim dvorom, pri čemu koliko se je čudilo stasu 
i licu vojakah, toliko se je čudilo redu, kako ga oni znadu 
držati kano svaka dobro uvježbana vojska. Sve častnike do 
barjaktara zove Marija Tenzija za carski stol k objedu, a na 
prsijuh častnikah sjaju visoki redovi. 

Osobita se za ratovanja Marije Terezije spominje hr- 
vatska vojska Panduri podbaruuomTrenkom;aeto kako se 
sastavila i kakova je bila ota pandurska vojska. Kada je 
Turčin bio pritisnuo slovinske zemlje, mnogoga junaka 
turska krivica prognala je u goru, da svomu rodu u uuždi buda 
pomoćnik, Turčinu pako osvetnik. Hajduk, kako bi se tada pro- 
zvao takov Čovjek, s prviue bio čestit junak, bijući boj za svoj 
rod, a što bi Turčinu i Poturici oteo pliena, bila bi i 
brana pak i rodu njegovu dar ; nego potle Čete hajdučke rastle 
su i mnoge izvrgle se u četo razbojničke, koje nisu poznavale 
ni istoga roda ni krsta. Kad je Turčina narod odagnao iz 
Slavonije, ostale su pune gore i šume hajdukah; jer Sume bile 
su za dugo vremena matica i škola hajdučka svakomu, koga 
bi zla volja ili sudbina s doma prognala. S ovakovom četom 
morao bi se sada tamo biti pravi boj. Marija Terczija dade 
proglasiti hajdukom amnestiju, to jest milost i oproštenje, i 
tko je god junak, pak želi pošten vojcvati boj i Čestit živjeti 
život, neka se vrati, a tko je hrdja, zlotvor, na njega neka 
čekaju vješala. 

Po Slavoniji razglasio amuostiju barun Trenk, na dobru 
zemlji glasu vlastelin, pak on za kratko vrienie sakupi haj- 



914 

dukah za veliku četu od sedam stotiuah momakah, samih 
mrkih gorostasah (divovah), a s tom četom pohvata jošte po 
gori do tri stotine. 

Strahovitu četu strašno će obući : crvena kapa s kitom, 
crven prsluk (ječerma), zobun, modre dirnlije, opanci i crvena 
kabanica, a oružje četiri kubure (pištolje) u pasu i o boku, 
nož (handžar) i preko ramena šarka (diljka), a barjak jim 
konjski rep, tobož kano turskim Janjičarom. Još je načinio, 
da pred četom sviraju svirale i udaraju bubnji i talambasi, 
pak to je prva solđačka banda i odtuda došla je ona u običaj 
u svačiju vojsku. Vojsku svoju sam je Trenk uvježbao i sam 
joj bio vodja, anadio joj ime Panduri od tuda, što je za onda u 
svakom krajiškom puku bila po malena Četa kano serežanah za 
onda imenom Pandurah. — Kuda četa zaredi, malo šta i do- 
hvati, jer od straha bježi sve pred njom, a što je dohvatila, 
sa zemljom se je na mjestu sastavilo. Zaplienjenje nemožeš 
pomisliti čete oštroumnije i drzovitije. 

Njemačke zemlje Bavarija, Prusija i ostale tija do 
francezkih granicah pamte Hrvate i Trenkove pandure, ter 
jimjepripoviedkaibajka ostala do današnjega dana, a priča se 
da su u molitve litanije medju zla, od kojih da nas Bog oslobodi, 
uvrstili i Hrvate, ter njihove pandure i hajduke. Prem su bili 
uzor vojačke viernosti i hrabrosti, i u stotinu prilikah pokazali 
milostivo srce i veledušno praštali i pomagali, nije drugčije 
ni moglo biti, van da panduri počiuiše puno sramote, pače 
učinio je jednu i njihov vodja Trenk. Kako se štije (u zapisku 
i sigodopisi* bi všega konvikta u Boloniji) panduri biše uhvatili 
sajojoga pruskoga kralja Friderika ; ali ga Trenk vodja za 
tflliko mito kriomice pustio na slobodu, pa kud bi vas rat 
&ugčije bio svršio, eno kolika se je potle prolila krv i dugu 
ratu nekoristan bio konac. Kada je izašlo na vidjelo, Trenk 
j|9 gevjeru plati? tamnicom. 



915 

Za Marije Terezije krajiškom bunom spotakla se oko 
Križevacah huda seljačka buna. U pol osamnaeste sto* 
sine pod konac god. 1754. pobune se Krajišnici, novi puk 
priselci oko Severina, a porad diobe zemaljske i dade za voj* 
ničku odoru. Sgrnulo se ljudstva do 30 tisućah u tvrd gradić 
Severin ; oficire pohvatane svake muke namučilo, ubilo i joS 
oko lješinah do dva tjedna vražji skakalo skok i igru, tolika je 
to divljačina. Iz drugih gradicah pol\jegoše oficiri s glavom bez 
obzira ; a puntari sve jedno drže službu i stražu, neka se 
zna, da buna nije proti kruni. Za susjedom Krajišnikom poveo 
se kmet seljak u županiji križevačkoj, pak najprije u Eavnu 
i oko njega porobio i popalio četiri dvora plemenitaška ; zatim 
rulje što dalje to jače rastući, udriše na biskupov grad Gradeo 
i Lovrečinu, i tako naokolo, ter za dva tjedna porobiše i po- 
pališe do trideset vlasteoskih dvorovah. Eedovite jake vojske 
nije doma, nego kanonici i nekoji plemići na brzu ruku 
naoružaju svoje slobodnjake i seljake i s bunom se sukobe 
upravo, kada biše obkolili grad Bisag. U dobri je čas zaustavila 
ota vojska bunu ; jer stari puntari Zagorci jedva čekaju, dok 
se do njih dovalja, pak da svi složno udare na svu gospodu 
zemaljsku. Stigla je jošte u dobar čas konjanička vojska (bande*- 
rium) biskupska, i buna je posve razbijena, ter seljakah pohva- 
tana tolika množina, da u Zagrebu nisu imali dosta za nja 
tamnicah. U to su iz Beča došle dvie komisije, jedna u Za- 
greb za banovinu, druga pod maršalom Najpergom za Krar 
JLiui u Legrad. Mnoga je glava pala, a mnoga kukala u tam- 
nici. Obe bune biše ugušene. 

Za krvavih ratovah ugrezuuli su narodi Marije Terezije 
u golemu nevolju : sela su na tisuće pogorila, polja i njive 
opustilo, narode svakojaka smrt raztriebila, a zaustavila se 
bila i znanost. K.tomu je još nevjera i svaki naopak nauk ulazio 
u zemlje i trovao narode. Liepo je bila počela carica i kra- 
ljica Marija Terezija : da naredi polakšicu siromaku kmetu 



216 

i gradjaninu, neka bi se daća pravednije razporezala na boga- 
taša i siromaka, a ne kako je prvlje bilo, da plemić sve ima 
i sve vlada, a seljanin i gradjanin da nose svaku službu, 
muku i žrtvu, a skoro bez svake pravice da budu. Posebnim 
zakonom dala je kraljica ustanoviti : što je kmet i podanik 
dužan davati zemaljskomu gospodaru, ali što takodjer od go- 
spoštine mora dobivati. To je tako zvani urbarni zakon za gospo- 
štije i njihove podanike. Uredjivala je trgovinu i obrt, uredila 
bolje škole male i velike, uredila sudstvo i svu zemaljsku 
upravu. Nad kraljevine postavila je bolje uredjene vlade pod 
imenom : kraljevsko namjestničko vieće (gubernium), pak je 
takovo vieće posebice dobila i kraljevina hrvatska u Zagreb. 
Ugri su takovo viece imali već od Karla (Šestoga ili Trećega) 
god. 1723., ali se oblast njegova nije protezala na kraljevinu 
hrvatsku, nego su sve poslove obavljali sabor i ban sa svojom 
vladom. Ugarsko namjestničko vieće hotilo je svoju vlast pro- 
tegnuti na hrvatske zemlje ; ali se Hrvati svaki put živo 
sprotiviše. A protivio se je sabor hrvatski dugo takodjer proti 
posebnom za sebe takovomu vieću ; jer se je bojao za svoje 
sloboštine, pak da nebi činovnici i Niemci u zemlji zavladali. 
Na koncu, kad je kraljica osigurala, da se toga netreba bojati, 
postavilo se je u Zagreb god. 1767. namjestničko vieće po 
istoj uredbi, kako je bilo i ugarsko. Nego vendar to vieće 
nije nipošto znalo pogoditi Hrvatom, a s druge strane bu- 
nili su proti njemu hrvatsko plemstvo Ugri, rekši da je 
preskupo, za stare pravice pogibeljno, a u sebi misleći, ako 
se hrvatsko vieće ukine, da će onda Hrvati spasti pod ugar- 
sko vieće. Hrvati se sbilja prevariše ter je na njihovu proš- 
nju zagrebačko vieće ukinuto, zemlja podpala pod vieće 
ugarsko, s istim troškom, većom neprilikom a s velikom 
pogibelju za zemaljske pravice. To je najprije bilo bez pri- 
vođenja; nu kašnje moralo se je privoliti. 




217 

Hrvatska kraljevina bila je spala na malen ostanak 
pod navadnim imenom banovine ; jer što se je bilo otelo 
Turčinu, to bi se oli vrglo pod vojnu upravu krajišku, oli 
bi tuda đrugčije vladala uprava njemačka. Slavonija đolnja 
od propasti grada Biograda god. 1521. pak sve do karlo- 
vačkoga mira god. 1G99. dakle 178 godinah stenjala je 
pod jarmom turskim, a oslobodjeua pala pod vojnu upravu 
njemačku, i kašnje, kako se je zvala, pod komoru bečku. 
Hrvati su umab svoju zemlju iskali, neka bi se privalila 
matici, Stoje već g. 1715. obećao Karlo Šesti, obećavala Ma- 
rija Terezija, ali se učinilo nije. Hrvati kako svakom sgodnom 
prilikom tako god. 1741. viču i ištu, neka se njihova zem- 
i vrati pod njihovu upravu ter doljna Slavonija sdniži 
s gornjom, kako je to od starine po prirodi i po pravu bila 
jedna jedita zemlja, a hasnilo je toliko, daje kraljica g. 1745. 
pozvala sabor, neka i on pošalje komisiju s komisijom nje- 
zinom, pak da će one županije biti pridružene, ali je to bilo 
nekako na pole, jer se je Magjar na ime krune ugarske 
o za nju, pak je on tu polovičnu vladu izmislio (Vidi 
straga „Krajina"), osim Što je nad jednim dielom ostala 
skupa vlast vojnička. Jednako skoro bilo je sa starinu 
županijami ličkom i krbavskom, koje su oslobodjene od 
Turčina ostale pod svojom posebnom polu vojničkom upra- 
vom. Grad Senj stajao je pod upravom tršćanske komore; a 
I tako sve Primorje; jer pokle je zaglavio zadnji Frackopan, 
spalo je ono pod kraljevsku komoru. Šta će narod ? Kadno 
je vojska god. 1758. bila poražena i kraljica morala Šle- 
y,iju zemlju predati Prusu Frideriku, trebalo je skupiti više 
vojske, ter u to ime zovne ona sabor u Zagreb i zamoli voj- 
ske. Hrvatski narod daleko je preko medjah za kruuu slao 
u boj vojske, i jošte si sam kuću svoju morao braniti od 
Turčina, pak da nebude vriedau, da mu se povrati komad 
stare zemlje njegove! I kako je bio narod ljut istoj Mariji 












218 

Tereziji sada odgovara da nikamo neda svoje vojske ; jer da 
nije dužan izvan zemlje vojevati, a što je prije bilo, da je bilo 
od dobre volje za ljubav kruni, ne pako pod moraš. Traži 
narod na vas glas a kruna obećava za cielo i sveto. Istom 
su godine 1773. posvema privaljene slavonske županije 
matici zemlji. 

Kako drugi veliki komadi i krajine hrvatske po ve- 
likašu vlastelinu odpadnuše izpod narodne vlasti i uprave, 
tako je bila odpala i Rieka grad s kotarom. To je bilo 
vlastelinstvo knezovali Frankopanah ; kašnje je prešla Rieka 
na istarske knezove Divinske, zatim na vlasteline Wald- 
see, a najzad na austrijske vojvode. Ali kamo god da prešla 
kano posjed i svojina; nije bilo pravo odkinuti ju od ma- 
tice kraljevine, pak ju je zato Marija Terezija spravila 
natrag pod vlast hrvatske kraljevine i novog hrvatskoga 
namiestuiekoga vieća (g. 1776.), pri čem je grad Rieka s 
malenim kotarom svojim ze trgovačke, pomorske i zdrav- 
stvene poslove dobila posebnu vladu. Kad je prestalo hrvatsko 
namjestničko vieće, Rieka je ostala sastavni diel županije 
severinske i u sudstvu spadala pod banski stol sve do god. 
1786. kad je pod samovlastnom vladavinom Josipa Dru- 
goga dokinuta severinska županija. . 

Za Marije Torezije dogodio se znamenit dogodjaj, 
da je razdieljena medju Rusku, Prusku i kraljevine Ma- 
rije Terezije kraljevina Poljska pri dobila je Marija Te- 
rezija zemaljah pod imenom kraljevina Galicija i Lodo- 
merija (god. 1772.) Od toga doba diže se na časove polj- 
ska buna ; ali kako je ludo propala kraljevina, tako ludo 
prodje i svaka buna. God. 1774. dobila je ona i zemlju 
imenom Bukovinu; a god 1779. privaljenaje amo od Ba- 
varije zemlja duž Ina potoka u gornjoj Austriji. 

Godine 1780 umrla je Marija Terezija pokle 
je četrdeset godinah slavno vladala. Mrzila je na rat; 



219 

ali je težke ratove morala ratovati; namučila je nehotice 
narode, ali se nje svejedno spominju narodi kano prave ma- 
tere, i prem su burovita bila njezina vremena, zovu se ven- 
dar zlatna sbog njezine skrbi i dobrote. Za njom preuzeo je 
vladanje jur prvlje izabran za cesara njemačkoga sin njezin 
Josip Drugi (od g. 1780 do 1790). Već prije pomagao je 
Josip vladati materi od godine 1 765, kad mu je otac cesar 
Karlo Loren umro; ali nije smio puno zapoviedati, nego 
je putovao radje po svih zemljah. Sad je vrieme, da učini 
što za matere žive nije smio, van kriomice snovao s mini- 
strom svoje misli i namjere. Sve se je pod tim vladarom 
bilo promienilo i preobrazilo. Velik duh ali svoje glave i 
volje želio je i hotio on kako mu i pokojna mati namaknuti 
svako dobro svojim narodom, ali krojeći po svojoj glavi za 
sve glave jednu kapu nikomu je pravo skrojio nije. Za 
kralja ugarskoga, hrvatskoga i češkoga nije se dao po sta^ 
rinskom običaju ni kruniti; jer bi sada bio morao priseci 
na stare pravice. Sve je preobrnuo : u vladu i oblasti uveo 
novi oštri red, ali tako da svaka prva zapovied i naredba 
iziđe iz glave vladareve. Prije su različite zemlje imale svaka 
svoje zakone, a on je naredio za sv9 jednake zakone pak 
tako i sudove, koje je sve, osim ugarskih i lombarđezkih, 
podvrgao svomu vrhovnomu sudu u Beču. Da bude praved- 
nija dača d$de drugčije razmjeriti takodjer zemlje ; naredio 
je da se ima dokinuti kmetija, ali bez pravoga postupka 
i dovoljne naknade, 6\m je pobunio proti sebi plemstvo. 
Škole dao je prenarediti po novom duhu filozofskom, kakov 
je iz Francezke đuhao i njegovu bio. napunio glavu. Ukinuo 
je množinu redovah duhovnih (fratarskih) oko sedam sto« 
tinah, česa prije njega nitko nije bio učinio, a državi bež 
kakove koristi, jer je veliko blago rasprodano za ništa, 
a siromašnu puku utrgla se mnoga polakšica. Zabranio 
sborove, sajme i proštenja crkvena, procesije i cjkovnu 



220 

muzika, čim je ljuto bio uvredjea puk, pače dotle je po- 
segla zapovjed njegova, da je odredjivao, koliko u kojoj 
crkvi ima goriti sviećah. Posvadio se s papom i zahraau 
je isti papa Pij Šesti došao bio na pohode u Beč, nebi li 
se s njim namirio. Sa svih stranah dizala se je buna 
proti njemu, a kraj toga bilo mu je biti težak i nesretan 
boj s Turčinom, k tomu snašla ga bolest, koja ga je 
morila do dvie godine. Godine 1790. Januara mjese- 
ca bio je prisiljen opozvati sve od početka proglašene 
zakone i naredbe, da nije pravo, kako je načinio ; bio je 
već pozvao sabor ugarski i hrvatski u Požunu, bojeći se 
bune, pak da se s narodi naredi ; ali je Februara mje- 
seca iste godine (50 god. star) umro, rekši pred smrt: 
„Živio sam da vidim, kako mi je uz dobru volju svaka 
osnova moja naopako izašla." Dobro je mislio, ali nije 
pravo radio. 

Leopold Drugi (od godine 1790 do 1792.) mladji 
sin Marije Terezije, a veliki vojvoda toškanski, preuze za 
bratom vladanje. Kako je bilo urečeno, držao je on sabor u 
Pužunu te vratio Ugrinu i Hrvatu starinske pravice, a 
tako i Čehu. Da već nebude moglo biti cesara Josipa 
koji bi sve silom vladao, odlučiše Hrvati da se sdruže s 
Ugri tvrdo, pak od svoje volje pristaše god 1790. na to, 
da njihova kraljevina bude pod vladanjem kralj ugarskoga 
vieća, prem s naročitom tom pogodbom, da Hrvati mogu 
ako jim se koristnije bude svidilo, opet sami za sebe iskati 
i postaviti namjestničko vieće. Bilo jim je potle žao. Po- 
mirio je Leopold takodjer svoje daleke puke nizozemske (Ni- 
derlandije). Jurve god. 1792. umre Leopold. Za njim stu- 
pio najstariji sin 

Franjo Drugi. Već god. 1789. počela se je dizati 
u Francezkoj buna i rastla sve jača, pak kako je za francezkoga 
kralja bila udata Marija Antonija kći Marije Terezije, a Josi- 
pova i Leopoldova sestra, pak i drugčije krune bile sprijateljene, 



bio ae Leopold skoro zapteo u rat a francezkim narodom, ali 
je za Franje rat sbilja buknuo i francezka vojska provalila 
preko mcdje u susjedne Fraujine zemlje vce god, 1792. Iste 
godine Francuz vrže svoga kralja Ludoviku Šestnaestoga u 
tamnicu i Januara mjeseca god. 1793. dade mu odajući glavu, 
a tako malo kasnje smaknuto je i kraljicu. Francezka progla- 
sila se republikom. Kat franeezki izpao je po Franju zlo; jer 
Prus saveznik njegov napravio je sam za sebe mir, a tri f'ran- 
cezke vojske oboriše ae svom silom na vojsku Franjinu. Mlad 
general Bonaparte poslan u Italiju obeeavao je Talijanom 
svaku sloboštinu i zlatne kule, a i narod njegu dočekivao kano 
angjela božjega, pak je smion vojvoda gonio pred sobom 
eesarovu vojsku, i ništa nije pomagalo, sto je brat njegov 
nadvojvoda Karlo u njemačkih zemljak tukao vojsku franeezku. 
Vojvoda Karlo stavi se na japovjed svoj vojski u Italiji, ali 
je na rieci Taljiamentu posije krvava boja morao uzmuti, a 
Napoleon Bonaparte, osim što je zaokupio za sebi; republiku 
Veneciju, provalio u cesarovc zemlje Korušku i Kranjsku, 
pak Tirol. Na koncu venđur napravio se god. 1797. mir (na 
poljanah Oanipo Formio u Furlaniji), čim je Franjo morao 
pustiti Lombardiju i Niderlandiju Franceakoj, ali n zajam dobio 
aemlje ukinute republike Venecije s Dalmacijom pak onim 
dielom Istrije, kaj je spadao pod republiku. Kušnje je Napo- 
leon prešao u Afriku proti Turčinu. Za toga vremena buktila 
je u poljskih zemljah buna, da bi se opet digla kraljev 
ali je propala do kraja (god. 1795.), a Franjo pri toj trećoj 
diobi dobio Malu Poljsku s gradom Krakovom i okolicu Lub- 
linsku (sada pod Kasom). 

Francezke vojske dodljavate au ljuto svakomu susjedu, 
istoga papu iz Rima Pija .Šestoga oilvukoae Fruiicezi godine 
1798. Februara mjeseca u sužanjatvo, gdje je druge godine 
umro , pak se zato služile proti njemu Englezkn, Ruska i 
Turaka, a kaŠnje i cesar Franjo. Nadvojvoda Karlo tukao 
franeezku vojska za vojskom po njemačkih zemljah, ruski ge- 
neral Suvarov tuce franeezku vojsku po Italiji i prodre tijn u 
Švicarsku, a tako cesarski general Melaa pregnao franeezku 
vojaku preko uiedje. Nestalni car ruski Pavao I'rvi zapovjedi 
Suvarovti svomu, da vodi vojsku kuci, pak se je tako sva 
ratna sila oborila na cesara bečkoga sama. U to ae vratio s 
istoku Napoleon Bonaparte, srušio u Parizu vladu, i sam sobo 



222 

proglasio konzulom (prvakom, oeonikom) republike, poveo voj- 
sku u Italiju, i pokle je potukao kod Marenga slavndga voj- 
vodu starca* (80 god.) Melasa, gizdava sreća ponesla ga, ter 
se razkrilio, kano da će svietom zavladati- 

Poslie sretnih po se bojevah proglasi se Napo- 
looii jiirvo god. 1804. začara frafico'zkogft i 
za takova đa okrunit, a narod sit bune, uemira i nereda 
pusti neka bude. 

Iste godine 1804. jer se je cesarstvo njemačko raz- 
padalo pod Napoleonovom šakom, a nova francezka Care- 
vina zaprietila đa će svu moć pretegnuli na sobe, progla- 
sio vso cesar rimski oli njemački Franjo Drugi 
Habsburg Lotringen s pri voljenjem svojih kraljevi- 
nah i narodah ce sarom Austrije, što su kašnje sve 
krune priznale. 

Prije toga obrekao je i zavjerio se svojim kraljevi- 
nam, da svakoj ostaje i potle staro ime i svaka stara pra- 
vica; zašto i jesu narodi privolili. Od toga vremena spo- 
minje se u svietu cesar evina Austrija, i po tom 
računu Franjo broji se ne već Drugi, nego Prti. Na- 
poleon kada je sve zemlje talijanske sdružio u jednii ime- 
nom kraljevinu talijansku, i dao se kruniti gvozde- 
nom lombardezkom krunom i oteo jošte mnoge druge zemlje, 
đa mu zabraue silu : Englezka i Austrija sklopiše savez. 
Oborio se zatim Napoleon srom silom na cesara Franju, 
potukao kod Austerlica blizu Brna u Moraviji saveznu 
rusku i austrijsku vojsku, ter pogodbom mira u Požunu 
morao cesar platiti stotinu miliunah, pustiti Veneciju i 
Dalmaciju kraljevini Italiji, Tirol Bavariji, i izgubiti 
dosta još druge zemlje. Carstvo rimsko oli njemačko pro- 
palo je do kraja. 

Franjo Cesar gledajući pred sobom gotovu propast 
sveže se s Englezkom i započme s njom skupa god. 1809. 
rat proti Napoleonu, s kojim je bio sdružen takodjer ruski 



223 

car Aleksander. Vojsku austrijsku staviše so vodit braća 
Franjina nadvojvoda Karlo u Bavarskoj, nadvojvoda Ivan 
u Italiji i stric nadvojvoda Ferdinand u Galiciji. Sreća 
dugo je varakala s jedne i s druge strane, ali na koncu 
prignala sve austrijske vojvode natrag k Dunavu. Nadvoj- 
voda Karlo potukao sama N apoleona glavom kod Asperna, 
ali je Napoleonov general gonio kroz Korušku, Štajersku 
i Ugarsku u isto vrieme mladoga Ivana tija do Gjura na 
Dunavu i tu ga potukao, pak je lahko tada bilo Napo- 
leonu potući Karla kod Vagrama i zagnati ga u Moraviju. 
Ferdinand daleko je i dugo sretno vojevao, nu i njega je 
dognala ruska vojska tija u Moraviju. Pritisnut sa svih 
stranah cesar Franjo napravi s Napoleonora u Beču mir i 
pogodbom morao pustiti Bavariji Tirol i Soligrad i kra- 
jine gornje Austrije, Poljskoj (vel. vojvodini Varšavi) Kra- 
kov i zapadnu Galiciju, pak lublinsku krajinu, Rusiji Tar- 
nopoljsku krajinu i iztočnu Galiciju; Napoleonu za njegovu 
kraljevinu Italiju povrh prije pušteno Venecije i Dalma- 
cijo jošte Istriju, svu gornju krajinu i ostalu hrvatsku 
zemlju do Save, Goricu i okolicu, Bielak s okolicom u 
Koruškoj i svu Kranjsku. Zemlje medju jadranskim mo- 
rem i Savom složio je Napoleon skupa i prozvao jednim 
imenom kraljevina Ilirija. 

Cesarevina Austrija oslabila je i zadužila se do vrata, ter 
osim što je daća morala visoko skočiti morala je usuprot pasti 
ciena novcu. Nego makar je Austrija toliko bila oslabila, 
vendar se je nje Napoleofi jošte jednako bojao i gledao se fi 
njom sprijateljiti. Uzeo je ravno kćer (god. 1810.) cesara 
Franje, Mariju Lujzu, ali je slabo držala ta kopča. 

Napoloou sdružen s Austrijom i Pruskom provali s pol 
miliuna vojske god. 1812. mjeseca junija u Rusku; nu osta- 
vila ga stara sreća. Izgorila je Rusu zlatna Moskva, nu propala 
je i Napoleonova vojska. S raztrganom i gladnom vojskom 



224 

jedva je sam živ utekao mjeseca novembra. Vladari europej- 
ski slobodnije odahnuše i pomisliše, da je sad za sve došlo 
vrieme oslobodit se silnika i nametnika. Kupi i Napoleon 
vojsku, što može pušku nositi. Jošte mu jednom namigne 
sreća i dobi krvavu bitku kod Draždjanah (Dresden) nad 
saveznom vojskom austrijskom, pruskom i ruskom ; ali je to 
bila samo zraka zahodnoga sunca Napoleonova. Kod Kolina 
potukla je i zarobila savezna vojska silnu njegovu vojsku, 
udarila na samoga Napoleona kod Lipsije (Leipzig) pod mar- 
šalom knezom Švarcenbergom i potukla ga strahovitim bojem 
do noge (oktobra mjeseca g. 1815.) I dugo se je držao, kako je 
imao kukavnu, mladu i nevjestu vojsku. Austrija je natrag do- 
bila sve bečkim mirom izgubljene zemlje. U proljeće god. 
1014. već su savezne vojske u Parizu, Napoleon mora se 
odreći carske krune francezke, ostao mu titul car, a do- 
sudjena mu Elba otok na sredozemnom moru kano kne- 
ževina za carevauje i sužnjevanje. Papa Pij Sedmi, koga 
je Napoleon god. 1812. mjeseca Juna bio dao u Francesku 
dovesti i zasužnjiti, vratio se veselo u Kim, a tako i pr- 
vašnji kralj francezki. U Beču sastali se u vieće povjere- 
nici svih europejskih silah viećati kako bi urediti Europu ; 
nu jošte nije taj posao gotov, kad ali se je pročuo glas da je 
silni Napoleon s Elbe utekao i Francezku za sebe pobu- 
nio. Bilo je s njim jošte krvava okršaja, ali ga oboriše 
za uviek. Strah i trepet sve Europe dokončao je (godine 
1821.) na progonstvu i sužanjstvu na otoku Heleni med 
Afrikom i Amerikom, kamo je god. 1815. u jesen bio za- 
sužnjen. Austrija dobila sve svoje zemlje osim Krakovi 
koj je pridružen istom godine 1847. Sadašnja Dalmacija 
nekad glava hrvatske kraljevine, počela se je od nje po 
malo kidati već u 15. stotini, a otimao ju je stranom 
Turčin, stranom Talijan (Venecija); a kašnje neprestra- 
nim bojem takmaca svoga Turčina hrvatskom mišicom 



225 

odagnala Venecija i sama zavladala Dalmacijom svom i 
još dielom Hrvatske. Kad se je na koncu prošle stoti- 
ne razpala republika Venecija, zapade austrijskoga cara 
zemlja, upravo zato, jer se je dokazalo, da je to điel hr- 
vatske kraljevine, a po tom svojina onoga kralja, koj i 
krune ugarsku i hrvatsku. Hrvati ištu od kralja, neka tu 
zemlju pridruži svojoj kraljevini kamo spada ter hrvatski 
poslanici na ugarskom saboru zahtieVaju to god. 1802. 
a Ugri podupiru našu prošnju ne samo ote godine nego 
jošte i godine 1825. ali od kralja nije bilo ni odgovora. 
Istom god. 1830. odgovori Franjo kralj i obećaje, da c'e 
Dalmaciju kraljevini jur pridružiti. 

Hrvatski sabor žalio je i jadikovao, za što je cesar 
bez znanja i privolje naroda svu zemlju do Save usLupio 
Francezu i napravio mir, a god. 1811. poslanici hrvatski 
na zajedničkom saboru u Poiurm pitaju to krunu; uu 
krtina odgovara, da je ona jedina vlastna prosuditi razloge 
i pogodbe, kad je s tudjiui vladarom mir sklapati.. Pokle 
je zemlja nazad pripala pod austrijskoga cesara i kralja, 
Hrvati opet moraju žaliti, moljakati i vikati, dok je tek 
god. 1822. dana 5. Julija stiglo ua bana kraljevsko pismo, 
da se zemlje o svesvetah imaju predati pod oblasti ugar- 
sko-hrvatske. 

Ali ni ta očevidna stvar nemožo minuti bez spletke 
i nove borbe Predsjednik ugarske komore i kraljevski 
povjerenik Josip Majlath drži u Karlovcu skupštinu, i na 
njoj javlja, da je od kralja postavljen ne samo povjerenik 
za priuruženje zemaljan nego takodjer za upravljateija 
severinske županije. Potle se je plelo i mutilo, dokle 
je godine 1823. obznanila ugarska dvorska kancelarija 
u ime kraljevo, da se severinska županija neće više uspo- 
staviti, nego severinsko okružje i ona prekosavska zem- 
, koja je do god. 1809. spadala pod zagrebačku župa- 
15 



226 

niju, da se ima pridružiti toj županiji. Ostala zemlja spala 
je pod vladanje (gubernijura) Riečko. Rieka sa svojim ko- 
tarom i Primorjem, kako je već bilo od ugarskoga sabora 
god. 1867. cl. 4. i od hrvatskoga god. 1808. cl. 8. nare- 
djeno, slala je gubernatora i poslanike na sabor hrvatski 
i ugarski i smatrala se vaviek kao diel kraljevine hrvatske. 

Kako je rečeno, posije samovoljnoga i samo vlast- 
noga vladanja Josipa Drugoga vide Ugri i Hrvati, da 
jim je složiti sve sile na obrana svojih državnih slobo- 
štinah, pak da na zajedničkom saboru budu razpravljani 
svi veliki posli, i da bi takodjer bila jedna skupna jaka 
vlada. Hrvati su ravno hotili, da bi se za ugarsku i hr- 
vatsku kraljevinu postavilo državno vieće po pravednom 
razmjeru Ugarah i Hrvatah viećnikah, koje bi sabor iza- 
birao i koji bi saboru za sve vladanje odgovarali; nu nisu 
hotili tako Ugri. Za bolju slogu pristanu dakle Hrvati, da 
bude skupan sabor i skupno namjestničko vieće, misleći 
da složnom snagom budu mogli laglje i sigurnije odbiti 
navale samovlastne politike bečke, što su Ugri obećavali 
i zavjetovali se jednako kako za sebe tako i za Hrvate. 
Za oboje vendar postavili su Hrvati pogodbu, ako bi sila 
pritisla, da se mogu natrag k sebi potegnuti, ter prvo: 
da jim budi slobodno postaviti, kad god bi jim se svidilo, 
svoje posebno vieće, a dotle da u vieću ugarskom za hr- 
vatsku kraljevinu bude postavljeno hrvatskih siuovah; i 
drugo, što su za zakone napravljene na zajedničkom sa- 
boru napravili pogodbu tu : da samo onda Hrvate vežu, 
ako budu primljeni i proglašeni posebice na saboru hrvat- 
skom. Navlas za daću i novac zadržala je za sebe naša 
kraljevina tu povlasticu, da se redi vaviek razlučeno od 
kraljevine ugarske (čl. 50. od god. 1790. i 1.), makar ako 
i to pitanje bude razpravljano na skupnom saboru. Kada 
pako Ugri nisu hotili pripoznati ote starinske hrvatske pra- 



viče, da Hrvati pladnju samo polovicu štibre, to jest po- 
lovicu od onoga što plaćaju Ugri, tada su Hrvati usta- 
novili, da se oni na skupnom saboru za daću, Stibru i 
svake vrsti porez svaki put budu uaredili sa samim kraljem. 

Uglavljena sloga držala je 3 prvine kako tako, uu 
što dalje to jače pritezali su Ugri svu vlast na sebe. 
Od tobož trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavo- 
nije ostaše samo tri i to ne ciele županije ; pak već naše 
domovine nezovu više kraljevinom, nego da su to pridru- 
žene pače i podložene strane, kako prvi put piše krunit- 
beno pismo kralja Ferdinanda Petoga. Sabor pako zove 
se samo glavna skupština kraljevinska. Magjari su već 
davna nametavaLi svoje ime slovlnskim i njemačkim gra- 
dovom i mjestim, prenadievali imena na niagjaisku, ple- 
mići pako i gospoda brvatska sami su svoje pridjevke ua 
magjarske okretali. Jest ravno Hrvat vazda znao takođjer 
napram Magjarom prilično braniti svoje pravice, uredbe i 
običaje; ali imena i jezika narodnog slabo i nikako. Pod 
narodom razumievao se kmet i rob, a na što će taj biti 
ponosan? plemić pako bio je naroda plemićkoga, a gizdu 
svoju mjerio samo po bojnoj slavi, po imovini i vlasti. 

Ugarsko plemstvo polagalo je više na gizdu narodnu, 
na ime i jezik narodni, a sada misli magjariti ne samo 
tudja imena uego i narode. Latinski jezik mora se doki- 
nuti (i saboru, u skupštiuab, u službi i pisanju. Ali to će 
reći, da moraju vise uego prije učiti magjarski svi ugar- 
ski narodi, pače mora ga znati svatko pismen i tko želi 
kakovu službu ili se drugćije prometnuti ; to će reći, 
moraju magjarski učiti takođjer Hrvati, ako za ništa tiše, 
a to za skupni sabor i za visoke službe. Zamišljena mi- 
sao pomagjariti Slavjaue, Rumunje i Niemce ter stvoriti 
veliku sgoljuo magjarsku kraljevinu dozorila je na brzo 
toliko, da se voć razlaže i zagovara u saborih god. 






228 

i 1830. Što je Hivatom jošte ostalo pravicah, to treba 
stegnuti : bana staviti pod vlast palatina, pod sabor ugar- 
ski spraviti porez i narodnu vojsku hrvatsku, a što je po- 
lovičnoga zemljišta kano Rieka s Primorjem i Slavonija, 
to treba da se posvema stopi s materom zemljom Ugarskom 
pod sv. krunom. Ostalo će učiniti škole i službe, pak će 
se tada s vremenom i hrvatski narod zadahnuti duhom 
magjarskim. A tim su laglje mogli nam gospodovati, čim 
se jače naši velmože odrodiše, i od naroda odmetnuše ljudi 
od časti i oblasti ter vole gledati svoju sreću i korist; 
čim je narod to u gradu to na selu omlitavio i zamro, 
a povrh toga Magjari znadu držati i pomagati za sebe u 
zemlji stranku. 

Nego narav sama drugamo goni ter čim se je jače 
s magjarske strane napried gonilo i silovalo, tim se je 
brže budio i pameti dozivao hrvatski narod. Kamo je ve- 
lika i jaka nekada kraljevina hrvatska? Kamo jakleni onaj 
i čili narod? Drugi svakud vladari i vlade, nekoliko se 
dugim viekom promienio običaj, pomiešao se narod, po- 
miešalo se ime, ter neznaš tko je koga rodio ! Zaboravilo 
se i zanemarilo više manje narodno ime, pak su nastala 
posebna imena po zemlji kano Crnogorac, Bošnjak, Herce- 
govac, Dalmatinac, Slavonac, Sriemac, Slovenac, Dubrov- 
čanin; ili po pokrajini: Primorac, Zagorac, Prigorac, Po- 
savac, Podravac, Medjumurac, Bunjevac, Ličanin. Obično 
bi se doma zvao takodjer poružnim imenom : Bezjak, Puho- 
vac, Majdak, Mutlak, Morljak, Šokac, Švaba, Magjar, Kra- 
njac, Vlah, Hrkač, Uskok, Predavač, Ćuk, Bodul, Kirac, Čić, 
Brajac (Čabrajac), Šijak. Je li samo malo drugčije na- 
rekne besjedom i glasom natukne ili drugčije nakiti i 
namakne odjeću i obuću, već ti je to drugi narod. Na- 
srbskih stranah još je i gore. Gradjanstvo nije jošte u 



na3 niti brojem jako, a koliko ga jest, neuko je oli je 
ttidjinsko, njamačko i svakojako. 

Ali nije joSte sve poginulo. 

Prenno se i razabrao već god. 1S30. Josip Kušević, 
ter na obranu hrvatskih pravicah napisao knjigu. Godine 
1832. ustaje mladić I. Derkos, pak za gospodu piše la- 
tinskim jezikom pjesmu žalostinkn, kako Hrvatica vila 
plače nad pospanom djecom svojom; ustaje i starac grof 
Janko Drašković, pak za poslanike hrvatske piše nauk, 
kako neka na ugarskom saboru rade, da se hrvatska 
uprava od ugarske odluči, da se postavi hrvatsko namjest- 
ničko vieće s hrvatskim službenim jezikom. Pak sbilja 
hrvatski poslanici na ugarskom saboru Antun Kukuljević, 
Janko Drašković i Herman Bužan staviše se tako branit 
i tražit. K tomu dobri ban Vlašić i zagrebački biskup 
Alagović (rodom Ugrin, Slovak) sbog pravednosti poma- 
gali su narodne pokretnike. 

Kako će se to početi? Narod će tapafci u mrklom 
mraku, ako mu nebude nauka i znanja. 

Treba dakle oživiti narodni duh, dizati Škole za pak, 
i pisati knjige. Jer prem je naš narod u svako doba na je- 
ziku latinskom i hrvatskom imao pisacah, nije bilo dosta 
prema potrebi naroda i potrebam vremena i napredku dru- 
gih naredah. Ali to je nevolja, kojim ćeš pisati jezikom i 
kojim imenom jezik nazivati, da svemu narodu pravo bude. 
Kako drugi narodi u svoj Čas nčiniše, tako ućiniSe takodjer 
naši vodje naroda: jezik odabraše za knjigu onakov, kakov 
govori većina naroda, a ime neka bude starinsko ovih zeina- 
Ijah ilirsko, čim se je pod isto ime hotilo privući sve gra- 
ne slovinskoga juga. Ali preui je tako i prije od starine 
zvao naš narod i jezik naš ne jedan domaći i tudji pisac, pro- 
mašilo se je tim imenom jako. Moraš li Htvata tim buditi, 
probudit ćeš ga prije pravim njegovim imenom, a budan i 






280 

sviestan može se tada laglje sa svakim sbog imena narediti 
i složiti. Jedini Hrvati držali su ime ilirsko u knjizi dogo, 
čim je kvarovalo ime hrvatsko, dok Srbin n. pr. nesamo 
da ga nije primio, nego je dotle gledao, kako bi svoje 
ime u narodu razširio Nego od tuda se je svakomu na- 
rodjanu nadilo ime Ilirac, i tako izašla Ilirija, dok su 
usuprot pristaše magjarske prozvali Magjarone i stranka 
jim magjaronsku. 

Gaj Ludovik Krapinac, izučen u Njemačkoj, počme 
štampati prvi put godine 1835. „Novine hrvatske" s pri- 
logom „Danica"; Gaj s mladjom družbom kolo vodi i pe- 
rom zapovieda : postavio narodnu štampariju, piše novine i 
kalendare, u kolo pisacah uhvatio se liep broj možnijih i 
ucenijih duhovah. Uči se narod povjestoice i pravice svoje, 
čita i sluša što se u svietu radi, kupi se i diže, a neka 
sviet zna, da je n&rodan, meće po sebi narodne haljine i 
farbe. Od god. 1335. broji se preporod naroda. 

Da bude stalno mjesto, kamo će svoji ljudi dolaziti 
na čitanje i dogovaranje, postavi grof Janko Drašković s 
družbom narodjanah narodnu čitaonicu, i tako je potle 
nastao narodni dom i dvorana. — Ali nemiruju 
niti Magjari, nego sklapaju u zemlji svoju stranku, i ota 
stranka vodjena od grofa Aleksandra Draškovića kupi od 
grada staro glumište (theater) i tu uredi svoju dvoranu, 
koju je narod zvao „magjarska kasina." — Tu se 
svira i pleše, tu se gosti i pije, a na svirku, igru i na- 
bavu zove se plemić i gradjan, nebi li stranka narasla. — Dvo- 
rana i kasina to su u Zagrebu dva protivna tabora. Što 
Magjar želi, to želi takodjer Magjaron ; a kako je Magjar 
doma napisao na barjak „ustav i sloboda", tako isto piše 
Magjaron, i to mu je vaviek na ustima, tobož tko ustane 
proti njim, da je ustao proti ustavu i slobodi. Jest ustav 
i sloboda; nu za koga? 



God. 1840. izašla je već zapovied, da ; 
jezik mora naueati takodjer na hrvatskih gimuazijah (djae- 
kih Školah). 

Za vladanja Ferdinanda Petoga Blagoga (od god. 
1835. do 1848.), liepi je mir i baš dobra su vremena! 
a Magjari znadoše svaki put mir iipotriebiti, da protegnu 
i utvrde vlaat svoju. 

Magjar i Magjaron svom silom rade kako bi hr- 
vatski pokret zadiišiti: osim Sto sve visoke Časti i vlasti 
drže njihovi ljudi, nad škole postavljaju oni hode Ma- 
djarone i Magjare; nad štampu svoje ljude naslovom cen- 
zore, niska nepnste tt sviet knjige ni novinah, ako bi 
štogod po nje nepovoljna pisale ; oblieću uhode i glaso- 
noše, pak oko cesara i dvora tuže i mažu, da to sve b 
Rusom drži, za bunu i za Rusa radi, pak osim njihova 
čovjeka nedadn da itko dodje do višje ćaati i službe; na- 
rod neuk ovud plaše da će ga Eusu prodati i povlašiti, 
onud pako da će ga prodati Kranjcu i Niemcu. Ali sasvim 
tim narodni pokret raste i preotima mah : stranke se bore 
aa svakom sastankn i u svakoj skupštini, a po zemlji tu 
i tamo dogodi se živo kreševo. 

God. 1842. uzeo je kralj banskomu nainjestniktt bi- 
skupu Hauliku (Ugrinu, Slovaku rodom) bansku vlast, jer 
su magjarske županije ueprestano tužile i jadikovale na 
hrvatski pokret; a za bana postavi grofa Hallera, lozom 
Niemca iz Erdelja, čovjeka odvažna a huda Magjarona. 
Na njegovu instalaciju doveo grof Albert Nužan (Nngent), 

I zanesen narodjan, veliku cetn svojih slobodnjakah 8 crve- 
nom kabanicom i kaporu, kakov je i sam na bielcu konju 
jašio pred Četom ; a za njim barjaktar nosi barjak s na- 
piskom : „odlučio sam" što je tada bila narodna besjeda. 
Za iste instalacije bilo je i drugčije po gradu svašta vi- 
dlti i čuti. Nego Haller oštro banuje ; ni dva mjeseca ne- 



232 

minuse, a on prepovieđa ime ilirsko i stari narodni grb, 
zviezđu s mjesecom, i sve je vladanje pooštrio. — Samo 
zato što je jedan put oberstar magjarskoga regimenta u 
Zagrebu bandi dopustio, neka svira hrvatske pjesme : „Još 
Hrvatska ni propala" i w Nek se hrusti šaka mala," pobunile 
šu se sve županije i gradovi magjarski, a Košut Lajoš ište, 
neka se Hrvatska odrine od Ugarske ,jer da nije vriedna ma- 
gjarske konstitucije i slobode. Na ugarskom saboru godine 
1843. udara se na hrvatske pravice, hoće se odkinuti od 
Hrvatske Slavoniju posvema, prepovieđa se hrvatskim po- 
slanikom govoriti latinski, nego da govore magjarski. To 
je hrvatske gradove strahovito razdražilo ter opominju po- 
slanike, neka nipošto nepopuste, nego neka još traže namj. 
vieće. Kad je toliku snagu i slogu u narodnoj stranki vi- 
dila stranka magjaronska, razmahala se je takodjer ona 
jače. Bit će na koncu god. 1843. velika skupština župa- 
nije zagrebačke; vode Magjaroni svoje korteše (plemiće 
male) Turopoljce i Šašinovčane, pak jednu stranu takova 
plemstva iz Moravča i Zeline; vode korteše svoje Ilirci, 
pak i Nužan svoje slobodnjake. Skupštinu veliki župan 
Zdenčaj još nije otvorio; ali na Markovom trgu pucaju 
puške ! Pade ustrieljen jedan Nužanov čovjek i još ga Ma- 
gjaroni sabljom sieku. Ranjeno je s jedne i s druge 
strane toga više; skupština nije držana; stranka na stranku 
uzavrela mržnjom i osvetom; narodna stranka obtužena, 
da je svemu nemiru kriva, župan Zdenčaj skinut je, a 
sam ban Haller postao zagrebačkim županom. Razjareni 
su proti Ilircem Magjari ter hule na saboru svom, na žu- 
panijskih skupštinah i u novinah; a pisci njihovi pišu 
knjige i razlazu, da je onako pravo, kako Magjari hoće. 
Znadu i Hrvati govoriti i pisati, a odlikovao se je svojom 
takovom knjigom osobito senjski biskup Mirko Ožegović. 
Godine 1844. teče borba u skupštinah jednako kako i 



prije. Magjari nemareći za protimbu hrvatskih poslanikah 
stvoriše na saboru zakon : da hrvatski poslanici na ugarskom 
saboru moraju govoriti niagjarski, da jezik niagjarski 
kano službeni za Šest godinah mora hiti uveden u Slavo- 
niju i u Primorje; poslie osam goilinah pako da sve hr- 
vatske oblasti na ugarske moraju pisati magjarski i od 
onuda primati magjarska pisma. Ilirci kipe od jada, Ma- 
gjaroni pako sve primaju s klikom i veseljem. — Za vodjn 
magjaronske stranke stavio se sam han, koj svaki čas 
leti u Beč i Požun mutit ilirske osnove, a za obranu 
svoje stranke postavlja oko skupštine oružanu silu vojničku. 
Gtod. 1845. ima biti restauracija, to jest h no viče izabirati 
se ćastnici. Osvanu 7a zagrebačku županiju rok skup- 
štine 28. dan mjeseca Julija, pokle su se dva dana prije 
skupljali skupštinari, svaka stranka sa svirkom: pred plem- 
stvom magjaronskim (Turopoljci, Šašinovčani, jedan diel 
Moravćanah i Zelinacah) turopoljska banda svirajuć Rako- 
cijevu poputnicu ; pred ilirskim (plemići prekokupski, gorski, 
primorski, stnbićki, svetošiiuunski, drugi diel Moravćanah 
i Zelinacah) jastrebarska banda. Haller ban dao je ranim 
jutrom oba dvorišta banske kuće obkoliti vojskom; jedno 
je dvorište magjaronsko , drugo ilirsko. Za podžupana 
prvoga borba je cieli dan do večera i još izabran nije; drugi 
dan za istoga častnika traje borba do sedme ure na večer, 
kad je obladala magjaronska stranka i s klikom nosi svoga 
Josipa Žuviča u magjarsku kasinu. Ilirci moraju se pro- 
tiskavati kroz vojnike Talijane, i kad je sa svojom svir- 
kom krenula s trga pram kamenitim vratima vičući: „Ba- 
laša ban!" (toga imena bila su dva bana: jedan u šest- 
naestoj, drugi na koncu osamnaeste stotine ob onom 
prelazu s Josipove samovlasti na magjarsku prevladu, oba 
zloglasna osobito pako drugi koga je narod prognao) „Iz- 
dajice prokleti!" kad al iz jedne kuće ua ugluMarkove 







234 

ulice puce puška i rani jednoga djaka. Mladi grof Gjuro 
Erdedi vatren narodnjak skoči pak da će s družbom juri- 
šati kuću, koja se je brže zatvorila, a ban zapovieda neka voj- 
ska zatvori trg i ulice njegove. Neće vojnici da idu tražit 
krivca u kuću, nego tuku ljude koji kroz njihove redove 
hoće da kući idu. Zametne se smutnja, krešu sablje i 
pucaju puške, a dokončalo se tako, da je deset mrtvih 
palo. a koliko je ranjenih ni hroja se nezna. U gradu je 
gotova buna, Ilirci spremaju se da će jurišati banske 
dvore i kasinu, nu vodje jedva jih odgovoriše. Ban pre- 
plašen zove u Zagreb jednu križevačku četu. Tri dana 
zvone sva zagrebačka zvona ; pogreb je slavan, na svakom 
liesu napisak i „Danas meni, sutra tebi" proriče osvetu, i 
sve, kako još šestoricu koji za malo danah umroše, polo- 
žiše u isti grob, nad kojim je jedan spomenik, a za sve 
se zakladom grofa Jurice Oršića Slavetičkoga služe za- 
dušnice. 

Krvavi dogodjaj podrmao je ne samo svu zemlju 
hrvatsku, nego i ugarsku. Varaždinska županija, koja se je 
ove dobe to živim i hrabrim narodnim duhom to borbom 
odlikovala, piše na sve županije i gradove amo i onamo, 
neka promisle, kamo to ide ; nu nečuje se preko Drave ni 
jedna rieč žaobe. Jedino je, što je županija sad izvojevala, 
to, da je uklonjen nasljedni župan grof Nepomuk Erdedi, 
vodja magjaronske stranke, a postao upravljateljem Ilirac 
Mirko Lentulaj. Ilirska stranka narasla je porad krvavoga 
dogodjaja i ohrabrila se. Uz Jankicu Draškovića, Juricu 
Oršića, Alberta Nužana drže tvrdo jači plemići i vlastela 
Kukuljevići, Ožegovići, Zdenčaji, Lentulaji, Bužani, Vrani- 
cani, Jelačići (osim jedne grane), Vinkovići i mnogi drugi. 
U krajini mnogi visoki častnici pripievaju pokretu svom 
snagom, a častnik Trnski u prvom je kolu narodnih pisa- 
cah, a tako potle i Preradović. Magjaroni vendar u zagre- 



bačkoj županiji buduć jači gone svoje bez obzira. Sastao 
sii mjeseca septembra sabor. Pugo vremena prije u župa- 
nijskih skupštinah, pak i sada u saboru vrti se borba 
poglavito oko toga: da li će prosti plemići imati svaki 
za svoju glavu glas u saboru, kako su Magjaroni hotili, 
a Ilirci se protivili. Na koncu ilirska stranka, koja je u 
saboru bila jača, primorala bana Hallera, opominjući ga 
na prisegu da je za pravice hrvatske prisegao, ter ou iz- 
vadi i?, džepa kraljevsko pismo, koje piše, da prosti ple- 
mići neimaju glasa, uego kako je od starine bilo. Bilo je 
to veselje za Ilirce, a žalost na Magjarone, a turopoljski 
župan Daniel Josipović od Ijutine odišao sa svojim plem- 
stvom iz sabora. Hermanu Bnžanu i Metelu Ožegoviću 
zapisana je hvala; a na predlog županije varaždinsko od- 
lučeno, da se ište posebno vieće ; a ište još da so zagrebačka 
biskupska stolica digne na čast prah isku pije. Magjarske žuj 
nije planuše živim ognjem i šalju pred kralja neka nepo- 
tvrdi odlukah hrvatskoga sabora; ali je tu toga toliko 
rečeno, da je samoga kralja uvriedilo, i on odbio magjar- 
ske deputacije. Od toga doba počima bečki dvor i vlada 
držati za Hrvate. Haller ban morao je na saboru gledati 
toliku mržnju i preziranje, da je ostavio haniju. Zlo ma 
ni potle nije bilo. Banski namjestnik opet je biskup Hau- 
lik. Po magjarskih skupštinah grmi proti Ilircem, proti 
hrvatskomu narodu i pravicam, osobito je čuti strahovitoga 
govornika Ludovika Košuta jur od 1842. godine i Franju 
Deaka. — Mjeseca Novembra 1847. sastala se oba sabora 
ugarski u Požun i hrvatski u Zagreb. Magjaroni ćuteći 
da su u manjini, niti neidu na sabor, a prvi je put što 
nisu došli riečki gubernator i zastupnici. S gromkom 
klikom uglavljena je na tom saboru odluka: da se kano 
službeni jezik u sve službe mora uvesti jezik hrvatski. 
Sabor je tako rekuć iz gospodjinskih rukuh bio 






236 

cviećem, a gromka klika dopratila Haulika u dvorove. 
Za sabor zajednički izabrani su opet Herman Bužan, Metel 
Ožegović i požežki vel. bilježnik Bunjik. 

Badava je palatin Štefan god. 1847 proputovao svu 
Hrvatsku i Slavoniju: neprijateljstvo je ostalo. 

Došla god. 1848., koja je svu Europu uzbunila; a 
počela je iz Francezke. Što je na koncu osamnaeste stotine 
francezka buna zamislila i pomakla, to se je opet moralo 
pognati: da gradjaninu i seljaku bude besjeda tamo, gdje 
se zakon kroji, a ne samo velmoži i plemiću, pak opet da 
narod sam sebi pravicu kroji. Magjari videći sgodan čas 
porenu brže bolje raditi za sebe i za svoju inoć naprama 
kralju i napram narodom u obsegu ugarske kraljevine, a 
Hrvati morali bi pasti na istu sudbinu ugarskih narodah : Slo- 
vakah, Srbah, Rusinah, Rumunjah i Niemacah. Narodu vierni 
velmože i poslanici Bužan Herman, Ožegović Metel i Bunjik 
boreći se za pravice svoje kraljevine trpe svako ruglo. Za- 
koni na istom saboru pripravljeni pribaviše Magjarom novu 
vladu narodnu : ministre, med kojimi bi palatin vladao malne 
kraljevskom vlašću, a namjeriše srušiti zadnji ostatak hrvatske 
samostalnosti. Po članku trećem palatinova vlast proteže 
se takodjer na Hrvatsku, po članku petom nebi Hrvati slali 
poslanikah na skupni sabor kano kraljevina samo tri : jed- 
noga med velmože u gornji, a dva u dolnji sabor med po- 
slanike, nego neka šalju kano županije, po kojem računu 
došlo bi s naše strane 40 med 377 magjarskih s jednakim 
glasom, a ne kako je prije bilo : čemu hrvatski poslanici pri- 
govore i prosvjed ulože, to da za našu kraljevinu nevalja. 
Istim člankom Slavonija, Rieka s Primorjem i Krajina pa- 
daju posvema pod vlast i zapovied magjarsku. Člankom de- 
vetim Hrvati spadaju pod jednaku mjeru štibre, dok su prije 
po razmjeru nosili samo polovinu. Najzad člankom desetim 
naredjen je za saborski i službeni jeziksamomagjarski 



237 

bez iznimke. Tuđe već s Magjarom nije moglo biti sloge, 
i Hrvati, ako jim drugčije nebuđe pravice, spremaju se raz- 
družit i prekinuti savez makar oružanom rukom. Buna je u 
Italiji, buna kipi u Beču, kipi u Budim-Pešti, a razmahao se 
i hrvatski narod, dok su drugi potegnuli za većom slobodom, 
da nebude ni on rob. — Ište još samo vrstna vodju bana. 

Od g. 1 845. kad seje s Turčinom preko Une oko Podzviz- 
da bio živo, prem nesretno kresnuo, bio je oberstar glinski barun 
Josip Jelačić Bužimski osobito izašao na glas u narodu kano 
narodan i velik prijatelj narodni, dobar i učen duh, a hrabar i 
odvažan junak, ter tražeći bana na njega padoše oči, i njega 
će narod izabrati. Kada to dočuo kralj Ferdinand, pretiče 
narod, diže Jelačića na generaliju i prije ga još imenuje ba- 
nom, neka se nerekne, da je .morao imenovati onoga, koga 
je narod odabrao. — Narod je vendar izbor gore poslao i 
kralj ga potvrdio. — Malo je kada u kom narodu živ čovjek 
tolikim oduševljenjem slavljen i praćen, kolikim je Jelačić. 
A Jelačić vidi pred sobom ogromnu zadaću, pak s mjesta 
počima raditi i zapoviedati. 

Prosti narod pobojao seje bio god. 1848., a tako su 
ga neprijatelji plašili : da se tlaka i crkvena desetina, koja 
je po svoj carevini ove godine ukinuta, kod nas namjerava 
zadržati, zato što u ono vrieme nismo imali ni bana ni 
sabora, koj bi tu obćenitu sloboštinu bio proglasio. Zato 
je ban Jelačić na svaku obćinu poslao banski list, kojim na- 
rod uvjerava i osigurava i zalog daje, da je tlaka, urbarial- 
ska daća, robota i desetina crkvena za sve vieke prestala. 

Vlast viećati s krunom i praviti zakone prešla je i kod 
nas na narod vas ; ali nije bilo zakona, po kojem bi se takov 
narodni sabor sastao, zato je Jelačić pozvao prve svakoga 
reda rodoljube, ter tako je sastavljen i od kralja za vrieme 
potvrdjen izborni red. Sabor se sastao početkom mjeseca Ju- 



238 

uija, kano bana zaprisegao i namjestio Jelačića i stvara potre- 
bite zakonske osnove. 

Ugarski ministerij radio je po sve načine, da se prvo 
narodni pokret hrvatski po svietu razviče kano poguban za 
svu monarkiju, za Austriju i Ugarsku jednako ; da ruje i 
snuje s Rusom i s urotom svih slavjanskih granah ; a drugo 
da se najprije Jelačić s banske časti skine, i Hrvati podlože 
novomu ministeriju magjarskom i zakonom magjarskim. Proti 
potvoram razpisaoje hrvatski sabor u sviet pismo, razlažući za 
čim ide očito. I sbilja čitaju Hrvati u novinah, da je od cesara i 
kralja Ferdinanda iz Inšbruka u Tirolu, kamo se je iz po- 
bunjenoga Beča uklonio, izašao (10. Junija) proglas (manifest) 
na krajinu, kojim se daje na znanje, da je Jelačić skinut i 
zapovied nad krajinom dana generalu Hrabovskomu, i drugi 
od 16. i. m. po narod još tužniji. Znajući Hrvati, od kuda taj 
vjetar puše, planuše živim guievom i dokončaše braniti bana i 
nepriznati nikoga drugoga, a Jelačić s narodnom deputacijom 
ide pred cara. Ostao jeban. Razdor puca sve dublji. Ferdinand 
Blagi odredi nadvojvodu Ivana, da bi pomirio Magjare i Hr- 
vate, Jelačić hodi na poziv nad vojvodin u Beč ; ali nemože biti 
mira, jer Magjari na ništa neće da pristaju. A uglavio je hrvat- 
ski sabor ovakovu misao i to si postavio za cilj : što je zemlje i 
naroda našega pod istim vladarom neka se sdruži i sravna, da 
ne samo imenom nego i zasbilja bude jedna kraljevina pod jed- 
nom vladom i upravom na temelju starih sloboštinah i pravi- 
cah ; ostali pako narod neka bi bio s nami složan barem duhom i 
knjigom, kako i sve grane slavjanskoga plemena da se duhom 
i knjigom približe, kako su se jur sbližila druga plemena. U 
to ime pomagao je hrvatski sabor ugarskim Srbom dobiti 
vojvodinu i ustupio jim sa svoje strane pod uvjetom Sriem. 
Na češki sastanak svih slavjanskih granah šalje poruke ; a bu- 
dući češka politika istoga cilja, hrvatska se je s njom dobro sla- 
gala i pogadjala. Carevina ima ostati jedinstvena, a sve kralje- 



vine i zemlje, dokle god može biti, neka ljude svaka svoja i slo- 
bodna ; za sunarodue pako pravice i pogodbe i što mora biti 
skupnoga posla, da bude skupno vieće, kamo bi svaka zemlja 
po pravednu razmjeru i sa sigurnom pogodbom slala svoje 
poruke i poslanike. S kraljevinom ugarskom da je narod pri- 
pravan pomiriti se i s liepa narediti, ali slobodnom voljom, 
adotleđase svaka sveza smatra prekinutom. 2a upravu z 
Ije postavljeno je vrhovno vieće, a ban u ta nemirna vremena 
dobio od sabora svu vlast. 

Nije bilo druge, nego ustati na oružju za slobodu ; jer 
se je Magjar spremao da će oružanom rukom spokoriti 
Hrvate, a sve to više prekidao spone med kraljem i kra- 
ljevinom. 

Narod nosi žrtve za obranu i slobodu domovine : sreću, 
život i blago polaže u ruke Jelačićeve. Jošte je Jelaćić spo- 
korio Rieku, Ttirovo polje i u .Slavoniji nekoje obćine, a Me- 
djurnurje privalio županiji varaždinskoj. Magjaroni vodje i 
vikaći pobjegoš> iz zemlje bez obzira, a manji surke obukoše. 
Dana 11. Septembra vodi Jelaćić preko Drave 4i)(_>O0 vojske, a 
doma ostaje samo narodna straža, što je za prieku nuždu oboru- 
žana i uvježbana. Prvi put ogleda se naša vojska s magjarskom 
kod Pakozda, gdje seje pod banovu zapovied vrglo cesarski 
vojske. Od Budima, kamo se Magjari pred njim zatvoriše 
morade krenuti s vojskom pod Beč, gdje je strahovita I 
buknula buna. Tu je koncem Oktobra zauzeo prigradke beckf 
razbio i odbio kod ŠvehaM magjaisk u vojsku, koja je bila bun- 
tovnikom bečkim potekla u pomoć, i opet pomaže jurišati na 
nutarnji grad Boć, koj je takodjer zauzet. Sve to obavilo seje 
u četiri dana. Dana 2. Prosinca 184S zahvalio se Ferdinand 
na svib krunah, i pokle ae prvi njegov nasljednik brat Franjo 
Karlo takodjer zahvalio, primi krunu drugi nasljednik, sino- 
vac Franjo Josip. Rat ide svojim tekom. Jelaćić potitć 
gjarske ćete mjeseca Decembra kod Gjura i Mora, a i 



240 

• 

4. Januara 1 849. glavne gradove inagjarske Budim i Peštu 
drži cesarska vojska. Sad je istom prava buna i rat. Magjari 
uzmakoše k Debrecinu, tu drže sabor i dom Habsburg ski- 
daju za sva vremena s priestola, Košutu pako predavaju svu 
vlast i zapovied. Jelačić je vojevao kano cesarski generao 
pod vrhovnom zapoviedju drugih generalah, što je ne malo 
srdilo njega i njegov narod. Istom 24. Aprila imenovan je 
on zapovjednikom južne vojske sa stanom u Osieku ; nego 
mu je tud vojsku bila spopala ljuta kolera. Hrvatske čete 
vojevale su slavno kod Kapolne, Danje, Tapio-Bičke, Kaca, 
Bečeja, a osobito kod Hegješa. — Bolja vojska voje- 
vala je sva proti Piemontezu i buni talijanskoj, i samih 
naših Hrvatah prolievalo je krv tamo oko trijest hiljadah ; 
na drugoj pako strani magjarska buna napregla je svu snagu. 
Nije hasne, nego cesar moli za pomoć ruskoga cara, čija je 
vojska stala na medji i gledala, što to Magjari rade. Kod 
Vilagoša obkolio Rus i na predaju prisilio jezgru magjar- 
ske vojske pod Gergejem, i tu je rat svršen. Pobjegao Košut 
u Tursku i dalje, razbjegli se magjarski ministri, generali 
i kolovodje, a što je ulovljeno, na smrt se i na težke tam- 
nice sudi. Okrutni general Hajnau vješao je za rata, vješao 
poslie rata, i jao svakomu, koga je nesreća na njegov sud 
dovela. 

Poslie silnoga toga poraza mislio bi bio, da se Ma- 
gjar do vieka već oporaviti i pridići neće. — Nego je za- 
glavilo i našega naroda, što u Italiji što u Ugarskoj, preko 
četrdeset hiljadah, a koliko se je žrtvovalo i pogubilo na- 
rodnoga blaga, tko bi pravo znao. Sve ove dogodjaje pri- 
poviedat će povjestnica istom u potlašnja vremena punije i 
pravije. 

Kad je mir nastao, naumi mladi cesar i kralj posvema 
drugcije preurediti cesarevinu : svaka zemlja neka se jednako 
zove krunovina (Kronland), a takodjer svim je jednak na- 




viešten ustav (god. 1850.) Ali je to doskora njemačkom 
mudrijom i savjetom ministra Balia okrenulo drugačiju: 
sve zemlje napunile se jednakoga kroja i ruha einovnikah, 
policije i žandarmeriji' (zaudarali), y;<\ sve ide novi red i 
naredba, dača i vojska pobiie se svake godiue veća. Plati 
pak šuti — u te dvie rieoi stala je m onda sva državna 
mudrost, a red je bio strog i dobar. Njemački jezik ulazio 
je svakamo svom silom. — Jelaćić ostao ban pod tom nje- 
mačkom pravicom sve do godine 1859., kad mu je žalost 
i bolest prekinula Život. 

Nije to tako prvi put bilo : kada je Hrvat svom sna- 
gom i žrtvom svojom pomagao zadužiti magjarskii bunu, 
da je on jednako kako i Magjar pao pod njemačku aa] 
vied i samovlast. Svaki put tužio se Magjar na Hrvata, 
kako ga ovaj zaustavlja, kad bi on rad poletio napried. Ali 
povjestnicc kažu, da je Hrvat čiuio tako sa svojini savez- 
nikom prvo od nužde, od jada i osvete; jer Magjar sa je 
pooholio i nije zuao poštovati pravice i koristi svoga sa- 
veznika, kada god je vlast jače protegnuo ua svoju stranu. 
Drugo činio je Hrvat tako, jer mu se s druge strane obe- 
ćavala pomoć, olakšica i nagrada; a treće mislio je, da 
po svaki način mora ustati na obrauu svoga kralja. Vidio 
sada poslie burnu godine 1848. Niemac, kolika je sila u 
Magjara, vidio koliku je moć znao i mogao razviti Hrvat, 
a narodni dub u oba naroda jurve je živ i bujan; smislio je 
dakle, da bi to valjalo drugamo navrnuti , ter jednoga i 
drugoga njemačkim duhom zadalinuti. Mladoga pako cesara i 
kralja uvjeravalo je, da ćo se tako za naviek osigurati redi 
mir, pak da će na koncu svi narodi biti sretni i zadovoljni. 

Jelaćiai bana bilo je to vrglo u nesnosan položaj, 
jer malo prije pisao je on na narod jedno pismo za drugim, 
obećavajući mu svaku polakslcu i pravicu, a sada preko 
istoga njega dolazit će posve drugčija pisma. — Po ustavu 

16 






242 

hrvatskom, ako ilije mogao braniti narodnih pravicah, bio 
bi morao ostaviti baniju, ali Bog ga pravo znaj i sudi, 
zašto to nije mogao. To je istina, daje s prvine mnogu oštru 
i po narod neugodnu naredbu odbio i bolju mu namaknuo, 
dok samovlast nije posve obladala. 

God. 1859. poražena je od Napoleona Trećega au- 
strijska vojska u Italiji, a vidjelo se je očito, da je tomu 
porazu uz ostale razloge krivo nezadovoljstvo narodah. 
Kako vazda tako i tada u sgodau po sebe čas počima bu- 
čiti Magjar, sklada s njim i Hrvat, a ni drugi nešute. 
Tko ima srca vikati na Niemca, svaki je dobar domorodac; 
a biljeg je domorodcu čikoški šešir s vranskim perom pak 
ostruge, europejski pako visoki klobuk (cilinder) kano to- 
bož biljeg Švabe mora svakomu prhnuti s glave, a borme 
nisu mirni niti isti cesarski dvoglavi orli. — Išlo se u 
Peštu po naputak, dolazilo se u zajam iz Pešte u Zagreb. 

Cesar i kralj proglasio je 20. oktobra 1860. diplom, 
kojim se Ugrinu i Hrvatu vraća stari ustav, a drugim 
narodom ustav se naviešta. Naša hrvatska kraljevina dobila 
je kod kraljevskoga dvora u Beču posebnu oblast (dika- 
sterij), dok se na čisto neizvede, kako Hrvati misle stati na- 
pram Ugrom. Ban je generao Josip Šokčević. 

Sastao se g. 1861. sabor hrvatski po izbornom redu 
od g. 1848., a na zahtievanje sabora i po istom izbornom 
redu poslala je na sabor poslanike takodjer Krajina, s ma- 
lenom iznimkom sve same uputnije i odvažnije ljude iz 
puka. U isti čas sbore u Pešti Ugri. Ovi hoće, da se po- 
svema postave na stanište zakonah svojih od godine 1848. 
Hrvati stoje na staništu svoje godine 1848., od koje su 
jim nekoje saborske odluke od kralja potvrdjene ciele, ne- 
koje promienjene, a nekoje zanećane i odbijene. U to 26. 
februara 1861. godine iziđe cesarski list, obično zvan fe- 
bruarski patent, kojim se za narode cesarske polovine 



243 

postavlja novi ustav , a za sve narode oboje polovine 
osim saborah zemaljskih postavlja vrhovno carevinsko vieće 
(Reichsrath). 

Izborni red i zakon za to vieće tako je mudro i lu- 
kavo sastavio ministar Šnierling, da bi opet u svem Nieuiae 
vladao. Stari uaši vodje i pobornici od god. 1848. jedni po- 
mrli, drugi vidivši taštinu svieta ućajali i nisu voljni tobož 
lialabučiti, treći se prometnuti, a mladji naraštaj nemože 
u čas naučiti kako je nekada bilo. — Osim toga nateže se 
ua dva protivna kraja; nije dakle druga, uego se je s prvine 
tapalo kano u mraku. — Ali se je već u prvom tom saboru 
pokazalo toliko sile u znanju i govoru, pak vještino u po- 
slovanju, da se je narod svojim saborom pouosio i svakomu 
se dobru nadao. Samo se je malko preveo praskalo i treskalo 
jezikom, što nije po zdravu razboru, kada možeš zuati, da 
nije tolika u tebe snaga. 

Kada se po malo razdanilo i razvedrilo, pokazala su 
se na saboru stranke: jedna magjarska i dvie uarodne, 
od kojih je jedna (Mažuranić [van, biskup Strossmajer i 
krilnici njihovi) nagibala više k Beču, prem nije pristajala 
uz iebruarski patent, a druga koja nije hotila pripoznati, da 
s Bečom (t. j. s cesarevom Austrijom) ima ma kakovih za- 
jedničkih posalah (i interesah). Poslanik Eugen Kvaternik 
bio je uačiuio posebnu osnovu, kako hi kraljevina ostala 
sama svoja i obaška za sebe: ali se je vidila protjerana, i 
pristao je bio uz njega jedini Aute Starčević, prem je ovaj 
pronašao, da je i Kvaternik Beču preveć popustio, i vikao 
kad bi god uhvatio besjedu : da nevalja sklapati s aveza ni s 
Bečom ni s Peštom, jer da oboje vara. Badava je tako go- 
voriti, kad se ovamo ili onamo pristati mora. 

Krajiški poslanici velikom većinom glasovali su s onom 
strankom, koja je rekla da s cesarovom Austrijom neima 
skupnih posalah, i s njom sti daleko drugu stranku pretegnuli. 



244 

Huđja magjarska stranka, koja je hotila, da bi Hrvati pri- 
poznali inagjarske zakone, izstupila je iz sabora, i ođ toga 
vremena opet ima glasa magjaroniji. A bilo je takodjer u 
onoj stranki, koja nije hotila pripoznati s Bečom zajedničkih 
posalah, množina, koji su jako nagibali k Pešti. Sabor je na 
skoro zatim razpušten. — Najveća stečevina toga sabora 
jest članak 42, koj je od kralja potvrdjen. U tom zakonu 
stoji naročito: „da trojednoj kraljevini osim njezinih po- 
sebnih temeljnih, državnih i ustavnih pravah, 
pri st o je j oš i sva ona javna prava, koja su pri- 
padala kraljevini ugarskoj do konca godine 
1847.* ; a za savez s Ugarskom kaže: „državopravna 
sveza med jednom i drugom kraljevinom imabitiosno- 
vana na temelju podpunoga starodavnoga 
ustava ter neodvisnosti trojedne kraljevine i njezine dr- 
žavne ravnopravnosti." — Napravilo se je takodjer za krajinu 
kako će se razredi ti po toj zemlji županije i uprava ; a za 
Dalmaciju ostavilo se, dok bude sdružena. Dok se taj savez 
s Ugrinom konačno oli nenaveže oli nerazveže, uredila se je 
kod dvora ona oblast dvorska kano prava kancelarija, kakova 
je bila i ugarska ; a načelnici prvašnje postavljeni su na čelo 
kancelariji, Mažuranić Ivan kano kancelar, a Žigrović Franjo 
kano podkancelar. Hrvatski kancelar išao je jednako kako i 
ugarski u ministarsko vieće ; prem dok nije podpun ustav 
povraćen, mora jedan i drugi pitati ministre. Ugri t. j. pra- 
vije Magjari neprestano su i jednako tražili, to od kralja to 
od Hrvatah i Erdeljacah, da se za temelj pripoznaju i po- 
stave 1 848. zakoni, i traže bez obzira medje kako su do te 
godine bile, dakle Eieku i Primorje. 

God. 1 865. sastali se opet sabori. Na sabor poslala 
krajina ne kako prvi put ljude od surke i surine, nego s 
većine častnike. Bili su to s riedkom morda iznimkom ljudi 
ponosni na svoj rod i narod pak narodno ime; nu buduć 









da je obladala misao, da častnik u istom saboru ustavnom 
dnigčije niti nesmije van glasovati na zapovied, nijemu se vje- 
rovalo. Pred sabor slože se vodje stranke narodne i stranke 
magjarske na temelju članka 42., ali s namjerom, da jedna 
drugu prevari. U samom saboru pokazale se su mahom tri 
stranke : jedna sdružuna s mađarskom imenom 1 i b e r al u a, 
kojoj je prvai biskup Strossmajer s pobočnicima Bačkim i 
Mrazovičem ; druga imenom samostalna pod vodstvom 
kancelara Mažuranića i župana Kukuljevića s krilnicima 
Cepulieem i Voućinom, a treća ra&gjaraka krajnih Magja- 
rouab. koji su mrmljali jednako na jednu i na drugu stranku. 
Starćević hroji već pet šest svojih pristašah, nuueide van a 
posebnom osnovom, nego psuje lievo i desno, huli kako na 
Beč i Peštu tako na obe u saboru stranke, prem na koncu 
voli Peštu nego Beč ; i kako on stare Magjaroue poštuje, 
tako je i on njihov ljubimac Liberalna stranka računala je 
ovako : kada bude trebala borba proti Beču, bit će s nami 
stranka magjarska, a kada okrene borba proti Pešti, bit 
će s nami krajišnici i svi samostalci. Samostalna stranka 
smatrala je svezu med jednom i drugom kraljevinom za pre- 
kinutu, i hotila je, da kraljevina naša ostane samostalna i 
sa svojom upravom, koju već ima i još slobodniju može do- 
biti, a što se bude moralo raspraviti skupno s ostalimi zeni- 
ljaini i kraljevinami, neka bi bilo skupno u obliku kakova 
god vieća. Jer kad s Bečom mora držati takodjer Magjar, 
i kad se mogu jedan i drugi slobodan tamo sastati, i ako 
bude trebalo, jedan drugoga zagovarati i pomagati, zašto 
bi Hrvat išao u Peštu s njim se vazat pak da skupa idu u 
Beč? A mora-li nam biti gospodar, bolje da nam bude je- 
dan nego dva. — Liberalna je mislila: što bi se god sa 
samim Bečom ravno napravilo, da to nebi bilo stalno, pak 
da Beč bude morao dati sve starinsko pravice, dokazuje, da 
je kraljevina hrvatska kraljevina krune ugarske, i pogadjati 



246 

se s Bečom da hoće samo skupa s kraljevi nom ugarskom, 
i što kraljevina ugarska bude dobila, to da bi dobila 
jednakim dielom i hrvatska. Na Mažuranića i njegovu vladu 
viče ništa ne manje, nego i na samu Bahovu. — Magjarska 
s njom tobož sdružeua mislila je : ako mi vas jedan put sretno 
odkinemo od Beča, onda će Beč sam po staroj navadi pomoći, 
da vas spravimo pod magjarsku oblast. Liberalna je stranka 
obladala. Prije svega pita od kralja ova stranka, neka naredi 
izmed obe kraljevine pogadjanje. Kralj na redio. Deputacija 
kraljevinska (Strossmajer i još jedanaest) odišla u Peštu 
pogadjat se s jednakom deputacijom magjarskom. Dugo se 
pravdaju, jer Magjari hoće po svaki način da bi Hrvati pri- 
znali njihove zakone od god. 1848., Hrvati usuprot hoće, 
da bi Magjari pripoznali njihov dobitak od god. 1848. i 
članak 42. Nijedna stranka neće da pripozna, i tako se 
pogadjanje razbilo. Morale su jošte deputacije prijaviti 
posao svaka svomu saboru, pak da oni sud reknu. U to 
bukne god. 1866. rat na dva kraja : s Talijanom i s Pru- 
som, i Prus, s kojim su išle magjarske čete prognanikah 
i uskokah, porazi austrijsku vojsku pod Ugrinom Bene- 
dekom kod Sadove u Češkoj. Taj poraz sve je Magjaru 
obratio u prilog. Poslie pražkoga mira, kojim je Venecija 
i moć nad njemačkimi zemljami izgubljena, cesar i kralj 
odluči, da se sva monarkija preuredi kano dvie pole, da 
Magjari po što po to budu smireni, i da će se za kralja 
okruniti. Da pri tom s Hrvatom bude laglji posao, na- 
mješteni su na visoke hrvatske časti prijatelji magjarski. 
Najzad dobiše Magjari i sam ministerij, ostalo pako, što 
jošte fali, za cielo i sveto da će osigurati krunitbeno 
pismo. Sastao se viećat hrvatski sabor ; ali šta će viećat 
osim ako će na sve pristati. Vide Hrvati na čemu su — 
vide jurve na Rieci po staroj navadi komisara, koj je ko- 
misarski radio ; viču na Niemca i na Magjara : zar tako da 



će s hrvatskim narodom raditi? bratimo se i tvrdu st 
vjeru zadavaju; groz« se da na kruiiitbo neidu, dok s 
Magjaroiu pogodba nebude gotova; pioklinjii svakoga i 
sude mu već naprvo sud kano izdajici, tko bi se usudio 
drugćije raditi, nego je ovaj sabor očitovao. Hrvatski sabor 
raspušten je, a krunitba 8. junija 1867. obavljena bez 
poslanikah hrvatskih. Nije prvi put bilo, da se je ined 
Hrvatom i Magjarom tako svršila pravda, kad se je mo- 
ralo popustiti Magjaru. Nova vlada po svom izbornom 
redu sastavila sabor u Zagrebu, i tako je postala na- 
godba od 8. decembra 1868. Tko si voljan više znati, žive 
pitaj, a povjestnica nijedna nije dalje pripoviedala. 

Oranica (krajina) i nje obrana. 

Za slaboga vladanja zadnjega Ludovjka a za silovite 
i nagle provaie turske hrvatski poglavice sami se obrati- 
Se za pomoć na susjeda Ferdinanda, austrijanskoga nad- 
vojvodu i kraljeva šurjaka, pak je kašnje na koncu god. 
1522. takodjer med kraljem Ludovikom i Forđinandom u 
Nirnbergu u Njemačkoj napravljena pogodba, i Ferdinand 
se obvezao, da će u proljeće na hrvatske granice, i to u 
gradove: Senj, Krupu, Knin, Skradin, Klis i Ostrovicu sta- 
viti Četiri tisuće vojske, i ostaviti na svojem trošku ba- 
rem Četiri mjeseca, Ludovik pako obvezao se, da će voj- 
sci za što manju cienu davati branu, i za naputak dati 
mudrih i vještih vodjah, koji znadu zemlju i kako s Tur- 
činom treba biti boj. God. 1524. pogodio se Ferdinand s 
knezom Nikolom Zrinskim u Beču, pak da će postaviti 
vojsku u dva Nikoliua grada na Uni : u Novi Grad i Dobru 
Njivu. To je prvi početak, kako je njemačka vojska ušla 
u hrvatske zemlje. Dokle Ferdinand nije jošte bio hrvat- 
ski kralj, morao je oa kano prvi susjed braniti hrvatske 
granice: jer je tako s Hrvatom skupa branio svoje i jer 
bi drugčije brz čas i skoro morao braniti svoje sam. 



248 

Kad je pako Ferdinand postao hrvatski kralj, jačom 
još snagom prijanja braniti granice nove svoje kraljevine, 
koje, kako i od ugarske, dobi samo ostanke. 

God. 1530. protezala se je tad hrvatska kraljevina 
od Bieke (Sv. Vida) duž mora do Senja, zatim išla je 
medja dole planinom do medjah županijah ličke i krbav- 
ske, koje je Turčin bio jurve zaokupio, ter Ibrahim paša 
u svojem novom dvoru na Udbini vladao; zatim išla je 
granica gore na Mutnicu (sada Mutnik u turskoj Hrvat- 
skoj) k Uni vodi, na kojoj Bišće, Krupa, Novi, Kostaj- 
nica, Dubica i Jasenovac jošte su u hrvatskoj vlasti. Od 
Save i Lonje išla je granica tako, da je Virovitica ostala 
jošte u hrvatskoj vlasti, ter je taj grad bio poglavito skla- 
dište hrane i oružja za krajišku vojsku naproti požežkomu 
pašaluku. Granica premieštala se tu i tamo posle svakoga 
boja, kako bi nadjačao Turčin; jer se nije naglo mogla 
utvrditi. U samom Vinodolu na moru nije bilo od Tur- 
čina mirna stanka ni počinka, i biskup modruški Sime 
Kožičič mora se preseliti na Eieku ; a Senj toliko biše pri- 
tisnuli Turci, da se je grad god. 1531. spremao vas iz- 
seliti; gradovi pako na Uni i okolo dan i noć oružani 
morali su čuvati stražu. — Već u izbornom saboru u Cetinu 
obećaše Ferdinandovi punomoćnici (med njimi bio je naš 
junak Jurišić, i gjeneral Kacianer) da će Ferdinand ako 
bude izabran za hrvatskoga kralja, držati u zemlji tisuću 
konjanikah i dvie stotine pješakah, hrvatske tvrdjave ob- 
skrbiti i na granicah držati potrebit broj vojske ; a mahom 
je zapovjedio svomu generalu iliti vojvodi krajinskomu u 
Ljubljani Kacianeru, neka ljubljanska oružanica za hrvat- 
sku vojsku bude vazda otvorena. Ferdinand je potle sve 
učinio i Kacianer ljubljanski vojvoda morao svakamo 
priskočiti u pomoć. 



Obrana zemlje za prvoga Habsburga spadala je pod 
vlast hrvatskoga sabora; a]i su tada đvie različite i 
jedna je na granici kraljevine branila zemlju od provale 
turske, druga pako čeka spremna, čim Turčin provali 
preko granice. Prva iliti granična, krajinska vojska 
bila je stajaća, namještena po granici u gradove i tvr- 
,ve. U ovu vojsku biše uvršteni prvo oni vojaci, koje 
bi morali staviti i plaćati plemići svaki po veličini 
i jakosti svoga imanja; drugo oni, koje je saborskom 
odlukom stavio i o porezu zemaljskom držao i plaćao 
ban, i treće koliko bi se na zemaljski trošak našlo i 
najmilo plaćenikah vojakah. Domaća vojska bio je vas na- 
rod ; jer kada bi trebalo, morao je vas narod, svaki ple- 
mić i vlastelin sa stanovitim brojem slobodnjakah i kme- 
tovah skočiti na oružje, Vrhovni zapovjednik svoj narodnoj 
vojsci bio je ban. Kralj bi sam svojim novcem pomagao 
plaćati ćetu, koju bi ban na njegovo ime sakupio. Tako je 
Ferdinand banu Nikoli Zrinskorau za pol godine 1553. 
obrekao i osigurao plaće za 600 konjanikah i 400 pješa- 
kah, a drugi put za polovinu toliko. Novac je plaćala 
kraljevska komora (financija, peneznica); ali je na koncu 
ostala dužna banu skoro polovicu (od 20 — 9 tisućah). 
Osim narodne vojske morala se je držati u zemlji tudja, 
plaćena; jer je zemlja bila osiromašila i oslabila. 

Tudjoj kraljevoj vojsci bio je zapovjednik takodjer u 
Hrvatskoj ljubljanski vojvoda Ivan Kacianer; ali je morao 
raditi sporazumno s vojvodom (vrhovnim kapetanom) hr- 
vatskim i poštovati zakone zemaljske. 

Sa svim tim granice su se stezale sve to jače; jer 
na Turci iz požežkoga paSaluka (sandžaka) napredovali 
med Savora i Pravom, polovicom šestnaeste stotine { 
j ili Viroviticu i Začesan (Čazmu), odkuda je puk utekao 
n Ivanić, porušili Vrbovac itd. a po drugoj strar 



260 

Kostajnicu i Novi i zavukli se med Unu i Kupu ; pak 
takodjer iz Krbave i Like napredovali gore, nastanili Bu- 
nić i Perušić itd. 

God. 1563. dakle godinu pred smrt Ferdinandovu 
broje se ovi granični gradovi: Varaždin (pak Čakovac, 
Dubrava i Legrad), Koprivnica, Sv. Juraj (Gjurgjevac), Kri- 
ževac, Cirkveno, Ivanić, Sisak, Hrastovica, Glina, Cetin 
Slunj, Drežnik, Ogulin, Modruš, Brlog, Otočac, Brinje, 
Senj, Rieka i Trsat. Kako se je onda zvala zemlja med 
Savom i Dravom, tako se tuda i granica zvala: slavon- 
ska iliti vindička granica (Windische Gr&nniz), 
ostali pako diel od jadranskoga mora do Une i Kupe h r- 
vatska granica (Krobatische Gr&nniz). Velika kapita- 
nija Senj s Ledenicami i kapitanija Otočac s Prozorom 
i okolicom, pak kapitanija Trsat zvale su se takodjer po- 
sebnim imenom primorska krajina. Osim što je Kranj- 
sku branila hrvatska krajina, branio je nju takodjer grad 
Žumberak s okolicom, gdje se je već za Ferdinanda napra- 
vila krajina slovenska. Tako Štajersku branilo je 
osim slavonske krajine Medjumurje, vlastelinstvo knezovah 
Zrinskih s tvrdima gradovima gore Čakovcem dole Le- 
grad om. Preko Drave počimalaje naprama Sigetu ugar- 
sk a krajina. 

Za obranu hrvatske granice morao je na zapovieđ Fer- 
dinandovu slovenski narod kranjski i štajerski davati vojsku, 
po potrebi svakoga desetoga , petoga, trećega momka , i 
razporezani broj novca. Jer previdjao je dobro cesar, ako 
Turčin zaokupi hrvatske zemlje, da ga onda nebi mogao za- 
ustaviti s ovu stranu planinah. Već god. 1558. zaokupio je 
Ferdinand Frankopanske gradove : Modruš, Ključ, Jesenicu 
i Ogulin. 

Koliko bi naroda uteklo pred turskom silom ili usko- 
čilo izpod vlasti njegove, i naš mu kralj odkazao zemljišta 



251 

na krajini, toliko bi ga obvezao da mora vojevati proti Tur- 
činu. — Ovakovn narodu bio je kano nadjevak ime uskok 
ili drugiid predavač, jer seje kakti predao. — Kadno hrabri 
vojvoda Kružić Petar sestnaeste stotine pade u Klisu, 
uskoci pred. Turčinom množina hrvatskoga naroda u Senj 
Frankopauov grad. Senj grad jur je od Bele držao voj- 
bio svoja vrst župe ili grofovije ; ban hrvatski zvao 
se je u svom naslovu takodjer „veliki kapitan Senjski", 
vladao je pako gradom jedan kano namjesrnik (vikar) i 
tri ravnatelja (rektora), kojih jedan bio je sudac za plemstvo, 
drugi za gradjaiistvo, treći za prosti puk. Sbog množine 
priselicah, kad bi se Senjaui kamo god makli, pisalo bi se, 
da se maknuše uskoci ili kako su Talijani zvali Morljaoi. A 
nisu oni mirovali nikada, uego neprestance vojevali s Turči- 
nom i s Mletčićem. Priselce morila je želja m starim zavi- 
čajem svojim, pak zato neprestani boj biju s Turčinom, 
a Mletčić je na pomoć, sbog Šta takodjer i Mletčiću Turčin 
naviesti rat. — Drugi pako je uzrok njihova ratovanja 
nužda; jer narod stisnut pod planine k moru, nemože se 
ua more pružit a da u tudje nezavefda, i u vjekovitom boju 
živući morao je živiti s većine od pHeua, na šfco se svi su- 
sjedi tuže i boj š njimi biju. Tuže Senjaue cesaru Turci, tuže 
Mletčići, cesar kori, ali nepomaže. Došao jedan kraljev po- 
vjerenik Kabata i on podmićen od Metčićah dade pogubiti 
kneza Posedara i nekoliko glavitih jimakah; ali je zlo pro- 
šao, jer ga Senjani na komade razmsoše. 

Drugi glasovitiji zaklon uskokah jest Žumberak. 
One ponikve i bregovite okolice bila su imanja eeljskih, 
kranjskih i njemačkih knezovah, cer su tako bile sdavna već 
odru žene od hrvatske kraljevine; u crkvenom pako pogledu 
spadale su pod vlast patrijarhe oglajskoga i kasuje nadbi- 
skupa goričkoga, dok uajpotle rimskoga obreda župe nisu 
pridružene (g. 1789.) zagrebačkoj biskupiji. Med god, 1533. 



252 

i 1550. naseljeni su ovamo uskoci iz Male Vlaške t. j. požež- 
ke županije (sad gradiškoga regimenta) u Slavoniji, pak 
iz Bosne t. j. velike bosanske pokrajine turske, kamo su 
se brojile i netom odkinute zemlje hrvatske; a dano jim 
je u zamjenu zemljište dvih samostanah Kostanjevac i Ple- 
tar, od kojih je Kostanjevac sam odstupio 107 kmetijah. 
Godine 1540. dobiše ovi uskoci posebnoga zapovjednika sa 
stolicom u Žumberku (Sicherburg). Koncem šestnaeste sto- 
tine uskočilo je mnogo naroda izpod turskoga jarma iz 
Slavonije i naseljeno med Kupu i Unu. Metlika s oko- 
licom, gospoštija zagrebačkoga kaptola, pala je ovom pri- 
godom pod vojnu upravu slovenske krajine, i prem se štije 
da je jošte druge polovine sedamnaeste stotine kaptol go- 
spodar, ostala je pod vojvodinom Kranjskom, po gotovu 
kad je kaptol gospoštiju prodao. 

Nad svom cesarskom vojskom u krajinah zapoviedao 
je kadšto samo jedan general, koj bi se zvao „Granicah Hr- 
vatske i Slavonije vrhovni kapitan" ; nu obično zapoviedala 
su po dva, slavonski sa stolicom u Varaždinu ili Koprivnici, 
hrvatski pako u Karlovcu. 

Poslie smrti Ferdinandove podieliše medju se po na- 
redbi otčevoj zemlje tri sina: Maksimilijan (Drugi) je otčev 
nasljednik kano cesar i kralj , nadvojvoda Ferdinand dobi 
njemačke zemlje, a nadvojvoda Karlo Štajersku, Kranjsku, 
Goricu, Trst i Istru, pak dole Eieku (Sv. Vid). Za hrvat- 
ske granice moraju sada skrbiti Maksimilijan kao kralj i 
nadvojvoda Karlo kao prvi susjed. 

Svom brigom i snagom zauzeo se Karlo, pak znajući 
kako je na granici vojska slabo obskrbljena placom i hra- 
nom, nije dao mira, dok se nije pogodbom ustanovilo, koje 
će zemlje, koliko i kako plaćati za granicu. Osim što su 
takodjer hrvatske zemlje u to ime morale posebice plaćati, 
plaćale su takodjer Kranjska, Štajerska i Koruška. Broj 



vojske i daće mienjao se je jvolag potrebe, a za primjer 
budi spomenuto, da je god. 1073. stalo na hrvatskoj i sla- 
vonskoj granici stajaće vojske tudje sve skupa do šest tisućah 
s godišnjim troškom do dvjesta petdeset tisućah foriutah. 
Sve ote zemlje morale su skupa to graditi to popravljati na 
granicah tvrde gradove : kano Dubravu u Medjumurju, Le- 
grad, Koprivnicu, Cirkveno, Ivanić, Vihić kod Zritrja i redom 
više manjih gradićah do Senja. 

Prva briga za granice ostala je sveudilj saboru hrvat- 
skomu, prem su spomenute susjedne zemlje Karlove dobro 
pomagale Hrvate. 

Cesar i kralj Maksimilijan smatrao se vrhovnim zapo- 
vjednikom sve i svake vojske, koja stoji u njegovih kralje- 
vinah. Karlo dakle za vlastitu svoju vojsku u Maksimilija- 
novoj kraljevini morao je slati novac preko kralja Maksimi- 
lijana ; a tako je Karlo polagao kralju račun svem, dokle je 
bio zapovjeduik vojske u njegovoj zemlji, makar dmgač nije 
bio podložnik. Pravice hrvatskoga sabora i baua ostale su 
koje i prije : ban je bio vojvoda i zapovjednik nad svom na- 
rodnom vojskom. Karlova iliti austrijska vojska smatrala se 
je u zemlji kano tudja vojska, kano posada u krajiških gra- 
dovih proti skupnomu neprijatelju, a morala poštovati ze- 
maljske zakone. Generali i kapi lani Karlovi nisu nad naro- 
dom i pukom imali nikakove oblasti, a još manje nad zem- 
ljom, i morali su u svaČoru raditi po dogovoru i sporazumku 
mom i njegovim kapitatiom zemaljskim. — Tako je gra- 
nice ostavio Maksimilijan, kad je oktobra mjeseca godine 
1576. umro. 

Rudolf Drugi (naš Prvi) predade stricu Karlu veću 
vlast. Karlo brižan za granice tuži se, kako su slabo one ob 
skrbljene vojskom, a vojska jošte slabije plaćom i hranom, 
pak mora krasti i hrvati se s nevoljnim pukom ; nije dakle 
mirovao, dok sve granice nebiše spravljene skupa pod jednu 



I 



264 

vlast, a Karlo imenovan god. 1578. kraljevskim naayest- 
nikom na granici od Drave do jadranskoga mora i vrhovnim 
zapovjednikom. Karlo dobiva svu vlast zapoviedati i postav- 
ljati častnike vojničke na granici, ban što je morao prije 
pitati kralja, mora pitati Karla ; jedino mora Karlo na zna- 
nje dati Kudolfu, kad bude hotio naviestiti rat, a prijaviti 
takodjer sve velike poslove. 

Tako je Rudolf postavio na granice ugarske nadvojvodu 
Ernesta. To je kralj prijavio saborima ugarskomu i hrvat- 
skomu, obećavajući, da se nadvojvode neće posve ništa mier 
sati u zemaljsku upravu niti vriedjati ustav i zakon, nego 
samo obavljati vojničke poslove. Oba sabora pod tom pogod- 
bom priznaše vrhovnu vlast vojnih zapovjednikah. Ernest 
morao je biti sporazuman s ugarskim viećem, Karlo pako s 
hrvatskim banom. 

Ali je svejedno velika vlast prešla u tudje ruke ; jer za 
upravu granicah hrvatskih postavi Karlo uza svoje tajno 
vieće i dvorsku komoru u Gradcu takodjer dvorsko 
vojno vie će (Hofkriegsrath). 

Reklo se : mora se nadvojvoda sporazumiti s banom ; 
ali lahko se je sporazumiti, kad se na bansku stolicu postavi 
čovjek prevrtljiv ; pa tako je mahom s početka bilo. Ban biskup 
zagrebački Gjuro Drašković ode na biskupsku stolicu uGjur 
u Ugarsku, drug njegov ban Alapić videći, kako je banska 
čast i vlast na Krajini onemogla, ostavi baniju, a banom bude 
imenovan štajerski plemić Krištof Ungnad. Hrvati mrmljaju 
i bune se, jer rekoše, eto sad ćemo se stopiti sa Štajerskom 
i Kranjskom u jednu njemačku markgrofiju. Karlo haje 
i nehaje za hrvatske jade, već on ide pregledat granice sam 
glavom, i još pošalje na hrvatski sabor poruka generala 
svoga Vida Haleka, neka se oruža narod, neka sprema za boj 
vojsku i početkom oktobra mjeseca stavi se u tabor. Sabor 
razdražen i ljut, što bi njemu nadvojvoda zapoviedao, poruči 



256 

Karlu, neka se drži zakona, i šalje mu pismo natrag, a kralju 
piše prosvjed (protest) rekši : da je narod pripravan stati u 
banski tabor i pod svojim barjakom uz nadvojvodu vojevati ; 
ali neka zna nadvojvoda, da je hrvatska kraljevina sama 
svoja i slobodna, kako je od starine bila. 

Karlo je vidio, da nije pravo učinio, pak je potle dru- 
gačije govorio s ovakovim narodom. — Kad je svu granicu 
od jednoga do drugoga razvidio, odluči na Kupi, gdje sama 
ona iz planinah izlazi a u nju utiču vode Dobra i Korana, 
sagraditi novu tvrdjavu. Kupi od knezovah Zrinskih a grada 
Dubovca zemljišta, pak na dan sv. Margarete 13. julija god. 
1578. postavi nad 900 turskih lubanjah temelj gradu, koj se 
prozvao po njegovu imenu Karlovac (Karlstadt). 

Trošio je na zidanje Karlo sam iz svoje peneznice 
pak iz peneznicah svojih zemaljah, od kuda je bio sgrnuo 
težake, a najzad prosi i hrvatski sabor, neka bi i narod 
pomagao zidati, jer da če to za hrvatsku granicu biti 
prvi branik i tu da je namislio za nju držati vrhovnoga 
generala. Hrvati posluhnuli pak naredili : da gradovi Ozalj, 
Jastrebarsko, Petrovina, Slavetić i Turan svaki sa svojimi 
seli moraju pomagati oko zidanja, a s druge strane Kupe 
zemaljska gospoda da moraju dati od svakoga ognjišta 
po šest rabotnikah (težakah) i četiri voza. Novomu gradu 
pribavio nadvojvoda velike sloboštine i pravice, nebi-li u 
njega što više primamio stanovnikah, osobito vojakah, 

Karlo je bio na hrvatskoj i slavonskoj krajini kraljev 
namjestnik dvanaest godinah sve do svoje smrti g. 1590. 
Za njim su bili na brzo i redom na krajini namjestnici 
nadvojvode Ernest, Maksimilijan i Ferdinand. Nego sabori 
ugarski i hrvatski jednako su i sveudilj vikali , zašto 
kralj nebi sam kraljevao, i domaći sinovi obnašali velike 
časti i službe, nego što vladanje predaje bratom svojim, 
s kojimi u zemlju ulaze tudjini? God. 1580. morao je 



256 

Ernest pobjeći iz Požuna u Keč i sabor se razpustiti, a 
jednako su vikali sabori godina za godinom. U našoj kra- 
ljevini koristila je vika toliko, da je nametnuti ban Kri- 
štof Ungnad god. 1583. morao ostaviti bani ju, i banom 
bio imenovan ljubimac narodni knez Toma Bakač-Erdedski. 
Dogodilo se je opet, da je nadvojvoda Maksimilijan po 
optujskom kapitanu Gjuri Vacleru poslao na sabor nekoje 
naloge, nu sabor je vratio sve natrag i Maksimilijana ne- 
priznao za kraljevskoga namjestnika u vojničkih poslovih 
dotle, dokle god kralj nije osigurao zemaljski ustav i 
bansku čast u podpunom obsegu, kakono je moralo biti 
za Karla. God. 1595. sjedi hrvatski sabor s banom Ba- 
kačem Tomom, a nadvojvoda Maksimilijan šalje dva po- 
ruka: kneza Ivana Draškovića Trakošćanskoga i Gjuru 
Labohara križevačkoga kapitana, a ištu s ostalim od sa- 
bora, neka naredi, da se vas narod na oružje digne. To 
je već sabor ljuto uvredilo, rekši, da on sam najbolje 
zna, što mu je činiti. Jedno zato, a drugo, što se je upravo 
Bakač Toma zahvalio na baniji, bojeći se da bi krali za 
bana opet poslao tudjinca, ovako sabor piše kralju: „Neka 
zna Vaše veličanstvo za stalno i sigurno : da se mi nika- 
kovu i nikojemu drugoga naroda generalu nećemo poko- 
ravati, niti ćemo poći u boj, makar svi skupa s domo- 
vinom propali, nego na sve smo pripravni prije, nego da iz- 
gubimo u tom pogledu slobodu našu." Tako učiniše potle 
takodjer s Ferdinandom. A treba pamtiti, da se to tako 
Hrvati bore za sloboštine i pravice svoje baš u vrieme, 
kad je Turčin najjače obkolio i pritisnuo zemlju, i kad je 
narod sam od sebe sve moguće nosio muke i žrtve. 

Ead je Turčin bio dalje odagnan od Kupe, zamet- 
nula se prepirka izmed generala Žige Herberštajna i hr- 
vatskih poglavarah: ima-li ban, koj je skrbio za obranu 
pokupskih gradovah Drenčine, Bresta, Letovanića, Brki- 



257 

lovine, Sredička itd., brinuti se za obranu takodjer Gore, 
Hrastovice i Petrinje, ili bi se briano za ove generao kar- 
lovački. Drugimi rtećini pitalo se: bi-li se ova tri grada 
pridružila krajini, koja se po položaju zove pokupska a 
po poglavaru banska, ili pako krajini karlovačkoj Tu ae 
je pitalo samo, čija neka buda dužnost, pak Hrvati Goru 
i Hrastovicu prepustile kralju Rudolfu i nadvojvodi Fer- 
dinaudu, a Petrinju na svojoj skrbi ostaviše. 

Ali čim je narod više vikao, tim su ae generali preu- 
zetnije ponašali. Ganerao Žiga HerberStajn zaokupio va- 
raždinski grad familije Bakaća, zatim u okolici Novu Ves, 
Petrijanee, Zablatje, zatim dvorove Ištvanfija i drugih ple- 
mićah do Koprivnice. Treba znati, da je u svakom gradu, 
gdje je stojala posada, zapoviedao po jedan kapitan (velik 
častnik kano sada na priliku oberstar) i to ne samo grad- 
skoj posadi, nego stražam i svim vojakom po okolici; a 
svi kapitani spadali pod zapovied generala. Tako posta- 
doše kapitanovine: varaždinska, koprivnička, gjurgjevačka, 
križevaćka, ivanićka , petrinjska , senjska , ogulinska (sa 
senjskom kad što sdružeua), zatim mladje : otočka, sluuj- 
ska, žumberaćka, glinska i trsatska. Pa kako generali na 
veliko, tako su na malo takodjer kapitani otimali ple- 
mićke i gradske zemlje, miešali se u zemaljske poslove, 
i spravljali pod svoju vlast seljake u kapitaniji. Kako je 
njemačka vojska osvojila Varaždin i diel Podravine, tako 
je otela ReĆicu grad Pavla Nadažda, zatim Trem i Sv. 
Petar svojinu grada Križevacah, selo Hlebine izpod Ko- 
privnice, a na ove posvojene zemlje primala kmete, koji 
bi pobjegli od svoje gospoštiue. Kapitani rado su se tako- 

Idjer miešali u poslove gradskih oblastih, osobito u Kri- 
ževcih, Koprivnici, Karlovcu i Senju, plemiće jednoga se- 
lišta spravljali silomice na kmetiju i rabotu, dirali u go- 
spoStine sela jim i zemlje otimajući i kmete proti njim 






258 

buneći, pustili četam svojim neka krađu i robe — na 
kratko: od njemačke vojske nije bio siguran nit imetak 
niti glava, niti je bila mirna oblast zemaljska. — Jur prvih 
gođinah poslie smrti Karlove tuže se Hrvati u saborih naj- 
kašnje, da niti isti Turčin nije gorji, pak ako skoro nebude reda, 
da će svu njemačku vojsku narod potući. — A bilo je tim 
većega razloga to tražiti, Sto je Turčin poslie žitvanskoga 
mira (na potoku Žitvi god. 1606.) oslabio i mirovao. Osobito 
tražilo se je, neka ide vojska iz županijske stolice Varaždina. 
Na krajini bili su gospodari susjedni kranjski i štajerski 
grofovi, ter ideš-li čitati imena generalah, naći ćeš od god. 
1496. pak do Marije Terezije na karlovačkoj sama nje- 
mačka imena, i to Auersperg 10, Trautmansdorf 3, Ungnad, 
Herberštein, Thurn, Eabatta 2, na varaždinskoj Herber- 
šteine i Trautmansdorfe. Jedino hrvatsko ime Lenković 
Ivan zabludilo je nekako amo. Kano veće zapovjednike po 
generalija s h čitaš opet često ista imena ; nu tud su s većine 
naška, prem njemačkih ima opet svakud do najnižjega ste- 
pena. Neka vojska njemačka ide iz zemlje ili barem nad 
njom časti generalske i kapitanske u krajini neka se da- 
vaju domaćim sinovom, a ban da bude glava takodjer u voj- 
ničkoj upravi: to ište sabor god. 1608. od Matije Drugoga 
prije krunitbe i sliedeće god. 1609. Ali je zakon liepo ostao 
na papiru. God. 1618. pristaje se nekim načinom uz krunit- 
beno pismo kralja Ferdinanda Drugoga, gdje on obećaje, da 
će davajuć časti vojničke u krajini jednako paziti na Hrvate 
i Austrijance ; nu nisu prestali tražiti, da svi častnici nad 
narodnom vojskom budu domaći sinovi preko bana imeno- 
vani, pak da i njemačke posade budu pod zapoviedju ze- 
maljskih kapitanah, jer da su i oni kralju prisegli viernost. 
Kašnje opet i svaki put mora sabor vikati i prositi, neka se. 
tudja vojska posvema vodi iz zemlje, a sabor god. 1655. 
napravio je člankom 16. i ustanovio rok : da polag tolikih za- 



kouah i krunitbenih pisamah tudja vojska za tri godine 
mora izaći iz zemlje. Ali opet ne samo da nije izašla, nego se 
je jošte veća namaknula vojska. Kad opet Ugri i Hrvati 
udrise vikati, Leopold brani se jedan put, da je od Turčina 
zaprietila bila kraljevinam velika pogibelj, drugi put smaiio 
je broj vojske , treći put opet vidi pogibelj , četvrti put 
prašta štogod štibre ili pomaže hrvatskoj peueznici, koja se 
je obskrbom banske krajine bila zadužila — i tako svaki 
put našao bi se kakov izgovor. Uprava je zapoviedala i pi- 
sala vendar osim s Bečom i Gradcom svakamo hrvatski vaviek. 
Sve sedamnaeste stotine čuje se neprestance sabor- 
ska žaoba i borba s cesarom i kraljem porad njemačke 
vojske. — Pak čudno je: kad je narod obranio granice 
svoje oli oslobodio od Tarama komad zemlje, nije on nje 
oslobodio za sebe nego za tudju oblast, ter se opet mora 



Niemcem i s Magjarom. 
me vojske i obrane spravlja 
ime krune ugarske i ustava, 



za svaki pedalj zemlje otimati 
— Niemac priteže k sebi, na i 
pod bojna vieća, a Magjar i 
i kad si Niemcu oteo, drži jošjte Magjar. — Kad je pram 
koncu sedamnaeste stotine Slavonija oslobodjena, u tvrdih 
gradovih duž Save ostaje za obranu medje vojska, a na- 
rod oko tih gradovah diljem sve granice mora mjesto 
rabote i daće oli kmetije čuvati granicu i stati pod vojnu 
zapovied. — Zapovjednici bili su s većine tudjinci Niemci 
i svakojaki, jer domaćim tobož nije bilo vjerovati ; povrh 
toga ušlo je u zemlju na hrpe Niemacah, koji će neuk 
narod tobož naučati. Zlu se nevidjenu prije naučio, a boljem 
običaju starinskom odučio. Po drugoj strani pade zemlja pod 
upravu njemačkih Činovnikah od cesarske komore iliti 
peneznice, koja je sva pusta zemljišta prodavala i u za- 
kup davala. Narod je težko stradao. — Nego našla se 
poštena duša ravnatelj komorskih dobarah Zemljak ime- 
nom, pak je prijavio cesaru i kralju, da u zemlji s nijedne 
strane, ni s vojne ni s gospodske, neima ni ia.li.wa. -kn. -sjtcsk- 



260 

viče, ni reda ni suda, i narod da već nemože podnositi, a 
samo u četiri zadnje godine da je pobjeglo naroda preko 
pvie tisuće. Sbog toga izašla je naredba god. 1697. od 
cesara Leopolda, da se županije požežka, vukovarska iliti 
sriemska i virovitička urede posvema kako i druge župa- 
nije, i postavi cesar za velike župane u sriemsku grofa Ivana 
Draškovića, a u požežku i virovitičku grofa Davida Iva* 
novića. Medje županijam istim sizale su od Drave i Du- 
nava do Save; a vojnim zapovjednikom stegnuta bi vlast 
samo na vojne poslove. Kraljevina duge godine ište svoje 
županije, da bi se pridružile pod kralj e vinsku bansku vlast, 
što kad je učinjeno, pravdaju se sad i otimaju za Slavo- 
niju Magjari, koji na koncu izumiše polovično vladanje, 
pak je tako načinjeno : da županije ove spadaju pod ugar- 
sko namjestnićko vieće, plaćaju štibru kako i ugarske 
(dakle ne polovicu), šalju na sabor poslanike kako i ugar- 
ske, imaju ugarskoga komisara (u Osieku), pod bansku vlast 
spadaju toliko, da smiju doći na sabor hrvatski i Što jim 
kraljevska pisma ima razglasiti ban. Eašnje je Slavonija, 
kako se na svom mjestu kaže, pridružena posvema k ma- 
tici kraljevini hrvatskoj. Vojna pako vladavina sa stolicami 
u Petrovaradinu, Brodu i Gradiškoj preotimala je sve veći 
mah. Kad je sva zemlja med Kupom i Unom bila očišćena 
od Turčina, komora bečka postavila se svakamo, do kuda 
je mogla, a jošte se za tu zemlju otimala Štajerska vlada; 
nu sabor hrvatski odbio je i tu navalu. 

Kad je pram koncu sedamnaeste stotine Turčin pro- 
gnan iz Like i Krbave, iskala je kraljevina zemlju, pak 
štije se, da jest bio postavljen već god. 1683. od cesara 
Leopolda nad obe županije jedan veliki župan grof Riči- 
ardi, valjda Talijanac, s malim županom Bitterom, da je 
god. 1693. grof Adolf Zinzenđorf kano vjekoviti župan ličko- 
krbavski na saboru u Zagrebu položio prisegu i županiju 



kraljevini pridružio; nije vendar nikad pravo uređjena. 
Posebna vojna uprava zametnula se takodjer tud. Hrabri 
junak i vojvoda pop Marko Mesić vlastelin Musaluka i To- 
lića (Vidi straga članak „Turčin") postavljen bi pismom ee- 
sara Leopoldagod. 1693. vlastnikom i zapovjednikom (ober- 
starom) vojske lićko-krbavske (obnašao do smrti a umro 
godine 1713. u Štripi ili u Bagu). — Ove dobe zove se 
gornja krajina: generalija karlovačka i grofovija (županija) 
Lika s Krbavom. 

Poslie karlovačkoga mira odluči cesar i kralj Leo- 
pold na krajini postaviti stalnu vojnu upravu nemareći 
za prosvjed i protimbu hrvatskih banah i saborah, i 
šalje komisiju : grofa Marsiljija , dvorske vojne savjet- 
nike i generale Herberštajna, Rabatu i Bildenštajna Po 
osnovi, koju je ota komisija napravila, izasla je od Leo- 
polda godine 1702. za krajinu nova uredba i pismom 
godine 1703. prijavljena hrvatskomu saboru. — Vojna 
uprava dignuta je s Varaždina grada i Podravine sve do 
Koprivnice; lakodjer, kad bude za sgodno pronašla vojna 
komora, da se sva stajaća vojska ima potegnuti takodjer 
iz gradovah Gjnrgjevca, Križevca, Casme, Ivanića i Petri- 
nje (koja je silomice bila privaljena generaliji varaždinskoj), 
samo Koprivnica bez uštrba banske vlasti neka bi ostala 
zaokupljena vojskom; svim zapovjednikom rečenih grado- 
vah strogo je zabranjeno miešati se u državnu upravu i 
banske hrvatske častnike smetati i vriedjati, ili narod 
proti njim buniti. — Med Unom i Kupom zemlja vrgnuta 
je pod vlast kraljevine i bana; imanja nekad Zrinskih i 
Frankopanah neka nose svu korist ne u bečku cesarsku, 
nego u bansku hrvatsku pjeneznicu, biskup i kaptol za- 
grebački ostaju vlastela kako su i prije bili. Za voj- 
sku bile su matice i gradovi: Kostajnica, Dubica 
pod zapoviedanjem jednoga kanonika zagrebačkoga, i G 1 i- 



262 

na, od kad je ban Josip Esterhaz ovamo premjestio iz 
Zrin ja i Sračice stolicu zapovjednika i vojsku, i još Ja- 
senovac, sagradjen od istoga bana, kad je jošte bio mali 
vojvoda u Kostajnici. Nad banskom krajinom bio je jedan 
častnik kano stalni banski namjestnik kapitan (prvi takov 
grof Ivan Drašković) i povjerenik (komisar), koj je puto- 
vao, razbrajao i bilježio ter izvještaj davao banu i saboru ; 
zatim gradski zapovjednici veliki i maleni, kakova je već 
reda grad. — Svi častnici brali su plaću iz zagrebačke 
peneznice banske. — Zapovjednici imali su plemićkih pra- 
vicah, kano vino točiti, meso sjeći itd.; ali su se ta go- 
spoda brzo i jako preuzela, tako da su se časti već pro- 
davale, a osim što je haramija i knez skupo čast platio, 
morao je neprestano komandantu dare slati, što je opet 
sve bilo guljarina naroda. Jur spomenuti ban Esterhaz 
morao je sve častnike poskidati, a nasljednik njegov ban 
Karlo Bacan uveo novu uredbu. 

Generalije karlovačka i varaždinska spadaju pod 
dvorsko bojno vieće u Gradcu, a banska i slavonsko - ba- 
natska pod bojno vieće u Beču. Ovoj zadnjoj generaliji 
bila je stolica zapovjednička u Osieku. Svaka generalija 
razdieljena je na kotare tako, da je svaki mogao iz šest 
haramijah ili satnijah dati po 3200 pješakah i 66H 
konjanikah. Nad svakim kotarom zapoviedao je pukov- 
nik (oberstar), kojega, kako i sve nižje častnike postavljao 
je u banskoj krajini ban, a svuda druguda cesar. Nad 
svakom haramijom zapoviedao je harambaša ili kapitan, 
a pod njim častnici: vojevoda, barjaktar, stražmestar i 
desetnici. Konjanikom bili su isti častnici, osim što se 
je njihov vojvoda zvao badnagj. Kapetan jedini brao plaću, 
a drugi častnici dobivali su na ime plaće od obćine sta- 
noviti broj težakah. Svaka satnija nosila svoj barjak. Doma 
služilo se u svojih haljinah, i svojim oružjem i o svojem 



trošku. Dade i štibre nikakove. Narod je postao pravi j 
spođar svoje zemlje. Polag novoga reda trebalo je narod 
krajiški odlučiti izpođ uprave županijske i kameralske, jer 
su se jedni i drugi častnici svadjali, pak je več cesarska 
krajiška i kraljevska banska komisija (s ove strane grof 
Nadažd, Stjepan Kos i Aleksandar Nadecki) koja je na- 
rod razlučila i medje označila jur god. 1700. Ali niti po 
novom redu nije sva »prava jošte posve spala u vojničke 
ruke; jer su narodu sudili postavljeni narodni knezovi, 
koji su oberstaru dolazili na vieče i dogovor. Sve bi bilo 
prošlo liepo i dobro; nu gospoda od oblasti i Častnici, 
osobito tudjinci stadoše seljaku otimati bolje zemlje, na- 
metati krivične danke i rabotu, pak globiti i plieniti do 
sramote, da je mnogi puk pobjegao u goru i pohajdučio 
se. Što je naroda bilo prebjeglo izpod turska vlasti, došlo 
je amo na polak divlje, a morao je uz neprestani boj i 
nered podivljati i starinski domaći, pak je svako zlo otelo 
mah. — Doćuo za krivice cesar Karlo Šesti, pak šalje 
principa Hildburgbauzena (god. 1734.) a ovaj skida kri- 
vodušne ćastnike, tudjince lakomice goni iz krajine i na- 
rodne postavlja, a narod tješi i obodrava. Više godinah 
proživio je na granici vriedni princip i proučio narodne 
potrebe i želje, pak carici Mariji Terezijt novi plan 
svjetuje. Po tom planu gjeneral barun Engelsbofen 
uredi god. 1746. osam hrvatskih regimenatah. Regimenti 
postaše sve velike kapitanije: lička i krbavska olt olocka, 
ogulinska, slunjska, dvie varaždinske: križevačka i gjur- 
gjevačka, pak banske med Unom i Kupom. Grad Senj 
pade god. 1752. pod upravu trgovačke komore u Trstu, a 
okolice njegove kapitanije padoše pod Ogulin. Prestala je 
trsatska ili riečka kapitanija, a žumberačka ostala pod 
generalijom karlovačkom. 



264 

Tad sa opet izašle nove pravice, po kojih je: za 
granicu posebna vojna vježba (mustra) na hrvatskom je- 
ziku od Hildburgbauzena ; kuća ima vojaku davati narodne 
ali za sve jednake haljine od domaćega sukna ; mjesto 
narodnoga oružja (šarka puška, kubura i nož) dalo je carstvo 
puške i remenje bielo ; svaki regimenat šestnaest satnijahl, 
i svaki davati 12 pješačkih, 2 grenadir ske i 2 konjaničke 
satnije ; vojska sva računa se pravilna kako i druga, i 
i njezini častnici došli svi na plaću. 

Narodni kapitani banske krajine vodili su vojsku 
za Karlova rata: Paraminski u Italiju, a Pogledić u Ba- 
v ariju, a čete se tako liepo ponesoše, da je za dugo zašti- 
tila kleveta vrhovnih ćastnikah krajiških, koji su svaku 
svoju nepodobštinu tim branili, daše sa surovim i divljim 
narodom mora tako raditi. Ovom prilikom morala se je 
preurediti takodjer banska krajina, kako i druge, samo s 
ovom pogodbom: Ban kako i prije stavlja svečastn<ke do 
pukovnika, a ovoga predlaže kralju; što su zapovjednici 
prije imali koristi, neka teče u bansku pene zrncu, a tako 
od dobarah Zrinovića i Frankopana; vrhovnog kapitana 
nad krajinom bira sabor, a to bi morao biti sam ban, 
kapitana pako postavlja vrhovni kapitan ban; komisara 
za krajinu postavlja sabor. G. 1 750. proglašene su u saboru 
ote krajiške pravice i za glinskoga pukovnika postavljen 
Baron Stjepan Patačić, i kad je taj postao malo zatim kome- 
sar, grof Adam Bacan sin; kostajničkimpako Pogledić Gjuro. 

Granica se vendar nije jošte mogla smatrati da je 
uredjena zemlja. Marija Terezija želeći da se zemlja za 
stalno zakonom uredi, pošalje generala Najperga u zemlju, 
pak taj s malo mozga a s golemim troškom napisa tako 
zvane „Graničarske pravice" (Grenz-Recbte), do istine 
za granicu pravu žalost i napast, pak je ota krivica pod 
imenom dobre carice godine 1754. proglašena. Po toj 
naredbi ; 



graničar nije već gospodar svoje zemlje, nego ju 
drži i obdjelava kano vojni zakupnik ili najamnik ; 

graničar mora plaćati štibru, daću i desetinu, a kano 
vojak o svom kruhu živiti i sam se opravljati; 

graničar mora vojake davati ne po mjeri zemlje 
nego po broju dusah kućnih. 

Ako se jošte promisli globa i krivica ćastnička, koja 
je slabo bila popustila, nije ćuđo, da je narod digao bunu, 
(Vid. 215) osobito u karlovačkoj krajini g. 1755. Kada to ra- 
zumila carica Marija Terezija, zove preda se brodskoga za- 
povjednika baruna Beka, pa ga kano vrstna čovjeka 
šalje na granicu napravit red. Dobro se Bek ponio: ma- 
hom dokinuo Najpergove krivice, narod mirio i iz gore 
van zvao, zvao kući ua pošten posao hajduke, i tko bi se 
sam vratio, još bi na ruku novca dobio, a nepokornjake 
je slao u regulašku vojsku. Dokinuo Bek razbojstvo, počeo 
dizati n velikih mjestih škole, pak se prihvatio posla da 
će napraviti nov zakon i red. Za zasluge brzo skočio Bek na 
čast generala i feldcajgmajstera, a postade na krajini zapo- 
vjednik i uajpotle nad svom krajinom nadzornik. Kano takov 
g. 1765. naredi, daše narod iznovice pobroji i medje pravije 
porazmjeste regimentom, satnijam i svakomu gospodaru, 
neka se zua Čije je što. Po takovu regimenti drugčijs 
zaokruženi, i za primjer budi napomenuto, da su od ličkoga 
k otočkomu privaljene obćine : PazariŠte, Perušić, Bunić, 
Bilopolje i Korenica; od otočkoga pako k ogulinskom 
Brinje, Jezerane, Lučani Ud. K slunjskomu regimentu 
od županije zagrebačke privaljena su sela: Belaj, Švarća, 
Zasteuje, Mekušje, Mrežnica, Udbina itd. Odlučeno je 
tad od krajine Vrbovsko, Mrkoplje i Eavnagora. Nare- 
djene su takodjer ovaj put na krajini slobodne ob- 
ćine varoške, da u zemlji bude zanata, obrta, prometa 
i trgovine, a tad je postavljen temelj i gradu Belovaru. U 






Ž66 

isto vrieme skrojena je za krajišku vojsku modra odora 
(montura), a takodjer moradoše krajiški častnici obrijati 
brkove. God. 1768. dobiše . krajiški pukovi artileriju (top- 
ničke čete) i strielce (lovce); god. 1769. njemačku mustru 
i brojeve redom kano i druga vojska od 60 do 76, dakle 
sedamnaest, jer je toliko bilo regimenatah od sinjega mora 
do Karpatah, i još šaj kaska četa (Titelj) uj nuglu med 
Dunavom i Tisom, i sikulski konjanici u Erdelju. 

Prem se je već god. 1749. u dolnjoj Slavoniji na- 
pravila granica i s banovinom odredile se medje, nisu 
ova tri regimenta : brodski, gradiški i petrovaradinski sve 
do ovog vremena bili na vojničku uredjeni, nego je istom 
god. 1770. proglašen isti sustav i zakon, koj je vladao 
gore na hrvatskoj granici. — Banatsku granicu uredio je 
u isto doba gjeneral baron Bukov, a erdeljsku gjeneral 
baron Šišković. — Najzad dobiše god. 1770. krajiški pu- 
kovi biele baljince kano i ugarska vojska, samo s tom 
razlikom, što je ugarska nosila crvene i modre, a krajiš- 
nici biele dugačke hlače. Četiri godine kašnje dobiše kra- 
jiški konjanici koplja kano Ulani. Iste godine obuklo je 
krajišnike u modre hlače i ječerme (prsluke) G. 1786 posta- 
vljena je general komanda za sve hrvatske krajine u Zagreb. 
Opet se vieča, kako bi preuredi ti krajinu, pak već g. 1787. 
izišao novi red osnovan od krajiškoga generala zapovjed- 
nika baruna De-VinBa, po čijem se imenu taj novi ustav 
i zove. Po tom redu biše regimenti glede zemaljske uprave i 
vladanja prozvani kantoni i svaki kanton podieljen na 
četiri okružja. Nad svim kantonom vladao je osim vojske 
jedan štopski častnik i pod njim po jedan u svakom okružju 
častnik s pet forintih na mjesec plaće. Tim je zakonom 
povećana zemljarina (gruntarina), a usuprot za svakoga 
vojaka svaka kuća dobivala po 12 fr. plaće. Taj sustav 
trajao je samo trinaest godinah. God. 1798. dobiše kra- 



267 

jiSki regimenti takodjer pospbne svoje broje po svojem zem- 
ljišnom položaju i po starosti. 

Jur god. 1799. putuje krajinom general (Feldcajg- 
majster i potle Feldmaršal) grof Kolloredo, pak svje- 
tuje i predaje osnovu, kako bi se krajina snovice morala 
preurediti. Zlo ga Kolloredo svjetovao i napravio; jer je 
njegov plan bio neprikladniji od prvašnjega. God. 1800. 
izašao taj novi Kolloredov sustav, po kojem je pukovnik dobio 
svu vlast za vojsku i za vladanje kantona ; kantonski ćastnici 
skinuti sn i postavljeni nadporućnici (oberlaćmani), poruč- 
nici (laetnani) i barjaktari (fenriki) svakoga stepena po 
četiri; gruntarina razporezana 24 kr. od rali i od svake 
rali po jednoga rabotaša i po pol kolah. Odora vojaku od 
domaćega sukna. Narod nije bio zadovoljan; rad šta jnr 
za godinu danah dobi nalog nadvojvoda Karlo neka gleda, 
kako bi se poboljšice n Krajinu uvele. God. 1802. izašla 
je zapovied na vas puk : neka bi i on svoju misao i želju 
očitovao, pak tako ode iz krajine na krilo cesarovo đo 
200 željan i predlogah. God. 1803. sastala se komisija, 
pak opet sjede i viećaju komisije godine 1804 5. i 6. 
i god. 1807. izašle nove od cesara potvrdjene pravice. U 
komisijah sjedili su sami Niemci, (osim što je u prvoj 
sjedio samo Ličanin pukovnik Deveić), pak nije izašlo 
onako, kako je narod želio i očekivao ; nu vendar mu je ne- 
koliko oblakšalo. Polag nove osnove promienila se krajišniku 
mustra prema njegovoj naravi (god. 1808.), mjesto biologa 
haljinca dobio mrke boje, onakova kroja kakov je ouda 
nosila ostala vojska (frak) sa svoje boje ovratkom (jakom, 
Aufschlage) i robom, a hlače modre (kano ugarske) s 
kratkima čizmama , pak crno remenje. Novi zakon na- 
redio da : 

graničar mora vojevati ne samo u domovini, nego 
takodjer izvan nje; 









268 

graničarska kuća mora skupa držati kano zadruga 
ter svi skupa skrbiti; 

dioba zabranjena, osim s dozvolom velikoj kući, koja 
ima što dieliti; 

graničarska kuća dobiva za vojaka nagodinu 12 fr., 
par čizamah, remenje i oružje; 

graničar nije jošte pravi gospodar svoje zemlje, ali 
ju slobodno uživa i drugomu d& uživati, samo ne prodati ; 

gruntarine plaća se od rali prve vrsti 20 kr. druge 
vrsti 16 kr. a treće vrsti 12 kr,; od rali vinograda i vo- 
ćara 30 kr. ; povrh toga jednoga težaka i pol kolah ; čast- 
nici od svoje zemlje plaćaju na ral 25 kr., a meštri od 
meštrije na godinu 2 fr. 40 kr., obćinsku i seosku rabotu 
daje svatko bez razlike; 

svaki prosti vojak poklapa 5, frajt 6, desetnik 8, 
a stražemeštar 10 ralih, od kojih se na ime vojaka ništa 
neplaća. 

Narod je ove nove pravice primio s velikim vese- 
ljem; nu kako ćemo viditi, nije se dugo veselio. 

Medje med granicom i banovinom (civilom) mienja- 
ne su više putih. Tako osim spomenutih, god. 1749. na- 
čelnik ugarske peneznice grof Grašalković s generalom 
Engelshofenom mjeri u dolnjoj Slavoniji; zatim idu ko- 
misije god. 1766 i 1769. God. 1777. postao je grad Kar- 
lovac slobodna i kraljevska varoš, ter iz granice odlučen. 
Zato je grad Senj, kad je iste godine tršćanska pomorska 
oblast prestala, pretvoren u vojničku obćinu, a potle god. 
1 785. proglašen slobodnom lukom. Grad Karlovbag (prije 
Stripa ili samo Bag) nekad krbavskih knezovah porušen 
od Turčina na poklade god. 1525. i pridignut od Mlet- 
čića godine 1616. okvaren, digao se snovice pod Karlom 
Šestim, po kom sije ime prenadio. Spadao je pod vojnu 
upravu, skupa sa Senjom pao pod Trst, od Marije Tere- 
zije dobio pisma, sloboštine i povlastice, i sa Senjom kašnje 






istu sudbinu dielio. Sbog Senja, od kad je pao pod tudju i 
vojnu vlast, viču sabori hrvatski jur blizu dviesta godinah 
skoro badava. Po Žištovačkom miru god. 1791. pridruženi 
su granici (slunjskom regimentu) izpođ turske vlasti kule 
Cetin i Drežnik s okolicom, a god. 1795. kad se je 
Turskom medja snovice bilježila, privalilo ae amo Petro- 
vo Selo s okolicom. G. 1800. izašla zapovied, da se sva 
velika vlastela moraju iz krajine seliti. 

Za imanja svoja u banskoj krajini dobiše biskup za- 
grebački (za opatiju Topusko) i kaptol zagrebački kao na- 
knadu imanja u Banatu, Sto je god. 1802. posve svršeno. 
Baruni Kneževići u Lici za svoja imanja dobiše sv. Helenu 
nad Čakovcem; baruni Vukasovići darovase cesaru i prodaše 
imanja i sgrade na Udbini. Veći plemići dobiše naknadu po 
Slavoniji i Ugarskoj, a manjim, koji se sami nepodvrgoše, 
pootimalo je plemićka pisma i vrglo kaao svakoga seljaka 
pod vojničku dužnost. 

Kad je g. 1809. l'raneezki general Marmont udrio s 
vojskom iz Dalmacije, hoteći se sdružiti sa svojom velikom 
talijanskom vojskom, koja je provalila u našu carevinu, ima 
gornja krajina na klancih i prelazib velebitskih planinah 
kod Priviza i Plavna žestoka boja, kod Kite zarobljen sam 
general StojČević ; pod Bilajem brane naši junački prelaz 
preko Like pod pukovnikom Kebrovićem, nu kod Gospića na 
Lici potukao je Marmont naše strahovito, ter poslie niti nije 
bilo velika boja, osim pucnjave i kreševa oko Otočca. Veliko 
zlo počinio je u isto vrieme držeći s Francezom Turčin; jer 
dok je sve, što je puSku moglo nositi, bilo izašlo proti Pran- 
cezu, provalio je preko medje Turčin, pak porobio i popalio 
granicu, da je na milijune učinio kvara. 

Kadno je na koncu godine s Francezom mir načinjen, 
pala je granica karlovačka i banska sve do Save pod fran- 
cezko vladanje. 






270 

Izlučiti iz cesarske vojske, naoružati i novomu vladaru 
predati ove krajiške čete, dobi zapovied general barun Franjo 
Jelačič (otac Josipov), i tako je mjeseca novembra francez-, 
komu" maršalu predao 14 četah, svega do 1 9 tisućah mo- 
makah. 

Licem na mlado ljeto god. 1810. prikazaše se sborovi 
častnikah maršalu Marmontu u Karlovcu, pak istom prilikom 
svi su častnici potvrdjeni svaki na svom mjestu. Krajiški 
ustav i red zadržao Francez, častnike brže bolje poslao u Zadar 
učit francezku mustru, pa kada je Napoleon poveo vojsku na 
Rusa, ode s vojskom u Rusku takodjer jezgra krajiških četah. 
Četiri godine krvavila je gornja krajina za Napoleonove mu- 
šice. Kad je opet godine 1813. Francez bio boj s austrijskim 
cesarom, postavio je krajišku vojsku kano obsadu u Zadar i 
ostale dalmatinske tvrdjave. — Prolazeći austrijska vojska 
kroz gornju krajinu u Dalmaciju, dizao seje sam narod banske 
i karlovačke granice i kano dobrovoljna vojska pošla pod ge- 
neralom barunom Tomašičem s cesarskom vojskom. Obkolila 
jake tvrdjave po Dalmaciji. Oim francezka posada li Zadru 
vidila pod gradom austrijsku vojsku a zemljake svoje, kapi- 
tani Ličani Mesić, Grgurić i Devčić pobuniše vojsku i ona 
silom provali iz grada. Francez izgubi Zadar, Dubrovnik i 
Kotor, pak se sva Dalmacija morade predati. Mirom g. 1814. 
povratila se Dalmacija, krajina i sva zemlja do Save au- 
strijskomu cesaru i kralju hrvatskomu. 

Karlove pravice krajiške tako su nagrdjene svako- 
jakom novom naredbom i zlom porabom, daje krajišniku 
opet težko bilo dodijalo. Ušao u zemlju mnogi niemi i 
gluhi Niemac kano upravnik, sudac i liečnik, bilo iz naroda 
častnikah bez duha i srca, koji sunarod od tudjina gore pro- 
ganjali i globili, pak se pravica poturčila, ter age i begovi 
krajiški tu i tamo bili ništa bolji nego prieko kod komšije. 

Škole njemačke kanile su od krajišnika u sredini na- 
reda stvoriti novi, svojih mislih i željah, svoje sudbine i 



271 

povjestnice narod, — a to narod graničarski (od kuće do 
kancelarije i škole pak mustre slovLiski, gore više vas nje- 
mački). Nego starinske narodne uspomene ostaše u pjesmi 
i pripoviedki ; Bog je vaviek ostavio narodu bistra u 
jakleue volje; Mio mu vazda na visoku položaju u vojničkoj 
haljini muževan, koji su narod svoj pazili i bolje mu na- 
vraćali ; bilo vazda u narodu puuo vojničke i duhovnieke 
haljine Ijudih, koji su u njem pirili narodnu sviest i ponos: 
pak narod ue samo da se uije zaboravio i odrodio, nego je 
zadržao ratoborni ijunaćki duh, koj je na turskoj i amo 
na proviucialnoj strani osobito novijega vremena ubila 
kmotija i robija. Jest bilo kroz škole uliveno svoje vrsti u 
krajinu oholije i uglavica; nu i to razgoni nauk i s 1 
življa samosviest. 

Tako postojalo vrieme do god. 1848., kad je bau Je- 
laeić u ime mladoga cesara mahom uveo nekoje polakšice i 
poboljšice a veće obećao, i za krajinu su ua saboru hrvat- 
skom iste godine napravljene velike sloboštine i pravice; ali 
dok je bio rat, nije se moglo rediti, a poslie rata okrenulo 
je i amo i tamo drugćije. 

Iste godine pridružene su tri slavonske pukovnije : 
petrovaradinska, brodska i građiškanska pod zagrebačku ge- 
neraliju iliti general-komandu. Posle talijanske i magjarske 
bune izašao je g. 1850. za granicu novi ustav, po kojem je 
s ostalim graničar postao pravi vlastnik svoje kuće i obćinske 
zemljo, osim gore i Šume, a oslobodio se takodjer rabote, 
— Kako je bilo potle, netreba pripoviedati povjestuica. 

Malo zatim god. 1851. petrovaradinski regimenat ođ- 
ciepljen je od naše generalije i spravljen pod teniešvarsku 
generalkomaudu. 

Od god. 1715. kada se je ozbiljnije počelo snovati, 
da bi krajiuu spraviti posvema pod vojničko vladanje, zatim 
god. 1740. kada se je za sbilja toga posla prihvatilo, i kašuje 
po više putih, osobito posle g. 1860. i 61. kad svi narodi u 



272 

carevini dobiše vlast praviti za sebe zakone s krunom skupa, 
zaiskaše Ugri i Hrvati od krune, da bi se krajina dokinula. 
Ali to se dokida težko ili nikako. Kad je Turčin odmaknuo 
iz Banata, granica bačka postavljena u isto vrieme kad i 
slavonska na Tisi i Marušu stojala je vaviek, dok ju na tu- 
govanje ugarskih saborah nije najzad morala dokinuti već 
Marija Terezija. Tako je Erdeljska napram novim kneževi- 
nam Moldaviji i Vlaškoj ukinuta istom god. 1851. Po tom 
stoje jošte na ugarskom zemljištu dva regimenta i jedan 
batalijun (titeljski), i to sve s velike većine slovinski narod. 
— Hrvatska žaoba slabije uspieva. Nad Varaždinom gradom 
postojala vojna oblast oko 200 godinah. Već Leopold cesar 
poslie karlovačkoga mira god. 1703. kad je počeo na voj- 
ničku rediti granicu i od matice odkidati zemlju, a narod 
vas graknuo i uzbunio se, naznani hrvatskomu narodu u 
sabor, da za velike žrtve i zasluge s maticom zemljom veže 
svu krajinu varašdinsku, karlovačku i bansku. Marija Te- 
rezija zakonom ustanovila god. 1741. da se Lika i Krbava 
moraju sdružiti s maticom zemljom, Leopold Drugi odlukom 
god. 1791. i Franjo odlukom god. 1792. ustanoviše, da se 
mora sdružiti s maticom zemljom krajina varašdinska, pak 
onaj kraj med cestama Josipinom i Karolinom (komad oguL 
i slunj. reg.) ; cesar Franjo Josip obrekao najprije jezgro- 
vite obnove, pak. onda postupice da se dokine sva krajina ; 
adi ona stoji vaviek. 

Nije samo jedan put bilo : da su za ovakova pokreta 
krajini pokazali na baniju i drugamo, kad je bila amo naj- 
gorja uprava i veliko zlo, rekši: ta zar ćeš u pauriju na 
kmetiju?! pa sva listom krajina moli svoga cesara, neka 
nepusti. Poslie takove molbe svaki put je zavladalo veće 
zlo ; jer je mislio i tko je tiskao i tko -je stenjao, za što 
se moli, da se na to nesmije žaliti. — Ista je kraljevina i 
kruna, isti vladar, pak neobzirući se kako je komu, treba 



273 



istu jednu pravicu tražiti ; i kad se složnom snagom traži, 
prije se nadje. Svoja kućica svoja voljica, pa kad jh čovjek 
na svojoj djedovini, svoj na svom, i zlo mu je dobro; a 
Čemerno mu svako dobro, kad je na svom tudj. 

Turčin. 

Nije dugo mirovao Turčin poslie strahovitoga po- 
raza mohaekoga. — Dok su se hrvatsko stranke svadjale 
i tukle za Ferdinanda i Zapolju, zaokupio je Turčin svu 
zemlju med Vrbasom i Unom pa Krbavu i Liku, i pram 
Dalmaciji tvrdi grad Vranu, a Jajce grad, o koji su se 
tolike razbile turske vojske, morade se bez pomori predati 
sam (god 1527.) Soliman silni godine 15211. g rne pred 
sobom silenu vojsku (250.000) i u Budimo postavi za 
ugarskoga kralja Zapolju. Dok Jurišić Nikola vojvoda hr- 
vatski (Senjaninl i Lamberg cesarovi poruci sa sultanom 
mir ugovaraju (god. 1530.), turska vojska provali u Kranj- 
sku i do tri tisuće odvede robija; predobi Klis pak Po- 
ljica i svu okolicu do Splita porazi Ahraetbeg. 

Solimau vodi opet trista tisuč vojsko, da će u sam 
cesarov Beč ; du dok je Kasimbeg harao po Austriji, zau- 
stavi sultana pod malenim gradom Kisekom vojvoda Ju- 
rišić Nikola s malenom posadom od sedam stotiuah. 
Soliman sa svoga razloga vratit će se vendar natrag, i 
sam goni vojsku tik Gradca preko Lipnićkoga (Leihnitz) 
polja, Maribora i Optuja. Kod Vinice prešao u Hrvatsku, 
uništio Kasinu. Tu se vojska razlučila u dva krila: jedno 
vodi sultan mimo Koprivnice, Virovitice, Našicah i Pod- 
gorača u Biograd; vezir pako njegov IbrahimpaSa preko 
Glogovnice, Križevca, Čazme, Moslavine, Velike i Požege. 
Strahovit je trag ostao za njima, a množina naroda od- 
vedena u sužanjstvo. Ibrahimpaša dobi tad od sultana na 
dar Našice i Podgorač. Cesar i kralj Ferdinand sklopi sa 

18 



274 

Solimanoin za vrieme mir. Za hrvatske zemlje mira ni- 
kada nije bilo. God. 1535. oplieni Turčin okolicu splitsku, 
god. 1536. Mebmed biogradski paša udari na Osiek, Po- 
žegu, Oriovac i Cetin, i sve zaokupi, što još nije bio za- 
okupio. Ferdinand mora dakle takodjer prekinuti mir, pak 
šalje dvie vojske: jednu pod Kružićem Petrom, a drugu 
pod Kranjcem Kocijanom (Niemci pišu ga Katzianer, a 
valjda se je i sam volio tako pisati , rekši neka mu 
je ime njemačko). Obe su se vojske bile utaborile pod 
Koprivnicom, pak onda krenule preko Virovitice na Osiek, 
da ga otmu Turčinu. 

Vojska gladna i nevoljna nesmie udriti na Turčina, 
nego se od Valpova vraća natrag. Na povratku saletio 
vojsku iz busije Turčin i posjekao do dvadeset tisućah, a 
postradala je hrvatska vojska izdajstvom njemačkoga gene- 
rala Ivana Kocijana, kojega cesar zato baci u tamnicu, i kad 
je utekao, Zrinski bjegunca smaknuo u Kostajnici. Iste godine 
bio se stavio Petar Kružić oslobodit od Turčina svoj grad Klis 
ali je uza silne junake na jurišu poginuo sam slavni voj- 
voda. Godine sliedeće 1538. zauzeo Turčin Vranu i Na- 
din, od kuda je poletavao na plien do Nina, Zadra i Ši- 
benika; zatim osvoji velike moći grad Novi Grad u Boci 
kotorskoj na dnu Dalmacije, Kišno itd. Za malo potle 
provališe turski čopori jedni k moru drugi pram Savi, 
svuda rušeći, paleći i robeći. God. 1540. umro Zapolja. 
Turčin Soliman udari u Ungariju i hoće da zemlju ob- 
čuva za Zapoljina sina Ivana Žigu. Ferdinand komu je 
papa u pomoć poslao tri tisuće vojske s vojvodom Vite- 
lijem, pobije se s Turčinom; nu sva bi vojska bila pro- 
pala, da u pravi čas nije priskočio junak Nikola Šubić 
Zrinović sa svojom hrvatskom konjaničkom četom. Soliman 
sa svim tim godine 1541. opet zauzeo Budim, crkvu Bo- 
gorodičinu pretvorio u tursku džamiju, a Poturicu Sulej- 
jnan pašu, rodom Ugrina, postavio kano svoga namjest- 



nika s odlikom i vlašću vezira. — Veći diel Uagarije 
obratio ae tako u tursko pokrajinu, kojoj su se granice 
sve dalje razmicale pram zapadu ter je obuzela Šikloš, 
Pečuh, Seksard, Stolni Biograd, Vesprini, Višegrad, Ostrogon 
itd. itd. Slavonske županije bise već prije pretvorene u 
tursku pokrajinu sa stolicom u Požegi, a spadala je pod 
budimskoga vezira. 

God. 1542. postade, kad se je odrekao banije Petar 
Keglević, sbog junaetva pod Peštom hrvatskim banom 
knez Nikola Snbić Zrinski (priie pridjevkoin od grada 
Os tro viče, potle Bribira, napokon Zrina.) Od toga doba 
neima boja bez Nikole. God. 1543. porazio je jako Tur- 
čina na gackom polju kod Otošca Petar Kegljević; a Ko- 
torani pod svojim Kotorom potopiše tursku mornaricu. 
Pod stare dane svoje Solima« car sporazuman s france- 
skim kraljem vodi na Ferdinanda silnu vojsku, i krenu 
od Drinopolja koncem Aprila godine 1543. Dok je sam 
sultan okrenuo da će na Ungariju, bosanski pasa Ulama 
provalio je u naše zemlje, i osvajao po pustoj Slavoniji 
gradine Vučin, Orabovicu i Bieiu Stienu. U to je prispila 
takodjer velika vojska sultanova i putem zauzela Valpovo 
i zamakla u Ungariju. Jest ga s ostalimi vojvodami do- 
čekivao takodjer Nikola Šubić, i jedan put na zoinljonskom 
polju potukao tri tisuće Turčina; ali ako se i zaustavi 
turska sila, samo je to za ćas. Paše Ulama bosanski i herce- 
govački Malko provališe s Ćetami u naše slavonske kra- 
jino i osvojiše na prevaru i izdaju Kraljevu Veliku, 
zaokupiše Moslavinu i tu predobise grad kneza BakaČa 
(grofa Erdedija) i okrenuše pram zagorskim stranam. 
Ban Zrinski u stiski dogovori se brže bolje sa sloven- 
skim Ferdinandovim vojvodom Bildenštajnom i požure 
se na susret neprijatelju, a sukobiše se kod Konšćine. 
Sam je hercegovački Malko i čeka bosanskoga Ulamu, 



276 

pa dokle bi ga dočekao, pomisli na prevaru i ponudi za čas 
mir. Zahman Ratkaj govori, da tu mira neima, jer da je 
samo prevara — vojvode hrvatski ponudu primiše. Nije dugo 
postojalo vrieme, al se iz šume pokaza Ulama s vojskom. Nije 
tu boja s puno jačom vojskom turskom, nego bježi kuda koga 
oči povedu, pod samim Zrinskim u biegu pade konj i jedva 
se pješke spasi u grad Konščinu, Bildenštajn pako opao u 
prokope u vodu, al je i njega za bradu izvukao i oslobodio 
vojak Baletić. Po svem tom naše vojske nije puno palo, jer 
se je hitro u šume razbjegla. Turčin ovaj put nije učinio 
puno kvara, jer gaje na lonjskom polju dostigao ban Zrin- 
ski, i pošteno mu šilo vratio za ognjilo. Od tuđa ode Ulama 
mirno preko Dubice u Banju Luku. — Premda je Ferdinand 
god. 1547. bio sklopio na pet godinah mir, za hrvatske zem- 
lje opet nije mira nikada; nego je bosanski paša Ulama pro- 
valjivao neprestance, popalio Topusko, Stieničku i Peransku 
okolicu, Viroviticu i Čazmu, od kuda se puk preseli u Ivanić, 
zatim u Dubravu, a hoće mu se samoga Križevca i Kalnika. 
Pohara svu okolicu varaždinsku ;nu Nikola Zrinski, koj gajei 
svaki put suzbio, obkoli sa Sekulom (Sekelj) Lukom Ulamu 
i hametom potuče kod Varaždinskih Toplicah. 

Jošte vojvoda Petar Bakač, koj je dotle bio s hrvat- 
skom vojskom u Saksoniji, dogovori se s kaptolom zagre- 
bačkim, pak predadu vojsku Prankopanu Gjuri, a on s njom 
potuče tursku vojsku u Velikoj i u Gradiškoj, i još poruš 
gradove, da se Turčin neima kamo vratit. Ulamin drug 
Malko za osvetu sa svoje strane porobi Križčiće i Mutnicu, a 
zapuštene od Hrvatah gradove Bunić i Perušić popravi i 
nastani. 

God. 1556. ide Soliman i opet u Ungariju, i Alipašu 
šalje pod Siget. Brane Siget ban Nikola Zrinski, Lenković i 
Alapić oba Ivani, i Marko Stančić. Tri mjeseca leži paša u 
taboru i gleda u grad, a Zrinović niti nemari. Ali će nepri- 



jatelj provaliti u našu zemlju s druge strane, prvo na osvetu 
Hrvatu što ga svakamo stignu, a drugo, jer je mislio, da će 
oli junaci iz Sigeta poletit na obranu domovine, oli on bilo 
zemlju svu zaokupiti bilo Siget predobiti. Pregazio lukavšti- 
nom Savu kod Zagreba, porobio i popalio svu okolicu, i to 
drugi put samostan remetski, a Zagrebu gradu vendar uije se 
ništa dogodilo, prem se je Turčin rad grozio, daće u samom sv. 
kralju konje vezati i zobi jim podavati. — K tomu hotila je 
nesreća ter se je dogodila ružna sramota: Kostajnicu branio 
LjubljanĆan Lusthaler Niemac, pak taj hrdjaković proda 
Turčinu grad za dvie tisuće dukatah. Ferbatpaša provali 
zatim sa siluom vojskom, robi i pali med Kupom i Unom, 
otima kide i oteo njih do petdeset, a zarobio krštenoga uaroda 
do osamdeset tistićah. Nego se ni izdajica nije užio novca; jer 
je njega gvozdauski vojvoda Lukšić razderao na konjske re- 
pove i dvadeset vojakah njegovih nabio na kolac. Ferhat 
paša prešao tija preko Save i svako zlo Čini med Zagrebom i 
Ivauićem, kad al u dobri čas stignu narodu u pomoć iz Si- 
geta Lenković i Alapić i razbiju tursku vojsku kod sv. Je- 
lene na Zelini. Što je uteklo u Savi se zadavilo. Kad se je 
Turčin s plienom vraćao iz Kočevja i Bibnice i duž senjskih 
planinah harao, potukoše njega primorski Hrvati ; a kad je 
god. 1 558. snovice tuda harao, potuĆe ujega do noge kod 
Vinodola na moru Alapić.. God 15(i2. potukoše baui Ni- 
kola Zrinski i Tali i požežkoga Aršlanpaau, kad je u Mosla- 
vini kod Drave počeo graditi tvrdjavu. Za osvetu uze iste 
godine Turčin Vrangorać. — Godine 1064. umro cesar 
Ferdinand i za njim vlada sin Maksimi lian Drugi. 
Dok hrvatska vojska mora vojevali za Maksimiliana proti 
Zapolji, Turčin je provalio do Hrastuvice i Vinodola, nego tu 
ga Alapić smrvi, da je malo tko živu odnio glavu. Slavni 
Bakić brani s 23 Hrvata od Sokolović bega Krupu skoro 
mjesec danab; nego kad mu ostala saino dva junaka skoči s 



278 

obojicom u Unu. Turci tad osvoje Krupu i Novi Grad i pro- 
vale daleko u Hrvatsku ; nu med Križevcem i Koprivnicom 
razbi tu silnu vojsku od 26 tisućah ban Petar Bakač, uhvati 
velik plien i izbavi množinu zarobljena naroda. 

God. 1566. provali Solima n u Ungariju i tamani 8 
jednim krilom oko Tise, drugom pak silom zamahnuo, da će 
najprije predobiti grad Siget. Grad, ležeći u prostranih barah 
i močvaran ima dva prigradka, novi i stari varoš, oba s be- 
demom, pak maticu jaku gradinu. — Znamenitu gradinu, tada 
ključ od zemlje bio već pokojni cesar Ferdinand predao na 
obranu Zrinoviću Nikoli banu. Kada je dakle Nikola začuo, 
da Soliman jakim krilom kani zahvatiti Siget, posla mu na 
susret vojvode Alapiča i Papratovića, pak na prvom sastanku 
kod Sikloša živo potuče Turčina pod Mehmed pašom, a golem 
i bogat plien oružja, odjeće i novca uhvati. Dotle je pako 
ban gonio i vozio u grad strelivo i živež za vojsku. Počet- 
kom augusta mjeseca utaborio se pod gradom sam Soliman 
sa stotinu tisućah vojske, a s banom u gradu neima vojske 
ni pune tri tisuće Hrvatah. Ban je zidine opasao crvenim 
platnom i naperio na tabor carev najveći top samopal, neka 
vidi sultan, da se grad nepredaje. Mahom drugi dan poČima 
strašna grmljavina, ju risanje i odbijanje i strahota je gledati 
kreševo i krv. Kada ban drugi dan vidio, da se novi varoi 
obraniti nemože, sam ga zapovjedi zapaliti; u starom pako 
ostavi jaku za obranu četu šest stotinah vitezovah, a sam 8 
glavnom vojskom potegnuo se u gradinu. Pade fokodjer stari 
varoš, pokle je Soliman platio pobjedu s tri tisuće bolje svoje 
vojske. Sada je došlo do same gradine. 

Lahki i drzoviti Janjičar jurišem poletava do na zidine, 
i kopa lagume; nu nasip visok, kop pun vode dubok, zidine 
tvrde, a oganj za oganj pali iz grada. Sa strelicom pade u 
grad Nikoli od sultana pismo : obećava Soliman banu, da bi 
ga postavio za vezira svim slovinskim do Carigrada zemljatn 
i krunu hrvatsku da bi mu metnuo na glavu, ako mu preda 
Siget. Poručio je sultanu ban. da nebi osramotio imena, po- 
štenja i vjere svoje za nikoje blago svieta. Još se domislio 
Turčin, pak poruči banu, da mu je zasužnjio sina Juru, pak 
ako ga živa želi viditi, neka se preda i dodje u tabor. Zri- 
Dović njemu odgovara: „Primio sam Siget od cesara i kralja, 



pasti će inpni b ramem 
je već, da će hrvatski 
kano dobitnik silnoga 1 
sa šakom Hrvstah." 9 



ako li ga pako neobranim, prijo grada 
glavu, Siget pasti može, nn gotoi 
vitez vendar po ave vieke biti slavlji 
ira Snlimanu, komu je vojsku potukao 
iliioanu cara starca od 72 g 



1 JUN8 

vsć 



davio pod ćadorom jad i čemer (4. septembra), ali turska 
vojska za to nesmie znati, da je car mrtav, dok Siget nije 
predobila. Sokolović paša sprema se svom snagom. U noći na 
petog septembra prasnuse u zrak od turskoga Uigtima zidine 
prednje tvrdjave , a sedmoga digao listom svn vojaku 1 
Sa sviti strunuh sipa ac n grad živi oganj, planuo j 
banov stan. Ban jošte sam baca sve u vatru, da neostane 
Turčinu; na sebe pako oblaci najljepše ruho, paše sablju 
baštinu otca svoga, ušiva u haljinu stotinu dukatah za Tur- 
čina, koj ga ae prvi mrtva bude dućepao. i ključe gradske, 
neka nedodju u turske šake, dok je njemu živa ua ramenu 

Takov juuak stane pred svoju malenu vojsku i progo- 
vara ovako: „Junaci! kako smo se jedan drugomu božjom 
vjerom zavjerili i do sada dično aa držali, svršimo tako djelo 
za vjeru, za domovinu i kralja!" Ide, razlvara širom gradaka 
vrata i zovući sveto ime Isusovo nahrupi na Turčina kano 
raijaron lav. Pogodi junaka tursko zrno u prea, nu on joitte 
maše mačem i bodri drugove, dokle ga pogodi zrno upravo u 
Čelo. Pade slavni junak, a Turčin klikoće „Alah". Padoše š 
njim vojvode; Vuk Papra to vic, Nikola KobaČ i Petar Patučić, 
Jure Caki i Lovro Juranić ; jedini Gašpar Alapie sbog rugobe 
avoje u licu držeći ga Turčin za kakova slugu ili roba, sretno 
živ ostade. Sve od boja junake sasjekao je tureki mač, a žene 
i djecu kano sužnje u tabor odveo. Dok su turske ćete po 
rfvorovib i ulicah Imžeći blaga tumarale, zahvati plamen 
gradsku kulu a puščanim prahom i prsnu u zrak. Za konac 
poginulo je od toga trusa i praakot« do tri tisuće Turakah. 
Po turskoj navadi Sokolović odsječene glave Nikole i nje- 
govih junakah dao natuknuti na kolce i pred carev čador 
udariti, neka vidi vojska znak pobjede. Dan zatim poslao je 
Sokolović Nikotinu glavu od poštovanja pram toliku junaku 
u kraljev tabor pred Gjurom i Komoranom vojvodi Salmu, 
od ovoga primio ju Nikolin zet knez Bacan ban, i položio u 
samostan sv. Jelene kod Čakovca u grobnicu obiteljsku pokraj 



I 






280 

prve mn Žene Katarine Frankopaneke. Zaglavilo je u Sigetu 
do trideset tisućah najbolje turske vojske i osim što je strah 
i trepet Soliman silni pod Sigetom dokončao, slomila se je 
tu sila turska jako. 

Solimanov sin Selim vodi mahom vojsku natrag. Takova 
dogodjaja malo je sviet vidio. Godinu zatim umre Nikolin 
drug Bakač Petar, a bani postanu biskup Gjuro DraŠković i 
Franjo Slunjski. Za poraz pod Sigetom hara Turčin sve do 
Senja, ali do maci narod u zajam razbije mu vojsku pod Pe- 
rušićero. Zatim se svom silom sruši Turčin na mletačku Dal- 
maciju. God. 1571. zaplovi u more, porobi otok Hvar i grad 
Budvu; na Korčuli otoku zapali selo Ulat, nu nemože dobiti 
Korčule grada, gdje ga brane same žene. Od Splita je brzo 
odagnan. Za dvie godine te da negda napravio se na osam go- 
dina h mir, tako, da svaka stranka drži, što je za zadnjega 
rata osvojila. 

Nego kako nikada tako ni sada za Hrvata neima mira. 
Za mužke puntarije iliti seljačke bune oko Zagreba upotre- 
bio Turčin priliku ter navalio na Hrvatsku. Franjo Filipovih, 
zagrebački kanonik, vodi na Turčina vojsku ; al u boju kod 
Ivanićgrada razbiše mu Turci vojsku i sama njega uhvatiše. 
Piše i prosi Filipović braći u Zagreb, da bi ga odkupili; nu 
kanonici nisu znali od kuda u ona zla vremena smoći velike 
odkupnine. Filipović poturčio se i potle kano turski beg i 
vodja imenom Mehmed puno kvara počinio svomu narodu, 
navlas pako kanoničkomu sboru. Za toliku sramotu dade 
biskup Drašković na Filipovićevu dvoru u kaptolu polupati 
vrata i prozore, zidove na njem pocrniti i pust ostaviti. Dvor 
je stajao tik stare kaptolske škole, a kašnje svezali su s tom 
školom crni Filipovićev dvor i njega za školu obratili, sbog 
šta je narod svu školii prozvao „crna škola", koje ime ostalo je 
i potle, kad se je na tom mjestu postavio zavod za odhranji- 
vanje duhovnikah i za visoke bogoslovne škole do današ- 
njega dana. 

Jedva stoje seljačka buna bila zadušena, bosanski 
vezir Ferhat udari (god. 1575.) na Bišće (Bihać). Cesarski 



general Herbert Anersperg požuri se Turčinu na susret, 
sukobi se s njim pod Budakom na vodi Radonji (u slunj- 
skom puku) ; ali u zao ćas po se i po svoju vojsku ; jer mu 
je vojska razbijena, sam general poginuo, a sina mu Vuka 
zarobilo. Gubitak taj ljuto se kosnuo cesara, njemački sabor 
u Eezau u Bavariji odlučio kovati posebui novac za obranu 
granice i narediti posebni vitežki red za obranu ugarskih i 
hrvatskih granicab. Sreća je velika bila po naše strane, što 
je turska mornarica (224 broda i do 30 tisućab momakah) 
bila uništena g. 1571. na moru kod Lopanta i što je Turčin 
neprestano morao ratovati s Perzijom u Aziji : jer kako je 
on ove dobe bio jak, a mi slabi, bio bi nas morao predobiti. 
God. 1576. umro Maksimi] ijan. Zlo je bilo pod 
njegovim vladanjem ; jer kako je Ugrinu i Hrvatu bilo bra- 
niti se od Turčina, tako je po drugoj strani morao braniti 
svoje pravice od sile njemačke. Pod Rudolfom bilo u zemlji 
svadje, razdora i smutnje tri puta gore. Turčin nemiruje. 
God. 1677. osvojio gradove Mutnicu, Oštrome, Zrin}, Veliku 
Kladušu, Stublić, Podzvizd, Peć i druge još gradova i sela 
hrvatska. Ferhat pasa sliedeče godine jurišao grad Gvoz- 
dansko : nu zauzeo ga tekar, kad Hrvati u njem od težke 
rane i glada izginuse do jednoga. Sve mrtve junake zapo- 
vjedio paša zakopati sa slavljem, nek se vidi, kako treba 
poštovati junaćtvo, makar je i na neprijatelju. Od ovuda do- 
hvatio Turčin grad Dubovac nad Kupom i zapalio ga; nu 
na Korani potukao njega general Farenberg Ivan. Seujani 
su mnoge turske gradove po Hrvatskoj pootimali, pak obo- 
dreni dobrim primjerom sprave se vodje Gjuro Križanić 
i Jeremija Sluiijski s četama na Drežnik, i sbilja ga otmu 
Turčinu. Takodjer vojska pod banom Ungnadom na Turo- 
vom polju sakupljena predje (god. J579.) Kupu i otme Tur- 
činu gradove Bužim, Caziu, Zrinj i druge. Činije hrvatska 
vojska odišla, turska je svu tu krajinu natrag zaokupila, i 



282 

još na Ostrožac i Mutnicu navalila. Ali tu dočeka Turčina 
cesarov general Vid Kašlin (Hrvat) i kod sv. Jurja pod 
Ostrožcem potuče ga junački (god. 1580.) 

God. 1581. potukao je Turčina kod Cernika junak 
knez Toma Bakač. God. 1582. oteli su Hrvati u turskoj 
vlasti stojeću Udbinu, nego za osvetu porobili su Turci 
Slunj. Ungnad Krsto ban morao se odreći banije, jer osim 
što je narodu bio nametnut i nije mu bio prijatelj, hotio 
je još svom silom uvesti u zemlju luteransku vjeru. — Za 
njim je ban ljubimac narodni Toma Bakač. Turčin bije 
Pribiće polag Kupe i čini svako zlo okolo Vinice tija do 
Hrašća, a pješake turske vidilo je tad i Bosiljevo. Nego i 
tu je hrvatska mišica slomila tursku silu i natrag ju pre- 
bacila. 

Iz Slavonije s dola goni požežki paša Škender beg 
vojsku na Hrvatsku ; nu kod Kraljeve Velike pričeka njega 
Gjuro Šubić Zrinski i razbije mu vojsku tako, da je sam 
paša jedva živ utekao. Vojvoda Šubić donio iz toga boja 20 
barjakah i 249 glave turske u Koprivnicu. — Ferhat paša 
provalio tija u Kranjsku do Ljubljane i sa silnim plienom 
vraćao se natrag ; ali kod Slunja stisnuo njega u tiesnac 
Toma Bakač i Turi knez 8 dvie stotine junakah, i palo Tu- 
rakah na svakoga junaka po deset (god. 1584). Car Amurat 
ljuti se jedno porad velikoga gubitka, a drugo zašto paša 
krši mir. — Turci vendar nemiruju kako nisu mirni ni 
Hrvati. Sigecani i Kanižani Turci god. 1 586. robe Medju- 
murje i pet stotinah u robstvo vode. Kod Ivanića pobio 
Turčina Toma Bakač. Car Amurat opet prepovieda, neka se 
nepodstupe veziri udarati na hrvatske zemlje , jer je scesarom 
Budolfom mir ; nu Sinan paša, koji je sultana vazda na rat 
nagovarao, sasvim tim nuka Hasan pašu Fredojevića, ter 
on god. 1591. provali u zemlju, hara med Križevci i Iva- 
nićom, robi i pali Gušćerovac, Tahijevu Božjakovinu, Vrbo- 






vec i Rakovec, Sv. Jelenu, i po okolici sela sve do Zagreba ; 
porobi takodjer samostan remetski, a dvanaest Pavlinahpovedši 
sa sobom, namučene svakom mukom objesi kodVugrovca na 
hraste. Nego skupo je i Hasan platio tu đivljačinu svoju ; 
jer vojvode koprivnički, križevaćki i ivanićki poteku za 
njim, stignu ga kod Biskupova Gradca i hametom potukli, 
a zarobljen narod oslobode. — Hasan paša traži od Hrva- 
tab zarobljene lumbarde i oružje; a kad oni ne vraćaj a, 
kune se Hasan svetcu, da mora predobifci Sisak i svu zemlju. 
— Ban moli pomoć od kralja: ali mu kralj odgovara, da 
nesmie prekršiti mir. Branit će zemlju Bakać sam. Udari 
mahom na djedovinu svoju grad Moslavinu, tad u turskoj 
vlasti, i razori ga da nebude Turčinu zaklon. Ali je i Hasan 
spremio silu, izdajstvom predobio već Hrastovicu i Goru i 
obkolio Sisak, od kuda gaje veudar junački uzbio kanonik Mi- 
kaćić. Zagrozio se Hasan Siščanom i odveo Čete pod Izačić grad 
na Uni (na medji otočkoga puka). Grad predao Niemac Lam- 
berg na vjeru, a s pogodbom, da Hrvatom bude slobodan 
odlazak; ali na odlazku ubije Niemac vojak sbog žene Tur- 
čina, a Turci svom snagom obore se na Hrvate i do dvie 
tisuće Sto pokolju što zarobe. Zauzme zatim grad Bišće, pak 
mu tada nije muka zavladati svom zemljom med" Unom i 
Kupom. Bisće bilo od tada glavni grad turske Hrvatske i naj- 
veće taborište. U Petrinji na utoku Petrinćice u Kupu sagradi 
grad s kuiami (novu Petrinju), neka mu bude branik za 
osvojenu zemlju, a navlas" protivnik Sisku, pa kulam Drenćini 
i Brestu. — Od tuda nasrtava Hasan neprestance preko 
mosta, što ga je do grada na Kupi napravio. Bakać skupi 
jaku Četu hrvatsku i šest stotinah oklopnikah Štajeracab i 
Kraujacah, pak udre pod Petrinjom ; ali zlom srećom. Kazbio 
Hasan našu vojsku, a poginulo i zarobljeno do četiri hiljade. 
Zlo i naopako po zemlju. Bije Hasan Sisak, nu junački 
brane njega kanonici Jurak Blaž i Fintić Mate. Udario 
Hasan tabor kod Lomnice u Turovu polju, a čete njegove 



284 

robe duž Kupe i Save, osobito oko Kerestinca i Okića, a 
zalaze s tolikom strahotom u Kranjsku, đa se je Ljubljana 
počela izseljivati. U to kralj Budolf šalje Nadažda s hiljadu 
konjanikah i toliko pješakah, ide on preko Varaždina u 
Zagreb i sbilja progna Turčina iz Turova polja. Kad je pako 
naša vojska preko zime kući razpuštena, sjede Hasan opet 
u Turovopolje (god. 1592.) Iste godine ružno je nakazio hr- 
vatsku vojsku u Klisu gradu. Obrana u gradu potrošila već 
sve, što se grizti može i već vidi, kako će ju pomoriti prije 
Turčina glad. D to dodje pomoć : Lenković s biskupom senj- 
skim, i Senjani Turke razrenu. Ali Turčin opazi, da toga 
svega nije puno, pak sabere svu snagu, predobije grad, po- 
tuče sve i kanonike, istoga biskupa na kolac natakne, a 
jedini Lenković s dvojicom uteče sretno. Mletački zapovjed- 
nik Moro gledao je taj poraz od Splita mirno i kratio svojim 
vojakom na pomoć skočit. 

Sabor hrvatski god. 1593. nezna si pomoći, nego piše 
i šalje poruke: prepošta zagrebačkoga Zelinčaja Nikolu i ma- 
loga prabilježnika Petrićevića Gasu, kralju i saboru ugar- 
skomu : daje dogustilo, pak posle tolikih borbah i mukah neka 
se nitko nečudi, ako Hrvati padnu u tursku vlast oli se izsele 
iz zemlje, oli narede, kako bude živit bolje. Slaboj se ili 
nikakovoj nada pomoći. Sprema god. 1593. svu silu Hasan, 
a Bakač nije očajao, nego s narodom u saboru naredio brže 
bolje, tko će i koliko dati. Hasan bije Sisak, koga brane Ju- 
rak i Fintić. Fintića nesrećom ubije na vratih zapor, i obra- 
na od žalosti i očajanja malo da se nije predala, kad al eto 
Bakača. Bit će strahovita kreševa. 

S naše strane stoji samo osam tisućah pod Baka čem s 
karlovačkim generalom Auerapergom i zapovjednikom karlo- 
vačkim Rauberom , a 8 turske pod H&sanom do trideset 
tisućab. U kutu onom , gdje potok Odra utioe u Kupu, 
pograbile se dana 22. j unija mjeseca vojske, prosuo Turčin 
paklenu vatru, da kroz dim nije viditi tko je Čiji, a kroz 




grmljavinu i kreševo, ciku i viku jedva razabereš ljudski gla 
Tu ima dosuditi sudbina : boće-li hrvatska mišica odbili 
silu tursku, oli Će Turčin, kako svom snagom preko stotinu 
godinah radi, »kršiti zadnju silu naroda, koji mu osnove kvari 
i put na zapad brani. Ćute to jedna i druga stranka, puk su 
sve sile uapreglc. Bilo je čaeovali, da je našim oćitii zagro- 
zila propast; ali na koncu pomeo ae Turčin, našu ga vojaka 
eagnala medju vode, i kako nahrupio« bježi, krše ae pod 
turskom vojskom oba mosta na Odri i Rupi, i čefe se dave 
u vodi. Sila je turska slomljena, poginulo Jissanovih do osam- 
naest tisućah i sam Hasan zaglavio. Velikoga neprijatelja 
porad junaštva divnoga dade Bakač slavno zakopati. 

Bogat plien pao je našim u Šake, a dragocjen« kaba- 
a Hasanova zapala junaka Aueraperga pak se i danas 
jošte prenapravljena u crkovnu za večernice kabanicu na isti 
dan kaže a stolnoj crkvi u Ljubljani. 

Hrvatski je narod slobodniji i obodrio se. Sva Europa 
obradovala se i slavi hrvatskoga junaka Bakaća, a papa opo- 
minje vladare enropejske, neka se ugledaju u Hrvute, što na- 
rod oduševljen može sred nevolje. Ali je Turčin biesan od 
jada. U Carigradu ljuto poćutiše taj gubitak, pak toj godini 
turski povjestnićari kažu „godina poraza". Turčin se sprema 
osvetu. — Sabor pod istim banom Tomom Bakačem 
'io atrog zakon, tko mora na vojsku i koliko tko mora 
platiti ratne daće i bojnoga nameika. — Straže su svakud 
■edunc, čelu utaborila se u Božjakovini, Kraljevcu, Pod- 
otoeju, Vukovitii, Pokupskom, Kerestincu, Brezovici, Jaatre- 
barskom i u Solinab. — Bakač i general Lcukov 

: se dan 16. julija godine 1594. kod Kupo, sa šeslnaeat 
tisućah predjoše preko Kupe i neprijatelja potukoše. U to 
iao preko Zagreba i Litovanića k vojski sam nadvojvoda 
Maksimilijan. 

Zatim je osvojila aa5a vojska Hrastovicu, Goru ; 
triiijti, i opet Kauzela Sisak. Petrinja grad po saborskoj od- 
luci srušen je. Nego pobjeda ota slabo je koristila našemu 
narodu; jer Turčin u prostranoj carevini ima narodah, pak 
nemari za ljude što ginu. Ostala je Turčinu Kostajnica, pak 
tu on sabrao aile ; a čim su naši Sisak s nova utvrdili 






286 

se povratili, eno Bustanbeg grne iz Kostajnice pak je opet 
zauzeo Hrastovicu i Goru, a na razvalinah Petrinje novi diže 
grad. Znajući naSi, kolika bi to pogibelj bila, kad bi seJFur- 
čin tu zagradio, mahom sliedeće godine šalju vojsku pod 
novim banom Ivanom Draškovičem i dobrim junakom gene* 
ralomHerberštajnom Žigom, pak sbilja razbiše vojsku nepri- 
jateljsku, oteše Petrinju, Hrastovicu i Goru. Sabor je sad 
odlučio, da se Petrinja mora utvrditi. Jedva grad utvr- 
djen, ali već hrabri zapovjednici hrvatski Danilo Frankul i 
Gjuro Brestovski s posadom od 350 momakah moraju uzbi- 
jati silne gomile turske. Hrabri lav Lenkovič vojvoda od 
Splita pak do Petrinje smukne kano munja s jednoga kraja 
na drugi, kad je na Turčina udrit. Oteo on Turčinu Senjanah 
milovanje (g. 1595.) Klis, ali Turčin obkolio njega u gradu 
silnom vojskom od^deset hiljadah, pa kada mu je ponestalo 
vode i on šest stotinah poslao po pilo, pobije nau Turčin 
ljudstvo i sam senjski biskup Dominis pogibe. Lenkovič mo- 
rade predati grad za slobodan odlazak. 

Mirom Žitvanskim (sklopljen u Žitva-Dorogu 
god. 1606) prvi put sultan priznaje medjunarodna prava 
uljudnih državah, to jest: da se moraju poštovati medje, 
ljudi i njihova imovina ; vojska da nesmie plieniti i harati, a 
kvar ratom napravljeni da se ima platiti ; prekršnikom ce- 
sarskim je sudija zapovjednik gjurski, a turskim vezir bu- 
dimski ; sužnje moraju si vračati obe stranke itd. Mir je uglav- 
ljen na 20 godinah. 

Osim što je Turčin zatro množinu našega naroda i za 
stotine ga godinah zaustavio u razvitku i napredku, spremie- 
Sao je 15., 16. i 17. stotine svega, a množinu iz domovine 
odagnao med druge narode za uviek. God. 1463. za prve na- 
vale razaselilo se je naroda iz bosanskih nekada zemaljah u 
gornje strane. U pol šestnaeste stotine generao G-aspar Se- 
redi pobrao je uskoke iz Kostajnice pak jih naselio oko Po- 
žuna, a potle grof Iliešhaz po istoj pokrajini u opustile za 



287 

Turčinom zemlje, tako kašnje grof Bator. Taj hrvatski puk 
prometnuo se s većine u slovački. Od god. 1575. do 1584. 
preselilo se je puno hrvatskoga puka u ugarsko županije že- 
leznu, mošonjsku i šopronjsku , po imenu nastojanjem bana 
Bacana od Koprivnice oko Solnoka i Rohonca. Nastojanjem 
grofovak Baćanah, Zrinskih i Bakačah preseljen je njihov puk 
s opuštenih goapoštijah hrvatskih na gospoatije ugarske. 

General Tajfenbah (Teuffenbacb) odveo je oko godine 
1580. na tisuće Hrvatah i naselio u dolnjn Austriju i Mo- 
ravu. — Osim što je od starine bilo hrvatskoga puka kako 
s onkraj Mure do Blatna jezera tako dole oko Pečuha, nase- 
lilo se pod cesarom Leopoldom za Turčinom iz Slavonije, Bosne, 
Hercegovine mnogo našega naroda, kako opet s dola dodjoše ve- 
like naselbine iz starih srbekih zemaljab. Jošte godine 1739. 
naseljeno je hrvatskoga puka u Austriju i Mora vit. S prvine 
skrbilo se je tomu narodu za narodne duhovnike, kako 
štijemo , da su jih iz Hrvatske onamo prosili ; ali od Josipa 
Drugoga ide Niemac Da to da sve u Austriji i Moravi po- 
niemći, pak je gonilo puk u škole samo njemačke, a u novije 
doba neđadn mu niti duhovnika, koj bi mu božju rieč i nauk 
materinjim kazao jezikom. Više manje radi tako Magjar; a 
nadje se ne riedki mahnit duhovnik, koj ako i zna neće s 
pukom da progovara hrvatski. A što je, kad se još navlas po- 
stavlja duhovnik, koji nezna jezika, il se prepovieda drugčijc 
osim magjarski prodikati i naučatil ■ — Nego prem se je već 
množina potudjila, vendar kuda god je |iukj;n"-n na okupu svoj, čuva 
on svoj jezik i običaje narodne. Kako je s kojega našega kraja 
došao, tako i danas govori: što, ča, kaj. A zovu se gore jedni 
bosanski a drugi vodeni Horvnii (vVasser-Kroaten) kako su došli 
a granice bosanske ili prebivaju jjokrnj vodah. Dolje pako 
zovu se kako su pučko ime sobom donieli : Šokci, Bunjevci 
Dalmatinci i Bošnjaci. Množinu naroda odvodio je s naših 
stranah u robstvo i naseljivao Turčin u svojih krajinah. 

Poslie žitvanskoga mira viSe je Turčin udarao na mle- 
tačke Hrvate. S ovkraj jest se nekoliko primirilo: nu jo§ 
nije izteklo vrieme mira, vnjuj« s njim han Žiga Balcač, Vuk 
Mrnjavić oko Krupe, general Švarcemberg kod Virja, Gašo 
Frankopan oko Hišća i Perusića, zatim oko Cetina i Zavalja. 



288 

Veliki junak ovoga vremena Gjuro Šubić Zrinski otrovan 
je god. 1(326. povrtnicoua, kad je išao gušit Betlenovil bunu i 
umro u Požunu. 

Ungariju pomutio erdeljski vojvoda Rakoci, za bune 
magjarske Turci udaraju u Dalmaciju (god. 1644.); ru mle- 
tački vojvoda Foskulo poslie duge borbe uzbije Turčina. 
Dobar vojvoda Foskulo oslobodio je od Turakah Novi Grad, 
Zemunik, Obrovac, Ostrovicu, Vranu, turske kule u Solinu i 
Kamenu, Drniš i Knin, pak na koncu isti tvrdi Klis i flve te 
podvrgne pod mletačku vlast. Šibenik grad bori se u isto 
vrieme s golemom silom turskom (do 40 hiljadah) pod Meh- 
med Tekel ijom ; Foskulo da odvrati Turčina, zapovjedi mle- 
tačkoj vojski napasti turski Gradac u Lici, ali neda se 
prevariti Tekelija. Na koncu vendar odbio je njega Foskulo, a 
tako i od Splita. Kadno je ban Ivan Drašković postao ugar- 
skim palatinom i Hrvati dvie pune godine neimali bana, 
udriše Turci plieniti Slavoniju i sve granice hrvatske, pa 
kralj mora godine 1649. postaviti bana, i to Nikolu Gjurina 
Zrinskoga. Ovo čudo od čovjeka rodilo se god. 1620. u Ča- 
kovom Turnu (Čakovcu), a sin je junaka Gjure Šubića. Kano 
mladić postao je već kapitanom legradskim, a sbdg osobitih 
darovah duha i što je neprestanim sretnim vojevanjem izašao 
na glas kano junak, postao je banom već u 30. godini života. 
Izučio je visoke nauke skupa sa svojim mladjim bratom Pe- 
trom u Bolonji u Italiji u hrvatskom stanu, govorio više jezi- 
iah, a koliko je junak na sablji, tolik je mudar vladar na 
saborih, koje je mnoge držao u Zagrebu i Varaždinu. Povrh 
toga bio je muž visoka jedra stasa i krasna lica. Nikola dakle ban 
s desnicom svojom bratom Petrom potukao vojsku tursku 
kod Izačića i Klokoča, gdje pade sam Delipaša Badnjević. Za 
tim bojem moradoše Turci napraviti mir u Legradu (go- 
dine 1650.) 



Za Ferdinandom stupi na priestol god. 1657. sin mu 
Leopold Prvi. Taj sbog neprestanoga na sve strane ratovanja 
mora Čehu, Ugrinu i Hrvatu nametavati velike daće, a na- 
rodi svakom nevoljom pritisnuti moraju se buniti. Na naše 
strane udara Turčin neprestance, pak i na banovo Medju- 
niurje. Moli cesara ban da bi inu dopustio izagnati iz Kaiiiže 
Turke, nu cesar ueđa. Domislio se Nikola drugčije — ide 
gradit na utoku Mure i Drave uaproti Rauiži grad, imenom 
Novi Zrin. Tuži Turčin, pita cesar, ali Nikola odgovara, da 
gradi za gospodarstvo ; a na pitanje: što čemu topovi? odgo- 
vara, da ima u okolici preveo vukovab i niedvjedah. 

Cesar ima silna vojvodu Moutekukula Talijana, a car 
takodjer junaka Čuprilić Abmeta, i god. llj&S. počine stra- 
hovit rat. Sa stotinu tisuć momakah predje Čuprilić preko 
Duuavakod Ostrigouai pohara Slovačku i Moravu. Cesarska 
vojska stoji utaborena u Komoranu, pak istom kad se je 
Turčin spustio dole do Kaniže, požuri se cesarska vojska za 
njim. Niiz Moutekukula vojuje ban Nikola Gjurin Zriujski. 
Sliedeće godine potuče Montekuki.il Cuprilića 11a štajerskoj 
medji kod sv. Uotharda u Ugarskoj. Harajuć i plieneć Turci 
nasu domovinu navališe takodjer u Medjumurje; u u hrabri 
ban Nikola potuče jim vojsku med Murom i Kanižom. Za 
tim udriše Turci iz osvete i na Novi Zrin pokraj Mure, al u 
dobri čas stigao Nikola i grad obranio. Posije velike bitke 
vrati se Nikola Šubić i požuri se oslobodit Viroviticu. Oso- 
bito se pokazao tu junak Ilić Stanko, koji se je bio na tursku 
preobukao, ulezao u grad i zapalio ga ; ban pako kad razu- 
mio udre na grad, pak u strašnu metežu pobije i razrene 
Turčina, a grad skonča. Od Virovitice ode k Osieku s nainje- 

Irom, da sruši na Dravi most i zaprieči Turčinu na povratku 
prelaz preko Drave. Taj drveni most, što ga je Turčin na- 
pravio s tvrdima babicania i kulami oa njem, čim je zauzeo 
Osiek, bio je od postanka cilj mnogomu jurišu hrvatske voj- 
: 9 



290 

ske. Kada dočuo nesreću svoje vojske sultan zapovjedi veziru 
bosanskomu neka provali u Hrvatsku, pak on sbilja obkoli 
Nikolin grad Zrin ; al ga je potukao Nikolin brat Petar. Ni- 
kola je po krajinah hfvatskih i ugarskih bio pravi strah tur- 
ski a hrabrost svoje vojske, ter su ga Turci i našinci zvali 
drugim Skenderbegom (Kastriotićem Jurom) ; Ugri ga pako 
takodjer izabraše za vrhovnoga vojvodu sve ugarske vojske 
(generalisimusa). Leopold cesar hoće da ga imenuje za prin- 
cipa, ali Nikola odbija; kralj španjolski (na preporuku Leo- 
poldovu) šalje mu red zlatnoga runa ; kralj francezki deset 
tisttć talirah na dar i naslov Paira francezkoga (velikaš) ; 
kardinal Barberini iz Rima šalje mu novca, njemački sabor 
spominje mu hvalu, i sva skoro Europa slavi njega i brata mu 
Petra. Drugčije duhom bio je više Magjar, nego Hrvat. 

Turčin opet obkolio Zrin, i dok tu planduje, nahrupi 
Nikola s jednom četom konjanikah do pod Kanižu t gdje 
padši u zasjedu tursku jedva ga oslobodiše vitezovi hrvatski. 
Nego zlo se je dogodilo. Petar knez s četiri tisuće pod gene- 
ralima Kušenićem i Kapiletom brani grad ; nu Turčin je s 
tolikom silom navalio, da nije bilo za odoliti. Badava 
zove Petar u pomoč njemačku vojsku Montekukula, ona sto- 
jeći duž Mure mirno gleda. Na koncu zauze turski vezir grad, 
i mahom ga lagumom diže u zrak. Našao Nikola kod kuće tugu. 
Još je većma zamrzio na Talijanca Montekukula i na pismo 
pripovieda on svietu, kakova je to bila zloba i psina. Pak još 
neće mu biti skore prilike osvetit se; jer je cesar s Turčinom 
proti volji Ugrina i Hrvata sklopio u Vašvaru mir, i Nikola 
zlovoljan vrati se iz Baca u svoj liepi Čakovac. Nije vendar 
propustio Sagredinu poslaniku republike mletačke obećati 
šest tisuć Hrvatah, kad bi god republika proti Turčinu hotila. 
Ali iste godine (1664) grozna je nesreća zadesila bana i 
zemlje, koje je on branio ; jer je nedobitnoga junaka u hra- 
stiku pokraj Drave (u kuršanskom lugu) zaklao vepar (divlji 
krmak). 



Koliko od Turčina zemlju toliko od svoga kralja ce- 
sara Leopolda morađoše u to doba Hrvati i Ugri braniti 
svoje starinske zakone i pravice — Bila se zametnula tako- 
djer urota; nu pogibošc vodje, s njimi naši Petar Zrinjski 
i Frankopan. pak se iu-ota skončala. Uglavljeno s Turčinom 
dvadeset godinah mira minulo, pak cesar sbog Tekelijeve 
bune magjarske i rata s Francezom, želi đa bi s Turčinom 
mir ostao jošte dvadeset godinah. Turčin ueće, van ako 6e 
niu cesar dati komad Ugarske i plaćati na godinu harača 
pol miliuua cekiuab. Cesar nada ; a Turčin sporazumi«* 
Tekelijem ter vezir Kara Mustafa s dviesta tisućah zamahne 
preko sve Ungarije i obkoli god. KJS3. sred mjeseca julija 
Beč, a silni tabor oko grada razkrilio se na ure daljine. 
Cesar iz Linča piša na sve strane za pomoć; pak sbilja su- 
sjedni vladari njemački spremaju vojsku, a tako i poljski 
kralj, koji so je s Turčinom jurve prije bio zaratio Grad 
brani hrabri vojvoda grof Staremberg: odbija juriš, krpa 
ponoći zidine, koliko bi po dami Turčin razkidao ; nu U. 
dan septembera tako je sve razvaljeno oko grada i obrana 
gradska tako pomorena i slaba da grad vidi gotovu svoju 
propast, kad al istoga dana pokaza se na bližnjem briegu po- 
moćna vojska. Vezir kipi od jada i zapovjedi sve kratene suž- 
nje pogubiti ; u turskom taboru vidi se metež", a s JCalenberga 
skaču veseli praskavci (rakete) t tri topa puknuše, kako je 
bilo dogovoreno. Zorom 12. septembra udare poljski kralj 
Ivan Sobjeski i vojvoda Karlo Loreuski na turski tabor, 
pak posle strahovita kreševa i mrcvarije turska vojska bude 
razbijena i potučena, i golem ulovljen plieu. Za duge obsade 
palo je bilo Turčina oko trideset tisućah. a sad jošte u boju 
do dvadeset tisućah. — Odahnula od straha i raduje se 
sva Europa osim Francezke, a papa na hvalu i uspomenu na- 
redio neka se svetkuje blagdan „Ime Marijino." Kara Mu- 
stafa vratio se preko Ugarske kući, a goni za njim Karlo 






291 

Loren, koji je prije pred njim morao bježati. Gdje bi ga do- 
hvatio tud bi ga pošteno ošinuo, a kod Harkanja četiri milje 
od JJtuhača za razstafcak bas porazio. Veći diel Ugarske oslo- 
bodjen je od Turčina,^buna magjarska zagušena, a o s 1 o b o- 
dilase turske vlasti do Save i njezina utoka u Dunav 
naša Slavonija. 

Slavonija dolnja neprestano se je otimala Turčinu, i 
svaki čas našao bi se po koji junak, koj će narod oli oslo- 
boditi oli krivicu osvetiti. Vodili su pako bune uz podporn 
&|U{M>vah hrvatskih : Lovro Ilić, Kovačević, Ilinić, Senčević, 
Crapsanovići, Ilić Ivan, Delimanić, Mihaljević, Slavetić i Ko- 
laković. Vode slavonski ustanak zatim divni junaci Bakici, Sarići,. 
Matici i Ilici, i još dospiju vojevati u vojsci Gjtire i potle 
Petra Šubića. 

Poslie obsade Beča gone Turčina iz sve Slavonije ban 
Nikola Bakač i general Leslie, pri čem je banu desna ruka 
vodja slavonskoga ustanka Ilič Franjo. God. 1688. slomljena 
je Turčinu u dolnjoj Slavoniji sila. JoŠ je i potle nemogši s 
resarom napraviti miraj rinuo Turčin u hrvatske zemlje preko 
dvadeset tisućah vojske; nego na Uni razbio mu vojsku ban 
Bakač Nikola s generalom Herberštajnom ; i u Slavoniji, pod 
zaklonom vojske principa Ludovika od Badena, ote narod 
Turkom Brod, Požegu, Gradišku, Kraljevu Veliku i druge kule. 

Kadno je silna turska vojska sdružena s vojskom ma- 
gjarske Tekelijeve bune obkolilaBeč, a velike čete turske vojevale 
u Dalmaciji, kuda silna Hrvatina. vitez Janko proti Turčinu čini 
čudesa od vitežtva, ohrabri se nekoliko porodičan pod Ve- 
lebitom na moru, to jest: iz Jablane a, Sv. Jurja i Krmpotah, 
p%k mletačkih Hrvatah, da će pognati Turčina iz Like. Oda- 
brali su za knezove Jerka Rukavinu iz Ražanca i Duju 
Kovačeviča iz Podgorja, pafc vojuje četa i prve godine 
predobije oko Baga Oštarije, Brušane i Rizvanušu, a treće go- 
dine Trnovac, Bužim i Smiljan, sve sama imanja Poturice 
Rizvana age Zenkovića, koja su spadala pod veliku gospoštiju 
Novi. Junaci podielili su zemlju medju se po broju dušah ; 
obdjelavali ju pod stražom, a kao zaklonište utvrdili su zapu- 
štenu Stripu oli Bag, četam pako ostali zapovjednici Rukavina 
i Kovačević. 



God. 1685. karlovački general II e i liers ta j u provali 
11 Liku. pobije do tri tisuće Tuiak.it. otme Peruiić, zapali 
do 25 turskih ilvorovali, iaro'oi (iu triaU Turakah. množinu 
marv« i do stotmu porot!:rah sa sobom povede i oko Kar- 
love* nastani. Nego jerbo se je bio dogovorio, da će 3 banom 
skupa udarili na Dubicu, vratio te general iz Libe. Ali voj- 
vode Rakaviua i Kovačević parenu svoj poaao dalje, k tomu 
su priskočili u pomoć Senjani, Brinjani i Otočani, i gonili 
Turčina, dok se nemoraše zaustaviti kod j.i«ih gradovab Bilaja 
i l.'dbiiiu. Za toga nedobitni vitezovi Jauković i Smilja- 
nič boreći se sretno s Turčinom a Dalmaciji pregnaše u Liku 
(anil. 16H9J, u isti pako čas poolje sj:ijue pobjede vrati se 
llerberatajn u Liku i vujuju u njim vojvode oli havainbase 
Rukavina, Kovačević, Kn cže vi Ć, D o5 on, zatim 
senjske krajine junaci iz Krinpotah , Kompolja , Ledeuieah, 
Stajnice, Brloga i Otočca pod pruiin vodjom Brinjnnom popom 
Markom M es i ć em, zatim Z d u n i £ e m, H o lj ev cem, re i- 
kovićem, Pezeljein, NovačiĆem i Mudro v Čićem, 
a lički narod bio sporazuman, pak bježi Turčin, kano da ga 
vjetar odnosi: Perušić se sam predao. Bunić i Bilaj na juriš 
uzeti: a kad se poalie težke muke predala Udbina, Turčinu u 
Lici i Krbavi već neima obstanka. U gornjih stranak Krbave 
oko Korenice (otočki reg.) odlikovale su se od nekada, pak 
i sada borbom proti Turčinu kuće Petričić, Punduk , Priča, 
Makar, Đrakulie. G. lb'89. poslić 162 godine oslobodjena je 
Lika i Krbava posvema. 

Pop Marko Mesić bio je 
svih spomenutih narodnih četah 
tesar Leopold postavio za držei 
ličkih i krbavskih četah, i jošte k I 
(arcižakna) ličko -krbavskoga. Mi 

Mušaluku, to mjesto pak još 



il Herberštajna zapovjednik 
tako se odlikovao, da ga 
a (ob era tara) 
a arhidjakona 
sagradio sebi liepe dvo- 
l gospošlija 



njegove familije. Stari narod hrvatski tuda kako se je bio po- 
turčio tako se je rado dao pokrstiti ; u puste pako gospoštije 
i narod iz gornjih stranali Mesića, i Kukavice 
i ii Dalmaeije i od Bune vode u Hercego- 
mute i mnoge druge kuće dobiše od eesara 
leral Herberštaju darovao je selišta u Kosinju 
svoje vojske, koji od gornje Kupe i Metlike 



turske 


naselio 


Todje 


od ino 


vini. 


Sve spor 


pleme 


istinu. G 


boljim 


junakoii 


doselise povod 






294 

Od Turakah bili su ostali mnogi liepi što Čitavi što 
okvareni dvorovi i kule; nu pod njemačkim vladanjem sve je 
propalo. Zemlju od starine svakim blagom obilatu držao Turčin 
du$(r u dobru redu f&pli zadnjih godinah turskoga vladanja 
bila se zanemarila (osobito se vinogradi utrgli), a kašnje ni- 
kad neoplodila. 

U isto vrieme vojevali su s Turčinom takodjer mletački 
Hrvati u Dalmaciji i Lici. Senjski morski kapitani dva Juriše iz 
plemena Balenovič, kako i vitez Janko. strah su turski. A 
kolik su strah, dosta ti je znati, da su Kotorani jednom na- 
gnarii od Turčina u stisku, dosjetili se varke, ter kliknuše 
„Ej Juriša Senjanine!" Turci pako misleći, da sbilja ide Juriša 
okrenuše bježati. Nije šala, što se priča, da dva Juriše s dva- 
naest mornarah u dvie ladje obkoljeni na moru od pet stoti- 
nah Turakah poldrugu stotinu p oštri el jaše i sve razagnaše. 
Vojvode mletački Hrvat Partisan Antonio, Valerio i Kornaro 
biju ljute bojeve oko Sinja i Cetinje sve do Dubrovnika Po 
• karlovačkom miru dobiše M letci ci : Knin, Sinj, Ciklu, Gabelice, 
Kotor, Risan i Novigrad. 

Cesarska vojska pod vojvodami Karlom Lorenom, . 

• * • 

Ludovikom Badenom" i principom Eugenom prešla ratovati" 
u turske zemlje ; nu pokvario pobjedu francezki kralj, jer če- 
šat mora slati vojsku na njega, a turski vezir goni van. Lu- 
dovik Baden princ potukao vendar Turke god. 1691. kod 
Slankamenau Sriemu tako strašno, da je tu poginuo sam 
hrabri vojvoda vezir Čuprilič Mustafa, dika Osmanlijah, i s 
njim j&š dvadeset i jedan paša. Strasnije vendar porazio je 
drzovitim al mudrim jurišem kod S e n t e sultana Mustafu 
Drugoga junak princip Eugen (tada 34 godine star), upravo, 
k^đa je sultan prelazio preko Tise (god. 1997.) Turska je 
sila slomljena, Leopoldova sbog duga rata nije jaka, pak zato 
sklopljen je mir uSriemskih Karlovcih god. 1699. 
Turčinu ostao Temešvar s Banatom, amo medja Sava i Una. 
Cesarovi saveznici Poljaci i Mletčiči dobro se tim mirom po- 
mogoše. Nego nemože Turčin pregoriti sramote. 

Mletčići primali su liepo Crnogorce na svoju zemlju, pak 
zato Turčin Mletčiću naviesti rat, al i cesaru Karlu Šestom 









295 

(Trefom), jer je MlefcČića nakanio braniti. Eugen opet ima 
prilike pokazati, kolik je duh i kolik jnnak, pak je kod P e- 
varad ina god. 171t>. brojem pretežnijega neprijatelja 
smlatio tako, daje zaglavio isti veliki vezir, a vas tabor i 
svi topovi paii u Šake cesarevoj vojsci. Umah zatim predobi 
Eugen tursku tvrdjavu Temešvar, a već sliedeće godine pre- 
dje pod Biogradom preko Dunava i ohkoli Biograd (s 30 
tisHĆ obrane i 500 topovah) nečuvenim načinom, a vezira 
kad je s dviesta tisućah turske vojske pritekao Biogradu u 
pomoć, potuče onako strahovito, kako lane pod Petrovaradi- 
nom, i prisili tvrdjavu na predaju. Liepo bi Eugen poslie 
tolike pobjede bio dalje pognao; nu jer je cesar Karlo 
za Žpaniju svoju morao ratovati u Italiji, morade s Tur- 
činom sklopiti mir Požarevački (u Požareveu u Sr- 
biji godino 1718.) Po tom mini dobila je ugarska kraljevina 
tainiaki Banat, jedan diel Srbije (do Morave i Drine) i 
Vlasku doAlute; zatim nali od Bosne tursku obalu na Savi od 
Une do Drine zajedno s tvrdjavami: Novim, Dubicom i Ja- 
senovcem. Venecija mjesto Morije dobila nekoje gradove u 
Hercegovini, Dalmaciji t Albaniji, koje toga rata biae otela. 
Dobar vojvoda valja veliku vojsku ; a naše kraljevine izgubiše 
prvoga junaka. Princip Eugen Savojski legne s večera bo- 
ležljiv, a sutra osvanuo mrtav (god. 1736.) Po tom je puk 
kano šalio se i pričao, da se smrt na njega budna nije podu- 
fala doći ; jer prem je u tolikih bojevih oko njega kosila voj- 
sku i prem se je takodjer o vojvodu znala ružno zadje- 
nuti, jer ga je trinaest svega skupa dopalo ranah, umro 
je eto naravnom smrću. 

A da nije Eugena živa, pokazalo se prebrzo. Ruska 
carica Ana zaratila se s Turčinom, as njom drži cesar 
Karlo, rekši, da će na ovoj strani naknaditi, što je dru- 
gud izgubio. U zao čas; jer Turčin potukao hrdjavo vo- 
djene cesarske vojske u tri maha i Biograd već obkolio. 
Kad vidio cesar, kud je to okrenulo brže bolje mir tcaiv 



296 

i sve je pripravan pustiti, samo đa mu Biograd ostane. 
Al mu ni on ostao nije; jer Niemac general Najperg 
(Nauberg) pređađe grad Turčinu još prije nego je cesar 
mirpodpisao. Tim mirombiogradskim (god. 1739.) 
postale su medjom Dunav i Sava. 

Kašnje je s Turčinom bio mir sve do Josipa Dru- 
goga. Ali cesar Josip, prem su svi njegovi narodi bili 
nezadovoljni i bunom se grozili, zaplete se još nesrećom 
kano saveznik ruske carice Katarine u rat s Turčinom 
(1788.) Sam car nuz vodju Lašiju stavi se voditi vojsku 
od dviosta tisućah u Slavoniji; nu prvi je početak ne- 
sretan; jer kuga mori vojsku na tisuće. Dok se vojska 
bori s kugom, provali kroz cesarove ležaje i tabore vezir 
Jusuf u Banat; pomela se vojska i nagnala u neredu 
uzmicati, a kod Karanšebeša jedne noći pometnja bila 
je tolika, da su cesarske čete pucale jedna na drugu svaka 
misleći da Turčin stoji pred njom. Obolio i sam cesar 
pak se vratio u Beč, a vojsku ostavio Laudonu generalu. 
Bio Laudon silna junačina kano i Eugen, i jedva što je 
preuzeo zapovied, već goni Turčina preko Dunava, predobi 
Biograd i ode u turske zemlje. Ali na svu žalost nije 
bilo s Turčinom vojevati, kad se je bojati svaki čas da 
će buknuti magjarska buna. Najviše što je Laudon smio 
fcfiinitf, bilo je da oko granicah uzbija i tuče Turčina. 
Laudona smiemo nazvati našim čovjekom; jer mlad ka- 
pitan i malo zatim major Laudon u Buniću ne samo 
vojsku viežba, nego gradi crkve i dvorove, sadi hrastovu 
šumu, koja mu se i danas zove Laudonovi gaji ; a kad 
je buknuo sedmogodišnji rat, proti zapovjedi bježi on u 
boj i prosi čete. Dobio je i vodio naše hrvatske. A spo- 
minju se sad pod Laudonom naši vodje ovi : srbskim četam 
dole zapovjednik Mihaljević pukovnik, hrvatskim generali 
Gvozdanović i Jelačić ; zatim pukovnici Bajalić i Da- 
vidorići osim Jfiemacah. Slavna porodica VnkasoviĆ davala 



297 

je Senju, Otošcu i ličkim gradinam dičnih junakab, a za 
ovoga rata nose mladi Vukasovići red Marije Terezije. 
S Vukasovićem ličkim vojevali su proti Turčinu Crnogorci; 
nu nemogši se priučiti bojnom načinu, redu i zapovieđi 
naše vojske pusti on Gorane doma. Za Laudoua spominje 
Be takodjer kano vodja proti Turčinu kat. župnik iz Gra- 
čaca Čubelič, koji je od Laudona izprosio dozvolu da smije 
dobrovoljne čete kupiti i vojevati proti Turčinu, pak je 
sretno tisuče vodio. Isti je Čubelič na tisuće doveo i na- 
selio u Liku puka iz Dalmacije. Čim je ce9ar Josip umro, 
brat njegov novi cesar Leopold Drugi poče se mahom po- 
gadjati za mir s Turčinom i napravljen je u Svištovu 
god. 1791. Kašnje je naš cesar i kralj s Turčinom vaviek 
miran, osim što bi se tu i tamo na granici s objestuim 
kojim pašom znalo po puškara ti. Od to doba bilo je krvava 
rata med Turčinom i Rusom, i čim većina Rus otima nad 
slovinske narode u turskoj carevini mah, od onda miruju 
zapadni vladari s Turčinom, drže ga i brane da nebi Rus 
dobio Carigrada, sdružio slovinske uarode i morda svietom 
zavladao. Turčin je iz našega naroda vadio najbolju voj- 
sku Janjičare, iz našega naroda bilo mu je vazda prvib 
vezirah, pašah i vojvodah, a govorilo se i pisalo hrvatski 
na istom carskom dvoru. 

Od Carigrada do Save i do mora svoja kada više 
kada manje jedina je zemljica od stare Duklje i Zete, koja se 
sada pozna imenom Crna Gora. Narod gonjen silom tur- 
skom u gore ostao u gonili slobodniji, i okolo gorah mo- 
gao laglje braniti poljane; nego nije ni to moglo biti bez 
divne hrabrosti narodne, bez neprestanih bojevah i često 
ljutih porazah, a nikako bez muke. Tom zemljom vladala je 
ođ početka (od g. 1423.) kuća Črnojević sve do Gjure kneza, 
koji seje koncem petnaestestotine preselio u Veneciju. Kašnje 
tko bi bio vladika taj bi vladao zemljom, dokle se na koncu 






298 

sedamnaeste stotine (1697.) nije ustanovila vrhovna vlast 
kano nasljedstvo i prešla u ruke viadikah Njegušah iz 
bratstva Petrovićah. 

Početkom ove stotine devetnaeste (god. 1304.) di- 
goše se Srbi. Nije se moglo podnositi, što su po zemlji 
radili i osobito kako su narod gnjeli i globili Janjičari Turci 
i njihovi vodje mamelučki (crnci iz Afrike) begovi ime- 
nom đahije. Pod Karagjorgjem digao se narod i svi da- 
hije morali se pozatvoriti u gradove, kašnje su protjerani 
Turci iz svega biogradskoga pašaluka, a oslonjen na po- 
moć ruskoga cara, koj je ratovao s Turčinom, zamahnu 
Karagjorgje da če borme i Bosnu pobuniti pak se sdru- 
žiti s Crnom Gorom; nu Rus sbog navalah francezkoga 
cara Napoleona morade s Turčinom po što po to napra- 
viti mir, a kašnje kad se je s Napoleonom tukla sva 
Europa, god. 1813. udri Turčin na Srbe, razbije jim na 
brzo čete, Karagjorgje pobjegne preko Dunava u Ugarsku, 
a desnica mu hajduk Veljko pogibe od topa. Pred vratima 
grada Biograda dao Kuršid paša pogubiti 150 odličnih 
Srbinah, a 50 na kolac nabiti; spahije i svi Turci vratili 
se u zemlju. Ali godine 1815. kad če se Europa umiriti, 
diže narod na osvetu i za slobodu prost al uman i odva- 
žan čovjek Miloš Obrenović, pak je sbilja toliko izvojevao 
nuz zagovor i pjestnicu rusku, da je narod dobio zemlju, 
donekle vladanje svoje i*sud svoj, a Turčinu ostali gra- 
dovi i tvrdjave. Bilo je kašnje urotah i bunah domaćih 
med kneževskima familijama Karagjorgjevom i Obreno- 
vićevom, pak proti Turčinu; ali vendar je narod napre- 
dovao u svačem, zagovorom ruskim na koncu izagnao 
Turčina posvema iz zemlje. Sultan turski car smatra se 
jošte i današnjega dana vrhovnim vladarom iliti carem 
Srbiji i Crnojggri ; ali je samo po imenu. 



Vjera. 

Šestnaeste i sedamnaeste stotine bilo je hrvatskomu 
narodu kako s Muheraedom tako i s Ltiteromi Kalvi- 
nom ljute biti boje- Pokle je fratar Luter s družbom u Nje- 
mačkoj odvažnom besjedom bacio u sviet svoj nauk, a s 
druge strane Francez Kalvin s družbom u Švicarskoj pri- 
hvatio i mahom jače nego Luter pognao : velike se smut- 
nje, bune, borbe i bojevi zametnuše po Europi. 

U najgorji čas za slaboga Ludvika kralja, pak posije 
poraza muhačkoga i za borbe med Ferdinandom i Zapo- 
ljom provalila je u TJngariju protestantska vjera (tako se 
zove od protesta, što ga Luterani uložiše proti saborskim 
odlukam cesara Karla Petoga) : Niemac i Slovak drži s 
Luterom, Magjar s Kalvinom. Već je u Ungariji ljute 
borbe vierske, već je borbe u Kranjskoj, s vrućom željom 
pristaju uza nju odlične porodice hrvatske : Patačići, Jau- 
kovići, Heningi Susedgradski, Stančići, Dudići, Matkoviei, 
Bućići i Zrinjski. Sv. pismo jedini je za nje izvor vjere, pa 
njega prekladaju u sve jezike po svom načinu, i šalju u sviet, 
zato pristaš njihov vlastelin varaždinski i zapovjednik hr- 
vatske i slovenske krajine za svoje Slovence i Hrvate 
sprema knjige U njemački grad Urah daleko vodi on svoju 
četu odmetnikah duhovnikah : Slovenca Prima Trubara, 
Antuna Juru Dalmatina, Stjepana Konzula Istrana i Pavla 
Vergera prognanoga biskupa mođruškoga, Juru Juričića 
Dalmatina, Matu Popovića Srbina, Ivana Maleševića Boš- 
njaka, Leonarda Merćerića Dalmatina, pak Štampa za naš 
narod glagoljskim i ćirilskim pismom (1560 do 1564) lute- 
ranske katekizme, evangjelja i prodike. Malo je koja knjigi 
vidila hrvatsku zemlju, jer su na dva kraja pohvatane 
spaljene. S druge strane bogati knez Juraj Zrinjski, sta- 
riji sin Nikole Sigetskoga postavi u Nedjeljištu 
medjumurskom vlastelinstvu štampariju, pak štampa sv. 



a 

[ 



300 



pismo i kršćanski nauk luteranski, kako ga je bio prena- 
redio župnik belički Miške Bučić. Zrinjski je prognao ka- 
toličke župnike (plovane, paroke) i sve duhovnike, više crkvah 
porušio, a namjestio luteranske prodikače, Pavline pako 
kod sv. Helene muči i progoni. Pavlini vendar kriomce 
hode u puk i k sebi ga zovu. Biskup i ban Draškovič ma- 
hom s prvine protivi se svom snagom. U Ugarskoj pako do- 
gnali su Luterani i Kalvinci tako daleko, da jim je sabor 
god. 1 606. proglasio slobodu. Nego prvi hrvatski pogla- 
vice previdjajući kolik bi tudjin u zemlju pšao, kolike bi 
smutnje u zemlji nastale, slab i raztrgan narod još jače 
faztrgale, brane se ljudski; a kad su protestanti na po- 
žunskom saboru g. 1607. potrebovali svom silom, da jim 
sloboda bude i za hrvatsku kraljevinu: ban Toma Bakač 
trgne mač i kroz buku zaori: „Gvoždjem sjeći kugu! Tri 
su nam rieke : Sava, Drava i Kupa, pak neka dodju novi 
ti gosti, ako jim se raci piti." — Kako Bakač tako ban 
Ivan Drašković, i biskup Šimun Bratulić, pak potle osobito 
biskupi Vinković, Petretić i Borković odbijaju, dokle g. 1687. 
nije zakonom uglavljeno: da u hrvatskoj kraljevini nitko 
nesmie posjedovati negibljivoga imetka nego katolik. — 
Poslie smrti Zrinjskoga Jurja sina njegova Juricu obratiše 
opet na katoličku vjeru Pavlini, pak on s vriednimi Pav- 
lini žuri se popravit, gradi crkve i Pavline za~ župnike 
postavlja. narodnu narav i siiagu poglavicah pak o brigu 
duhovnikah odbila se sila protestanska. Pod zaštitom nje- 
mačkih generalah zadržala se je i bila još oko polovine 
sedamnaeste stotine župa protestantska u Karlovcu. Učile 
su pako protestanske vjere poglavito ove nauke : da je 
vladar državni takodjer crkve glava, neimaju žrtve mise, 
od sakramenatah jedino krštenje uče kako i kat. crkva, 
a sve što se mora vjerovati, da je u sv. pismu. 

Dok je narod na bojištu krvario, radili su oko duhovnoga 






301 

življenja, uzgoja mladeži, škole i knjige redovi u svojih ma- 
ticah. Bilo je njih u Kemiji vazda puno, videći trude i brige 
njihove bila jim vlada na ruku, a pače sama se pobrinula da 
joj koristniji redovi dodju u zemlju. Vrlo zaslužni za knjigu i 
uzgoj mladeži kako i za nabožni duh red družbe Isusove ili je- 
žuvitski godine 1606. uveden je u Zagreb, i obskrbljen s 
prvine od varoša, gdje su pod upravu dobili Fraukopan- 
sko gojilište, kašnje imenom sv. Josipa, a sad plemićki 
konvikt. Pođrućuice imali su ježuvite u Varaždinu, na 
Rieci, poslie Turčina n Požegi, Osieku i Petrovaradiuu 
(škole). Bili su to s većine sami domaći za svoj narod 
zauzeti, vrieđni i učeni ljudi, pak su si tolikih zaslugah 
pribavili, da su sabori kraljevine god. 1693. i 97. nji- 
hovim glavarom dali stolac i glas na saboru. Kapucini 
(ogranak frauciškanskoga reda) uvedeni su u Zagreb oko 
god. 162S., u Varaždin oko god. 1697. a sad još stoje u 
Varaždinu, u Rieci, Osieku, Zemunu i Karlobagu. Piaristi 
to jest redovnici za obuku školsko mladeži bili su uvedeni 
godino 1755. u Marču (med Ivanićem i Čazmom), a od 
ovuda premješteni u Belovar; isti su god. 1764. došli ta- 
kodjer u Karlovac. Duvne ili opatico sv. Klare bile su 
u Zagreb uvedene god. 1646., a prošle stotine duvne sv. 
TJršule u Varaždin. Početkom ove stotine postavljen je 
samostan milosrdne braće u Zagreb. Biskup Haulik posta- 
vio je god. 1844. maticu kuću u Zagrebu za milosrdne 
sestre; a biskup Stros-amajer a Ujakovu za duvne sv. Karla 
Boromejca. Pavlini hrvatski razlučili su se bili s ma- 
ticami magjarskimi i držali s Bečom, zato su se zvali: 
provincija nje mačko-hrva tska. Franciškani oko 
polovine 17. stotine razlučili su se od magjarskih i dobili 
svoje posebno ime: provincija slavonska sv. La- 
dislava; a pokle dobiše nekoliko samostanah prieko na 
magjarskoj strani, i još doma u Križevcih i Hrastovici sa 



302 

područnicom u Kostajnici, provincija je s novice od Ma- 
rije Terezije dobila pismo. Druga provincija franciškanska 
sv. križa hrvatska, sdružena prije s bosanskom a potle 
s kranjskom , imala je samostane : u Klanjcu, na Gorici oli 
starom Brdovcu sa župom sv. križa, pri sv. Leonardu u 
gori i u Samoboru, u Jastrebarskom, sagradjene za fratre 
uskoke izpod turske vlasti, zatim u Karlovcu, Senju i na 
Trsatu. Kadno je Josip Drugi dokinuo samostane, ostali su 
kod nas samo franciškanski, kojih su takodjer mnogi pro- 
pali, i kapucinski. Franciškane je volio isti Turčin, ter su 
oni kako u Bosni tako i u Slavoniji ostali u puku očito. 
Dalmacija s otoci bila je na svake vrsti redove vazda još jača. 

U Slavoniji posiie Turčina našle su se dvie bi- 
skupije : jedna s r i e m s k a bez stalne stolice, dok jedan bi- 
skup nije sagradio u Petrovaradinu stan; ali je i tad ostala 
bez matice crkve i kapitula; a malo je brojila i župah. 

Druga je bila bosanska sa stolicom u Djakovu, 
gdje je biskup Josip Čolnič za Marije Terezije sagradio 
biskupske dvore, popravio crkvu i povećao broj župah. 
Biskupije bosanska i sriemska sdružene su potle kano u 
jednu za uviek, a tako i biskupije senjska i modruška. 
Zagrebačka biskupija obsizala je tada takodjer brodski 
regimenat, a brojila 40 župah pod upravom otacah Fran- 
ciškanah prije bosanske, a potle sv. Ivana Kapistrana 
provincije. Jedan Franciškan bio je namjestnik biskupov. 
Nego posiie 76 godinah porad boljega nauka i sve du- 
hovne uprave, postavljeni su za Marije Terezije svietski 
duhovnici za paroke, samo je šest župah ostavljeno pod 
franciškanskom upravom. Tad se eno grade crkve, dižu škole 
nižje i višje, a narod se počima jače opraštati od zlih 
turskih običajah. Jezuite pomogli su dići znanost i knjigu. 
U Požegi je sjedio biskupski namjestnik s duhovnim svo- 
jim viećem, a biskup Tauzi bio je postavio takodjer za- 



vod za uzgoj duhovnikah (vrst seminara). TJ Lici i Kr- 
bavi prvi viestnik jest Marko Mesić, koj je postao skupa 
arbidjakon i oberstar. A junak Marko razumio je oboje 
dobro, za to mu narod i danas spominje slavu pjevajući : 
vojnu sablju paši, svetu mašu maši. Kršćanah 
grčkoga obreda po Zermanji i Krbavi bilo je ostalo ta- 
kodjer pod Turčinom, a Što je starinskoga Daroda bilo 
primilo vjeru Mubamedovu i ostalo u zemlji, rado se je 
pokrstilo, i kako jedno pismo od god. 1696. pripovieda, 
tada već a svoj Lici nije bilo više nego tvrdoglavih pet- 
naest babah ostalo nepokrštcno. Marko zove duhovnike 
zaokružuje župe oli plovanije, naredjuje s pukom što treba 
za uzdržavanje crkve i duhovnika, i gradi crkve. Neka- 
danje crkve bio je Turčin u prvom nasrtu sve porušio, samo 
su se još tu i tamo vidjalo podrfciue, a najbolje bila je 
sačuvana a Pazarjštu od eetirih crkvafi pod Ostrovicom i 
Hotešom jedua crkva, tako da su jošte stojale stiene i 
šupljikast svod, ciela krstionica i ploče s vana sa sta^ 
rinskim napiskom. — Udbina kaže velike turske dvore i 
kuće, ali od stare biskupije samo tragove. A džamije tur- 
ske hrdjave slabo su mogle poslužiti. 

Od Kosinja grada, koj je nekad morao biti slavno 
mjesto, jer je tu bila štamparija i štampale se glagoljske 
erkvene kujige, kažu se samo tragovi Prva katolička 
crkva digla se god. 1700. u Markovu Mušaluku, a druga 
1704. u Lovincu itd. Za propoviedanje i naućanje kršćan- 
ske vjere u Lici postavljen je polag odluke cesara Josipa 
od 1707. kapucinski samostan pod Karlom Šestim, u Karlo- 
bag. Stolica arcižakna bila je u Mušaluku, zatim u Lo- 
vincu, u Perušiću i najzad od god. 1780. u Gospiću. 

Grčko-slovinskoga obreda bilo je naroda u našoj 
kraljevini od starine, po imenu u Sriemu i Slavoniji dol- 
sigurno je, da je za kralja Sigismuuda bilo istoga 






304 

obreda uz Unu i bosanske granice, pak u Zrmanji i Kr- 
bavi. — Jošte se štije pismo Biščanah (Bihaćanah), dokle 
taj grad nije jošte bio pod Turčinom, kako gradsko vieće 
generalu Kocianeru preporuča, neka bi primio turske 
„Vlahe" iz Unca, Srba i Glamoča, i dobro jih namjestio, 
jer da bi tada njih više prešlo. Na Uni (med Srbom i 
Dobroselom) bio. je velik njihov manastir od starine, koji 
je hranio po 70 kaludjerah; ali ga je g. 1788. sbog neke 
krivnje ukinula turska vlada, a kaludjeri prešli na našu 
stranu. Turska i mletačka Hrvatska, osobito spomenute 
okolice, bile su glavno razselište za pustu zemlju po kar- 
lovačkoj generaliji i banskoj granici. Sretan je bio puk, 
ako je sa sobom doveo svoga duhovnika i mogao si na- 
praviti crkvicu svoga obreda. Ako nije bilo grčkoga obreda 
duhovnika, hodio je puk u crkvu rimskoga obreda na 
nauk i tu primao sv. tajne. 

Biskup zagrebački Domitrovič, po lozi i rodu ovoga 
puka (izpod Ošterca) sin, prvo, da ovakov puk uza svoj 
mili obred ostane u jedinstvu s rimskom crkvom, a pogla- 
vito porad duhovne potrebe puka zauzeo se svom snagom 
ter izposlovao, da je redovnik (kaludjer) Šimun Vratanja 
od Ferdinanda Drugoga godine 1608. imenovan, a od 
pape Pavla Petoga potvrdjen, za biskupa naslovom svit- 
ničkoga (ime bivše nekada negdje toga imena bisku- 
pije). Isti zagrebački biskup odstupio je od svojeg imanja 
med Ivanićem i Čazmom dosta veliko zemljište, sagradio 
tu manastir sv. Mihovila arkangjela u Marci, u kom je 
kašnje Vratanja bio arhimandrit (opat), i ujedno imao 
biskupsku stolicu, a tako i njegovi nasljednici sve do god. 
1737. Toga svitničkoga biskupa protezala se je oblast 
nad svim narodom grčko-slovinskoga obreda do mora po 
svoj Hrvatskoj, kako takodjer kašnje nad Slavonijom dol- 
njom, Likom i Krbavom. U Gomirje blizu Ogulina bila 



305 

su se iz turske Hrvatske (manastira Kvrge) već god. 1596. 
nastanila tri kaludjera, Branković, VuČković i Orlović, a 
na zemljište, koje jim je darovala familija Mamula (sta- 
rinom Banjanin). God. 1 (300. naselio je u Gomirje gene- 
rao Lenkovie puka s grčkim obredom iz Korenice (otočki 
reg.) God. 1601. postaviše kaludjeri temelj za manastir. 
Prošnjom i brigom kalndjerah naseljena su njihovom svoj- 
tom sela Gomirje ,. Prežnica , Moraviea, Vrbovsko, Po- 
nikve, Marijindol i Bojanci; a u pol sedamnaesto stotine 
naraslo je imanje toga manastira darovanjem Gjure Fran- 
kopana i cesara Leopolda. Manastir taj, kako i ostali 
manastiri i parokije pripoznavao je svitnićkoga oli mar- 
ćanskoga biskupa. 

Nego jedinstvo to iliti unija s rimskom crkvom bila 
e oslabila mahom poslie smrti prvoga biskupa Vratanje 
i vriednoga biskupa Domitrovića (1628.) Jer u pravdaška 
ona vremena gonili su Po mitro vicevi nasljednici biskupi 
pravdu porađ biskupske vlasti do pape, rekši, kako je jedan 
sabor crkveni (Lateranski rimski čl. iO.) naredio, da se za 
obseg iste jedne biskupije nesmiju rediti dva biskupa Svit- 
ničfei branio se, kako je naravuo, da je on za puk grčkoga 
obreda postavljen kao pravi biskup, a biskupija mu prava i 
posebna s biskupskom oblašću. Čini se ter se je svršila 
pravda tako, da se svitnički biskup smatra kao zagrebač- 
koga biskupa pođrućnik i namjestnik. — Pravda je tra- 
jala duže vremena nego li je pravo bilo, i sbog nje Vra- 
tanjin nastupnik Dane nije mogao u Rimu izprositi po- 
tvrdjenja. Nesretna pravda, gdje su glavari crkveni tražili 
vecma pustu za sđbe pravicu nego za Isusa stado, puno 
je naškodila. Osim nje bila je još ota nevolja, što narod 

I ovoga obreda nije jošte imao dosta svojih duhovnikah; i 
latim, Sto je Eufemij nadbiskup bugarski (u Sofiji) sdola 
neprestance slao ljude, koji su miteći častnike slobodno 
2Q 



306 

narod proti zagrebačkom biskupu i papi bunili, dok su 
duhovnici s pukom skupa već sami bili dosta ogorčeni« 
Pače sam Eufemij za veliko mito propuštan od krajiš- 
kih častnikah proputova krajinu Ivaničku, kako sam piše 
zagrebačkomu biskupu Ergeliju, i hvali mu se, da je svuda 
veselo dočekan. — Sa svim tim unija se je vendar držala, 
a učeni i vriedni biskup Pavao Zorčič, koji se takodjer zove 
namjestnik zagrebačkoga biskupa utvrdio nju liepo. Taj biskup 
kupio je od Patačičah u Zagrebu kuću, koja se je s vre- 
menom stvorila seminarom; a god. 1682. dobio je od (te- 
sara Leopolda dobarce Pribić. Unija je držala svim obsegom 
sve do god. 1699. kad počimaju bune i borbe, koje uniju 
malo da nisu uništile. 

Kadno je cesarska vojska poslie bečke obsade gonila 
Turčina i dobitnici vodje namjeravali prije svega od 
ostale turske carevine odsjeći Bosnu i Hercegovinu, pak 
i sbilja god. 1690. jednom prugom od Dunava do alban- 
ski^ gorah i do mora sve gorske klance njihova obsjela 
vojska: piše cesar Leopold, na sve slovinske puke, neka 
dižu i njemu predaju, jer da je on kano kralj ugarski i 
hrvatski njihov pravi kralj ; sve sloboštine i pravice, kako 
iste vojvode birati da će jim biti, kako je prije Turčina 
bilo.Tko hoće da se mahom preseli amo, neka se seli. 

Odgovaraju puci od Crnegore i Hercegovine da mogu 
i pripravni su dići vojske do triest hiljadah, samo 
neka bi jim cesarski generao (Hofkirchen) poslao častni- 
kah, koji bi jim vojsku uvježbali, a za kašnje da bi jim 
bile starinske sloboštine i slobodna vjera. Odgovaraju i 
Bugari, da jih ima na svakoga Turčina barem po tri 
kršćana, pak neka dodje cesarska vojska. 

Patrijarha srbski Arsenij Črnojević digao oko tri- 
deset hiljadah porodicah što Srbina iz Baške, puka od Albanije, 
pak Hercegovine što Vlaha od Vlaške i Klementinca, pak 






predje na cesarovu stranu, gdje je narod razmješten po 
Bačkoj, Banatu i Sriermi, a tko je za oružje, zanj se 
sprema. Narod taj, kako se povieda namjeravao je i obe- 
. ćao vojevati s cesarskom vojskom, ali ako predobije, na- 
trag se u svoj stari zavičaj vratiti; a dotle želio je biti 
pod vlastitim svojim vladanjem. Na srbsku carevinu po- 
mišljali su vaviek i oni Srbi, koji se jošte petnaeste sto- 
tine đoseliše u Ugarsku; a za ratovali Leopoldovih piše 
Gjorgj R Branković na sve strane narodu a naše i turske 
stTane, neka pripravan čeka sgodan čas; jer da su nje- 
gove zemlje od Osieka do Carigrada, što je takodjer iz 
kraljevskih pisamah xnao dokazivati da mu i oua obriću. 
Namjere i osnove Branko viceve uhvatio je medjuto voj- 
voda princip Baden i poslao ga pod zatvor u Oršavu i 
Sibinj. Misli već cesarska vojska zaokupiti sam Carigrad 
i Turčina prebaciti u Aziju, kad al naviesti cesaru rat i 
sve pokvari francezki kralj Ludovik. 

Črnojevič šalje pred cesara učenoga svoga biskupa 
Izaiju Diakovića, i taj donese od krune pismo: da narod 
sam izabire prabiskupa svoga oli metropolitu, taj pra- 
biskup pako postavlja i redi biskupe, popove, kaludjere, i 
pod njega da spada narod grčkoga obreda, koliko ga žive 
po Ugarskoj i Hrvatskoj i turskih još stranah, duhovnik, 
da pada pod sud ne svietski nego crkovni. Pismo eesar- 
sko nije napravilo razluke med sjedinjenim i nesjedinje- 
nim; ali Crnojević toga niti nepita, nego on grćkoka- 
toličkoga biskupa sriemskoga Ljubobratiea silom goni 
iz njegova manastira Opova i sam se je unj nastanio. 
(Potle je udario stolicu u Siiemske Karlovce). Jošte 
šalje kaludjere, kojih je množinu sa sobom doveo, na sve 
strane, kud je uuijatah, neka narod sav bune, a mana- 
stire i župe osvoje; a nije bilo dosta ni to, uego on i 
njevigo prvi nasljednici postavljali su madju unijatski 



308 

narod svoje biskupe. Najprije predobio metropolita karlo- 
vački kaludjere u Lepojvini blizu Križevacah i u Komo- 
govini u banskoj granici, a u saboru -crkvenom držanu u 
Opovu godine 1713. odredio je dva biskupa, jednoga za 
Severin blizu Belovara, a drugoga za Kostajnicu. Kalu- 
djeri gomirski, koji su jurve godine 1711. bili Metlicane 
pobunili u vjerozakonskih stvarih, odvratili su se već g. 1716. 
od unije, a rovali su osobito po Žumberku da bi i njega 
odvratili. Novi biskupi i kaludjeri njihovi bunili su puk, 
koj se je brzo na dvoje pociepao: drže jedni sa starima 
a drugi s novima biskupima. Badava prosvjeduju biskupi 
svittiički pak zagrebački, senjski i još koločki metropolit 
proti nametnikom biskupom. Ali biti će toga više. 

U Liku prebjegao je iz Sarajeva vladika imenom 
Atanazij Ljubović, s namjerom da od unije odvrati puk, 
i nastanio se u primorsko mjesto Kotar med grčkoga 
obreda puk, a kašnje porad plodnije zemlje ode u Medak 
i tu poeme graditi dvore. Ali mu je zabranjeno rekši, da 
za grčki obred ima već od cesara i pape postavljen biskup 
u Marci, a on da je nametnik i silovnik. Ljubović reče, 
da i on zna cesara naći, ali je carskim pismom prognan. 
— Kakove se je prvlje znalo naći sloge med jednim 
i drugim obredom, evo jedan primjer. U Kosinju (otočkom 
reg.) budi za primjer spomenuto, katolici priselci Sranjci 
i Bunjevci jošte neimaju (godine 1696.) svoje crkve ni 
svoga duhovnika, nego grčkoga obreda kaludjer i župnik 
Nikola Uzelac jednako nauča i sv. tajne služi obojemu 
puku; pa kad je biskup senjski Glavinić putujući pokra- 
jinonfc došao u Kosinj i u grčkoj crkvi propoviedao : s du- 
hovnikom svojim vas puk toga obreda obećaje tvrdu vjeru 
crkvi katoličkoj i svomu u Marci biskupu, i još Uzelac 
obećaje, da će se sa svojim pukom preseliti u Meda!, ako 
bude prognan od onuda vladika Ljubović , čim bi 'u ko- 



sinjskih strauah prestala neprestana, tužba, svadja i boj 
med „Vlahom" i „Kranjcem'' porađ zemlje. Potle se je 
i tuđ preokrenuto. 

Jnr god. 1700. piše senjski biskup Brajković papi 
i tuži se, da je nesjedinjene crkve puk zaokupio skoro 
polovicu obijuh njegovih bisknpijah, mnoge katoličke crkve 
opustio i za svoju porabu obratio; da i katolički puk na 
hrpe odvode, pak dok Grci imaju preko dosta đuhovmkah, 
kakovih takovih, da jih on budući bez seminara, a skoro 
svega dohodka lišen niti nemožc imati, barem ne vrstuih 
i učenih, koliko bi trebalo za nuždu prieku. 

Borba je tako trajala. God. 1735. nahrupile sdu- 
hom i nagovorom scverinskoga biskupa Šime Filipovima 
nesjedinjeni na Marču manastir, navadni stan biskupa svit- 
nićkoga, i manastir piloni zaokupiše za sebe. Biskup Silve- 
ster Ivanović boravio je tada u Zagrebu u svom seminaru, 
i kod biskupa Branjuga, pak tužan s trojicom redovnikah, 
koji mu živi ostadoše, seli se na imanje svoje Pribiće i 
tu postavi stalan stan i stolicu. 

God. 173(5. izgorio je manastir MarSa, a kako se 
priča zapališe ga nesjedinjeni sami: jer videći, da ga 
moraju izgubiti, neka ga usdobije već niti katolički biskup. 

U Plaškom, nekada gradu i imanju knenovah Fran- 
kopanab, gdje je bio stan s kapelicom sv. Nikole Pavliuah, 
kojim je matica bila na Kapeli, nastanio se bio puk grč- 
koga obreda, a to je mjesto jedno od prvih, koja se s 
unijom razstaviše. Jur god. 1695. vladika Stofan Meto- 
hiac poslan od metropolitu sagradi si u Plaškom kulu, i 
taj je mahom počeo narod predobivati na svoju ruku. 
Plaskanski vladika držao se jo više skrovno i bio je trpljen. 
Čuvši nadbiskup bački (pod koga su spadale hrvatske bi- 
skupije) Patačić (od Zajezde grof) da nesjedinjeni misle 
postaviti jošte jednoga vladiku u Severirt nad Kupom, 



310 

zapovieda modruškomu biskupu Benzonu, i ovaj šalje god. 
1735. poslanike pred generala u Karlovac, i u njegove 
ruke u ime biskupa i naroda polažu prosvjed na cesara 
rekši, ako nebude zabranjeno, da će narod sam goniti 
vladike i popove i da nejma toga cesara ni sile, koja bi 
mogla drugčije zabraniti krvariju. Za dviesta kucah, re- 
koše poslanici, pak na blizu dva postaviti vladike: što je 
to drugo, van ako nije namjera, silom zavoditi katolički 
puk? Prosvjed je koristio. 6. 1739. postavio jesenjski i mo- 
druški biskup Benzonsvitn. vladiku Teofila Pašića kao svoga 
namjestnika u obsegu obijuh biskupijah sa stolicom u 
Plaškom, i zaredjen od pape Benedikta u Rimu tuđe se 
god. 1740. ustolio, premda je veći diel klera i puka volio 
Šimu Filipovića; nu smirilo se spomenkom, da je za obe 
strane bio nekada jedan biskup u Marci. Pašić je bio za 
vjeru revan, ali načinom svojim vrlo nespretan i preoštar 
s klerom, pak sbog toga, i skakojakog drugoga grieha 
spravio je njega papin poslanik na cesarskom dvoru u 
manastir u Lavov. Tu sgodnu po se priliku obratiše sebi na ko- 
rist nesjedinjeni vladike, pak pretegnuše puk od unije tako, 
da je u istom viernom Žumberku riedka kuća ostala vierna. 
Katolički vendar ovoga obreda biskupi, Palković i za njim 
Božićković povratili su na uniju kotare Žumberačke, sela 
okolo Belovara, okolo Brinja u ogulinskom i okolo Go- 
spića u ličkom regimentu. Ali je kašnje i od toga puno 
odpalo. God. 1745. javlja se nesjedinjeni biskup iz Plaš- 
koga Pavle Nenadović zagrebačkomu biskupu Branjugu 
kano banske časti namjestniku, da je on postavljen za 
biskupa stranam karlovačkim i senjskim, i tuži zapovjed- 
nika Pogledića, zašto ga nepusti po banskoj krajini. Bra- 
njug piše, da on njega za biskupa nepripoznaje ; jer nezna 
da bi sa znanjem cesara i kralja oli s privoljom sa- 
bora iraljevinskoga ota biskupija bila utemeljena, a tuži ga 



ujednona cesara. Ali ako i nije smio na bansku krajinu ni 
potle,-biskup je vladar u Plaškom ostao. Tu je biskup Jakšić 
postavio temelje stolnoj crkvi, koja je g. 1784. pod bi- 
skupom Jovanovieem svršena. U Kostajnici imao je već 
tamošnji biskup krasnu crkvu i množinu đubovnikah. God. 
1771. dala je Marija Terezija za kršćane grčko -iztočne 
crkve proglasiti stalnu uredbu a povlasticami i pravicami. 
Iste godine ukinuta je ujedno kostajnička biskupija i s 
naslovom „gornjokarlovačka" postavljena jedna biskupija 
za vas puk od Save i Kupe do mora i Velebita, kojoj je 
prava stolica do danas ostala u Plaškom, prem je u Kar- 
lovcu takodjer stolna i ujedno župna crkva. Severinska 
piskupija nije so mogla držati, čim ja Marču izgubila, 
nego je stolica biskupska postavljena kašnje u Pakrac za 
varaždinsku krajinu i Slavoniju do Osieka, od kuda dalje 
ide biskupija samoga metropolite. — Za Dalmaciju po- 
sebni je svoj biskup. 

S dobarca svoga Pribićah upravljao je naslovni svit- 
nički biskup (kano apostolski vikar) sjedinjeni puk grčkoga 
obreda. Ovomu biskupu povratila je Marija Terezija god. 
1753. Mar ču, nego bojeći se opet svadje i prepirke med 
strankama grčkoga obreda, predala je Marću redovnikom 
Piaristaro, a u zamjenu dala biskupu dobarce Preseku 
pokraj Križevacah, gdje je potle gradjen manastir sv. Pul- 
herije, ali nikada nije bio dogradjen. Iz naslovne bisku- 
pije svit Liičke nastala je biskupija križevaćka i biskup 
Božićković zadnji svitnički ustoljen kao takov god. 1777. 
Stanovali su na dobivenom imanju Tkalec, tik Križevacah, 
dok biskup Bubanović nije u Križevcib preuredio za stan fran- 
ciškanski manastir i crkvu po grčkom obredu god. 1801. 
God 1840. odlukom cesarskom za biskupa Gabre Smići- 
klasa postavljen je temelj stolnomu kapitulu s opatijom 
sv Pulberije Presećke, koja je prije biskupova bila; a 



312 

godine 1847. potvrdjen je od pape. Pod križevačkoga bi- 
skupa spadaju svi katolici grčkoga obreda po Dalmaciji, Hr- 
vatskoj, Slavoniji i Bačkoj, a broje se u crkvenu pokrajinu 
hrvatsko-slav. (od g. 1853.) podprabiskupom zagrebačkim. 
Kako je vladanje cesara Leopolda u obe kraljevine 
više put povriedilo ustav i zakon ter nagnalo na tužbu, 
prepirku i oružanu bunu, tako je mimo saborah i vlastih 
vodilo u zemlju priselce, i dok se je starinski narod bio raz- 
bjegao u bregovite i puste zaklone, a sad za Turčinom 
mogao oli u stari svoj sjesti zavfčaj oli bolje probrati si 
zemlje, davalo je priselcu bez obzira bolje zemlje, davalo 
gospoštije, koje su jošte imale prave gospodare ; na supor 
zakonom kraljevine davalo jim povlastice i pravice. — 
To se je tako radilo valja da novak priselac obljubi ce- 
sarsko vladanje i zanj prione, čim će protivna sila oslabiti. 
Novak priselac bio je puk suroviji i drzovitiji, ter kako 
susjed kraj njega nije bio miran i siguran, tako je svaki 
čas i zamašniju zametnuo kavgu, krvariju i pravu bunu. 
To je stari narod jako ogorčavalo. Koji su se od skoro 
dviesta, od stotine ili barem duže godinah bili naselili, 
liepo su se već sa starim narodom bili sporazumili, udo- 
maćili i izjednačili; ali je najnoviji priselac i nje smutio. 
Vierska borba po neukom duhovniku, gdje je stranka na 
stranku bajala svaku rugobu, razlučila je narod još jače, 
a kalendar i pismo priečka su i ograda bila neoboriva. I 
kolika je sreća, što se je priselio narod slovinski, tolika 
je nesreća vrieme i način seobe pak vierska razlika. Pri- 
selac smatrao se vazda kano tudj u tudjici, dok morda 
nebude gospodar, kraljevina hrvatska kano da nije njegova 
niti on u njoj; nego se stvorio narod u narodu i država 
u državi. To je uz ostale razloge krivo, zašto je istom 
godine 1848. sabor hrvatski proglasio podpunu slobodu i 
jednakost. Od novijega vremena sloga je bolja, nu jošte 
dobra nije. 






Našega priselca zovu saborske odluke, pisma i po 
povjestnice svakojako, a obeenito ime kaže: Rašcan 
uza to kadkada Srbio, zatim Ilir, a najopćenitije, koj< 
sva pisma i svib strauab narod govori: Vlah, Prvo 
ime polazi ođ zornije Kaske, od kuda je s Brankovićem 
pak s Ornojevićem srbskoga naroda došlo, i od šta je ma- 
gjarski jezik napravio: Eac. Od kuda ime Ilir, to je raz- 
govetno. „Vlah" govorili su stari Hrvati, kako i Slovenci Tali- 
janu pak onda Rumunju; a kako je to došlo da se sada još isto- 
mu slovinskomu i svakomu grčkoga obreda puku kaže „Vlah", 
tud pisac ove povjesnice nije došao na kraj. Najpriličnije 
istini jest, da je to ime prešlo s litimunja, a i tad je 
sva prilika, da je iz tudjih prešlo u narodna usta. Od 
novijega doba rada srbski duhovnici i pisci uputiti narod 
vas, što ga kuda grčke crkve ima, da je sve sam Srbin. 

Kalendar po suncu bio jo napravio pred Isusom 
rimski cosar Julij Cesar, a kršćani su taj kalendar po- 
primili. Ali je Julij dan računao za deset miuutah pre- 
dug, pak se je prani koncu šostnaeste stotine opazilo, da 
jeduačina noći pada, ne na dan 21. marcija, kako bi po ka- 
lendaru moralo biti nego deset danab ranije. Papa Grgur u 
sporazumku s učenim svietom i poslić točna računa i do- 
govora uaredi g. 15S2. daše za 4. oktobra piše mahom 15, 
svaka Četvrta godina neka u februara jedan dan prestupi 
(prestupna), ali stotice samo četvrti put. Taj se kalendar 
prozva Grgurov, a primile su ga mahom sve katoličke 
zemlje; protestanti njemački god. 1700. onglezki 1750. i 
malo zatim svi ostali. Zato protestantski blagdani padaju 
jodnako kako i katolički. Samo Rusi i ostala grčka crkva 
zadržala je stari rimski kalendar, po kom je zaostala jur 
za dvanaest danab. Katolici grčkoga obreda drže takodjer 
još stari kalendar. 

Znanost. Za burnih onih vremenah prava matica 
nauku i znanosti bili su samostani i duhovnički zavodi. 



313 

i po- 
dari i 
koje 

Prvo 
vicem 



314 

Gimnazij, filozofija i akademija zagrebačka hvale za svoj 
pravi postanak ježuvitam, i kamo su se god oni nasta- 
nili, tud uče barem gimnazijalne nauke. Pavlini drže gim- 
nazij u Lepoglavi i kašnje u Varaždinu. Piaristam je škola 
zadaća. Potle nekoje gimnazije prihvatiše franciškani. Hr- 
vati imali su svoj slavni stan za visoke znanosti u B o- 
lonji u Italiji, kojim je upravljao po jedan kanonik za- 
grebački, gdje su izučeni prvi naši duhovnici, bani, voj- 
vode i plemići; zatim u Beču imenom „Hrvatski kolegij." 
Bolonjski propao je pod Napoleonom; a bečki po nemaru 
i sili sdružio se s njekim drugim bez naše koristi. Grgur 
Trin. papa već je godine 1577. postavio u Rimu posebni 
kolegij Sv. Anastazija za sjedinjene's Rimom grčkoga za- 
kona, gdje su i naši mnogi duhovnici izučili. Veliki papa 
Siksto Peti, našega roda, utemeljio je u Eimu za Slovince 
stan i sbor duhovnikah imenom stan i kapitul sv. Jero- 
nima. Mogli su takodjer Siovinci slati u škole ;kod sv. 
Apolinara u Rimu. Ženska mladež učila je kod duvnah 
u zemlji i vani. Velikaši slali su djecu takodjer u Gradec, 
Beč, Prag, Padovu, Bolonju i Rim. 

Dubrovnik i Dalmacija ponose se 15. 16. 17. sto- 
tine učenom i glasovitom knjigom svojom i njihovi pjes- 
nici Gjorgjić i Gundulić stadoše u red prvakah od svieta ; 
gornje hrvatske i zagrebačke strane rodiše svake stotine 
plodnih i ogromna posla pisacah; a osamnaeste stotine 
ima šta naučiti od svojih pisacah Kanižlića, Relkovićah 
i Katančićah itd. takodjer dolnja Slavonija. Kad je u Za- 
grebu postala prva štamparija, nezna se pravo; nu već 
početkom 16. stotine da je bila, svjedoči jedna knjiga od 
god. 1527. Štampariju pomagala je država, n. pr. Ritte- 
rovu, a kad je zapela posve, postaviše novu kanonici- god. 
1769., a još su odlučili bili postaviti i fabriku za papir; 
ali nije do tog došlo. Novija doba pognala nas je u svem 
dobrim mahom napried. 



Zakon i pravica. 



Ustav i vlada. 

S kraljevinom ugarskom koracao je savez ovakovim 
korakom: jedan kralj al' posebna krunitba, zajednička kru- 
nitba al svakomu svoja krimitbena pisma., krunitba zajed- 
nička s jednom krunom i s jednim kruuitbeuim pismom, ođ 
kuda seje na koncu izvodilo, daje kraljevina hrvatska kralje- 
vina krune ugarske. Što je krunsko, to ua ime krune kano 
daje sve ugarsko. S krunitbom, a najviše sbog navale tur- 
ske za bržji sporazumak s kraljevinom saveznom i s kra- 
ljem prošao je u običaj skupni sabor i skupne zakonske 
knjige. Od one svadjo med Matijom i Rudolfom početkom 
sedamnaeste stotine počelo se svakojako mieujati i zaplitati 
ime naše kraljevine, da ua koncu nisi znao : jesu li tri ili 
samo jedna ili nijedna. 

Stožer ustava i usfavnoga vladanja bio je ban. Kako 
je ugarski sabor držao pravo od četvorice od kralja pred- 
loženih jednoga izabrati za palatinn, tako je usuprot našemu 
saboru bila povlastica kralju nekolicinu kazati, od kojih da 
neka imenuje bana. Velika se je očitovala zlovolja i nemir, 
kad bi kralj ob svojoj samo domisli imenovao bana, i takovu 
tad nije bilo duga obstanka u narodu. Predji naši bili su 
to pravo zanemarili osobito prošle stotine, dokle mu nije g. 
1861. vraćeno toliko, da smie za bana preporučiti, — Već 
.. 1608. sabor ugarski za Makije Drugoga zakonom je na- 
redio: „neka se banska čast uz njenu starodavnu i podpunu 
oblast od Drave do jadranskoga mora podjeljuje čovjeku za- 
služnu." Kako je bilo, kaže povjestnica. Ban je takodjer 
sazivao sabor. Jest ravno kralj Maksimilijan (god. 1568.) 
botio usvojiti to pravo; ali se je sabor hrvatski uzprotivio 
odlučno i kralj morao popustiti, samo je potrebovao, da bi 
ban na znanje dao i stoje osobitoga na razpravi. God. 



■i 



316 

1790. i 1. stegnuta i ota pravica (čl. 58) ter naredjeno, da 
nesmie sazvati sabora bez kraljevske dozvole. Šestnaeste i 
sedamnaeste stotine navadno su bila po dva bana ; ali tako 
da je jedan bio kano taj pravi, a drugi više kano njegov 
namjestnik. 

Samoupravu, i poglavite sloboštine kraljevine znali su 
naši velikaši braniti u svako doba ter se je još pram koncu 
prošle stotine našao jedan Bakač-Erded, koj je ljut zavik- 
nuo: kraljevina kraljevini neće davati zakona! Na ime 
svoje kraljevine nisu vendar dosta pazili ; a iste medje kra- 
ljevine, ako je tako potrebovala korist jake vlastele, mienjale 
su se mučke. Tekar pram koncu 17. stotine prenuše se i 
osviestiše, kad je komora za Frankopanom Zrinskim poklo- 
pila Primorje, Medjumurje i po čitave druge krajine. — Već 
sedamnaeste stotine slabo je možno plemstvo poštovalo na- 
rodno ime i jezik ; pod imenom Ugrin počelo se gubiti ime 
Horvat; jer Ugrin bilo je već obćenito ime takodjer za 
Horvata. 

Budući, da se je našincemna žao dalo, zašto se u svih 
zakonih spominju samo Ugri,, zato je uglavljeno člankom sa- 
bora od god. 1715. čl. 61. : , ; odredjeno je postaležih i redovih 
(ugarskih) s privoljom njegova veličanstva, da se pod ime- 
nom Ugarah (Hungari) imaju razumievati i domaći sinovi 
pridruženih Ugarskoj kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Sla- 
vonije, kad se govori o častih i službah duhovnih." Zadnja 
koljena Zrinskih od samoga sigetskoga junaka duhom više 
su bila magjarska nego hrvatska, a tako i mnoge druge po- 
rodice osim posve magjarskih. Nije tada niti Magjar puno 
mario za svoj pučki jezik i puk ; ali ime i moć svoje kralje- 
vine rad je vaviek širio. — Stotine 16. i 17. strahovita se u nas 
pripovieda mržnja naNiemce; ali to nije bilo tOxiko od narod- 
noga ponosa i gizde, koliko što je Niemac objestno vriedjao 
pravice i običaje, i vlastelinske povlastice, a najviše, jer je 



317 

i kako puk tako i gospodu priganjao im rod. A bilo je već 
onedobe Hrvatah velikih, kojim je hrvatskih mislih i osnovah 
bila puna glava i srce, ter umovali, kako bi osloboditi i sje- 
diniti sve Hrvate, pače sbližiti sve slovinske grane. — A dok 
je banovina pisala latinski, pisala je i zapoviedala hrvatski 
njemačka granica i mletačku Dalmacija, a hrvatski govorilo 
se i pisalo ua istom sultanovom dvoru n Carigradu. 
Zemlja i imanje. 
Narod na selu dielio se je osim velikoga i većega plet 
stva i vlastele : na slobodne, polu slobodne i kine te. 
U prvu vrst spadali su tako zvani mali iliti prosti plemići 
jeduoselci (od jednoga selišta oli šešije), koji su većom stra- 
nom sami za sebe zajedno bili jedna obeina, kano ti n. pr. 
Kalničani, MoravČani, Turopoljci, Cvetkovići, Draganići- 
Krašići, Pribići, Klokočani Ltd. Imale su posebno svoje duž- 
nosti, a poglavarstvo obc'insko izabinile su same, Ovakovim 
plemićkim obćinam priličila su u koječera slobodna trgovišta. 
Od jake i silovite vlastele trpile su jedne i druge puno. Jedini 
plemić smio je nosili šestoper (buzdovan), kalpak i suknenu 
(crvenu) kapu ; jedini plemići i konjanici smjeli su nositi 
čizme s ostrugama ; a pero zataknuti za kapu ili klobuk bilo 
joslobodno osim plemiću samo onomu, koji je barem jednoga 
neprijatelja posjekao, i glavu mu iz boja donio. Pohislobodni 

I gospodari bili su tako zvani slobodnjaci (prodijalci) bi- 
skupah i drugih većih go.spoštiju.h, koji su bili prosti od 
rabote i daće, ali su ostali dužni ratovati, stražiti, oružani 
pratiti, pisma nositi itd. 
Kako je vlastela baratala med sobom i s kmetom, kažu 
gusti boji i bune. — Iste Frankopanske porodice, pokle se 
sa Zriiiskoin otmičarskom kućom sprijateljiše, nisu što su 
nekada bile, nego još otimaju crkvam i puku isto ono, sto 
su jim njihovi predji za vjekovita vremena darovali. — Ma- 
rija Terezija olahkotila je kmetu, sin njezin Josip biokmetiju 



318 

dokinuo ; ali se je sa starom konstitucijom opet povrnula, 
dok ju nije dokinula god. 48. — Sudstvo počelo se je po- 
pravljati takodjer od Marije Terezije. 

Novac 1 daća. 

Sabor hrvatski takodjer je ove dobe posvema samo- 
stalno vladao porezom, bilo da se poveća, umalji ili uzkrati; 
sabor je stvarao zakone, kako se porez ima pobirati, što 
svjedoče odluke mnogih saborah držanih u Križevcih, u 
Zagrebu i u Varaždinu od godine 1538. tija do 1767 ; 
sabor je takodjer činio zajme i duge na ime kraljevine, što 
bez sabora nije bio vlastan niti sam kralj, kako kažu 
odluke saborah od god. 1762 u Varaždinu i Zagrebu; a 
sedamnaeste stotine nekoje saborske odluke svjedoče , da 
je sabor stvarao zakone za zemaljske mitnice, carine i tri- 
desetnice. A bila su dva poglavita vrela dohodka zemalj- 
skoga za vojsku i druge potrebštine. Poglavita kraljevska 
daća zvala se je „pomoć" (subsidium), jer je išla kano u 
pomoć kralju za vladanje, a poglavita zemaljska oli kralje- 
vinska zvala se je „dimnica" od dima oli ognjišta. Porez 
računao se je po ognjištu i kmetu, a pobiralo se ovako : 
svaki plemićki sudac bilježio je broj svih kmetovah u svom 
kotaru (komputum) Kad je kralju pomoć odredjena u saboru, 
išao bi po zemlji kraljevski opravnik (eksaktor), pak ili bi 
sam gledao ili bi poslao gledat poreznike (dikatore) : jesu-li 
dobro brojena ognjišta i kmetovi, i tad bi se spisala listina 
imenska (regesta). Komputum i regesta slala su se tada kra- 
ljevskoj peneznici oli komori. Porez pobirali su seoski sudci, 
i predavali „pomoćninu" u ruke kraljevskih eksaktorah, a 
„dimnicu" u ruke zemaljskim poreznikom. Da nebude kri- 
vice, bilo je vlasteli i vlastelinskim službenikom zabranjeno 
pobirati porez ; a kad je minuo rok za plaćanje (petnaest 
danah poslie roka) mogao je ban poslati na ovrhu (ekseku- 
C U U ) „špane" ; ali je opet sam blagajnik kraljevski svoje 



1 



i 




službenike poslao a plemićkimi sudci na utjerivanje. Za 
eksekueiju moglo se jo od bana oli kapitana potrebovat 
takodjer vojake. Vas zemaljski porez išao je u zemaljsku 
peneznicu, kojom je upravljao „blagajnik kraljevine", pod 
koga su spadali svi posli i svi službenici iste ruke, a 
voran je bio saboru. 

Kad je „pomoćnica" odredjeua jako velika tako, da se 
je narod tužio i protivio, plaćali su n. pr. grad Zagreb i 
Varaždin po hiljadu, a Križevci po osam stotiuah ibrintih, 
plemić pako jednoga selišta po 10 dinarah. 

U velikoj nuždi (kano god. 1570.) odredio je 
kralju pomoći na tri godine od ognjišta po 2'/ fl forinta. 
Vrhovni harmičar ili ti nadzornik tridesetnicah i svake daća 
od grauicah dolazio je u sabor i tn svjetovao, račun da- 
vao i odgovarao. Nego kad je oko polovine 18. stot. umrohrv. 
vrh. harmičar Fr. Zuvie, nije postavljen drugi, nego je na 
grauicah sbog carine dugo bio nered i boj, dok je požunska 
harmička oblast spravila pod se takodjer hrv. harmice. 
Slabo je tada novca bilo po svoj Europi, ali nigdje manja 
nogo u Hrvatskoj, jer se je zemlja bila iznosila neprestanim 
vanjskim i nutarnjim bojem, k tomu je sbog vjekovitoga 
nemira nestalo bilo zanata i obrta, prometa i trgovine, a 
koliko je trgovine i moglo biti, što je vaviek bilo slobodno 
zabranila je. njemacko-komorska uprava u našem Primorju, 
t.j. slobodanuvozistemorske soli, tudjupako robu obteretila 
golemom carinom. Zemljištu u Hrvatskoj bila malena 
ciena sbog turske sile, pak su n. pr. Zrinjski morali zalagati 
po čitave gradove i sela, da dobiju na zajam kakovu stotinu 
l'orintih. Drugčije srebrnine, zlatnine, bisera i dragoga ka- 
menja bilo jo sila u knozovah i jako vlastele , kako je na 
primjer poslić smrti zadnjega Zrinj-koga i Frankopaua go- 
lemo nadjeno blago; a koliko pripoviedaju stara pisma, 
jak je bio takovim blagom mnogi plemić i vlastel. Već 
je na koncu petnaeste stotine bilo uaredjeno, na što je 
takodjer ugarski sabor privolio, da se za Hrvate kraljev- 
ski porez ima razporezati za polovinu one mjere, po kojoj 
od kuće (od vratari) mora plaćati ugarski narod ; a to naj- 
viša zato, jer je naša kraljevina već onda puno većom mje- 
rom vojsku davala i uzdržavala. 






320 

God. 1790. prenesao je (prem obaška i za sebe) Hrvat 
novčane poslove na ugarski skupni sabor, misleći, da će 
manju plaćati štibru ; nu od toga vremena plaćao je sve 
to veću. 

Vojska. 

Za obranu zemaljsku i vojsku pripovieda povjestnica 
naprvo na široko pod naslovom : Granica. Spadala je i ona 
posvema na naš sabor. Naš sabor držao je tvrdu starinsku 
pravicu svoju , da bude pitan, kad je s tudjom državom 
sklopiti mir oli rat naviestitL Tako pozvan naš sabor na 
ugovaranje bečkoga mira god. 1607. opremi onamo bana, 
podbana Krstu Mrnjavčića i učenog Kitonića. Naši posla- 
nici bili su takodjer kod ugovaranja mira požarevačkoga 
god. 1718. A kad se god kaže, da će tu i taino biti Ugri, 
kaže se zajedno, da će biti takodjer ban hrvatski. Ovo se je 
pravo prije svega izgubilo, a već na početku ove stotine od- 
govara kruna, da ona praveći mir i mienjajući medje nemora 
pitati sabora. Jur za Leopolda cesara i kralja razlučuje se 
vojska i zove jedna „kraljevska hrvatska vojska", a druga 
jest i zove se samo „hrvatska vojska". Nad pukom kra- 
ljevske vojske bio je držač (Inhaber) zapovjednik, pak se je 
po njem puk i zvao, n. pr. konjanici Lodron, Keri, Ei- 
čiardi, Kavrian itd. Za obsade Beča vojevala je jedna konja- 
nička četa hrvatska pod poljskim .kraljem Sobjeskim. Naša 
zemlja davala je konjanikah jako puno, a velike su bili hvale. 
Osobita vrst vojske hrvatske bili su h a j đ u c i , s većine pje- 
šaci, a većim dielom iz turskih slavonskih stranah. A zvali su 
se hrvatski hajduci za razluku od srbskih ; jer hajduke da- 
vali su takodjer ugarski Srbi, koji su se zvali Kac-hajduci. 
Za Leopolda hrvatskim hajdukom bio je glavni zapovjednik 
grof Palfi, a srbskim Deak. Vojaci posada ili stražar u 
tvrdih gradovih zvali su se haramije. 

U Krajini bilo je konjanikah i pješakah, i još osobita 
vrst stražarah imenom pandurah, kojih je n. pr. u svoj ban- 
skoj krajini god. 1745. bilo 219. Kad bi u nuždi vas narod 
ustao, zvala bi se takova vojska: ustanak. 



-♦+- 



** 29201 



PovJaotnM« ftuvalskog n«rođa. 
Stanford lkHvw*ity Llbwie« 

iiiiliiiii 

3 6105 037 515 488 



Stanford [Jniversity Libraries 
Stanford, Calif ornia 



Return Ihis book on or before date due.